Kako godine prolaze..smanjuje se broj ljudi s kojim se druzim..
Prijatelji su ostali.
Imala sam i ruzno iskustvo..gde sam izneverena..Al na greskama se uci..
Imam i prijateljicu s kojom se vidim 3x godisnje..al to nesto je ostalo..u sred dana i noci da trebamo jedna drugoj..tu smo..
Zbog okolnosti u kojim se nalazim,vise vremena provodim sa drugaricama(to je ono za zezanciju i kafu)..nego sa svojim pravim prijateljicama.
Pred ovim prvim pazim sta reci,kako..pred ovim drugim..sto na umu to na drumu..i iz tog kruga nikad nije izaslo..
Opet..mnogo vise sam smatrana za prijatelja..nego sto ja smatram njih..
Ono kad cujem od nekih meni levih...a ti si mi najbolja..prosto se iznenadim..
Nikad nisam izdala niciju tajnu....al nikad...
I tad kad sam jednom izneverena..mogla sam da doticnoj zivot izmenim onim sto sam znala..
Ni rec nisam rekla..
Kakvi su ljudi s kojim se druzite?Kakav ste prijatelj?Koliko ste poverljiva osoba?
Sta podrazumevate pod dobrim prijateljstvom?
I dal..uopste verujete u njega?

Dobro, o ovom bi se dalo eonima....
Komu je do racionalnijega pristupa, dobra mi je bila knjiga
o prijateljstvu Švicarca, psihologa, Francuza. Tanka, drap korice,
neki vjerski nakladnici, ali nije vjerska.

Bez tupljenja.

1. ženska prijateljstva su neka posebna kategorija, za nas muškarce uglavnom
terra incognita.

2. općeljudski- normalno je da vrijednost prijateljstva opada
zbog niza činitelja: ritam života, brže promjene radnih mjesta
i boravišta, vulgarizcija kulture... Kako je brak devalviran, tako
su i prakteljstva.

3. dva- tri osobna zapažanja:

a) ljudi se razlikuju u kapacitetu za prijateljstvo. To je kao talent za bilo što.

b) prijateljstvo je zapravo neka vrsta ljubavi- ali nije posesivna.

c) ono hlapi bez kontakta. Vrijeme ga pojede ako se ne kultivira.

d) postoje razine koje se miješaju s njim: drugarstvo, poslovno partnerstvo,
...

e) većina bivših prijateljstava nije završila s praskom. Nikakve drame, samo
se ljudi raziđu po svojim interesima i životima

f) da bi bilo autentično, "intimno"- rijetka vrsta- bar među muškarcima
mora postojati bitno slaganje oko bitnih stvari, ili snažni zajednički interesi
koje obje osobe smatraju za važne u njihovim životima. Inače je to ugodno
druženje, ali bez kojeg s emože.

Usput, sjetio sam se. Ignace Lepp: Psihologija prijateljstva
http://library.foi.hr/m3/jdetaljia.asp? ... SIHOLOGIJA

Hroboatos..dosta toga dobro recenog...
Ne bi se mozda slozila oko te posebne kategorije sto se tice zenskog prijateljstva..
Pomenuo si i da..ako sam te razumela nema nekih intimnijih druzenja medju muskarcima,al da mora biti slaganje oko bitnih stvari, ili neki zajednički interesi...(posao,auti,muzika,kladionice,piva...)
Vrednost prijateljstva necu reci opada ali se menja i od naseg sazrevanja..i od toga koliko smo jaki ili slabi..
Pre je to doslovno bilo..sta se desi ja sam prva isla da istotrljam i podelim to sa drugaricama...
Za neke stvari i sad bi glavu sebi otkinula...al se uvek utesim onom sve u svoje vreme.. ..pa se trudim zanemariti mnoge glupe postupke..
Sad nekako mogu da se nosim sa svim sto mi zivot nosi..
Znaci da i prijateljstva oko mene postaju ugodna al i bez kojih se moze...
Zene ce uvek naci na vise tema da otracaju..od muskaraca..al ce uvek vise i da se nadmecu jedna s drugom i da zavide jedna drugoj..
Tako da meni zensko- zenska prijateljstva su retko kad i kvalitetna prijateljstva.

Spomenuti Lepp prijateljstva stavlja u nekoliko kategorija:

+muška (najčešća, arhetip).

+ženska (po njemu rijetka. Citira Simone de Beauvoir koja tvrdi
da ženskih prijateljstva uopće nema, da je to fikcija.
Lepp se ne slaže s tako tvrdim pristupom, no misli
da jesu rjeđa)

+ tipa učitelj-učenik (rijetka, profil odnosa je protiv prijateljstva)

+tipa roditelji-djeca (vrlo rijetka, smatra da profil odnosa ne ide, roditelji
moraju zadržati distantni autoritet)

+ muško-ženska (vrlo rijetka, Eros se zna ubaciti, moguća možda uz veću razliku
u godinama)

Ovisno o temperamentu, neki ljudi imaju intenzivna prijateljstva (Marx & Engels), neki
praktički nemaju pravih prijatelja (Tolstoj).

Toliko on.

Ja bih samo dodao da se stvari mijenjaju tijekom vremena, da s godinama
ljudima - generalno- smeta "intenzitet" i da žele u svim odnosima
više mira, zadovoljstva i stabilnosti. Tako je valjda i s prosjekom prijateljstva.

samo se budem kratko uključil jer ste kroz par postova skoro sve rekli....meni nikad nisu bila jasna ta ženska prijateljstva....kad su one totalno nerazdvojne....ali to je ono kaj mi muški u tom obliku ne poznajemo.....mi smo si prijatelji ali rijetko tako da ne možeš bez prijatelja ko u ženskom obliku....ali jedna moja prijateljica,baš smo se razgovarali o tim prijateljstvima,mi je rekla da su ženama teško razumljiva muška vojna prijateljstva....to je onaj oblik prijateljstva koji mi čak ni ne nazivamo tako nego BRAČA po oružju....isto jedno jako iskustvo....svak ima drugačiju percepciju prijateljstva a postoje ljudi koji čak ni te percepcije ni prijatelja nemaju...treča kategorija koja se teško razumije

Nije to. Baš su muška prijateljstva pojam. Poliklet i Dioskur, Montaigne i de Boetie, Marx i Engels, Dr. Johnson i Boswell, Wyatt Earp i Doc Holliday,...

Ženska često imaju dozu posesivnosti i ovise o ispovijedanju. Muška pak- za razliku od ratnih drugastava- imaju nešto dublje. Nisu bez razloga najveći filozofi uzdizali prijateljstvo (Epikur, Aristotel: Prijatelji su jedna duša koja stanuje u dva tijela).

Ili kao što reče Montaigne, u tuzi za rano preminulim prajteljem De Boetijem:

Zašto sam ga volio ? Ne znam. Možda zato jer sam ja bio ja, a on- on.

http://www.friendship.com.au/quotes/quohis.html

a žene moraju pričati,to im je u krvi ...imam jednog frenda s kojim mogu doći na kavu i sjediti,čitati novine a da nitko ni riječi ne veli a opet se osječam dobro....možda bi i ja trebal u filozofe???

Dobra ideja. Samo šuti. I onda će se to
citirati kao Zen mudrost.

Imam i ja takvog prijatelja...doduše ponekad kaže "av , av !"

Necu se petljati u to da li si omanuo sto se tice filozofa...al sto se tice zena...nisu sve zene iste ni po pitanju price...
Imamo od cutljivih preko srednje pricljivih do onih pravih alapaca....
Sto znaci..nije tacno da sve vole mlatiti i traveljati i kad treba i kad ne treba...
Opet najgora kombinacija je muskarac i neumorna spika...

Ja imam nešto drukčijih iskustava.Meni je najgora kombinacija žena i umorna spika....

Baš tako, ne volimo baš sve govoriti i tračati,ja redovno nerviram moje prijatele što pojma nemam što se u gradu dešava i oni mi redovno kažu pa kako nisi saznala, kako je moguće da te ništa ne zanima ,gdje ti to živiš
I slažem se da je najgora kombinacija muškarac +žena koja mnogo govori. to je katastrofa..
Neznam, ja nikada nisam sve pričala najboljim prijateljima čak i onima koji su mi još od detinjstva uvijek držim veći dio u sebe bez obzir koliko poverenja imam ili koliko dugo mi je prijateljica jednostavno ne govorom o svemu,jedan dio je uvijek samo moj,ne ispovedam se..

Isto i ja vidiš ,a žensko sam mogu satima da čitam novine i da progovorim deset reči ali ponekad volim i "ženske razgovore"znači ovisi od situacije ,od tipa ljudi s kojim se družiš i sl.

Nisu ista,ženska prijateljstva su kompliciranija od muških...

...mislim da svi uvek drzimo nesto samo za sebe..neko vise,neko manje..
To su zapravo jedine tajne u pravom smislu te reci...

I najbolje je tako jer neznaš ..sutra možda ti prijateljica/prijatelj ispričane osobne i intimne stvari iznese i prepriča drugima...a onda kad saznaš razočarenje,zato uvijek oprez Ni u dugogodišnjim prijateljima se ne može imati puno poverenje..

Mali vrabac je letio dok je ciča zima stezala okove oko njegovih nejakih krila...Pao je na zemlju i počeo lagano da sklapa oči , mraz je činio svoje...Tada je naišla krava i pokakila se na vrapca.Zagrijan kravljom balegom , mali vrabac je počeo veselo da se oglašava !
Ali , avaj ! Naiđe stari , olinjali mačak i načuli uši - neplaniran obrok ! Iskopa vrapca iz balege i njam , pojede ga....

Pouka priče ? Nije nužno svatko neprijatelj tko vas posere , niti je svatko prijatelj tko vas izvadi iz govana

Musko-zenska prijateljstva uvijek na kraju zavrse sa seksom.

Ne,ne,nije tako

Prije ili kasnije, to je neizbježno, osim ako taj prijatelj nije neki ********.

Moje iskustvo ne govori tako.
Moguće da se jave emocije sa jedne ili druge strane no ne i da se realiziraju u nešto drugo.

Emocije se gotovo uvijek jave u takvom prijateljstvu, i onda ili prijateljstvo pukne, ili postane nešto više od prijateljstva. Srednjeg puta nema, jedino što se to s nekim prijateljstvima dogodi tek nakon dosta godina.