HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: pon pro 17, 2018 3:51 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 70 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pon lip 10, 2013 1:00 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 8:25 am
Postovi: 37573
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Mostar definitivno ide naprijed, manje Azije, više Europe, kako po arhitekturi, tako i po prezimenima.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pon lip 10, 2013 1:22 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 13, 2012 4:01 pm
Postovi: 9433
A osjeti li se smrad muslimanskih kuća, na kilometar?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pon lip 10, 2013 1:26 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 8:25 am
Postovi: 37573
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Kakve ti to predrasude imaš, strašno nešto?! Ja se samo zajebavam sa ovim "nostalgičarom" koji priželjkuje mračnog doba kada u Mostaru nije bilo katoličkih imena i prezimena.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: uto lip 11, 2013 5:22 am 
Offline

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 10:29 am
Postovi: 23438
Lokacija: The Ice Wall
Prije Turaka na prostoru Hercegovine mnogo stoljeća su živjeli isključivo kršćani (prije toga pagani), tako da je taj kontinuitet - prekinut tijekom turske agresije na BiH - samo danas nastavljen.

Možemo reći da se poništio rezultat genocida 1482.

Zanimljivo da je tada otkrivena i Amerika - 1492. Što je relativno nedavno.

_________________
USK rodjeni prva cetiri mjeseca 2018: 505
USK popisano 2013: 273,261
Stopa nataliteta: 5.5 promila


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: uto lip 11, 2013 7:13 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 13, 2012 4:01 pm
Postovi: 9433
A prije toga pećinski Hrvati. :D


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: uto lip 11, 2013 7:20 am 
Offline

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 10:29 am
Postovi: 23438
Lokacija: The Ice Wall
:D

_________________
USK rodjeni prva cetiri mjeseca 2018: 505
USK popisano 2013: 273,261
Stopa nataliteta: 5.5 promila


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: uto lip 11, 2013 5:11 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet tra 22, 2011 3:29 pm
Postovi: 162
Lokacija: iznad stadiona
" U mostarskom kraju trg Mostar imao je 1477. godine 19 kršćanskih kuća i 1. neoženjenog stanovnika, a 1519. godine Mostar je imao 75 kršćanskih i 19 muslimanskih obitelji".

Izgleda da su kršćani prednjačili na ovim krajevima do rušenja samostana i crkve 1563.

Jedna zanimljovost iz tog vremena...

Čuvena, najpoznatija džamija u Mostaru i Hercegovini, kao i stari most je izgrađen je nakanom Karađoz bega, brata čuvenog vezira Rustem-paše, kojeg turci nazivaju Hirvat, što znači da ga smatraju Hrvatom.

Majka li mu stara, ako je Karađoz-begov brat Hrvat, što je onda on ? :clap

_________________
HŠKZ


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: uto lip 11, 2013 5:23 pm 
Online
Avatar

Pridružen/a: sri lip 17, 2009 8:01 pm
Postovi: 8564
Lokacija: ZG
On je onda Bosnjak naravno. Hercegovacki.

:sega

_________________
Fact of the month: Hrvati u BiH izvoze vise od cijele Crne gore, proizvode vise struje, i dvostruko su brojniji od etnickih Crnogoraca u CG.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pet lip 14, 2013 8:59 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub lis 29, 2011 3:29 am
Postovi: 2575
Lokacija: Glavni stan
Evo praaavih Mostaraaacah :zubati



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: sri lip 19, 2013 6:25 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:56 am
Postovi: 687
Pogledajte tko je autor ovog uratka:

https://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=QyHadZHLEb4

:zastava_Hrvata :osama :herceg_bosna

_________________
[url]http://www.youtube.com/watch?v=8BhSmd5ZWkw[/url]


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pon kol 19, 2013 4:13 pm 
Offline

Pridružen/a: uto pro 20, 2011 7:02 pm
Postovi: 8537


Nije ni ovaj pravi, Dalmatinac je, ali pisma nije losa.; )

_________________
Oj Hrvati, svi na desno krilo....


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pon ruj 01, 2014 9:06 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet lip 12, 2009 12:19 pm
Postovi: 4000
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
kikiriki je napisao/la:
Vidi se po imenima starih mostarskih ulica ko su pravi Mostarci: Puzici, Alajbegovici, Lakisici, Sefici, Ramici, Seve, Sestici, Kahve, Bilici itd, itd.
Nigdje ne vidjoh ulicu:Zelenika,Cavara,Ramljaka, Raguza, Raspudica,Primoraca, Pehara, Rozica ...Sve je to sljeglo u Mostar kada je Turska napustila Mostar.Do tada su smjeli samo prespavati u Biskupovoj kuci koja je namjerno napravljena za tu svrhu.


Mostar 1879.
- muslimani = 6421
- pravoslavci = 3027
- katolici = 1365
- židovi = 35
ukupno = 10 848

Na 100 muslimana je u Mostaru 1879. bio 21 katolik, a 2013. se na 100 Bošnjaka rodilo 139 Hrvata.

Mašala. Majka Turska.

***

Btw, kad smo kod starih i pravih Mostaraca. Koliko je rašireno držanje po kućama štiglića, ptica pjevica češljugara (Carduelis carduelis), u Dalmaciji poznatih kao grdelini?
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: čet lis 16, 2014 2:44 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet lis 22, 2010 1:26 pm
Postovi: 3796
Lokacija: where the wild roses grow
”U 74. godini života preminuo je dr. Ismet Hadžiosmanović, naš prijatelj, suborac i jedan od organizatora obrane grada Mostara i Hercegovine”, navodi u priopćenju za javnost Petar Zelenika, umirovljeni brigadir i predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR-HB Mostar

Dalje se navodi kako je dr. Ismet Hadžiosmanović bio član Kriznog štaba grada Mostara.

”Živio je za svoj grad i svoj narod, i u najtežim trenucima Domovinskog rata, do posljednjeg trenutka otvoreno se suprotstavljao sukobu između hrvatskog i bošnjačkog naroda. S neizmjernim poštovanjem i tugom u srcima, čuvat ćemo uspomenu na lik dr. Ismeta Hadžiosmanovića, velikog prijatelja, te hrabrog i poštenog čovjeka koji je za svog života za svakog imao lijepu riječ”, piše brigadir Zelenika.

Posljednji ispraćaj dr. Ismeta Hadžiosmanovića bit će obavljen u četvrtak, 16. listopada 2014. godine u 16 sati, na haremu Balinovac.

Ovom prigodom iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR-HB Mostar izražavaju iskrenu sućut članovima obitelji dr. Ismeta Hadžiosmanovića, njegovim prijateljima i suborcima, dragovoljcima grada Mostara.

Dr. Ismet Hadžiosmanović je prvi predsjednik Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu. Politički angažman Ismeta Hadžiosmanovića i danas je predmet sporenja među Bošnjacima. Njegovu politiku suradnje Armije BiH i HVO-a, pod svaku cijenu i danas dio javnosti tumači kao “predaju Bošnjaka u ruke Herceg Bosne”, piše portal Starmo.ba.

Za života Hadžiosmanović se branio tvrdnjama kako odluke o Bošnjacima Hercegovine nije donosio sam, te da je u tome sudjelovao i politički vrh stranke, te države u Sarajevu.

Na jednom od svojih posljednjih pojavljivanja u javnosti, kada se razgovaralo o promjeni Ustava Federacije, Ismet Hadžiosmanović je kazao da je “vrijeme pokazalo da je bio upravu”, te da on ima riješenje za bošnjačko-hrvatske odnose u Mostaru.

Nakon rata Hadžiosmanović je izbjegavao javna pojavljivanja i politički angažman, a posljednji put se pojavio u dokumentarnom filmu “Rat u Mostaru”. Objavio je i knjigu “Bošnjačko-Hrvatski politički obračun”




Doktor Hadžiosmanović je još krajem 20.stoljeća predvidio europsku budućnost Mostara kao jedini put u bolje sutra,nešto slično kao i Jasmin Jaganjac.
Prava mostarska raja sa Balinovca,neka mu Allah dželašanum podari vječni mir u dženetu.

_________________
“Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: pet pro 29, 2017 8:36 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 08, 2010 6:56 pm
Postovi: 3001
puntar2.0 je napisao/la:


Nije ni ovaj pravi, Dalmatinac je, ali pisma nije losa.; )

Ovu pjesmu nisam odavno čuo, a dobra je!
:zivili

_________________
MIR da, ali ne kao onaj u Jazovki, Macelju, Omarskoj, Ovčari i Hudim jamama!
-- &
Socijalisti obećavaju bolju budućnost, nemaju uspjeha u sadašnjosti, a razlog za to uvijek im je u prošlosti!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: čet sij 04, 2018 5:35 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 08, 2010 6:56 pm
Postovi: 3001
Ultras1986 je napisao/la:
Ma Mostarac je mostarac bez obzira odakle je došao ako voli i poštuje ovaj grad. Ja sam uvjeren da je jako malo mostaraca u Mostaru ako bi se gledao taj kriterij i žao mi je zbog toga.

A ovo stoji - u svim gradovima je postotak starosjedilaca jaaako mali, a tu se opet može raspravljati ko su starosjedioci (dali su to oni koji su tu 2,3,4 ili više generacija? Isto tako ono "rođeni mostarac" je jako širok pojam jer se jako puno djece iz ZH rađa u Mostaru pa su "po rođenju" mostarci.

Ja mislim da su pravi mostarci oni koji ovaj grad osjećaju svojim i vole ga bez obzira na sve mane i koji ne gledaju samo kako će ga popljuvati i omalovažavati, a o onima kojima su puna usta govana koja su se izlila iz kanalizacije kod "manđarije" nema smisla ni pričati - jebeš mostarca koji više voli ispričati i razglasiti nešto negativno nego pozitivno o svome gradu - to nije mostarac.

Dobra konstatacija!
:zivili

_________________
MIR da, ali ne kao onaj u Jazovki, Macelju, Omarskoj, Ovčari i Hudim jamama!
-- &
Socijalisti obećavaju bolju budućnost, nemaju uspjeha u sadašnjosti, a razlog za to uvijek im je u prošlosti!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: čet sij 04, 2018 5:46 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet kol 02, 2012 10:47 am
Postovi: 12575
Lokacija: Stolni Grad
Oko 60% stanovnika Mostara nije rođeno u njemu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: sri tra 11, 2018 5:53 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet kol 02, 2012 10:47 am
Postovi: 12575
Lokacija: Stolni Grad
Kako Mostarac zvuči strancima

Društvenim mrežama širi se video prilog koji je nazvan Kako Mostarac zvuči strancima.
Ubrzo po njegovom pojavljivanju postao je apsolutni hit i nasmijao je cijelu regiju.



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: sub lis 06, 2018 4:45 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 8:25 am
Postovi: 37573
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Mali osvrt mog starog na Mostar u 60-im, Mostarce, kao i zamalo "smak svijeta" (pomračenje sunca kojeg je slijedio zemljotres i ledena kiša).

Citat:
ŠTO JE TO „MOSTARAC“

Dugo vremena sam razmišljao o nekim stvarima koje sam kao dječak uočio i živio, ako ne s njima, ono bar pored njih u Mostaru u periodu od 1959. do 1966. godine. Sada u nekim svojim zrelim godinama, s vremenskom distancom od 50 do 60 godina, sam odlučio napisati svoje viđenje na sve što sam kao dječak vidio, a i doživio. Sam naslov ovog poglavlja izgleda pomalo čudno, ali nema tu ništa neobičnog, jer je po mojem sudu to uistinu bilo tako. Nisam stručan da mogu dati neke velike analize i dopuštam da u nekim stvarima možda nisam u pravu, no i pored svega, biti ću slobodan iznijeti moje viđenje i prosudbu.

Mostar je za mene bio neobičan grad, gdje je živio narod različitih nacionalnih grupacija. Bilo je dosta mješovitih brakova, bratstvo i jedinstvo bilo je svetinja, posebno zato jer je Mostar u ratu imao dosta jak, tada ilegalni, pokret NOB-a. Sakralni objekti svih vjerskih konfesija su postojali, ali nisu bili baš puno posjećivani za vrijeme vjerskih blagdana. Izuzetak je bila katolička franjevačka crkva gdje sam i ja išao u crkvu i vjerske pouke.

Iz moje ulice, jedina obitelj koja je išla u crkvu je bila obitelj moga brata kod kojeg sam stanovao. Iz cijele tehničke škole moje generacije, koliko se sjećam, samo dva ili tri đaka su dolazila u crkvu. Čak ni đaci iz đačkog doma nisu dolazili jer ih je bio strah od vaspitača, ili odgojitelja iz domova. Tih par đaka koji su dolazili u crkvu bili su na periferiji grada i potjecali su iz radničkih obitelji. Iz urbanog dijela grada bilo je dječaka koji su mogli ići u crkvu, ali su se bojali, jer bi ih mogao vidjeti netko od „gradske raje“ (kolega), čime bi izgubili tu privilegiju i ne bi mogli biti dijelom tog gradskog ili urbanog etnosa.

Tu počinje začetak tog hibridnog etnosa koji se jednostavno zvao „Mostarac“. No, što je ustvari to značilo? Prije svega, morao si biti rođeni Mostarac, zatim odbaciti vjeru i nacionalnu pripadnost. Sljedeći uvjet je bio da navijaš za Velež i da ne voliš ove s istočne strane prema Nevesinju i Gacku jer su „primitivni i idu samo u miliciju“ a pri tomu još navijaju i za Crvenu Zvezdu. Njih bi nazivali Gejanima a ne Gedžanima. Isto se odnosilo i na braću sa zapadne strane jer su navijali za Dinamo, a njih su nazivali Škutorima. Zadnji uvjet je bio da u tim grupicama provedeš dio vremena i ništa ne radiš, nego da si tu da leđima podupireš zid Ekspres restorana, ili pak zid apoteke na početku Šantićeve ulice. To su oni nazivali „drincanje“, što bi značilo da ne radiš ništa i Bogu kradeš vrijeme. Tu bi se usavršavao poseban jezik kojim su oni komunicirali. Za njih bi bila velika uvreda kada bi im netko rekao da su iz Hercegovine, ili ne daj Bože, da u svojem govoru imaju hercegovački naglasak. Oni su uvijek s ponosom isticali da su Mostarci i da imaju svoj poseban mostarski govor. Sebi su dali za pravo da su oni nešto uzvišeniji u odnosu na ostali narod Hercegovine.

Ja i nisam ispunjavao te uvjete, pa nisam pripadao tom etnosu, a možda sam po njihovoj prosudbi bio samo gradski uljez. Imajući u vidu navedene razloge pošto sam živio u tom vremenu, s ove današnje vremenske distance, bio sam slobodan tu pojavu nazvati takvim imenom.

............................

PRIRODNE POJAVE (NEPOGODE) I LJUDSKI STRAH

U ranim šezdesetim, ili konkretno od 1962. do 1963. godine, u vrlo kratkom vremenskom razdoblju dogodile su se tri stvari koje su unijele dosta straha i pomalo beznađa u narod. Vrijedi to na neki način malo i opisati jer sam ih i sam doživio i tomu svjedočio. Ono što je važno istaknuti je pojava straha, koja je pri ovim događajima bila više izražena kod starijih osoba nego kod djece.

Prvi događaj je bio pomračenje sunca, i to koliko se sjećam, pred kraj 1960. godine. Nama djeci je to bilo dosta zabavno, a dobro smo se pripremili za ovaj događaj tako što smo komade stakla zatamnili dimom svijeće kako bi kroz njih pratili ovu fascinantnu prirodnu pojavu koja dan iznenada pretvara u noć. Za to se iskustvo doista može reći da je životno, jer se ponavlja tek svakih 80 ili čak 100 godina. Neki ljudi imaju i tu sreću da ovu pojavu i dožive.

To iskustvo za nas djecu, koji smo bili u gradu i nešto znali o toj pojavi, i nije bilo nešto dramatično. No problem je bio na selu, a kako su oni doživjeli ovaj fenomen prenio mi je moj stariji rođak, koji je također završavao školu u Mostaru, ali ga je taj dan zatekao u svom selu Osječenica. Situacija je bila kritična, na granici sveopće panike, jer su stare bake bile uvjerene da je ovo bio nagovještaj smaka svijeta! Bilo ih je uzaludno uvjeravati s nekim racionalnim objašnjenjima, pošto su vidjele da kokoši idu u kokošinjce a pijetlovi počeli kukurikati. Bez obzira na sve to, i što su bake bile dobre vjernice, takva pojava je primljena kao loš znak i nagovještaj smaka svijeta.

Nedugo iza toga, došle su dvije strašne nepogode, i to u siječnju 1962. kada nas je pogodio zemljotres, a godinu dana iza toga, čuvena ledena kiša koja je glavni udar napravila baš u Mostaru. Ove nepogode bile su velikih razmjera, a mogli bi smo ih nazvati pošastima, a dobile su još veći značaj samim time jer su nas zadesile vrlo brzo nakon pomračenja sunca. U narodu su uvijek postojala podijeljena mišljenja, da ne kažem dvije struje, oko ovih pojava i nepogoda. Prvi, koji nisu bili vjernici, oni su smatrali da je to isključivo prirodna pojava. Jedan dio vjernika iz urbanih sredina je bio istog mišljenja, dok su vjernici, osobito stariji ljudi i žene sa sela smatrali to nekom vrstom Božje kazne.

Ovdje ću prvo iznijeti par iskustava kojima sam svjedočio za vrijeme zemljotresa. Udari zemljotresa su bili vrlo česti i potrajali su nešto duže vremena, skoro cijeli mjesec dana. Epicentar je bio u dinarskom planinskom području, a protezao se uz priobalje od Ploča preko Splita, kao i jednim dijelom i podalje od obale Jadrana. Ljudi su bili u velikoj panici, jer su se s vrhova brda kotrljale ogromne kamene gromade prema naseljima uz obalu. Tih pojava je bilo dosta u Gracu i Zaostrogu. Jedan dalji naš stric koji je radio u Opuzenu u to vrijeme na stranici je spazio starca koji je pobjegao iz vlastite kuće kada je zatreslo. Na stanici ga je upitao „Pa što nisi uzeo nešto hrane sa sobom umjesto te plosnate boce s rakijom?“. Čovjek je hladno odgovorio „Da mi nije ove rakije poludio bih od straha i panike, samo me ona može umiriti!“

Druga dva slučaja koja ću opisati, dogodila su se u Mostaru u vrijeme potresa. Jedan se dogodio u zgradi u kojoj sam živio, a drugi u školi za vrijeme nastave. Oba slučaja ilustriraju pojavu straha kod čovjeka, što je i prirodno, jer stara izreka slovi da se budala ne boji, a pametna čovjeka je uvijek strah. Nama djeci bilo je to malo i neobično jer u oba ova slučaja radilo se o ljudima u zrelim godinama, a mi djeca smo mislili da su stariji imuni na strah i paniku. No stvarnost je bila posve drukčija, jer kako objasniti da je i moj susjed, koji je bio u NOR-u i sigurno prošao kroz razne ratne strahote, od silnog straha nije mogao ni obući vlastite cipele!

Bilo je to rano jutro, između 6 i 7 sati, a potresi stalno tresu. On je otvorio ulazna vrata na stanu i stavio nogu i cipelu na stolicu. Pri svakom manjem potresu, noga bi mu pala sa stolice, a on bi uz tipični crnogorski naglasak izgovarao „Ovo je poremećaj dinarskih planina!“ i tako par puta, a njegova djeca i ja smo pucali od smijeha. Na ovome primjeru se vidi da su se djeca manje bojala od odraslih ljudi, pa čak i kad su u pitanju sudionici NOR-a i vojna lica. Istog jutra nakon ove seanse s oficirskom cipelom, mi djeca idemo u školu. Još je bilo mračno, ali vidimo na dnu naše ulice, na Rondou, dosta svijeta koji je iz stanova i kuća izišao na sigurno jer se bojao još jačeg udara od kojeg bi se mogle srušiti i stambene zgrade. Roditelji su držali malu djecu umotanu u deke, pošto je bilo jako hladno jutro. Odzvanjao je plač djece, a stariji ljudi su razmjenjivali zabrinute poglede. Stižemo u školu gdje je bilo očito da će ovoga dana biti još koja predstava. U osmom smo razredu, a učionica se nalazila na trećem katu.

U učionicu ulazi lijepo uređeni profesor zemljopisa po imenu Orman. Bio je nižeg rasta, držanja i manira prefinjenog gradskog čovjeka. No, kad bi imao posla s problematičnim i nemirnim učenicima, znao je uvesti red s autoritativnim povikom „Marvo jedna!“ Pošto je situacija s potresima bila neizvjesna, a potresi su se znali događati tijekom nastave, on je bio obvezan upoznati nas s procedurama u takvim situacijama. Dok je davao instrukcije da u slučaju potresa nađemo zaklon ispod klupe, te da ne trčimo napolje na hodnik, kako se ne bi stvorile opasne gužve u kojima bi mogli stradati učenici. Baš u tom trenutku je počelo snažno tresti. Istog trenutka, taj do tada smireni profesor je brzopotezno dohvatio svoj dnevnik i kao puščano zrno izletio iz učionice. Nije uspio ni vrata zatvoriti, tako da smo mi u smijehu mogli pratiti njegov sprint dugim hodnikom. Moglo bi se reći da je ovo bio najslikovitiji primjer razlike između teorije i prakse. Ne bih bio previše kritičan prema profesoru ili bilo kome, jer strah je prirodna pojava koju ne mogu svi držati pod kontrolom.

U gradu je vladala velika panika, popraćena glasinama kada će se i u koje vrijeme potres dogoditi, jer je zemlja stalno drhtala kroz manje potrese i šokove različitih intenziteta. Zbog svega toga, milicija je morala dati proglas da se ne šire glasine o potresu, a ukoliko to netko bude činio, bile su propisane kazne i do mjesec dana zatvora.

Nakon ove prirodne nepogode, naredne godine u siječnju 1963. godine Mostar je pogodila ledena kiša. Ta ledena kiša je uništila čelične dalekovode, a sve voćke u voćnjacima led je pocijepao. U našoj ulici bila su dva ili tri stabla drveta košćele čiji je promjer bio oko 2 metra, a led ih je u potpunosti pocijepao. Grad je izgledao avetinjski, bez struje, a po ulicama su ležale žice električnih vodova. Željezničke šine su čak popucale na nekim mjestima što je blokiralo promet. Panika je vladala u gradu, a posebno kada se čulo da struje neće biti mjesec dana.

Krenula je invazija na pogrebna društva jer se znalo za njihove zalihe svijeća. No, te zalihe su se rasprodale u rekordnom roku. Invazija se nastavila dalje, a na meti su bile trgovine tipa gvožđarija gdje se mogla nabaviti lampa petrolejka, kao i petrolej za istu. Sjećam se da sam išao sam u tu trgovinu koja se nalazila u kvartu Cernica. Nažalost, i toga je brzo nestalo tako da su mnogi ostali zatečeni i sa zebnjom zbog neizvjesne situacije. No na veliku sreću struja je ipak stigla za tri dana, tako da se stanje počelo normalizirati, ali prošlo je još dugo vremena dok su se stvari vratile u kakvu-takvu normalu.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: uto lis 09, 2018 9:28 am 
Offline

Pridružen/a: čet lip 30, 2016 11:39 am
Postovi: 139
Za nas koji smo u Zap.Hercegovinu dolazili na ljetovanja Mostar kao da je bio neki drugi svijet, ali u negativnom smislu. Grad kao i svaki drugi, samo nekoliko kilometara udaljen od prvih perifernih sela nosio je u sebi sve ono intrigantno što svaki grad nosi pa tako kao djetetu ostali su mi upečatljivi prosci po ulicama(uglavnom Romi). U Mostar se nije često išlo, jer je to bio neki za zapadne hercegovce ipak jugoslavenski i neprijateljski svijet i bez obzira na nacionalnost svi su sa strane bili škutori.

Unaseljima poput Cima ipak se donekle osjetila razlika i to već nije bio onaj tipični jugoslovenski Mostar.

Kasnije meni kao rođenom Zagrepčaninu je bilo smiješno što su nas neke mostarke koje su živjele u Miljkovićima (selendra u brdu iznad Mostara) nazivali škutorima :)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Praaavi Mostaaaarci
PostPostano: ned stu 18, 2018 7:10 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 08, 2010 6:56 pm
Postovi: 3001
Ministry of Sound je napisao/la:
Mali osvrt mog starog na Mostar u 60-im, Mostarce, kao i zamalo "smak svijeta" (pomračenje sunca kojeg je slijedio zemljotres i ledena kiša).

Citat:
ŠTO JE TO „MOSTARAC“

Dugo vremena sam razmišljao o nekim stvarima koje sam kao dječak uočio i živio, ako ne s njima, ono bar pored njih u Mostaru u periodu od 1959. do 1966. godine. Sada u nekim svojim zrelim godinama, s vremenskom distancom od 50 do 60 godina, sam odlučio napisati svoje viđenje na sve što sam kao dječak vidio, a i doživio. Sam naslov ovog poglavlja izgleda pomalo čudno, ali nema tu ništa neobičnog, jer je po mojem sudu to uistinu bilo tako. Nisam stručan da mogu dati neke velike analize i dopuštam da u nekim stvarima možda nisam u pravu, no i pored svega, biti ću slobodan iznijeti moje viđenje i prosudbu...


Vrlo zanimljivo i izvorno!
:palacgore1

_________________
MIR da, ali ne kao onaj u Jazovki, Macelju, Omarskoj, Ovčari i Hudim jamama!
-- &
Socijalisti obećavaju bolju budućnost, nemaju uspjeha u sadašnjosti, a razlog za to uvijek im je u prošlosti!


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 70 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 5 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO