kako se on razumije u te turkluke a nema pojma o kotromanicima.

Kako onda Mađari kao katolički narod nisu prešli masovno na islam tokom 150 turske vladavine?
Naravno da to nije razlog.

U pitanju su najvećim dijelom bivši jeretici-krstjani koji se sada sa Turcima svete za ugarske križarske pohode, i tokom 16. vijeka pustoše Ugarsku i Hrvatsku.

Vjerska karta Slavonije u tursko doba



Plavo muslimani - manjina.
Islamizacija nije bila toliko jaka kao u jeretičkoj Bosni.

Alo, Bosanci nisu priznavali papu, o kakvom katoličanstvu Bosne se može govoriti.

"Bosanski" biskup je stolovao u Đakovu preko Save, a ne tamo gdje mu je jurisdikcija.

U kotorskoj pismohrani ne postoji ni jedna jedina isprava o istrazi Muslimani, a tamo postoje izvješća kad bi se potukla dva čovjeka. Istragu Muslimani ne spominje vladika Vasilije koji je izdao knjigu "Istorija o Černoj Gori" u Moskvi 1754. godine. Ne spominje ju ni Petar Cetinjski koji je također dao prikaz crnogorske povijesti. Stoga neki tvrde da je događaj izmislio Njegoš, kako bi svome spjevu dao intenzitet i dinamiku. Mnogi sumnjaju u autentičnost idućeg zapisa.

Zapis vladike Danila o istrazi Muslimani (1707.)

Pišem ja vladika Danilo da se zna kako Turke izagnasmo između nas 1707. godišta. Prvo kada me odkupiše iz Podgorice, skupismo se nekoliko glavarah crnogorskijeh u magazin na Stanjeviće i tu mi dadoše vjeru da će Turke između sebe izagnati i da će im udariti na Bijele poklade, a dogovor činjasmo na Nikolj dan pred Božić, ali Crnogorci prevariše, na Turke ne udriše. Kada ja to viđeh, jopeta se skupismo na Lovćen u žitnicu manastirsku oko Đurđeva dne, i tu se dogovorismo da im udrimo u Gospođine poste, no Gospođin(i) posti dođoše i prođoše, a Turci ostadoše zdravo. I još se počeše mnozina turčiti, jere ih mićaše paša iz Podgorice. Kada ja viđeh da Crnogorci ne smiju Turcima uložit, ja to ostavim stojati do neđelje Svetijeh otacah, a u istu neđelju čujem đe govori narod da oće Turci skandarinski poslati nekoliko ljudih da me ufate zato što sam bunio Crnogorce da svoje Turke pobiju. Kako ja to čujem, pošljem za Vuka Borilovića i četiri brata Martinovića i sve njima kažem kako je i što je i rečem im ako neće Turke pobiti koji su među njima da ću se ja mać iz Crne Gore. Oni odgovore da ne smiju uložiti. Onda ja uzmem moju sablju i dam je Boriloviću, a onijema četvorici, jednome ćurak, drugome dvije puške pecke srebrne, trećemu šeišanu vezenu srebrom, a četvrtome deset dukatah, ali oni po svemu tome mene rekoše da neće nipošto što im ja neću dati moje ljudi da počnu, e se bojahu i oni da jedan drugoga ne izdaju. Onda ja pozovem Vučka Njeguša, Stanišu Velestovca i Marka Dupiljanina i rečem njima da oni pođu s njima i da oni prvi počnu biti Turke. I tako pođoše na Božić prije zore i pobiše Turke cetinjske i ćeklicke koji ne kćeše doć da se pokrsti kod mene. I tu se moj momak Staniša Velestovac rani. Ali fala Bogorodici ne bi mu ništa nego ga ona sačuva. A bješe ga ubila puška posred prsih i nož posjeka po obije ruke.

I budi slava va vjek Bogu koji nas čuva od pasje vjere. Amin.

Jesu ali mađarska je oslobođena od strane mađara.
Slavonija je bila najmuslimanskija a bilo ih je i u lici,dalmaciji,srbiji gdje ih još ima te bugarskoj u kojoj ih također ima.Mislim da ti nemoram spominjat albance ;)

Bosnu smo kasno oslobodili i tad nije bila praksa pobit stanovništvo i protjerat :(

Islmizacija je svugdi bila jaka po gradovima a to što smo ih sve otjerali u bosnu pa i one iz srbije i crne gore to je drugo :)

Prije manje od 200 godina ezan je odjekivao cijelom Srbijom! Srbija je bila šerijatska zemlja, bastion islama.

Tako su u Beogradu muslimani činili četiri petine u odnosu na drugo stanovništvo, a u Užicu 96.7% od ukupnog broja stanovnika grada, dok je u Pomoravlju taj postotak iznosio 65%. U Sokolu i osam okolnih sela bilo je 1 600 muslimana, dok je u Šapcu bilo oko 1 000 muslimana. Beograd je početkom sedmog desetljeća 19. stoljeća imao 730 islamska, 536 neislamskih i 3 romska kućanstva; 2 328 zgrada, kuća, od kojih su 842 bile svetosavske te 1 486 islamske. Joakim Vujić u svom “Putešestviju” navodi da je u Užicu 1826. godine bilo 1 200 islamskih kuća, 20 džamija i 80 svetosavskih kuća, dok engleski putopisac Andrew Archibal Patton navodi da je Užice 1834. godine imalo 3 500 islamskih i 600 svetosavskih kuća. Vladimir Karić piše da je u Užicu 1844.godine bilo 3 697 muslimana i samo 707 svetosavaca.

Islamsko pučanstvo iz Užica i okoline iselilo se najviše u Bosnu i dugo od srpske vlasti tražilo naknadu za svoja dobra, ili potraživanje prihoda sa svoje zemlje, ali naknadu, nikakve prihode niti naknade nisu ostvarili. Svetosavski seljaci iz okoline su napuštena imanja prisvojili i to bez odobrenja mjesnih starješina, dok su napuštene kuće palili, kako se slučajni povratnici ne bi imali na što vratiti. Opisujući selo Baščaluci kraj Loznice L. Sopalović 1903. godine piše: “Ime Baščaluci pričaju da je došlo otuda što su u staroj varoši Loznica oko rijeke Sire stanovali Turci (čitaj muslimani), čiji su vrtovi bili na tom mjestu, gdje je sad ovaj zaseok, i tu su bili veliki jabučnjaci, i kestenja je bilo dosta, pa kad su Turci istjerani, onda doseljenicima Srbima (čitaj svetosavcima) nije bilo potrebno krčiti šume, već su imali gotovo zemljište s vrtovima”.

Kako bi se muslimani što prije iselili iz Užica srpske vlasti su organizirale podmetanje požara u gradu, a sve u želji optužiti muslimane kao navodne podmetače i podstrekače stalnih sukoba sa svetosavcima. Požar je iznenadio i same podmetače, ali je poslužio kao dobar izgovor, da se muslimani što prije isele iz Užica, shodno ranije postignutom dogovoru na Međunarodnoj konferenciji u Kanlidži (istanbulskom predgrađu) 1862. godine. Prema zapisima Miladina Radovića “najveći dio varoši prekrio je pepeo požara, zatrpane su i pogažene stare drvene fontane na lule, nestalo je vrtova i voćnjaka, platane i jablanove spalio je požar. Pusta i otvorena zjapila je velebna Šehova džamiija, i nitko ne misli na turbeta, nišane i druge svetinje, niti se više svijet kupi u Musali nekad punoj zelenila, najljepšem kraju Užica”. Kasnije je srušena i nagorjela Šehova džamija, ali je u narodu ostalo vjerovanje, da će onaj koji je to učinio ostati proklet. Džamiju je srušio Ilija Jokanović, trgovac i kafedžija. Iza njega je ostao sin koji se oženio ženom koja je ubrzo oboljela, pa tako nije imao poroda. Bolesna žena je u teškom duševnom stanju vikala na sav glas, i pozivala: “Dođite i uzmite što je vaše, dođite i uzmite što je vaše”. Odlazak iz Užica prema kazivanju istog autora bio je tužan. Kolona iseljenika bila je tako velika, da joj je čelo bilo na Kadinjači, a začelje se još formiralo u samom Užicu. Slično je bilo i s iseljavanjem iz Beograda, Smedereva, Sokola, Šapca, Loznice, Maloga Zvornika itd.

Kolone iseljenika motrila je srpska vojska. Neki od vojnika vrijeđali su iseljenike, drugi su ih žalili, pa je na jednu takvu uvrjedu iseljenik Husein-beg Kavadarević rekao: “Ako vam je biva car dao da nas s naših ognjišta krećete, nije dao da nas u obraz dirate, a obraz je poštenom čovjeku prječi i od samog života”. Jednu takvu kolonu nadgledao je i kapetan Mića, koji je bar prema riječima žalio iseljavanje muslimana uz komentar: “Oni su se ovdje izrodili, oni i njihovi djedovi, i njihovi šukundjedovi, nije lasno bolan, ostaviti svoju kuću, svoj zavičaj i svoje ognjište”.

Izgonom muslimana iz Beogradskog pašaluka ostalo je, bolje rečeno oduzeto je 5 000 000 ha obradive zemlje koja je podijeljena doseljenim svetosavcima, zatim 100 000 građevinskih objekata (kuća, obrta i slično). Uništeno je, porušeno je 600 vjerskih objekata i opljačkano oko 300 000 grla stoke, itd. Mnogi strani izvjestitelji pisali su “da je malo koji narod u svijetu imao tako tragičnu sudbinu kao muslimani Srbije. Oni su poput Hazara, nestali s cjelokupnom baštinom, sa svim onim što su imali, kao da nikad nisu ni postojali. Nastalo je frontalno uništavanje svega onoga što je podsjećalo na islam i Turke”. S promjenom stanovništva Srbije, otpočeo je i proces promjene života, životnih običaja i ranije stečenih navika. Strani izvjestitelji su zapisali “da se turski jezik vise ne čuje nigdje, grčki rijetko, a srpski se čisti i ispravlja svaki dan. Kuće, prodavaonice, nošnja-odijela, sve se to udešava prema onome što se vidi na Zapadu”.

Svetozar Marković u svom djelu Srbija na istoku piše: “Očito srpski narod nije priznavao nikakva prava Turcima (čitaj muslimanima), svojim sugrađanima, državljanima iste države, živjeti na srpskoj zemlji. Srpski narod je išao jednostavno istrijebiti Turke, to se pokazalo kasnije u srpskim ustancima, gdje su Srbi ubijali Turke koji su im se na vjeru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o moralu. Savjest kao da ih nije ni malo grizla učiniti ma kakvo zlodjelo po suvremenim našim poimanjima, samo kako bi se osvetili za nasilje koje su Turci stoljećima činili. Krađu, otimanje i ubojstvo, samo kad se učini spram Turcima, u mirno vrijeme kao i u ratu, smatrali su kao moralna djela”.

Od dobrije vremena i srbskije ezana!

Ovi su imali 4 i pol stoljeća (450 godina) da razmišljaju što drugima rade.
Ako za toliko vremena nisu skužili onda im pucala kita, i ko ih jebe kako su završili.

Prvi zapisi Muhamedovih tekstova bili su napisani na armenskom jeziku odnosno jezikom kojim je govorio Isus Krist. Tek kasnije su prevedeni na arapski.

Muhamed koji je bio gonic deva, pojavljuje se u Meki i Medini gdje je bila zajednica sa znacajnom zidovskom kolonijom.

Muhamed je bio poganin i zivio je medju zaostalim poganima arapske divljine koje Rimljani nisu niti htjeli osvojiti.

On nije odrastao u krscanskom okruzenju kao drugi heretici (arijanisti, nastrijanci itd.) niti u zidovskom okruzenju kao Isus Krist koji je i sam bio Zidov. I tu je onda pitanje otkud mu ideje iz zidovstva i krscanstva i to jos na armenskom jeziku umjesto na arapskom?

Muhamed se nije zrtvovao niti je svojom zrtvom ucinio svoju herezu krscanstva besmrtnom, on ju je prosirio oruzijem nakon sto ju je ispropovjedao poganima u svom okruzenju. A u biti je politicko-vojnu doktrinu u ratu protiv nevjernika ucinio privlacnom pogancima, jer su vojne pobjede su bile toboznji dokaz da je Bog na strani islama.

Tamo gdje se sirio vladalo je lihvarenje, honorari odvjetnika, robovi itd. I dosao je islam i to je sve ukinio i tako je privukao sebi pogane. Ukinio je komplicirane zakone i uveo serijatske koji su jednostavni i cija je provedba jednostsvna. Kakva su danas islamska drustva i je li ispunjena utopija tako privlacna (otpis dugova, ukidanje robovlasnistva, jednostavan pravni sustav)? Je li komunizam donio utopije koje je obecao?

Ono sto cini sirenje islama problematicnim je njegova iskljucivost jer islam odnosno Muhamed sebe smatra posljednjim prorokom i to sto je Muhamed napisao ne smije se propitkivati.

Islam je razorio lik Isusa Krista jer negira da je razapet na krizu i umro. Ne priznaje Isusa Krista kao manifestaciju jednstvenog Boga koji se objasnjava kroz tri ostvarenje (Otac, Sin, Duh Sveti). Islam razara brak kao zajednicu muskarca i zene te uz to sve koji nisu muslimani smjesta na stranu Sotone.

Bedo bedna , osim što postavljaš tekstove bez linka i imena autora , nego ih stavljaš bez svojeg kritičkog osvrta što dovljno govori o tebi , bedniče.

Kad čitam ovakve tekstove vidim da ga je pisao ustašoid.

Čuj svetosavci??

Ne brini,više ezan ne odijekuje,a turaka nema.

Vjerska struktura stanovništva pojedinih regija često se mijenjala kroz povijest. Boka kotorska bila je većinski katolička sve do Morejskog rata (kraj 17. stoljeća). Onda bivaju protjerani muslimani iz Herceg-Novog i Risna, a nadiru pravoslavni kršćani iz istočne Hercegovine i Crne Gore koji naseljavaju Dubrovniku najbliži dio zaljeva.

Tko bi danas rekao da je u 17. stoljeću Slavonija bila islamska zemlja krcata džamijama? Požega, Osijek, Valpovo, Ilok itd. bili su islamski gradovi. Lika i Krbava bile su većinski islamske, te Dalmacija sve do Klisa. 20 km od Splita, a Turci su jednom zauzeli i selo Kamen 3 km od Splita. 1571. poharali su otok Hvar. Imotski, Drniš, Vrgorac itd. nekad su bili islamski gradovi. U Iloku je sačuvano turbe, a u Drnišu crkva arhitektonski izgleda kao džamija. Samo je nadodan križ. Stoga je licemjerno kad se mi zgražamo nad srpskim pokoljima muslimana 1990-ih, a mi smo u 17. stoljeću pobili i protjerali sve slavonske, baranjske, srijemske, bačke, ličke i dalmatinske muslimane, sravnivši svaku džamiju i zamevši skoro svaki trag da su ikad postojali.

Srbija je do prije 150 godina bila šerijatska zemlja, bastion islama. U Užicu su bile 34 džamije, muslimani su činili 96.7% stanovništva. Ezan je odjekivao Beogradom, u kojemu Evlija Čelebija bilježi 273 islamske bogomolje (džamije i mesdžidi). Četiri petine Beograđana bili su muslimani. Smederevo je imalo 24 džamije. Danas zvuči nevjerojatno da je Srbija početkom 19. stoljeća bila čisto islamska zemlja. Preci Alije Izetbegovića došli su 1860-ih iz okoline Beograda u Bosanski Šamac. Tako Izetbegovići ne mogu biti nikakvi Bosanci ni Bošnjaci nego podrijetlom čisti Srbi Srbijanci. Današnja Crna Gora također. Nikšić je do 1878. čisto islamski hercegovački grad, u Podgorici su velika većina stanovnika muslimani. Prava Crna Gora je samo današnja općina Cetinje, četiri nahije u koje islam nikada nije istinski prodro.

@Ateist vrlo su zanimljivi ti podaci, mozete li samo staviti odakle poticu?

Pa logične činjenice, u svim osvojenim krajevima u gradove su dolazile muslimanske posade, trgovci i obrtnici, dio lokalne elite se islamizirao, dio bježao dalje.
Kršćani su svugdje živjeli u okolnim selima, oko gradova, kako je bilo u Imotskom tako je bilo i u Užicama.

Nakon osvajanja Imotske krajine turskoj posadi i muslimanima koji su se sklonili u grad se dopušta slobodan prolaz do Ljubuškog.

Svatko tko poznaje povijest.
U Slavoniji muslimani nisu bili većina stanovništva, kao niti u Srbiji, nisu nikada bili većina niti u Bosni, nisu niti sada a kamoli u 19.st.
Unatoč tome što je Bosna svojevrsni kamp u kojeg se slijevaju muslimanske izbjeglice nakon rekonkviste Hrvatske i kasnije nakon neovisnosti Srbije.

Što se tiče Beograda to nisam siguran baš za 19. st. jer tada dolazi do reformi Osmanskog carstva i kršćani se naseljavaju i u gradove, postotak muslimana sasvim sigurno jeste bio visok ali da su činili 80% stanovništva Beograda u 19. st. sumnjam.
U 17. i 18. vjerovatno jesu.

Mora da su se onda po Srbiji svetili bivši jeretici-babuni za svetosavske pohode na njih.

Svetosavski patrijarh je stolovao u Pećima preko Drine, o kakvom onda pravoslavlju možemo govoriti u BiH i Hrvatskoj.

Koji debil mile ti matere.

Mogao si staviti i etnički mapu Bosne iz toga doba pa bi se jasno vidjelo da su plavi samo gradovi.
Ili pak tvrdiš da su muslimani u 17 st. čuvali ovce po Manjači i Ozrenu?

Samo mali dodatak na činjenicu da Mađari nisu prelazili na islam.
U otomanskoj Mađarskoj koja ima 900 000 stanovnika Mađari (kršćani) su činili 60% stanovništva a 40% Turci (islamizirani Mađari, Slovaci, Rumunji i južni Slaveni), veoma malo pravih etničkih Turaka.
Elita otomanske Mađarske govori mađarski i turski što je jasan dokaz da se radi o islamiziranim Mađarima.
Pred rekonkvistu postotak kršćana pada na negdje 50% dok je poslije osvajanja taj postotak bio 65-75%.

Patrijarh je u rangu pape. Patrijarh je stolovao u Peći, u Metohiji, a sjedište episkopa dabrobosanskog i dalmatinskog je u 16. vijeku iz manastira Banja u Dabru kod Priboja premješteno u manastir Rmanj. Tu je stolovao "prekodrinski episkop" - mitropolit dabrobosanski, zvornički, kliški i cijele Dalmacije.

Srednjovjekovna Bosna nije bila rimokatolička, ma koliko se Ugarska trudila da pokori Bosnu.

Ugarska se to nije trudila nego se trudila oko domacih dinastija a tu je radila sta je htijela,koji to ban nije vidio ugarsku tamnicu?
Kasnije je Hrvoje radio sta je tio.

http://www.gorapress.net/clanak/vjera-i ... -samo-tri/

U Hrvatskoj je nekada bilo 250 džamija, sačuvane su samo tri. Pročitajte članak i pogledajte slike crkvi u Đakovu, Klisu i Drnišu, na kojima se vidi očuvana arhitektura džamije.

Jesi ti prešao na islam ili si levičarski islamski fetišista pa citiraš gluposti i boleštine islamskih propagandista??

Čuj Srbija,Slavonija islamske zemlje?? , to su OKUPIRANE zemlje od strane islaskih osvajača , i nasvu sreću su povraćene i na još veću sreću je okupator dobio po ušima a onda nogom u guzicu.

Čuj Srbija većinski islamska zemlja?? njih je u 19.veku u Srbiji bilo manje nego u BiH , a to znači ni blizu 30%.

I najveća nesreća je u tome što muslimani iz BiH zahvaljajući Austorugarskoj nisu svi odreda proterani u Tursku , jer u tom slučaju bi se Srbi i Hrvati davno dogovorili oko državnih i etničkih granica bez ikakvih mržnji i žrtvi , međutim seme Muhameda i okupatora je ostalo i danas je BiH obrezana zemlja koju čitav svet konta kao islamsku tj.da su joj muslimani nositeljski narod.

Što onda zamjeramo Srbima i zgražamo se nad strijeljanjima u Srebrenici? Mi smo na jednak način zatrli islam na svojim prostorima. Očistili smo Slavoniju, Liku, Krbavu i Dalmaciju sprživši svih 250 džamija. Ako je to opravdano, onda je opravdano i miniranje 80 džamija u BiH koje je proveo HVO 1990-ih. Nekom logikom, ako smo istrijebili muslimane u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, što ne bi očistili i Bosnu i Hercegovinu? Zašto bi ostavili nedovršen posao, kad je jasan kontinuitet?