Srbija je uvijek zaostajala duplo za Hrvatskom jer su kroz povijest uvijek imali duplo više neobrazovanih, slabiju poljoprivredu i kasnije slabiju industriju. Hrvatska je bila provincija u Habsburškoj monarhiji, a Srbija doslovno izolirana periferija Europe. Nakon odlaska Turaka, demografski se dižu, nacionalno osviještuju, vode balkanske ratove, ali i dalje zaostaju za Hrvatskom jer im 90% stanovništva živi na selu kao i u Hrvatskoj, ali obrazovanje stanovništva je kod njih na niskim granama sve do 1945.

Završetkom Prvog svjetskog rata i nastankom države Srba, Hrvata i Slovenaca, Srbi se zapravo po prvi puta ekonomski izjednačavaju sa Hrvatima i to kako? Bezvrijedni srpski dinar postaje platežno sredstvo u svim dijelovima novo uspostavljene države. Stanovništvo Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine je u Austro-Ugarskoj koristilo krunu koja je bila deset puta jača od srpskog dinara, a koja se kasnije mijenja u omjeru 1 dinar = 4 krune. Hrvatska je opljačkana od strane Srba nakon Prvog svjetskog rata za nekoliko milijardi eura u današnjim ciframa samo na tečaju kruna/dinar, ali usprkos toj pljački oni opet počinju brzo zaostajati za Hrvatima.

U drugoj jugi su Srbi koliko toliko držali korak za nama, odgovarala im je dogovorna ekonomija i naše turističke devize te je srpska industrija bila vezana uz bivše SFRJ republike i istočni blok, a krah te industrije se nazirao već sredinom osamdesetih. Poljoprivreda je nekako uvijek bila jaki adut Srba od 1945. međutim nakon raspada Juge, ratova i sankcija, niska tehnološka razina proizvodnje je bacila na koljena i taj njihov resor. 2000. godine se malo oporavljaju ali ono malo industrije i poljoprivrede što je preživjelo i ostalo u njihovim rukama nema šanse na otvorenom tržištu sa visoko tehnološkom, subvencioniranom i jeftinom proizvodnjom iz članica EU. Sveli su se na preživljavanje.

Zadnjih 10 godina Srbi baziraju svoj rast na jeftinoj radnoj snazi, na taj način privlače kompanije iz bogate EU, ali su i dalje na 300 do 400€ prosječne plaće. Kod Srba puno toga uvjetuje i geografski položaj, jednostavno su periferija Europe, okruženi siromašnim državama, a naša najsiromašnija i ratom poharana istočna Slavonija je po BDP-u jača od srpskog BDP-a. Ako Srbi ne pronađu nekakva prirodna bogatstva i resurse, ne vidim načina kako bi nas oni ikada mogli prestići.

Svi u regionu beleže rast, samo u Srbiji pad

https://www.danas.rs/ekonomija/svi-u-re ... rbiji-pad/

Broj zaposlenih:

BiH: 860.000
Hrvatska: 1.600.000

Srbija: 2.150.000 zaposlenih


Hrvatska je stvarno ekonomski tigar za sve države bivše Juge osim Slovenije.

U BiH na crno radi bar 200.000 robova. Ako to zbrojimo sigurno se prelazi 1m.

Broj zaposlenih u BIH dugoročno može učiniti život dobrim za 1,8 milijuna ljudi, u Hrvatskoj za 3,7 milijuna i u Srbiji za 4,8 milijuna. To je po slovenskom modelu. Ostatak je višak stanovništva i neravnoteža koju će riješiti Merkel.

Tako ce i bit na kraju dule.

O tome kako je kojem narodu bilo bolje nekad u Jugi ili danas, najbolje govori i sliedeće iztraživanje:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/vel ... 56544.aspx

Projekt je nastao kao rezultat istraživanja javnog mnijenja kojeg je proveo IPSOS, a pokazuje da u Srbiji za Jugoslavijom žali čak 71 posto stanovnika, u BiH 68 posto, u Crnoj Gori oko 63 posto, u Makedoniji oko 45 posto, a u Hrvatskoj 18 posto građana.
Na Kosovu svega pet posto stanovnika žali zbog raspada Jugoslavije. (bilo bi zanimljivo vidjet i za Slovence)

A netko od srpskih forumaša se samnom ovdje raspravljao kako u Hrvata ima više jugonostalgičara

Naravno da ju više vole kad su živjeli ko gospoda naspram sada, za Hrvate vrijedi obrnuto

Više je volimo jer smo je napravili i smatrali našom prćijom.

To je sva filozofija.

Iako je realno Juga bila podjednako dobra i podjednako losa i za Srbe i za Hrvate.

Osim što je okupljala sve Srbe, ujedno je okupljala i sve Hrvate.

Napravo je zapad. Ali je razmontirao nije nego se raspala sama od sebe. Niti jednu Jugu Srbi nisu napravili, kao ni Hrvati, niti ih se pitalo za išta.

Napravili smo je mi, pod našom dinastijom. A ti veruj u alternativne teorije koliko hoćeš.

Niste, napravio je zapad radi svojih interesa, a tvoja teorija je čisti science fiction, čuj oni nešto napravili, narod na razini Albanaca a ispod Bushnjaka ekonomski.

U Versaju je u ime svih nas pregovarala delegacija Kraljevine Srbije, na čelu sa Nikolom Pašićem. Vi ste, za razliku od nas, bili objekt, a ne subjekt pregovora. Istorijske činjenice su istorijske činjenice. Ali veruj ti u šta god hoćeš ako ti to leči komplekse.

Kakve to ima veze s činjenicom da su je napravili anglosaksonci radi svojih interesa i da se vas ništa pritom nije pitalo?
Jedine komplekse imaš ti što postaš na hrvatskom forumu. Ja ne postam na krstarici i sličnim septičkim jamama.

Pitalo se, pitalo. Pročitaj transkripte rasprave Pašića i italijanske delegacije, koja je htela da se ispoštuje Londonski ugovor. Tamo je bila delegacija Kraljevine Srbije kao učesnik pregovora, vi ste bili predmet pregovora. Ponavljanjem kao papagaj "Britanija! Britanija!" nećeš promeniti činjenice koje su zapisane crno na belo.

Ne bih rekao da Srbija ima više od 6 milijuna stanovnika.

Haj znaj, siromašniji su od BiH. Jad i bijeda Balkana van Beograda i Novog Sada.

U Sloveniji se proda više novih automobila godišnje nego u Hrvatskoj. Ne možeš na osnovu broja automobila da procenjuješ broj stanovnika. Za to služe popisi.

Ovo nisu novi, nego registrirana vozila - i kante od 25 godina i nova vozila. Ovaj podatak puno više govori od broja prodanih novih vozila, koji se veže uz razinu standarda.

Prema popisu iz 2011., koji je sproveden prema novoj metodologiji, koja je smanjila broj stanovnika, Srbija je imala 7,1 miliona stanovnika (prema staroj metodologiji, imala je 7,6 miliona). Uz godišnji gubitak od ~30k, nemoguće je da smo izgubili preko milion stanovnika. To su statistički podaci. A ti procenjuj od oka po automobilima, šta da ti kažem.

Pogriješio si u vezi Srbije.

Broj zaposlenih u Srbiji po zvaničnim podacima je 2.794.659. Izvor je Statistički godišnjak Republike Srbije, publikacija Zavoda za statistiku Srbije. Veza: http://publikacije.stat.gov.rs/G2018/PdfE/G20182051.pdf (strana 70)