Ekshumacijom, koju je prošle godine provelo Ministarstvo hrvatskih branitelja, potvrđena su svjedočanstva starijih mještana Višnjice o zločinu što su ga u svibnju 1945. počinili partizani, ubivši bez suđenja više desetaka pripadnika poraženih vojnih formacija iz okolice Varaždina

.https://narod.hr/hrvatska/u-visnjici-po ... sumi-belas

Prof. dr. Tvrtko Jakovina je za sumnju u komunisticki zlocin kod Uciteljskog fakulteta izjavjo 2016. da o tome mozda ne znamo nista. U krivu kao i obicno, kao i kada je procjenio broj pobijenih nakon rata od 35 ili 45.000 u istoj emisiji, https://m.youtube.com/watch?v=BQ27SnL9oJw&t=1374s

CIA procjenila da je Tito pobio vise od 500.000 ljudi nakon rata, https://www.google.hr/url?sa=t&source=w ... qx078qYUdY

"U knjizi koju je vodio glavni stab Jugoslavenske armije, navodi da je u zavrsnoj operaciji bilo 444.426 zarobljenika, te dodatno u borbama poslije zavrstetka Drugog svjetskog rata od 9. do 15. svibnja 1945., na podrucju Slovenije ubijeno jos 92.409 vojnika.", Roman Leljak, 'Mit o Jasenovcu', 2018., str. 32.

Održan simpozij o jugokomunističkom ubojstvu fra Lea Petrovića i 65 hercegovačke subraće.

28.10.2018. na Širokom je Brijegu održan X. simpozij Stopama pobijenih kojeg organizira Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Svrha mu je osvjetljavanje jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca te povijesnih okolnosti u kojima se to sve dogodilo.

Don Ivan je istaknuo “kako svaki čovjek ima u sebi urođeno svjetlo koje mu omogućuje razlikovanje dobra i zla i svaki čovjek ima, kad-tad, iskustvo gubljenja toga svjetla i popuštanja zlu.”

"Počinitelji strašnih zločina nad širokobriješkim franjevcima izgubivši duhovni “očinji vid” i postajući izvršitelji boljševičke ideologije i komunističke revolucije, upali su u strašnu tamu, ali, vjerujemo, nisu izgubili svijest da postoji svjetlo. Možda su mnogi počinitelji zločina u svojim neizbježnim i tjeskobnim nemirima pokušavali, poput Bartimeja, doći do obnove svjetla, no službena javnost, službena ideologija i politika to im je branila i onemogućavala. ".

https://narod.hr/kultura/foto-odrzan-si ... ke-subrace

Wikipedija je sramotno oskudna oko povijesnih vrela koja se odnose na komunisticke zlocine nakon Drugog svjetskog rata, a koja su u ovoj temi navedena.

SRAMOTA ZA WIKIPEDIJU!!!

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Jugokomunistički_zločini_nakon_završetka_Drugog_svjetskog_rata

Pa nisu valjda pobijeni ratni zarobljenici, civili, zene, djeca bubasvabe koje ne vrijedi pobrojati.

15. studenoga 1969. partizan Vlado Dapčević – Mi smo pobili sve zarobljene ustaše, a vođe četnika smo samo zatvarali i puštali na slobodu!

U svom intervjuu koji je dao za crnogorsku televiziju Blue Moon, ovaj najistaknutiji partizanski vođa i rođeni brat vođe partizanskog pokreta Peke Dapčevića, priznaje jednu groznu istinu o kojoj „hrvatski antifašisti“ šute: partizani su masovno ubijali isključivo zarobljene ustaše, dok su zarobljene četnike, pa čak i Vladu Draže Mihajlovića, samo zatvarali i onda puštali na slobodu.

U svom intervjuu Vlado Dapčević nije htio priznati da se kod ubijanja radilo samo tome da su partizani ubijali po etničkom ključu – ubijani su samo zato jer su Hrvati. U mjestu Kočevski Rog koje spominje Dapčević (8:05), patrizani su ubili u tri dana čak 30.000 Hrvata, a ne samo zarobljenih ustaša, kako Dapčević govori.

U svom intervjuu Vlado Dapčević nije htio priznati da se kod ubijanja radilo samo tome da su partizani ubijali po etničkom ključu – ubijani su samo zato jer su Hrvati. U mjestu Kočevski Rog koje spominje Dapčević (8:05), patrizani su ubili u tri dana čak 30.000 Hrvata, a ne samo zarobljenih ustaša, kako Dapčević govori.

Dapčević je rekao strašnu istinu kako su partizani na potpuno drugi način tretirali vojsku NDH, nego četničku vojsku (8:05): “Mi smo sto puta surovije postupali sa ustašama, nego sa četnicima. Mi smo pobili 90% ustaša, a u samo tri dana strijeljali smo preko 30 hiljada ustaša 45. godine kod Maribora. Uhvatili smo kompletnu Vladu Draže Mihailovića i niko od njih nije bio suđen na smrt. Svi su suđeni na vremenske kazne i svi su izašli iz zatvora,”, rekao je s ciničnim osmjehom na licu Titov prvoborac o realizaciji zločinačkog plana i izvršenog genocida nad cvijetom hrvatske mladosti, nakon što je završio II svjetski rat.

Da je Dapčević pod ustaše mislio ne samo na zarobljene vojnike (premda je i samo to strašan zločin), nego i na sve zarobljene Hrvate svjedoči i partizan Ivo Gugić s Korčule. On svjedoči svjedoči o formiranju postrojbe od oko 70 dragovoljaca iz sastava partizanske XI. dalmatinske brigade, koji su krajem svibnja 1945. godine na zapovijed stožera 26. dalmatinske divizije upućene na zadatak likvidiranja zarobljenika.

Među pobijenima je bila grupa od oko 200 dječaka u dobi od 14 – 16 godina, a Gugić je vidio i grupu od 10 do 15 žena, koje su na samom stratištu svučene do gola prije ubijanja i silovane od krvnika. Većina žrtava ubijena je pucanjem u zatiljak, a neki su u jamu bacani i živi. Kao organizatore operacije, Gugić imenuje partizanske komesare Simu Dubajića i Ivana Bokeža.

https://narod.hr/kultura/15-studenoga-1 ... na-slobodu

Goran Saric, koji je zavrsio teologiju na Katolickom sveucilistu u Hrvatskoj, inace cini se da je velikosrbin i cini mi se poganac. Zagovara teze da se cijeli svijet razvio od Srba iz Vince, tip koji u Srbiju pocne koristiti srpski, a u RH govori standardni hrvatski jezik. Smeta mu slavljenje 5. kolovoza u RH, odnosno operacije Oluja u kojoj je RH vratila okupirana podrucja u svojim granicama i omogucila povratak stanovnistva koje se protjerali njegovi velikosrbi, koji su digli mac na RH i macem su porazeni i ne prestaju cmizdrit. A uz to operacija Oluja je sprijecila Srbe da pocine genocid u Bihacu. Jbg. Srbima se nije posrecilo da razbiju RH, pokolju muslimane ko u Srebrenici i povezu sve u teritorij Velike Srbije.

Zagovara tezu da je nakon rata Tito pobio do 150.000 ljudi, od cega 30.000 Hrvata, a 2/3 Srba. Tvrdi da Srbi imaju popis za 100.000 pobijenih Srba u Srbiji https://m.youtube.com/watch?v=D3TNfIJ205s&t=3774s. Fantazija kao i njegova teorija u stilu da su Srbi nastali od amebe.

General Zeljko Glasnovic tvrdi kako su komunisti nakon rata do 1948. usmrtili 66 tisuca Njemaca, https://m.youtube.com/watch?v=7eO1dXDJgBk&t=527s

Pričice o Titu koji tobože „nije znao za zločine“, razbija i Ivan Jaklin, Varaždin, dokumentima, koji dokazuju da je Tito osobno (u novo skrojenoj, svečanoj i paradnoj odori) došao u državničku kontrolu partizanskog mnoštvenoga klanja. U nadzor provedbe svojih naređenja. I ne samo da je došao, nego je likvidacije i požurivao. Gospodin Jaklin dokumentima, koji pokazuju da je Tito prije toga slao telegram, upozoravajući svoje odane drugove komesare, zapravo ljudskog tkiva mesare, da „imamo vrlo malo vremena“ i da „treba požuriti“ s egzekucijama u desetinama tisuća. Svima, koji su dobre volje i istinoljubivi, Jaklin pokazuje koliko je krvoločja, koliko humanocida, koliko hrvatožderstva bilo u te „jugoslovenske ljubičice bijele“ (pro-veliko-srbske).

I ne samo to, nego Jaklin izravno svjedoči i citira Titove znamenite riječi: da će „te svinje, taj smrad, živjeti samo toliko koliko treba da dođu do prve jame“.

https://narod.hr/kultura/javor-novak-o- ... oga-klanja

Harry Truman tvrdio 1948. kako je Tito pobio najmanje 400.000 ljudi nakon rata, https://www.presidency.ucsb.edu/documen ... e-papers-0

Zdravko Dizdar u knjizi iz 2009., str. 46 navodi kako su se cetnicke postrojbe jugoslavenske vojske nakon napada 6.4.1941. jedino istaknule u ubojstvima vise desetaka Hrvata (npr. Bjelovar, Svireca, Srijemska Mitrovica, Capljina, Derventa, Doboj, Mostar) i da su pruzile slab otpor napadacu.

Pokolji Hrvata su poceli prije kraja rata. Komubisticke je tesko razdvajati od cetnickih buduci da su se cetnici preoblacili u partizane.

Film o pokolju nakon WWII, https://www.glas-koncila.hr/nikola-knez ... kampovima/

Instrument sticenja komunistickih zlocina u RH su bile klevete protiv Vice Vukojevica, koje 'ucinkoviti' pravosudni sustav nije procesuirao, https://narod.hr/hrvatska/vice-vukojevi ... -odgovarao

Grof Tolstoj tvrdi da nema niti jednog dokaza da je na Blaiburgu bio itijedan zlocinac, https://www.zabranjeni.url/vijesti/veliko- ... az/384709/

„Ne mogu reći svoju ocjenu, ali mogu Tuđmanovu iz 90-ih. On kaže maksimum 30.000 žrtava je tamo ostalo. Ovi revizionisti neće biti realni i reći da je selekcija bila već tamo napravljena, u Bleiburgu. Tamo su stradali većinom zločinci.”, Josip Manolic

„Tko to zna tko je u tim jamama…“, "Ja ne znam koji su to komunistički zločini…“, "Poslije rata nema ratnih zločina.", "Na Bleiburgu nije bilo zločina, na Križnom putu je VJEROJATNO bilo zločina..“, Stjepan Mesic

„Svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin samo mu sudskim putem nije krivnja dokazana…“, Vesna Pusic

"Mi smo to ukinuli jer je to Bleiburg, naglašavam Bleiburg, a ne žrtve koje su stradale, žalovanje za propašću NDH. Tezno je nešto drugo…oni kojima je žao Maksa Luburića i Ante Pavelića idu na Bleiburg. To je skupina kriminalaca koja je na kamionima došla 1941. i povijesno izblamirala hrvatski narod, to nisu moji ljudi", Zoran Milanovic

https://narod.hr/kultura/22-ozujka-1993 ... -28-godina

Mr.ph.sc. Dragan Hazler, rođen 10. veljače 1930 u Slunju, suosnivač je i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori, HAZUD, Basel, Švicarska’, iznosi vlastito svjedocanstvo o komunistickim zlocinima i neke podatke, https://narod.hr/hrvatska/titovi-zlocin ... -i-okolici

Philip Cohen:
“Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih masakra ustaša nad Srbima (27. 4. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27.4. uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara. Ustaški masovni teror značajno se povećao nakon 22. 06. 1941., kada su se dogodila tri važna događaja: njemačka invazija na Rusiju, partizanski ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemačkih trupa, koje su bile prebačene na Istočnu frontu”., https://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-ma ... -nego-lazi

Glasnović je podsjetio kako je početkom 1990-ih u podrumu pravoslavne crkve u Slatinskom Drenovcu iskopano 500 lubanja ubijenih Hrvata.

“Tamo je bio prvi partizanski konclogor”, upozorio je Glasnović te nastavio:

“Svaku žrtvu treba poštovati, pjesnik John Donne rekao je da smrt svakog nevinog čovjeka umanjuje svakoga od nas. Ja sam obuhvaćen čovječanstvom. Ako ne pođemo s te točke i jednim zločinom opravdavamo drugi zločin, dok se ne dođe do istine, nema katarze.Neki se boje istine. Imamo stotine masovnih grobnica, a neki saborski zastupnici koji sada ovdje sjede bili su članovi Komunističke partije, najveće zločinačke organizacije u povijesti čovječanstva. Kinezi ovdje dolaze graditi Pelješki most: pođete li u Peking, vidjet ćete izložene slike najvećeg ubojice i moralne nakaze u povijesti čovječanstva, Mao Ce-tunga”, kazao je Glasnović.

“Ne smeta vam što je od 1959. do 1962. od izgladnjivanja ili metka u glavu umrlo najmanje 48 milijuna Kineza. Vama smeta istina”, zaključio je.

https://narod.hr/hrvatska/video-glasnov ... nih-hrvata

@novem imate li negdje u pdf-u cijeli izvjestaj?

Dokumenti NDH o jugokomunistickim zlocinima, http://hrvatska-bosna.eu5.org/izvjesca_ ... jedoru.htm. Jedan primjer izvjesca.

JEZOVITE NOĆI NA PAŠINCU KOD PRIEDORA

IZKAZ ALIJE JAHIĆA IZ PRIEDORA


ZAPISNIK

sastavljen dne. 30. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području Velike župe Sana i Luka o preslušanju Alije Jahića, kao svjedoka.

Prisutni: predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba, član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola, iz Zagreba, perovođa Dragan Katičić, iz Zagreba.
U zgradu kotarske oblasti u Priedoru pristupa pozvan Alija Jahić, 23. god., stolar iz Priedora, muslimanske vjere, pismen, otac Hasan, majka Emka, koji propisno opomenut na izkaz istine i svetost prisege, kao i na posljedice krive prisege, izjavljuje:

Mene su uhapsili treći dan u mojoj kući. Odveli su me u zatvor. Tu sam bio dva dana, pa su me odveli na preslušavanje u kotarsku oblast. Preslušala me je partizanka Mira Cikota, neki Karabegović iz Banje Luke i partizanski vođa Šoša. Oni su me smatrali ustaškim izvidnikom, jer sam imao ustašku kapu na glavi. U zatvoru su me mučili na taj način, da su me najprije svezali. Tada sam potrbuške morao leći i dići noge, koje su svezali vojničkim remenom i onda me tukli. Zatim su me tako izmučenog ostavili na sred sobe. Onda su me opet mlatili po leđima. Psovali su mi ustašku majku. Pitali su me među ostalim i za tajnu radio-postaju. Na preslušavanje su me vodili 4 ili 5 puta.

Tri dana prije nego je došla vojska i protjerala partizane, odveli su nas u noći oko 12. sati u kotarsku oblast na preslušavanje. Nisu nas međutim vodili na preslušavanje, nego su nas odatle odveli na strieljanje. Rekli su nam da idemo u Kozarac. Na putu u Kozarac, kada smo bili blizu Pašinca, rekao je zapovjednik zatvora Pero Kovrlija: "Legijo stoj!"

Mi smo stali. Tada je Kovrlija rekao: Ne možemo u Kozarac, jer ćemo zabasati, nego ovamo putem. "Okrenuli smo se prema Pašincu. Mi smo tada imali osjećaj, da će se s nama nešto strašno odigrati. Ciela naša grupa, koju su vodili na strieljanje, brojila je 22. mužkarca i 2. ženske. Ne sjećam se imena svih, ali znam da su među nama bili među ostalim: Ibrahim Murić, Esad Selimbegović, Ahmed Gugić, Olga LJubičić i Julija Pavlešić. Kad su nas dotjerali uz brdo kod Pašinca, Kovrlija je rekao: "Legijo stoj!" Mi smo tu stali. Tada je Kovrlija rekao: "Drugovi partizani, uzmite svaki po jednog, ali pazite da si koji ne razbije nos". Tako su nas odveli na mjesto strieljanja. Svi smo bili svezani i tako svezani morali sjesti na ledinu, koja se nalazila u šikari. Tu je bilo više seljaka i nekoliko pravolsavnih seljakinja, odnosno više snaša, nego mužkaraca. Tada je Pero rekao ovima: "Kopat ćete ovdje i ovdje": Kada su grobovi bili izkopani, koje su kopali mužkarci i žene, rekao je partizan Pero: "Onaj koji je slabijih živaca, neka se javi prvi!" (tj. za strieljanje). Prije toga su srbske žene udarale po nama batinama psujući nam hrvatske majke i otčeve.

Prije toga su Srbkinje skinule odiela i košulje sa svih nas tako, da smo ostali samo u gaćama, a neke su skinule i sasvim: Na poziv Pere javio se prvi Ivan Knežević. Onda se javio drugi iza njega, kome ne znam imena, a treći Johan Gutler, kome je Pero rekao već prije: "Tebe ću ubiti ja!" Mi ostali smo sjedili u polukrugu. Oko nas je bilo 18. naoružanih partizana i oko 15 srbskih seljaka. Oni su se otimali, da i oni ubiju po koega od nas. Olgu i Julu tukle su dvie srbkinje i rugajući se njima pitale: "Gdje su vam ustaše, majku vam hrvatsku!" Te dvije srbkinje uzele su sebi njihove haljine. Poslije Gutlera strieljali su redom sve. Na kraju smo ostali Esad Selimbegović i ja. Ja sam zamolio partizana Peru da mi dopusti da pošaljem kući jednu sliku, na koju ću napisati nešto. On mi je to dopustio i ja sam napisao nekoliko rieči. Esad Selimbegović je molio, da mu dopusti da odpjeva dio pjesme i to "Bosno moja" i "Zeleni se pod Travnikom meraja", što mu je dopušteno, a partizan Pero je još tražio da otpjeva "MOj živote gorak li si". Esad je na to rekao "Meni život nije gorak, za jednog Hrvata Hrvatska neće propasti!". Tako slično je rekla i Olga Ljubičić. Kako su kojeg ustrielili, tako su ga bacili u jamu. Kad je došao red na mene, ja sam se dosjetio i rekao: Ako mi poklonite život, reći ću vam gjde se nalazi tajna radio-postaja". Zato me nisu odmah strieljali, ali mi je Pero rekao: "Dajem ti častnu rieč, da ćeš ostati na životu, ali ako se ne nađe, mi ćemo te peći i nadopeći". Ja sam rekao: "Radite onda sa mnom što hoćete". Jedan drugi partizan je rekao: "Ako se ne nađe radio -postaja, ne ćemo te peći, nego ću ti ja izkopati oči i odrezati nos i sve drugo. "Tako sam se spasio strieljanja. Vidio sam kako su nakon toga podielili seljacia odiela i rubeninu postrieljanih. Moram reći još to, da su jednoga od naših ubili tako, da mu je jedan nakon što nije bio usmrćen hitcem iz puške, tupim nožem (škljocom) polako rezao i prerezao grkljan. U Olgu Ljubičić i Juliju Pavlešić su pucali dva puta.

Mene su bodili ujutro kod Ade Rešića, kod tzv. Điđin vira radi tajne radio-postaje. Ona dakako nije nađena, pa su me oko 10 sati u jutro odveli u zatvor. Oni su i dalje tragali za radio-postajom. U Crnoj dolini našli su nekakav komad, koji im je naličio na komad od radio-postaje, pa su mi rekli kod novog preslušavanja, kad su me opet tukli, da ću opet ići s njima u 1. sat, a ako se tada ne nađe radio-postaja, da će me ubiti. Na sreću je ujutro kružio nad Priedorom jedan zrakoplov, pa su se oni prepali i nisu znali, što da rade. Ja sam tada bio u zatvoru. Pola sata kasnije došla je pred zatvor gđa Tupek i počela sjekirom razvaljivati vrata. Mi smo pitali: "Što je?", a ona je vikala. "Ne bojte se, braćo, ušli su njemački tenkovi u Priedor."

Nas je u zatvoru bilo 48. Da nisu došli njemački tankovi, bili bi svi postrieljani. Kad smo izlazili van, pokušao nas je zaustaviti agent srbin Mihajlo Savanović, no mi smo izašli napolje. Ja sam izjurio onako svezan na slobodu i upravo u taj čas stigao je jedan tank pred zatvor.
Niemci su nam skinuli lance i tako je prestala naša patnja.

Ovo su moje rieči, koje potvrđujem svojim potpisom.


Alija Jahić, v.r.


Članovi povjernstva: Matija Kovačić, v.r.; Dr. Maksimilian Stepinac, v.r.; Dragan Katičić, v.r.

Ivo Josipović je u svom odgovoru naveo da su “fratri sa Širokog Brijega podupirali ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici. Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja.”, https://narod.hr/hrvatska/video-evo-sto ... vojni-cilj

Kakva je to razina drustvene patologije. Sinovi i unuci zlocinaca se upregnu svim silama u pravdanju eklatantnog zlocina.

Tako je u Sloveniji u poratnom komunističkom nasilju usmrćeno 18.280 slovenskih vojnika i civila na nekomunističkoj strani protivno načelima pravne države. Usto je usmrćeno i više od 100.000 pripadnika drugih “jugoslavenskih” naroda, među njima i žena i djece, iznijela je Majda Pučnik Rudl, navodeći statističke podatke iz različitih publikacija, prenosi slovenska agencija STA.

https://narod.hr/eu/zakon-o-ispravljanj ... a-hrvatska

Prema istraživanju, a i prema pisanju Milana Rakovca 1. prosinca 1990. u Glasu Istre, od pada Italije, dakle od 8. rujna 1943. do prvih dana listopada partizani su u mjesec dana bacili u jame od 800 do 1000 žrtava. U jame su bili bačeni mnogi nevini hrvatski narodnjaci, dosljedni katolici.

https://narod.hr/kultura/23-travnja-201 ... i-katolike