Radnici GIKIL-a poručili Izetbegoviću i Gutiću: Ovo je tek početak, dolazimo u Sarajevo

Blizu 300 radnika Gobal ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL) danas su autobusima iz Lukavca stigli u Tuzlu, gdje su održali jednoiposatni protest. Kako kažu, na ovaj korak su se odlučili zbog katastrofalnog stanja u kojem se njihovo preduzeće nalazi zbog neriješene vlasničke strukture.

Naime, GIKIL je formiran spajanjem Koksno-hemijskog kombinata Lukavac i Global infrastructure Holdings Ltd, a nakon određenih izmjena ugovora kao suosnivač naveden je Global Steel Holdings Ltd registrovan u Indiji.

Prema aktuelnom sudskom registru, GIKIL je 67 posto u vlasništvu države, a ostatak pripada GSHL-u.

Ovakav omjer godinama u praksi nije poštovan, GSHL nikada nije uložio, prema obavezi, 43 miliona u GIKIL. Naprotiv, preduzeće je dodatno zadužio, a podizanjem višemilionskih kredita, koje je prikazao kao ulaganje, imovinu je stavio pod hipoteku.

GSHL je kao ulaganje prikazao i repromaterijal koji je zapravo kupovao od svojih firmi iz inozemstva uz pomoć indijskih kompanija. Kako je vrijeme odmicalo, dugovi koksare su se gomilali te je danas izuzetno teško ovo preduzeće izvući iz dubioze.

GIKIL-om su više od 10 godina u potpunosti upravljali indijski vlasnici GSHL-a, a kako su ranije iz Vlade TK istakli, većinsko upravljanje GSHL-a omogućeno je falsifikovanim aneksom ugovora.

S ciljem zaštite kompanije i radnika, Vlada TK je pokrenula postupak vezano za upis upravljačke strukture u sudski registar koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Tuzli.

Međutim, zbog žalbe indijskog partnera sud je prekinuo postupak i sada se razmatra predmet po toj žalbi.

Tek nakon što sud odluči o žalbi, bit će mogući i naredni koraci kako bi se mogla zaštititi ova kompanija, odnosno kako bi se moglo sačuvati blizu hiljadu radnih mjesta.

S obzirom na to da do danas ništa nije riješeno po ovom pitanju, grupa od blizu 300 radnika GIKIL-a danas je odlučila krenuti put Tuzle, gdje su održali protestnu šetnju kojom su aktuelnu vlast na čelu s premijerom Begom Gutićem upozorili da vremena za čekanje više nema.

"Ovo je samo početak, spremni smo i na odlazak u Sarajevo! Na naše zahtjeve niko ne odgovara, a premijer TK je imao sedam pismenih zahtjeva da nas primi. Pravio se gluh na naše vapaje. Mi sada tražimo sigurnost kompanije. Želimo da se osnuje uprava preduzeća koje sad nema. Jedan čovjek vlada i iznosi kapital, a Vlada TK sve to samo gleda", kazao je predsjednik Štrajkačkog odbora GIKIL-a Zijad Kasumović.

Radnici GIKIL-a zadržali su se ispred Vlade TK gdje su uz povike "Lopovi, lopovi...", "Bego, lopove!", "Bakire, lopove!" pokazali da strpljenja viš nemaju.

"Ovo je samo upozorenje! Idući put dolazi nas hiljadu. Opominjemo sve na vlasti, kao i Denisa Zvizdića i Bakira Izetbegovića da je GIKIL preduzeće koje se nalazi u BiH. Odavde (iz Tuzle, op.a.) će krenuti socijalni bunt", upozorio je na kraju Kasumović.

GIKIL je privatiziran 2003. godine.

SABIROVA DJECA NEMAJU ŠTA JESTI, JEDINI SIN MU UMRO OD GLADI: KAD NAVEČE LEGNEM PITAM SE KAKO SAM PREŽIVIO DAN…

Jun 7, 2017 0

Možete li zamisliti porodicu čija su djeca završila u bolnici jer su dobila zapetljaj crijeva od gladi a jedno dijete, odnosno bebu, su izgubili, jer je po mišljenju ljekara, bila jako slabo hranjena, odnosno, zbog nedostatka hrane, gubila je na kilaži. Teško je to zamisliti, ali u BiH se i to desilo. Sabir Skula je otac troje djece, koja plaču, jer su gladna. Sabir je sam i zaboravljen, jer živi na kraju sela Moševac, u Općini Maglaj.

Ova siromašna porodica živi u skoro pa potpuno odsječenom selu od ostatka svijeta.

Sabir je tada pretrpio teške povrede glave i noge. Stradao je dok je išao po drva od čije prdaje je prehranjivao porodicu.

Jedna od Sabirovih kćerki ima zdravstvene probleme koji se ispoljavaju na agresivnosti koju ispoljava u školi.

Na pitanje šta je tog dana jeo, Sabir odgovara da nije ništa. Ni on, ni njegova djeca.

Za ovakve stvari su odgovorni oni sami. Pa tek onda njihovi političari koje zaokruže na izborima.
Dok ih pokradaju i firme odlaze u stečaj serviraju im mržnju prema Hrvatima i Srbima. To im je jedina konstanta. Od kad se rode do smrti.

Ako on nije u kategoriji da od federacije prima socijalu ja onda ne znam kome ovi u Sarajevu dijele novac. Hebali ih "šehidi" i njihove obitelji.
Upravo ekstreman slučaj neimaštine koji bi tzrebao izbiti prvi na listi. Ako je sve to istina a vjerujem da je.

Mislim da ti nije jasno čime se Crveni Križ bavi.
Koji si ti sad kurac gerilac pa i za ovo kršćane kriviš.

Crveni kriz je strana, mozda i privatna neprofitna organizacija.

Koja nema podatke o svim gradjanima BiH, nego radi kako joj ljudi dodju ili pozovu.

Pronašli su genijalno rješenje da GRAS spase od stečaja. Čiste stare autobuse i tramvaje, generalka. Lijepo zvuči u naslovima medija, a i profi fotografi su pozvani, kao rahmetli Titina radna akcija.
SDA im stvarno svakakva govna nudi, a ovi gutaju...gutaju...gutaju....nikad kraja tome.

Na njihovu žalost oni kojima je GRAS dužan, i banke, ne zanima koliko su im čisti podovi. Neće o tome da pričaju.

Život u bh. kolektivnom centru: 21 porodica koristi jedan WC

I nakon 22 godine od završetka rata, u BiH blizu osam i po hiljada ljudi još uvijek živi u kolektivnim centrima. Mandati prolaze, zvaničnici takođe, nižu se obećanja a za ove ljude ništa se bitno nije promijenilo. Zadovoljni nisu, ali jesu zahvalni jer imaju barem krov nad glavom.

Dvadesetdvije godine od završetka rata, kolektivni centri još uvijek su realnost. Jedan od njih, u naselju Hrasnica, svega 10-ak kilometara od centra glavnog grada BiH, Sarajeva. Već četiri godine, to je dom 71-godišnje Semaide Čavkušić. 1992. izbjegla je iz Višegrada. Od tada je promijenila nekoliko gradova i isto toliko kolektivnih centara. Više od dvije decenije izbjegličkog života ostavile su samo gorčinu.

''Gdje ću biti zadovoljna?! 21 porodica na jedan WC, kupatilo nije u redu, niko ništa ne pazi, niko ništa ne čuva, ali eto, šta ću, mora se živjeti", žali se Čavkušić.

Oronuli zidovi, male mračne sobe, neuslovna kupatila i jedna mašina za veš. To su uslovi u kojima Semaida živi, zajedno sa još oko 49 korisnika centra. Svi oni imaju samo jednu želju. Da nakon decenija izbjeglištva imaju sopstveni krov nad glavom.

''Da hoće Bog d'o da imamo samo svoju garsonjeru i svoj WC i ništa mi više ne treba. Neću dugo ni živjeti, šta će mi", kaže žena.

Ovaj kolektivni centar dom je i osobama u stanju socijalne potrebe. Uprkos lošim uslovima, zahvalni su što imaju bilo kakav krov nad glavom.

"Mi bi bili na ulici, u Ilijašu. Nismo mogli plaćati stan, ja nemam penzije", otkriva Zahida Rizvanović.

Kao i Semaida, i Zahida se nada ispunjenju obećanja vlasti. Da će zatvoriti kolektivne centre i kupiti im socijalne stanove.

Ovo je samo jedan od 170 kolektivnih centara koji postoje u BiH, 22 godine od završetka rata. Iako je, prema planu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH trebalo da budu zatvoreni do kraja ove godine, to se neće desiti. Njihovo zatvaranje planirano je do 2020. godine.

Skupština KS prihvatila prijedlog mjera za sanaciju i reorganizaciju GRAS-a

Arhiv / Vijesti.ba Skupština Kantona Sarajevo usvojila je večeras Prijedlog zaključka o prijedlogu mjera za sanaciju i reorganizaciju KJKP Gradski saobraćaj (GRAS), kojim se predlažu rješenja za velike dugogodišnje gubitke u poslovanju ovog preduzeća.

Vlada KS se obavezuje i da budžetom za 2018. godinu planira sredstva u iznosu od 20 miliona KM za investiciona ulaganja.

Također se Vlada KS obavezuje da sa Poreznom upravom FBiH i Vladom Federacije BiH napravi reprogram obaveza na period 20 godina za neplaćene poreze i doprinose iz prethodnog perioda, te da se osigura 20 miliona KM za izmirivanje obaveza prema Upravi za indirektno oporezivanje BiH.

Također i privremeni upravitelj GRAS-a će u saradnji sa uposlenicima sačiniti prijedlog vansudske nagodbe o izmirivanju obaveza po tužbama radnika.

Broj radnika bi prema ovom planu trebao biti smanjen na 1.190 u roku od 30 dana, a Vlada će planirati sredstva u iznosu od šest miliona KM za program zbrinjavanja radnika i participaciju sa JU Služba za zapošljavanje KS za penzionisanje uposlenika koji su stekli uslove.

Istaknuto je da je neophodno određen broj uposlenih, odnosno, višak radnika, zbrinuti na drugi način, nakon usvajanja nove organizacije i sistematizacije preduzeća.

Privremeni upravitelj GRAS-a u saradnji sa Sindikatom GRAS-a pregovara o smanjivanju rashoda za plaće umanjivanjem plaća uposlenih do izlaska preduzeća iz poslovne krize.

Ovim planom obavezuje se privremeni upravitelj da insistira na mjerama kojima će se povećati čistoća vozila, urednost osoblja i bolje informisanje o prijevozu, da se donese etički kodeks o oblačenju i ponašanju uposlenika GRAS-a, te izvrši uniformisanje svih uposlenih koji rade u neposrednom kontaktu sa korisnicima usluga, zatim da se uvede detaljna kontrola dolaska i odlaska uposlenika na posao te najstrože kazne oni koji ne dolaze redovno na posao.

U saradnji sa MUP-om KS, privremeni upravitelj GRAS-a Haris Gušić, treba da unaprijedi koordinaciju i operativnu saradnju sa njihovim pripadnicima s ciljem zaštite sistema naplate i stvaranja uslova za nesmetan rad vozača i kontrolora naplate u skladu sa odredbama kantonalnog Zakona o prekršajima i Zakona o ovlaštenjima kontrolora.

Vlada Kantona Sarajevo i Ministarstvo saobraćaja se obavezuju da ustupe sva prava koja su u vezi s kosim liftom na Ciglanama u općini Centar koja će preuzeti upravljanje liftom.

Također je usvojen zaključak da menadžment i direktor GRAS-a svaka tri mjeseca izvijeste Vladu i Skupštinu KS o provedenim mjerama sanacije u preduzeću.