NA DANAŠNJI DAN 08.04.1941. GODINE





Sječanja na burne povijesne dane 1941. godine u gradu Bjelovaru

Ustanak naroda bjelovarskog kraja nije mogla zaustaviti nikakva sila




Kada je 27. Ožujka 1941, godine prekinut potpisani ugovor sa Njemačkom o nenapadanju srušena je Vlada bivše Kraljevine Jugoslavije, za kralja postavljen maloljetni kralj Petar Karađordević, a za kraljevog opunomoćenika knez Pavle, nastala je zbrka i država se spremala za rat. U vojsku su pozvane sve muške osobe, proglašena je opća mobilizacija, a u grad Bjelovar su počeli stizati mobilizirani ljudi iz sela i grada.Vršile su se pripreme, ljudi su raspoređivani u ratne jedinice, nastao je opći kaos. Početkom travnja u grad su stigli i srpski dobrovoljci (narod ih je zvao srpske komite), čiji je zadatak bio da bodre dobrovoljce i prate ih na vojnim zadacima jer je moral u vojsci pao. Sve jedinice krenule su iz grada prema susjednoj Mađarskoj ili su se nalazile po selima naše Bilogore. Grad je ostao gotovo pust, pusta i Vojna komanda, žandarmerija i gradska policija sa tek nekoliko stražara kod vojnih objekata. Mržnja i nezadovoljstvo prema Jugoslaviji došla je do vrhunca, tako da se spremala pobuna među građanstvom i vojskom.

Već 7. travnja 1941. godine organizirane grupe građana i mladeži upale su u vojne objekte u gradu Bjelovaru, savladale vojna lica, žandarmeriju i policiju koja se našla u gradu i stavile sve objekte pod svoj nadzor. U noći je došlo do organizirane pobune među vojnicima rezervistima koji su se tada nalazili izvan grada, većina njih u Orovačkim vinogradima. Otkazali su poslušnost oficirima i počeli se organizirano vračati u grad.

Pobunu među vojnicima 108. puka jugoslavenske vojske organizirao je podnaredník ČVEK i mladi podporučník L. SUPANČIĆ. Vojska se vratila u naš grad, otkazavši poslušnost bivšoj komandi i stavila se pod rukovodstvo štaba pobune na čelu kojeg su bili prof. Dr. Julije MAKANEC i zrako-plovni pukovnik lvan MRAK. Grad Bjelovar imao je tako građane i vojsku i došao je željeni trenutak da se uspostavi nova država.

Tako tadašnji gradonačeInik Bjelovara prof. Dr. Julije MAKANEC 8. travnja 1941. godine proglašava novu državu - NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. U gradu je nastao opći urnebes, ali bez panike i bilo kakvog nereda.

Vođe bjelovarskog ustanka snimljeni 8.travnja 1941 nakon što je Dr Julije Makanec (u sredini, sjedi) proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku sa balkona gradske vječnice u Bjelovaru

Sve se događalo organizirano i dostojanstveno. lzvješene su hrvatske zastave na svim kućama u gradu, a mladež je ovaj događaj prenijela po svim selima bjelovarske okolice.

Tako su toga dana, noseći hrvatsku zastavu, na selo pošli i naši građani Milan BAČANI i Mato PODRAVAC. Njih su iznenadili i napali četnici u selu Hrgovljani pokraj Bjelovara, tako da su ta dvojica bili prve žrtve mlade NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Poginuli su časno i slavno, noseći zastavu nove Hrvatske države, neka im je velika hvala i vječna slava.

Proglašenje je bilo nevjerojatan doživljaj, narod je iz čitave okolice Bjelovara sa hrvatskim zastavama pohrlio u grad pjevajući hrvatske pjesme, kličući novoj državi. Bio je to u pravom smislu riječi ustanak cijelog naroda ovoga kraja i to nije mogla zaustaviti nikakva sila. Hrvatski narod digao se iz jarma bivše Jugoslavije, proglasio svoju državu i stao na njezin branik. Dolazili su, istina, brzojavi i svakojake prijetnje da će se pobunjena vojska vratiti na granice, da se narod vrati svojim kućama inače će se upotrijebiti sila sa kopna i iz zraka. Ali narod to nije prihvatio, nije se dao uplašiti ni omesti. Slavlje je nastavljeno, a vršene su i pripreme za obranu novoproglašene države, ako to bude potrebno.

Jedinice njemačke vojske bile su na granici sa susjednom Mađarskom i njima je omogućen prolaz da uđu na teritorij bivše Jugoslavije, tako da su već 9. travnja stigle u Bjelovar i produžile svoje napredovanje prema Zagrebu. Građani Bjelovara već su dva dana bili u svojoj Nezavisnoj državi, kada je u Zagrebu 10. travnja Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku na cijelom njezinom području. Mi građani Bjelovara toga se ne stidimo, ponosni smo i danas se rado sjećamo tih najljepših dana naše povijesti.

Zvonimir Žagi, član UPZH-e
(Novi Bjelovarac od 6.travnja 1995, str.16)









Za sve pale Hrvatske sokolove, šta dadoše svoje živote za Hrvatsku državu.
NEKA IM BILA LAHKA HRVATSKA ZEMLJA!!!

Tak je.
Za sve pale junake koji su nam 41 oslobodili Dalmaciju, Međimurje, djelove Konavla te demokratski uspostavili taljanske zone i vratili junačku dinastiju Trpimirovića na čelu sa Tomislavom II.
Evo kaj ja osječam prema istima
Vjeruj mi NDH je bila jedino omaleni kvisling i niš drugo.
Jedina dvojica koja su bili domoljubi su bili Lorkovi i Vokić, a za njih znamo kak su prošli.

Pa zapravo oni jesu dali živote i borili se za državu Hrvata kao i dio partizana, e sad što je neko tu njihovu borbu preusmjerio u nekom drugom neželjenom smjeru, i jednih i drugih, to je drugi par rukava.


Ali na nama mlađim je da to ispravimo zar ne? Svehrvatska pomirba mnogima ne odgovara...

Jesu li ovi koji su digli ustanak u Bjelovaru to napravili?

Međimurje je bilo u sastavu NDH.
Manji dio Dalmacije jeste bio otet od Hrvatske, ali zato je Hrvatska dobila cijelu BiH i Srijem, tako da je dobitak bio neuspoedivo veći od gubitka..
Uostalom, ako je 1945 bilo oslobođenje,kako onda Hrvatska ostade bez Boke i Srijema, te dijelova prijeratne Hrvatske Banovine u BiH.?
A dvojica domoljuba su sve činili sa znanjem i dozvolom Pavelića, po tebi onda ispada da je i on pravi domoljub.

Da?? A FDH/NRH/SRH u DFJ/FNRJ/SFRJ je bila suverena i teritorijalno pravična za hrvatski narod s obzirom na povist i etničku razprostranjenost Hrvata?

Mo'š mislit!!!

Ma treba znati i zamotat: Kako precednik lijepo objasni danas da se nema što Hrvatska ispričavati Srbima za Jasenovac i nedjela NDH-a kad je današnja Hrvatska sljedbenica ne NDH nego SRH koja je bila na pobjedničkoj strani...

E hebiga ima sve svojih prednosti, pametan čovjek će koristiti prednosti i od jedne i od druge "strane" a ne eksplicitno stat na jednu stranu. Tu je Sanader bio mrak, šteta što ga para ponese...

Partizančino jedna Servsko Jugoslavenska
SRETAN TI HRVATSKI 10. TRAVANJ
ZA DOM SPREMNI!!!

I tebi se najbolše milo moje.
ŽAP
Sam ili ne znaš povijest ili si malo preuveličao dotičnu državu.
P.s. za Bobovac.
Međimurje nije bilo u sastavu NDH, Pavelić ga je smatrao djelom NDH ali je ono ipak dano Mađarima.

Hrvatska država nikada nij epriznala Mađarsko pripojenje Međimurja. A pošto mi postavljate ovo pitanje, vjerujem da niste upoznati sa poviješću u 20. st. baš najbolje. Jer se zna da još 1944. godine ulaskom Ruskih tenkova u Mađarsku Hrvatska vojska ulazi u Međimurje i vraća ga pod svoju nadzor i upravu. A zemljovid koji opisujete je zemljopis NDH u 1945. godini sa velikim župama.



Unatoč netočnosti zemljovida(misleći na priobalje koje nije u ovoj mjeri bilo pod tuđinskom okupacijom, čemu suprotno svijedoče slike). Čak i STRANCI prije vas znaju da Mađarska vlada pada, vojska im je u rasulu, vlast preuzimaju Njemci i Mađarski fašisti. A mi si dotle vraćamo naše lijepo Međimurje.

Znam ja vrlo dobro što je bilo s Međimurjem. 1941 su ga privremeno okupirali Mađari u nakani da ga pripoje Mađarskoj. Ali unatoč neizmjernim pritiscima koje su vršene na vrhovništvo NDH ono nikada nije pristalo da se taj kraj pripoji Mađarskoj, nikada nije priznalo okupaciju od strane Mađarske, te su postojala tijela vlasti NDH za Međimurje, npr poglavarstvo grada Čakovca.
Mađarska ipak nije smatrana za silu kao Italija već nešto manje-više u rangu sa NDH. Dosta što je jedna (kako je vrijeme kasnije pokazalo) šugava Italija zagorčavala život mladoj Hrvatskoj državi već je i jedna još šugavija Mađarska imala tu namjeru.

Sretan 10. Travanj

Bjelovarski ustanak je navodno prema dr. sc. Hutinecu Goranu s Filozofskog fakulteta u Zagrebu obradio dr. Željko Karaula pod naslovom "Bjelovarski ustanak 7.-10. travnja 1941. u povijesnim izvorima" (dostupno na academia.edu), https://www.academia.edu/5470264/Bjelov ... atoni_2012)

Takodjer, tim ustankom se najvise bavio i dr. Zdravko Dizdar.

Navodno, po tvrdnjma dr. sc. Hutineca 10. travnja 1941. je u Mostima bio pokolj koji su Srbi napravili nad Hrvatima, nakon cega je slijedio visestruko veci pokolj ustasa nad Srbima.

Prkacin Ante vec neko vrijeme govori da je taj pokolj bio 7.4.1941., sto je za kauzalnost srpskog pa onda ustaskog zlocina nebitno. Vjerujem da je to kod njega slucajna pogreska.

Emisija u kojoj dr. sc. Hutinec i general Prkacin o tome diskutiraju je ovdje, pocinje od 47:07 https://m.youtube.com/watch?v=DpF1PUwsCuQ, emisija SB Klopka.