Sredinom 1930-ih Kulen Vakuf je imao 5 600 muslimana, 8 600 svetosavaca i 1 600 katolika. Uslijedili su silni ustaški zločini nad svetosavcima, pa ustanički nad muslimanima i katolicima. Godine 1959. Kulen Vakuf ima 3 720 muslimana, 5 300 svetosavaca i 270 katolika. U sastavu Saveza komunista iste godine je 59 muslimana, 196 svetosavaca i 7 katolika.
Godine 1955. bilo je 13 članova lokalnog odbora Saveza komunista, 11 svetosavaca i 2 muslimana. Od 230 članova "Opštinskog komiteta Saveza komunista Kulen Vakufa", 32 nisu imala nikakvu školu, 162 su imala samo osnovnu, 19 neku stručnu obuku, 13 srednju školu, niti jedan fakultet.
* izvor: Max Bergholz-Nasilje kao generativna sila (identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici), buybook, Sarajevo/Zagreb 2018.
Ustaše su uništili svetosavska sela Suvaju, Osredce i Bubanj. U odgovoru na to, srpski ustanici, još nepodijeljeni na četnike i partizane, zatiru katolike Boričevca, Krnjeuše, Vrtoča i Brotnje. Stradavaju i muslimani iz sela Ćukovi, Orašac, Ripač, te samog grada Kulen Vakufa. Tijekom Drugog svjetskog rata, od 6. do 8. rujna 1941. godine, srpski ustanici željni osvetiti ustaške pokolje do temelja su spalili Kulen Vakuf. Tijekom dva dana svirepo su ubili oko 2 000 muslimana, od kojih su većina bili žene i djeca. Njihova tijela su ležala izrešetana mecima uz cestu, poklana pa razbacana po livadi, udavljena u ledenoj Uni koja ih je odnijela dalje, ili nabacana na gomilu u dubokim i mračnim okomitim jamama. U samom gradu bilo je između 900 i 1 000 žrtava, u jami Golubnjači blizu Miljuša stradalo ih je 400-420, a u blizini Ćovke iz zasjede pobijeno ih je 300-500. U jamu blizu Ešanovića šume bačeno je 80-130, a u obližnju jamu Dugopolje 70 muslimana.
Ustanici su se uskoro podijelili na četnike i partizane, pa su svetosavci stradali od svetosavaca u Beglucima. Četnički vođa Petar Đilas, koji je 1941. odigrao ključnu ulogu u masovnom ubijanju muslimana u Kulen Vakufu, stigao je 21. siječnja 1944. godine sa skupinom boraca u srpsko selo Begluke. Okupili su oko dvadeset muškaraca i dvije žene, te pred njih stavili mitraljeze. Prema jednom svjedoku, Đilas je držao govor u kojem je istaknuo kako će strijeljati svakoga tko ne uzme oružje i ne pridruži se četnicima. Nitko se nije dragovoljno javio. U odgovoru na to, on i njegovi borci su prestrašene seljake odveli na brdo gdje je puhao jak, ledeni vjetar. Na mrazu, natjerani su ukloniti sa sebe svu odjeću i leći na zemlju. Đilas i njegovi četnici su ih tukli do besvijesti, a zatim nekolicinu mučili do smrti. U idućim mjesecima ti naoružani ljudi redovito su se vraćali u selo, vršili pljačku i provodili teror. Ubili su najmanje sedam stanovnika, premlatili gotovo sve ostale u više prilika, uništili devet kuća i opljačkali velike količine njihovih ionako ograničenih zaliha hrane i stoke.
|