HercegBosna.org

krstjanin · **Pridružen/a:** 02 tra 2012, 10:30 **Postovi:** 7064

Bobovac je napisao/la:

Dokle više? 30 godina se klanjamo i ispričavamo. Ne zna se broja svim tim akcijama isprike za Ahmiće.

S druge strane muk.

Ali hebe se njima ( akcijašima). Oni samo rade posao za koji su obilato plaćeni.

Ko vam je kriv. Sto se ispricavate. Da ste pametni jednostavno bi ignorirali

Muslimanski mediji jucer ni jednim jedinim clankom nisu donijeli da je godisnjica Trusine, kako muslimanski tako ni hrvatski (oni u hrvatskoj) tako da sasvim je uredu debile hebavati
Ispricavajte se i dalje

Haram

Dalmaherc je napisao/la:

Je li ovo prvi put da imamo plakate o Ahmićima u Hrvatskoj?

Inače ovaj plakat 'Oprostite u ime građana RH' je stavljen na ulazu u Ahmiće, klix.ba nijedan članak o tome.

Harame, komentar, tj. opravdanje?

Ja sam vec rekao sta mislim o svemu tome.

Fin gest Hrvatske jer se na neki nacin radi i o suceljavanju s vlastitom krivicom u proslosti, ali isto tako mislim da se trebaju uvazavati i postovati stratista na kojima su stradali hrvatski civili. Neko je morao pobiti oko 2000 hrvatskih civila za vrijeme rata u BiH (jest da je najvise pobio VRS i njihove paramilitarne organizacije ali ni "bosnjacko maslo nije za ramazana" po ovom pitanju).

I ne kazem to radi nekakve historijske pravde, ili cega vec, vec zato sto je to jedini nacin da se u jednoj tako slozenoj zajednici pronadje eticki modus vivendi.

Bas sam sad guglao klix.ba Trusina-zlocin. I stvarno nema nista ove godine. Iako je u godinama prije, tako npr. 2023. godine, itekako izvjestavano. Da li je obiljezavano ista u Trusini ove godine inace? Ako se ne varam tamo je nastradalo 22 Hrvata, sto civila, sto pripadnika HVO.

Neznam · **Pridružen/a:** 08 kol 2023, 13:57 **Postovi:** 667

NekoIme je napisao/la:

Ovo medijsko silovanje priče o Ahmićima svake božje godine samo pokazuje koliko je javnost u RH nadrogirana muslimanskom propagandom od zadnjih 30 godina. Ni riječi o onome što se Hrvatima dogodilo u Bugojnu, Travniku, Varešu, Kaknju, Konjicu, Zenici itd. , samo AHMIĆI AHMIĆI AHMIĆI UZP UZP UZP. Nijedan jebeni relevantni muslimanski političar se nikad nije ispričao za ijedan zločin nad BiH Hrvatima, ali bitno da ovi naši puše priču o Alijinim graDŽanskim džihadistima i hagresiji HVO-a na goloruke muslimane koji su sasvim slučajno držali Hrvate u enklavama i etnički ih čistili, a ne obratno.

To su neke nadnacionalne igre, isto kao priča sa srpskim kulturnim centrima po Hrvatskoj. Tu žrtve služe samo kao sredstvo i opravdanje za provođenje nadnacionalne politike. U Srbiji to malo teže prolazi zato što imaju nacionalnu pravoslavnu crkvu.

krstjanin · **Pridružen/a:** 02 tra 2012, 10:30 **Postovi:** 7064

Nadnevak 16. travnja 1993. ostat će duboko urezan u kolektivno pamćenje Bošnjaka i Hrvata u BiH. I dok jedni shvaćaju kako je nužno ići putem pomirenja, drugi još uvijek zavaravaju i sebe i sve oko sebe te prodaju populističku priču – ublehu.

Vjerojatno ne postoji Bošnjak, pa i Hrvat, koji ne znaju što se dogodilo 16. travnja 1993. u Srednjoj Bosni – kada su snage Hrvatskog vijeća obrane u ranu zoru napale muslimansko selo Ahmiće te ubile 116 osoba, od čega su 32 bile žene i 11-ero djeca mlađa od 18 godina. Haaški sud je za taj strašni zločin osudio: Darija Kordića na 25 godina, Miroslava Bralu na 20, Vladimira Šantića na 18, Dragu Josipovića na 12 i Tihomira Blaškića na 9 godina zatvora. Suđeni su te oslobođeni krivice: Dragan Papić; Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić. Optužnice protiv Marinka Katave, Zorana Marinića, Ivana Šantića i Pere Skopljaka su povučene, a optuženi Stipo Alilović je preminuo prije nego je mogao biti prebačen na Međunarodni sud. Paško Ljubičić je pred Sudom BiH 29. travnja 2008. osuđen na 10 godina zatvora.

Istodobno, u bošnjačkoj, pa i hrvatskoj javnosti, daleko manje je poznato da je na isti datum Armija BiH počinila masovni zločin u katoličkom selu Trusina u dolini Neretvice, ubivši 23 osobe: osam vojnika i 15 civila. Ovaj pokolj Haški sud nije uopće tretirao, ali je domaće sudstvo procesuiralo odgovorne. Zamjenik zapovjednika postrojbe Zulfikar Nihad Bojadžić dobio je 15 godina zatvora, a pripadnici te postrojbe: Edin Džeko 13, Nedžad Hodžić 12, Mensur Memić 10 i Rasema Handanović 5,5 godina. Optužbe su oslobođeni Dževad Salčin i Senad Hakalović. Za isto je nedjelo suđen i zapovjednik Zulfikar Ališpago, ali je navodno zbog njegova zdravstvenog stanja suđenje prekinuto.

Smjerokazno zajedništvo veterana

Prošlost se, znamo, ne može promijeniti, ali ju se može tako promatrati da se u sadašnjosti izvuku pouke za budućnost. Neki to i shvaćaju. U prvom redu to su svi oni koji zbilja doprinose rečenoj istini, ne skrivajući činjenice jednoga zločina za onim drugim. Jer Ahmići ničim ne mogu opravdati Trusinu, ni Trusina Ahmiće – bez obzira što su se dogodili na isti dan; kao što niti ikoji zločin ima svoje moralno opravdanje u nekom drugom zlodjelu.

Zbog toga je smjerokazna aktivnost ratnih veterana, bivših pripadnika AR BiH, HVO-a, Hrvatske vojske, Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije, da zajedno sudjeluju na obilježavanju ovih tužnih obljetnica. Time se šalje poruka da svaka žrtva zaslužuje pijetet i da se svaki zločin mora kazniti, kako bi se potomke žrtava i zločinaca oslobodilo tereta osvete i krivnje te prekinulo spiralu mržnje i zla. Tako se ni na koji način ne pokušavaju izjednačavati zločini – s obzirom da se i ne mogu izjednačiti, jer je gledano iz perspektive čovjeka koji istinski žaluje, svaki pojedinačno priča za sebe. Odatle je primjer zajedničkoga iskazivanja poštovanja žrtvama i jednoglasne osude zločinaca nešto autentično što ovdašnje podneblje treba.

Kula ekskluzivne žrtve

Stoga je zbilja žalosno da i 31 godinu nakon ovih zlodjela, ova dva događaja nemaju ni približno isti tretman. Prihvaćajući logiku da se svatko žali na ono što ga boli, jasno je da će bošnjačka sredstva društvenih priopćavanja ponajviše govoriti o Ahmićima, a hrvatska o Trusini. No, simptomatično je ako pritom u njima nema mjesta za one „druge“. Dok s pravom ukazuju na stravičnost pokolja u Ahmićima, nažalost, čak i letimičnim pregledom je uočljivo kako Trusina bošnjačke medije ne zanima – kao da tamo nije dovoljno pobijenih... Razvidno je kako se inzistiranjem samo na „svojim“ ubijenima, iznova gradi kula ekskluzivne žrtve, s – posljedično – jednostavnim zaključnom kako je „to“ počinio isti „onaj HVO koji je ovih dana proslavio svoju 32. godišnjicu“. Kao da pokolje u: Lašvanskoj dolini (Buhine Kuće, Križančevo Selo, Šušanj, Dusina, ubojstvo djece u Vitezu…), Uzdolu, Grabovici, Doljanima… nije počinila ista „ona Armija R BiH koja je ovih dana proslavila svoju 32. obljetnicu“, a za koju će kazati da je to vojska „čiji je dolazak značio slobodu“…? Nedvojbeno je kako se poluistinama stvara zabluda kod vlastitoga naroda, koja dugoročno ponajviše njemu šteti.

Drugovi i drugarice ublehaši

Međutim, osim već „viđenih i pročitanih“ medija koji su u službi nacionalističkih politika, otužno je što postoje i oni koji nesreći i zlu pristupaju banalno populistički. Takvi su upravo oni koji su uoči obilježavanja 31. godišnjice zločina u Ahmićima postavljali billboarde u Zagrebu i pored magistralne prometnice kod Viteza kojim su uputili „ispriku u ime građana Republike Hrvatske“ za ono što se dogodilo 1993. u tom muslimanskom selu te „preimenovali“ zagrebački Trg Franje Tuđmana u „Trg ahmićkih žrtava“. Kao da nitko nikada od Hrvata nije rekao: „Ljudi, Bošnjaci, žao nam je što su vam bezbožnici i neljudi iz našega naroda nanijeli tako veliko zlo?“; kao da se nikada nijedan katolički vjerski lider nije javno pomolio za nevine žrtve iz Ahmića; kao da Hrvati još uvijek skrivaju istinu o onomu što se tamo dogodilo… i čine sve kako se Bošnjaci ne bi mogli vratiti u to selo… Razvidno je, stoga, da sve ukazuje na mazohistički banalizam kojim se pokušava reći kako „ima i Hrvata koji nisu zločinci“. No, za autore takvih poruka koji se kite nazivom „aktivisti“, u ovdašnjem rječniku postoji izraz „ublehaši“ – lažnjaci koji koriste prigodu da se za njih čuje kako bi lakše mogli proći na natječajima i opravdati dobivena sredstva. To su samozvani proroci kakvih i u Bosni ima na izvoz, ali ih stvarnost prije ili kasnije razuvjeri pa ili se ugrizu za jezik, ušute ili odu.

Put pak pomirenja nije nimalo „ublehaški“ nego zahtijeva autentičnost cjelokupnoga bića. U konkretnom slučaju i na simboličnoj razini, tražio bi poruku: „Braćo i komšije, oprostite za 'Ahmiće'. Vas molimo nemojte zaboraviti 'Trusinu'.“ Jer, kako Isus reče: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12).

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Haram

krstjanin je napisao/la:

Nadnevak 16. travnja 1993. ostat će duboko urezan u kolektivno pamćenje Bošnjaka i Hrvata u BiH. I dok jedni shvaćaju kako je nužno ići putem pomirenja, drugi još uvijek zavaravaju i sebe i sve oko sebe te prodaju populističku priču – ublehu.

Vjerojatno ne postoji Bošnjak, pa i Hrvat, koji ne znaju što se dogodilo 16. travnja 1993. u Srednjoj Bosni – kada su snage Hrvatskog vijeća obrane u ranu zoru napale muslimansko selo Ahmiće te ubile 116 osoba, od čega su 32 bile žene i 11-ero djeca mlađa od 18 godina. Haaški sud je za taj strašni zločin osudio: Darija Kordića na 25 godina, Miroslava Bralu na 20, Vladimira Šantića na 18, Dragu Josipovića na 12 i Tihomira Blaškića na 9 godina zatvora. Suđeni su te oslobođeni krivice: Dragan Papić; Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić. Optužnice protiv Marinka Katave, Zorana Marinića, Ivana Šantića i Pere Skopljaka su povučene, a optuženi Stipo Alilović je preminuo prije nego je mogao biti prebačen na Međunarodni sud. Paško Ljubičić je pred Sudom BiH 29. travnja 2008. osuđen na 10 godina zatvora.

Istodobno, u bošnjačkoj, pa i hrvatskoj javnosti, daleko manje je poznato da je na isti datum Armija BiH počinila masovni zločin u katoličkom selu Trusina u dolini Neretvice, ubivši 23 osobe: osam vojnika i 15 civila. Ovaj pokolj Haški sud nije uopće tretirao, ali je domaće sudstvo procesuiralo odgovorne. Zamjenik zapovjednika postrojbe Zulfikar Nihad Bojadžić dobio je 15 godina zatvora, a pripadnici te postrojbe: Edin Džeko 13, Nedžad Hodžić 12, Mensur Memić 10 i Rasema Handanović 5,5 godina. Optužbe su oslobođeni Dževad Salčin i Senad Hakalović. Za isto je nedjelo suđen i zapovjednik Zulfikar Ališpago, ali je navodno zbog njegova zdravstvenog stanja suđenje prekinuto.

Smjerokazno zajedništvo veterana

Prošlost se, znamo, ne može promijeniti, ali ju se može tako promatrati da se u sadašnjosti izvuku pouke za budućnost. Neki to i shvaćaju. U prvom redu to su svi oni koji zbilja doprinose rečenoj istini, ne skrivajući činjenice jednoga zločina za onim drugim. Jer Ahmići ničim ne mogu opravdati Trusinu, ni Trusina Ahmiće – bez obzira što su se dogodili na isti dan; kao što niti ikoji zločin ima svoje moralno opravdanje u nekom drugom zlodjelu.

Zbog toga je smjerokazna aktivnost ratnih veterana, bivših pripadnika AR BiH, HVO-a, Hrvatske vojske, Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije, da zajedno sudjeluju na obilježavanju ovih tužnih obljetnica. Time se šalje poruka da svaka žrtva zaslužuje pijetet i da se svaki zločin mora kazniti, kako bi se potomke žrtava i zločinaca oslobodilo tereta osvete i krivnje te prekinulo spiralu mržnje i zla. Tako se ni na koji način ne pokušavaju izjednačavati zločini – s obzirom da se i ne mogu izjednačiti, jer je gledano iz perspektive čovjeka koji istinski žaluje, svaki pojedinačno priča za sebe. Odatle je primjer zajedničkoga iskazivanja poštovanja žrtvama i jednoglasne osude zločinaca nešto autentično što ovdašnje podneblje treba.

Kula ekskluzivne žrtve

Stoga je zbilja žalosno da i 31 godinu nakon ovih zlodjela, ova dva događaja nemaju ni približno isti tretman. Prihvaćajući logiku da se svatko žali na ono što ga boli, jasno je da će bošnjačka sredstva društvenih priopćavanja ponajviše govoriti o Ahmićima, a hrvatska o Trusini. No, simptomatično je ako pritom u njima nema mjesta za one „druge“. Dok s pravom ukazuju na stravičnost pokolja u Ahmićima, nažalost, čak i letimičnim pregledom je uočljivo kako Trusina bošnjačke medije ne zanima – kao da tamo nije dovoljno pobijenih... Razvidno je kako se inzistiranjem samo na „svojim“ ubijenima, iznova gradi kula ekskluzivne žrtve, s – posljedično – jednostavnim zaključnom kako je „to“ počinio isti „onaj HVO koji je ovih dana proslavio svoju 32. godišnjicu“. Kao da pokolje u: Lašvanskoj dolini (Buhine Kuće, Križančevo Selo, Šušanj, Dusina, ubojstvo djece u Vitezu…), Uzdolu, Grabovici, Doljanima… nije počinila ista „ona Armija R BiH koja je ovih dana proslavila svoju 32. obljetnicu“, a za koju će kazati da je to vojska „čiji je dolazak značio slobodu“…? Nedvojbeno je kako se poluistinama stvara zabluda kod vlastitoga naroda, koja dugoročno ponajviše njemu šteti.

Drugovi i drugarice ublehaši

Međutim, osim već „viđenih i pročitanih“ medija koji su u službi nacionalističkih politika, otužno je što postoje i oni koji nesreći i zlu pristupaju banalno populistički. Takvi su upravo oni koji su uoči obilježavanja 31. godišnjice zločina u Ahmićima postavljali billboarde u Zagrebu i pored magistralne prometnice kod Viteza kojim su uputili „ispriku u ime građana Republike Hrvatske“ za ono što se dogodilo 1993. u tom muslimanskom selu te „preimenovali“ zagrebački Trg Franje Tuđmana u „Trg ahmićkih žrtava“. Kao da nitko nikada od Hrvata nije rekao: „Ljudi, Bošnjaci, žao nam je što su vam bezbožnici i neljudi iz našega naroda nanijeli tako veliko zlo?“; kao da se nikada nijedan katolički vjerski lider nije javno pomolio za nevine žrtve iz Ahmića; kao da Hrvati još uvijek skrivaju istinu o onomu što se tamo dogodilo… i čine sve kako se Bošnjaci ne bi mogli vratiti u to selo… Razvidno je, stoga, da sve ukazuje na mazohistički banalizam kojim se pokušava reći kako „ima i Hrvata koji nisu zločinci“. No, za autore takvih poruka koji se kite nazivom „aktivisti“, u ovdašnjem rječniku postoji izraz „ublehaši“ – lažnjaci koji koriste prigodu da se za njih čuje kako bi lakše mogli proći na natječajima i opravdati dobivena sredstva. To su samozvani proroci kakvih i u Bosni ima na izvoz, ali ih stvarnost prije ili kasnije razuvjeri pa ili se ugrizu za jezik, ušute ili odu.

Put pak pomirenja nije nimalo „ublehaški“ nego zahtijeva autentičnost cjelokupnoga bića. U konkretnom slučaju i na simboličnoj razini, tražio bi poruku: „Braćo i komšije, oprostite za 'Ahmiće'. Vas molimo nemojte zaboraviti 'Trusinu'.“ Jer, kako Isus reče: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12).

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Et, upravo o tome govorim. I zaista nema razloga za dodatno sipanje otrova u ionako poprilicno zatrovanu baru (po principu IZDAJA BRE! Od strane Zagreba...), vec se i bosnjackoj javnosti to treba tako objasnjavati.

krstjanin · **Pridružen/a:** 02 tra 2012, 10:30 **Postovi:** 7064

Haram je napisao/la:

krstjanin je napisao/la:

Nadnevak 16. travnja 1993. ostat će duboko urezan u kolektivno pamćenje Bošnjaka i Hrvata u BiH. I dok jedni shvaćaju kako je nužno ići putem pomirenja, drugi još uvijek zavaravaju i sebe i sve oko sebe te prodaju populističku priču – ublehu.

Vjerojatno ne postoji Bošnjak, pa i Hrvat, koji ne znaju što se dogodilo 16. travnja 1993. u Srednjoj Bosni – kada su snage Hrvatskog vijeća obrane u ranu zoru napale muslimansko selo Ahmiće te ubile 116 osoba, od čega su 32 bile žene i 11-ero djeca mlađa od 18 godina. Haaški sud je za taj strašni zločin osudio: Darija Kordića na 25 godina, Miroslava Bralu na 20, Vladimira Šantića na 18, Dragu Josipovića na 12 i Tihomira Blaškića na 9 godina zatvora. Suđeni su te oslobođeni krivice: Dragan Papić; Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić. Optužnice protiv Marinka Katave, Zorana Marinića, Ivana Šantića i Pere Skopljaka su povučene, a optuženi Stipo Alilović je preminuo prije nego je mogao biti prebačen na Međunarodni sud. Paško Ljubičić je pred Sudom BiH 29. travnja 2008. osuđen na 10 godina zatvora.

Istodobno, u bošnjačkoj, pa i hrvatskoj javnosti, daleko manje je poznato da je na isti datum Armija BiH počinila masovni zločin u katoličkom selu Trusina u dolini Neretvice, ubivši 23 osobe: osam vojnika i 15 civila. Ovaj pokolj Haški sud nije uopće tretirao, ali je domaće sudstvo procesuiralo odgovorne. Zamjenik zapovjednika postrojbe Zulfikar Nihad Bojadžić dobio je 15 godina zatvora, a pripadnici te postrojbe: Edin Džeko 13, Nedžad Hodžić 12, Mensur Memić 10 i Rasema Handanović 5,5 godina. Optužbe su oslobođeni Dževad Salčin i Senad Hakalović. Za isto je nedjelo suđen i zapovjednik Zulfikar Ališpago, ali je navodno zbog njegova zdravstvenog stanja suđenje prekinuto.

Smjerokazno zajedništvo veterana

Prošlost se, znamo, ne može promijeniti, ali ju se može tako promatrati da se u sadašnjosti izvuku pouke za budućnost. Neki to i shvaćaju. U prvom redu to su svi oni koji zbilja doprinose rečenoj istini, ne skrivajući činjenice jednoga zločina za onim drugim. Jer Ahmići ničim ne mogu opravdati Trusinu, ni Trusina Ahmiće – bez obzira što su se dogodili na isti dan; kao što niti ikoji zločin ima svoje moralno opravdanje u nekom drugom zlodjelu.

Zbog toga je smjerokazna aktivnost ratnih veterana, bivših pripadnika AR BiH, HVO-a, Hrvatske vojske, Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije, da zajedno sudjeluju na obilježavanju ovih tužnih obljetnica. Time se šalje poruka da svaka žrtva zaslužuje pijetet i da se svaki zločin mora kazniti, kako bi se potomke žrtava i zločinaca oslobodilo tereta osvete i krivnje te prekinulo spiralu mržnje i zla. Tako se ni na koji način ne pokušavaju izjednačavati zločini – s obzirom da se i ne mogu izjednačiti, jer je gledano iz perspektive čovjeka koji istinski žaluje, svaki pojedinačno priča za sebe. Odatle je primjer zajedničkoga iskazivanja poštovanja žrtvama i jednoglasne osude zločinaca nešto autentično što ovdašnje podneblje treba.

Kula ekskluzivne žrtve

Stoga je zbilja žalosno da i 31 godinu nakon ovih zlodjela, ova dva događaja nemaju ni približno isti tretman. Prihvaćajući logiku da se svatko žali na ono što ga boli, jasno je da će bošnjačka sredstva društvenih priopćavanja ponajviše govoriti o Ahmićima, a hrvatska o Trusini. No, simptomatično je ako pritom u njima nema mjesta za one „druge“. Dok s pravom ukazuju na stravičnost pokolja u Ahmićima, nažalost, čak i letimičnim pregledom je uočljivo kako Trusina bošnjačke medije ne zanima – kao da tamo nije dovoljno pobijenih... Razvidno je kako se inzistiranjem samo na „svojim“ ubijenima, iznova gradi kula ekskluzivne žrtve, s – posljedično – jednostavnim zaključnom kako je „to“ počinio isti „onaj HVO koji je ovih dana proslavio svoju 32. godišnjicu“. Kao da pokolje u: Lašvanskoj dolini (Buhine Kuće, Križančevo Selo, Šušanj, Dusina, ubojstvo djece u Vitezu…), Uzdolu, Grabovici, Doljanima… nije počinila ista „ona Armija R BiH koja je ovih dana proslavila svoju 32. obljetnicu“, a za koju će kazati da je to vojska „čiji je dolazak značio slobodu“…? Nedvojbeno je kako se poluistinama stvara zabluda kod vlastitoga naroda, koja dugoročno ponajviše njemu šteti.

Drugovi i drugarice ublehaši

Međutim, osim već „viđenih i pročitanih“ medija koji su u službi nacionalističkih politika, otužno je što postoje i oni koji nesreći i zlu pristupaju banalno populistički. Takvi su upravo oni koji su uoči obilježavanja 31. godišnjice zločina u Ahmićima postavljali billboarde u Zagrebu i pored magistralne prometnice kod Viteza kojim su uputili „ispriku u ime građana Republike Hrvatske“ za ono što se dogodilo 1993. u tom muslimanskom selu te „preimenovali“ zagrebački Trg Franje Tuđmana u „Trg ahmićkih žrtava“. Kao da nitko nikada od Hrvata nije rekao: „Ljudi, Bošnjaci, žao nam je što su vam bezbožnici i neljudi iz našega naroda nanijeli tako veliko zlo?“; kao da se nikada nijedan katolički vjerski lider nije javno pomolio za nevine žrtve iz Ahmića; kao da Hrvati još uvijek skrivaju istinu o onomu što se tamo dogodilo… i čine sve kako se Bošnjaci ne bi mogli vratiti u to selo… Razvidno je, stoga, da sve ukazuje na mazohistički banalizam kojim se pokušava reći kako „ima i Hrvata koji nisu zločinci“. No, za autore takvih poruka koji se kite nazivom „aktivisti“, u ovdašnjem rječniku postoji izraz „ublehaši“ – lažnjaci koji koriste prigodu da se za njih čuje kako bi lakše mogli proći na natječajima i opravdati dobivena sredstva. To su samozvani proroci kakvih i u Bosni ima na izvoz, ali ih stvarnost prije ili kasnije razuvjeri pa ili se ugrizu za jezik, ušute ili odu.

Put pak pomirenja nije nimalo „ublehaški“ nego zahtijeva autentičnost cjelokupnoga bića. U konkretnom slučaju i na simboličnoj razini, tražio bi poruku: „Braćo i komšije, oprostite za 'Ahmiće'. Vas molimo nemojte zaboraviti 'Trusinu'.“ Jer, kako Isus reče: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12).

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Et, upravo o tome govorim. I zaista nema razloga za dodatno sipanje otrova u ionako poprilicno zatrovanu baru (po principu IZDAJA BRE! Od strane Zagreba...), vec se i bosnjackoj javnosti to treba tako objasnjavati.

Zasto? Ovakvi tekstovi su isprazni jer bosnjacku javnost ne zanima niti ce ovakvo nesto nekad doci od njih koliko god dugo mi cekali...

Zato jedna "pametna" jucer izvali, "casna Armija BIH" nikad nije pocinila ovako strasne zlocine.... I tu je kraj

Naravno idealan bi bio njemacki princip. Iskrenog priznanja i pokajanja s obje strane. Ali kako rekoh dugo ce jedna strana cekati drugu, a tesko da ce docekati

Haram

krstjanin je napisao/la:

Haram je napisao/la:

Et, upravo o tome govorim. I zaista nema razloga za dodatno sipanje otrova u ionako poprilicno zatrovanu baru (po principu IZDAJA BRE! Od strane Zagreba...), vec se i bosnjackoj javnosti to treba tako objasnjavati.

Zasto? Ovakvi tekstovi su isprazni jer bosnjacku javnost ne zanima niti ce ovakvo nesto nekad doci od njih koliko god dugo mi cekali...

Zato jedna pametna jucer izvali, casna Armija BIH nikad nije pocinila ovako strasne zlocine.... I tu je kraj

Ja nisam zaduzen za kolektivni PTSP bosnjackog naroda - koji sam po sebi i nije bas pao s neba (33.000 civilnih zrtava! Bosnjaci imaju vise civilnih zrtava nego citava Hrvatska i BiH Hrvati u obadva rata ukupno), ali sama cinjenica da razmisljam kako razmisljam, i garantujem ti da nisam jedini, je dokaz da nije sve za badava.

Pitanje je sta je alternativa? Et, mene i tebe nece zakaciti belaj, na sigurnom smo, ali kakvu buducnost ce imati ta nova pokoljenja dole ako se umjesto na zalijevanje krhkog "cvijeta nade", koncentrisu samo na konfrontaciju i nepomirljivost? Ili ko sto bi Aga rekao "mir nema alternativu"

Neznam · **Pridružen/a:** 08 kol 2023, 13:57 **Postovi:** 667

Citat:

Zbog toga je smjerokazna aktivnost ratnih veterana, bivših pripadnika AR BiH, HVO-a, Hrvatske vojske, Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije, da zajedno sudjeluju na obilježavanju ovih tužnih obljetnica.

Naravno, Vajdaner prodaje ekumenističku jugomaglu. Žrtve su samo sredstvo za ponovno bratstvo i jedinstvo, region.. Zato nikad nije dosta ispričavanja, žaljenja, patetike..

krstjanin · **Pridružen/a:** 02 tra 2012, 10:30 **Postovi:** 7064

Haram je napisao/la:

krstjanin je napisao/la:

Zasto? Ovakvi tekstovi su isprazni jer bosnjacku javnost ne zanima niti ce ovakvo nesto nekad doci od njih koliko god dugo mi cekali...

Zato jedna pametna jucer izvali, casna Armija BIH nikad nije pocinila ovako strasne zlocine.... I tu je kraj

Ja nisam zaduzen za kolektivni PTSP bosnjackog naroda - koji sam po sebi i nije bas pao s neba (33.000 civilnih zrtava! Bosnjaci imaju vise civilnih zrtava nego citava Hrvatska i BiH Hrvati u obadva rata ukupno), ali sama cinjenica da razmisljam kako razmisljam, i garantujem ti da nisam jedini, je dokaz da nije sve za badava.

Pitanje je sta je alternativa? Et, mene i tebe nece zakaciti belaj, na sigurnom smo, ali kakvu buducnost ce imati ta nova pokoljenja dole ako se umjesto na zalijevanje krhkog "cvijeta nade", koncentrisu samo na konfrontaciju i nepomirljivost? Ili ko sto bi Aga rekao "mir nema alternativu"

Samo je pitanje od koga dolazi nepomirljivost?

Zar sam ne izjavi par postova prije: Stvarno bosnjacki mediji nisu ni jednim clankom izvjestili o ovome pokolju

To tipicno baratanje zrtvama je kako rekoh glupost. Nitko ne nijece da su Bosnjaci kao najmnogobrojniji narod imali i najvise zrtava to je na kraju i najlogicnije. Ali isto tako treba gledati i statisticki, a statistika kaze da su vise pokolja napravili Bosnjaci nad Hrvatima nego obrnuto, dakle ono sto su Srbi napravili Bosnjacima su ti isti Bosnjaci nadoknadili nad Hrvatima itd. itd...

Isto tako primjeti uvjek jedno te isto kad se prica o Hrvatima uvjek se spomene prvo to koliko je stradalo vojnika dok se kod svojih to uredno preskace
Medjutim evo konkretno u Trusini su se svi poginuli vojnici predali, pa su zaklani pred obiteljima
Je li pokolj umanjen time sto su bili predati vojnici? ili ih je bilo uredu zaklati pred obiteljima samo jer su vojnici?

Neznam · **Pridružen/a:** 08 kol 2023, 13:57 **Postovi:** 667

Kad Musliman Ateist baci potpis na tekst iz katoličkom tjedniku onda je sve jasno ko dan :zubati

Haram

krstjanin je napisao/la:

Haram je napisao/la:

Ja nisam zaduzen za kolektivni PTSP bosnjackog naroda - koji sam po sebi i nije bas pao s neba (33.000 civilnih zrtava! Bosnjaci imaju vise civilnih zrtava nego citava Hrvatska i BiH Hrvati u obadva rata ukupno), ali sama cinjenica da razmisljam kako razmisljam, i garantujem ti da nisam jedini, je dokaz da nije sve za badava.

Pitanje je sta je alternativa? Et, mene i tebe nece zakaciti belaj, na sigurnom smo, ali kakvu buducnost ce imati ta nova pokoljenja dole ako se umjesto na zalijevanje krhkog "cvijeta nade", koncentrisu samo na konfrontaciju i nepomirljivost? Ili ko sto bi Aga rekao "mir nema alternativu"

Samo je pitanje od koga dolazi nepomirljivost?

Zar sam ne izjavi par postova prije: Stvarno bosnjacki mediji nisu ni jednim clankom izvjestili o ovome pokolju

To tipicno baratanje zrtvama je kako rekoh glupost. Nitko ne nijece da su Bosnjaci kao najmnogobrojniji narod imali i najvise zrtava to je na kraju i najlogicnije. Ali isto tako treba gledati i statisticki, a statistika kaze da su vise pokolja napravili Bosnjaci nad Hrvatima nego obrnuto, dakle ono sto su Srbi napravili Bosnjacima su ti isti Bosnjaci nadoknadili nad Hrvatima itd. itd...

Uopste nisam htio ulaziti u statistiku ni vaganje ko je kome i sta, vec samo (u zagradi!, dakle sporedno) pokusati objasniti da ni to sto nazivam "kolektivnim PTSPom" nije palo s neba.

Sto ne znaci da opravdavam takvo stanje drustva. Apsolutno ne. Ali imam razumjevanja.

Jedan citat iz "Preokreta". U njemu je rijec o IZraelu, i njegovim nacinnom ophodjenja s prosloscu, ali se na neki nacin itekako moze preslikati i na onaj dio bosnjackog drustva koji kritikujem(o):

Citat:

Bljeskovi detonacija izraelskih projektila koji siju teror po Gazi, ne praveći razliku između Hamasovih militanata i dojenčadi, osvijetlili su stvarnost u svoj njenoj razgolićenosti i po ko zna koji put potvrdili gorku dijalektičku nužnost po kojoj eksploatacija i manipulacija ulogom žrtve udružena sa iracionalnim ideološkim i vjerskim ubjeđenjima ne može poroditi ništa drugo doli zločinstvo. A međunarodna zajednica, ako zaista želi pomoći Izraelu, neka tu pomoć ponudi izraelskom društvu u vidu denacifikacije i purifikacije izraleskog državnog aparata od Likuda i srodnih struktura koje su apsorbovale neugodno mnogo zračenja od svojih dojučerašnjih nacističkih i inih progonitelja.

Citat:

Samo je pitanje od koga dolazi nepomirljivost?

A ovo pitanje je dublje od Ahmica i Trusine. Eto uzmimo samo forum kao primjer. Ti nisi shupak - iako se u nekim stvarima ne slazemo, daleko od toga da mislim da si los lik, i sigurno ces priznati da se ovde cesto pisu takve gadosti koje - kad nakratko stanes, razmislis kako bi ti bilo da to citas o Hrvatima, zasigurno nisu nesto sto bi se i priblizno moglo nazvati pomirljivim stavovima.

No, ni ovde ne zelim vagati ko je vise i ko kome sta i gdje. Cinjenica je da su zlocini pocinjeni. Neki su ih cinili vise, neki manje, ali na kraju krajeva je zlocin zlocin i svi narodi si bili i zrtve i pocinioci. Pitanje je samo sta od toga gofneta napraviti. Ja sam samo protiv toga da se ono iz godine i godinu valja i postaje sve vece tako da ce jednog dana narasti toliko da ga vise nece biti moguce progutati.

Haram

Neznam je napisao/la:

Kad Musliman Ateist baci potpis na tekst iz katoličkom tjedniku onda je sve jasno ko dan :zubati

Krscanstvo u sebi sadzri elemente humanizma, iliti humanizam krscanstva, zavisno od toga kako na to gledas. A komunizam je per se humanisticka idelogija. Tako da uopste ne treba da se cudis. Komunisti su dobri ljudi. I svaki istinski krscanin vjernik u sebi nosi i klicu komunizma.

Neznam · **Pridružen/a:** 08 kol 2023, 13:57 **Postovi:** 667

Haram je napisao/la:

Neznam je napisao/la:

Kad Musliman Ateist baci potpis na tekst iz katoličkom tjedniku onda je sve jasno ko dan :zubati

Krscanstvo u sebi sadzri elemente humanizma, iliti humanizam krscanstva, zavisno od toga kako na to gledas. A komunizam je per se humanisticka idelogija. Tako da uopste ne treba da se cudis. Komunisti su dobri ljudi. I svaki istinski krscanin vjernik u sebi nosi i klicu komunizma.

Biblijsko kršćanstvo nema nikakve veze sa svjetovnom ideologijiom humanizma koja u centar stavlja čovjeka, a ne Boga. To o čemu ti govoriš je katoličanstvo, a ne općento kršćanstvo, onda to tvoje stoji, jer katoličanstvo jest povezano s humanizmom, a samim tim i komunizmom jer je komunizam djete humanizma.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 25748

krstjanin je napisao/la:

Nadnevak 16. travnja 1993. ostat će duboko urezan u kolektivno pamćenje Bošnjaka i Hrvata u BiH. I dok jedni shvaćaju kako je nužno ići putem pomirenja, drugi još uvijek zavaravaju i sebe i sve oko sebe te prodaju populističku priču – ublehu.

Vjerojatno ne postoji Bošnjak, pa i Hrvat, koji ne znaju što se dogodilo 16. travnja 1993. u Srednjoj Bosni – kada su snage Hrvatskog vijeća obrane u ranu zoru napale muslimansko selo Ahmiće te ubile 116 osoba, od čega su 32 bile žene i 11-ero djeca mlađa od 18 godina. Haaški sud je za taj strašni zločin osudio: Darija Kordića na 25 godina, Miroslava Bralu na 20, Vladimira Šantića na 18, Dragu Josipovića na 12 i Tihomira Blaškića na 9 godina zatvora. Suđeni su te oslobođeni krivice: Dragan Papić; Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić. Optužnice protiv Marinka Katave, Zorana Marinića, Ivana Šantića i Pere Skopljaka su povučene, a optuženi Stipo Alilović je preminuo prije nego je mogao biti prebačen na Međunarodni sud. Paško Ljubičić je pred Sudom BiH 29. travnja 2008. osuđen na 10 godina zatvora.

Istodobno, u bošnjačkoj, pa i hrvatskoj javnosti, daleko manje je poznato da je na isti datum Armija BiH počinila masovni zločin u katoličkom selu Trusina u dolini Neretvice, ubivši 23 osobe: osam vojnika i 15 civila. Ovaj pokolj Haški sud nije uopće tretirao, ali je domaće sudstvo procesuiralo odgovorne. Zamjenik zapovjednika postrojbe Zulfikar Nihad Bojadžić dobio je 15 godina zatvora, a pripadnici te postrojbe: Edin Džeko 13, Nedžad Hodžić 12, Mensur Memić 10 i Rasema Handanović 5,5 godina. Optužbe su oslobođeni Dževad Salčin i Senad Hakalović. Za isto je nedjelo suđen i zapovjednik Zulfikar Ališpago, ali je navodno zbog njegova zdravstvenog stanja suđenje prekinuto.

Katoličko selo, a ne hrvatsko?

krstjanin je napisao/la:

Smjerokazno zajedništvo veterana

Prošlost se, znamo, ne može promijeniti, ali ju se može tako promatrati da se u sadašnjosti izvuku pouke za budućnost. Neki to i shvaćaju. U prvom redu to su svi oni koji zbilja doprinose rečenoj istini, ne skrivajući činjenice jednoga zločina za onim drugim. Jer Ahmići ničim ne mogu opravdati Trusinu, ni Trusina Ahmiće – bez obzira što su se dogodili na isti dan; kao što niti ikoji zločin ima svoje moralno opravdanje u nekom drugom zlodjelu.

Zbog toga je smjerokazna aktivnost ratnih veterana, bivših pripadnika AR BiH, HVO-a, Hrvatske vojske, Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije, da zajedno sudjeluju na obilježavanju ovih tužnih obljetnica. Time se šalje poruka da svaka žrtva zaslužuje pijetet i da se svaki zločin mora kazniti, kako bi se potomke žrtava i zločinaca oslobodilo tereta osvete i krivnje te prekinulo spiralu mržnje i zla. Tako se ni na koji način ne pokušavaju izjednačavati zločini – s obzirom da se i ne mogu izjednačiti, jer je gledano iz perspektive čovjeka koji istinski žaluje, svaki pojedinačno priča za sebe. Odatle je primjer zajedničkoga iskazivanja poštovanja žrtvama i jednoglasne osude zločinaca nešto autentično što ovdašnje podneblje treba.

S obzirom na zbivanja, dogodit će se baš suprotno.

Radi balvana u Ahmićima je palo Jajce kojih godinu dana prije.
Jer hrvatskim snagama nisu dali proći kroz selo.

Prije akcije je oko sela u raznim zaseocima pobijeno preko stotinjak ljudi, ali to očito nikom nije bilo interesantno.

Samo selo se nalazi na prometnici koja spaja Vitez s Busovačom (i dalje s Kiseljakom, Sarajevom) i ima stratešku vrijednost.
Presjecalo je lašvansku enklavu na dva dijela.

U samom naselju je 91. bilo 356 muslimana i 87 Hrvata.
Na popisu 2013. je popisano 329 muslimana i 176 Hrvata.

Naselje je bilo muslimansko vojno uporište, središte lokalne balvan-revolucije, iz kojeg su terorizirali okolna hrvatska sela i stanovnike.

Svaka kuća je imala nešto oružja, u svakoj kući je bio netko naoružan, da nije bilo tako, ne bi akcija trajala dva dana.

I sad, svaka je žrtva bitna.
Svaka žrtva se broji, pogotovo ako je riječ o nekom tko nije niti punoljetan.
Ali ovdje je bio rat, bilo je grešaka s hrvatske strane, unutar akcije su naoružani i pušteni ljudi iz lokalnog zatvora, pa su neke stvari bile i krvavije nego što su trebale biti.

No za razliku od Trusine, koja se dogodila isti dan i to duboko unutar crta bojišta aBiH, ovdje nije bila riječ o smaknuću nevinih civila.

krstjanin je napisao/la:

Kula ekskluzivne žrtve

Stoga je zbilja žalosno da i 31 godinu nakon ovih zlodjela, ova dva događaja nemaju ni približno isti tretman. Prihvaćajući logiku da se svatko žali na ono što ga boli, jasno je da će bošnjačka sredstva društvenih priopćavanja ponajviše govoriti o Ahmićima, a hrvatska o Trusini. No, simptomatično je ako pritom u njima nema mjesta za one „druge“. Dok s pravom ukazuju na stravičnost pokolja u Ahmićima, nažalost, čak i letimičnim pregledom je uočljivo kako Trusina bošnjačke medije ne zanima – kao da tamo nije dovoljno pobijenih... Razvidno je kako se inzistiranjem samo na „svojim“ ubijenima, iznova gradi kula ekskluzivne žrtve, s – posljedično – jednostavnim zaključnom kako je „to“ počinio isti „onaj HVO koji je ovih dana proslavio svoju 32. godišnjicu“. Kao da pokolje u: Lašvanskoj dolini (Buhine Kuće, Križančevo Selo, Šušanj, Dusina, ubojstvo djece u Vitezu…), Uzdolu, Grabovici, Doljanima… nije počinila ista „ona Armija R BiH koja je ovih dana proslavila svoju 32. obljetnicu“, a za koju će kazati da je to vojska „čiji je dolazak značio slobodu“…? Nedvojbeno je kako se poluistinama stvara zabluda kod vlastitoga naroda, koja dugoročno ponajviše njemu šteti.

Drugovi i drugarice ublehaši

Međutim, osim već „viđenih i pročitanih“ medija koji su u službi nacionalističkih politika, otužno je što postoje i oni koji nesreći i zlu pristupaju banalno populistički. Takvi su upravo oni koji su uoči obilježavanja 31. godišnjice zločina u Ahmićima postavljali billboarde u Zagrebu i pored magistralne prometnice kod Viteza kojim su uputili „ispriku u ime građana Republike Hrvatske“ za ono što se dogodilo 1993. u tom muslimanskom selu te „preimenovali“ zagrebački Trg Franje Tuđmana u „Trg ahmićkih žrtava“. Kao da nitko nikada od Hrvata nije rekao: „Ljudi, Bošnjaci, žao nam je što su vam bezbožnici i neljudi iz našega naroda nanijeli tako veliko zlo?“; kao da se nikada nijedan katolički vjerski lider nije javno pomolio za nevine žrtve iz Ahmića; kao da Hrvati još uvijek skrivaju istinu o onomu što se tamo dogodilo… i čine sve kako se Bošnjaci ne bi mogli vratiti u to selo… Razvidno je, stoga, da sve ukazuje na mazohistički banalizam kojim se pokušava reći kako „ima i Hrvata koji nisu zločinci“. No, za autore takvih poruka koji se kite nazivom „aktivisti“, u ovdašnjem rječniku postoji izraz „ublehaši“ – lažnjaci koji koriste prigodu da se za njih čuje kako bi lakše mogli proći na natječajima i opravdati dobivena sredstva. To su samozvani proroci kakvih i u Bosni ima na izvoz, ali ih stvarnost prije ili kasnije razuvjeri pa ili se ugrizu za jezik, ušute ili odu.

Put pak pomirenja nije nimalo „ublehaški“ nego zahtijeva autentičnost cjelokupnoga bića. U konkretnom slučaju i na simboličnoj razini, tražio bi poruku: „Braćo i komšije, oprostite za 'Ahmiće'. Vas molimo nemojte zaboraviti 'Trusinu'.“ Jer, kako Isus reče: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12).

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Ono što rade "aktivisti" su samo provokacije koje će dovesti do novog zla.
Ali to njih ne zanima, oni su samo plaćeni za to.

mirusvijetu

Hvala ovim poštenim Hrvatima što su postavili ove plakate ali oni se nemaju šta ispričavati, mi protiv poštenih Hrvata nemamo ništa.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32855

Dalmaherc je napisao/la:

Ja se isto ispričavam. Svaka žrtva je žrtva.

Samo kad bi bilo obostrano razumijevanje i ovakav aktivizam i s bošnjačke strane.

Ovako nas vrh magarči.

Ovaj plakat je "prepakovan". Vidim jučer netko mu dohakao.

HercegBosna.org

Zagreb: Postavljen plakat o Ahmićima

Online