Ne zivis u RS.

Na moju zalost zivim.

Svaka žena, ako je odlučna i hrabra, smjela i sposobna da slijedi svoje ambicije, može postići bilo koji cilj u životu i na poslu. Možda u našoj sredini ima malo više prepreka, ali uz malo znanja i truda sve je moguće.
Ima li neko ideju za nekakav posao?

uzgoj hrane. ekološki. tržište (De, Au) osigurano.
samo što treba raditi

Da, razmisljala sam vec o tome. Orasasti plodovi su jako skupi u Njemackoj. Suho voce i povrce. Ljekovito bilje. Na proljece ,,pocinjem nesto,, konkretno da radim.

Farme zečeva mogu biti hobi-biznis, ima u Hercegovini par uspješnih primjera..

A ko ce da ih jede, svi krkaju prasice, jagnjice i pilice. Ne znam da li bi mi iko dosao na veceru da ih pozovem na zeca??? Kome da ih prodam?

zečetina ina ukus kao pohana piletina. to za one koji nisu probali.
svaka roba ima svog kupca. zašto se ograničiti samo na svoju državu?

Jela sam zecetinu, tako mi jadno izgleda na raznju, a i u tepsiji. Izvoz? Ih, pa ti ode predaleko. Imam mali kapital koji tek treba da umnozim, a onda, o tom - po tom.

Ja ću ti doći, ja volim zečetinu.

Dobro mi dosao

Nije to uopce tako lagano, sto se vidi po tome da nema puno ljudi u tome. Konkurencija je jaka skoro u svemu.

Evo recimo da imas ekoloski uzgoj. I to vecu kolicinu. Kuda ces s tim?

1. Ili dati otkupljivacima po jako niskoj cijeni (koja cesto ide na granicu toga da nisi profitabilna), i pri tome se natjecati s najjeftinijim i najefikasnijim (ulozili pare u maksimalno snizavanje cijene proizvodnje) proizvodjacima kako domacim tako i onim iz Makedonije, Poljske, Brazila, Turske…

2. Pokusati postici vecu cijenu proizvoda (maloprodajna koju trazis od kupaca je bar 2-3 puta veca od veleprodajne koju ce ti placate otkupljivaci, zapravo taj omjer je kod proizvoda koji brzo trule i veci) tako da preskocis ove otkupljivace i dodjes blize kupcima sama, no sto iziskuje marketing koji je jako skup i mukotrpan. Izgradnja odnosa s kupcima, jednim po jednim, i vlastitog brenda, uzima para i vremena.

Mislim da bi vecinu vremena morala provoditi u trazenju kupaca, pregovaranju i marketingu, a manjinu vremena oko vodjenja polja.

Za vas koji mislite proizvoditi bilo sto morate znati i kako trgovina kao zanat funkcionira, jer se izmedju vas i kupca nalazi ili posrednik (sa svojim interesima i rizicima) ili trosak marketinga i samostalne izgradnje brenda i povjerenja….

Jedna od najosnovnijih stvari je razlika izmedju veleprodajne i maloprodajne cijene, izmedju raznih klasa proizvoda.


-Kod stvari cija vrijednost vremenom ne pada (ne truli, ne izlazi iz mode - recimo luksuzni satovi malih serija, nakit), ovisno o razvijenosti (likvidnosti) marketa, razlika izmedju maloprodajne i veleprodajne cijene je tipicno oko 30%. Naravno moze biti i 10% ili 70%, ovisno o specificnosti trzista i tome koliko ste dobar trgovac. Kako proizvod ne propada i ne zauzima velik skladisni prostor, imas dovoljno vremena za strpljivo cekati na pravog kupca, ako treba i godinama, i onda su trgovci spremni pristati i na manju marzu, odnosno manju razliku veleprodaje i maloprodaje. Manji rizik trazi manju nagradu.

-Kod stvari cija vrijednost vremenom ne pada ali iziskuju velik skladisni prostor pa tako i placanje rente cijelo vrijeme dok se proizvod drzi, a cesto i placanje osiguranja (ingoti metala, nafta u benzinskim pumpama, kamen iz kamenoloma, vece rukotvorine, glomaznije umjetnine), ta renta mora biti ugradjena u razliku izmedju veleprodajne i maloprodajne cijene i onda je ona nesto veca.

-Kod stvari koje nisu kvarljive u roku par dana ali vrijednost vremenom ipak pada (izlazi iz mode, npr. mobitel koji ce biti zamijenjen novim modelima, konzervirana hrana koja ima rok trajanja, odjeca), nemas par dana da se rijesis tog proizvoda nego mjesece, ali ipak si pod pritiskom da prodas prije roka, tako da ti marza zbog rizika da ne prodas mora biti veca. Tu je marza nerijetko i 100% odnosno maloprodajna cijena je duplo veca od veleprodajne, recimo kod trgovina odjece.

-Kod stvari koje su brzo kvarljive (svjeza hrana), razlika izmedju veleprodajne i maloprodajne cijene je ogromna. Moze biti i 5 ili vise puta. E ovdje spadate vi proizvodjaci zdrave hrane. Uopce nema smisla iscudjavati se sto se "moje maline prodaju po 7 puta vecoj cijeni u trgovinama u Njemackoj". Nitko ti ne brani da probas do tih krajnjih kupaca doci sam. Probaj ako mislis da mozes. Tu je problem da bez marketinga ljudi ne znaju za tebe, a cak i kad se reklamiras ljudi isprva nemaju povjerenja u tebe i slabo ce kupovati, jer si novi i nemas reputaciju iza sebe. Jednostavno nemaju povjerenja u tebe i nemaju vremena da se bave istrazivanjem toga koliko si pouzdan (za njih postoji reputacijski rizik jer mozes biti netko tko prodaje otrovne ili fejk stvari - jedan eksces i unistio si im biznis), sve dok malobrojnima od njih ne uspijes prodati neku malu kolicinu, s kojom ce biti zadovoljni, i povjerenje se polako pocne graditi. Zapitaj se bi li ti kupila od nepoznate osobe jagode da ti pozvoni na vrata sa samo jednom mjericom jagoda, cak i ako nudi duplo manju cijenu od one u ducanima? Dok se to povjerenje JAKO POLAKO gradi, ti gubis pare ulozene u marketing, propadanje proizvoda ako je rijec o kvarljivom proizvodu, ili na rentu prostora. Ali, to je cijena biznisa, jer biznis nije lagan, nego kompetitivan i natjecateljski. No, kod hrane je zato i ta razlika izmedju veleprodajne cijene (koja je bliska trosku proizvodnje) i maloprodajne jako velika, da bude dovoljno primamljiva nagrada za sav taj rizik da nista ne prodas i da sve mora ic u kompost.

Razumijevanje ovoga je jako bitno i to iz perspektive onoga koji prodaje (a ne kupuje), jer se morate odluciti hocete li ici na prodaju svog proizvoda po maloprodajnoj cijeni (to znaci sami morate traziti krajnje kupce, imati vlastiti brend sto iziskuje i barem pocetno ulaganje u marketing), ili cete raditi samo s veleprodajnim otkupljivacima, koji ce ici toliko nisko da su tu profitabilni samo ogromni proizvodjaci koji su optimizirali svoju proizvodnju i ulozili u efikasnost.

Povjerenje i reputacija, mreza kupaca koji se vracaju, prepoznatljivost i brend, to je preko 90% vrijednosti skoro svakog biznisa.

Da ljudima izbrises memoriju za Rolex, vrijednost kompanije bi pala na 1%.

Naravno da treba prvo da potvrdite postojanje tržišta za poslovnu ideju. Na startu treba uzeti u obzir da svaka ideja ili pocetak nije pozicioniran za uspjeh. Da bi mala tvrtka bila uspješna, mora riješiti problem, ispuniti potrebu ili ponuditi nešto što tržište želi. Znaci treba istraziti trziste kroz odgovore na pitanja:
Postoji li potreba za predviđenim proizvodima / uslugama?
Ko to treba?
Postoje li druge tvrtke koje nude slične proizvode / usluge sada?
Kakvo je natjecanje?
Kako će vaše poslovanje stati na tržište?
Izraditi poslovni plan, planirati raspolozive finansije (najam, komunalije, marketing i oglašavanje, proizvodnja, potrošni materijal, putni troškovi, plaće zaposlenika, vlastitu plaću itd.), zatim odabir poslovne strukture, po mojojem misljenju najbolje porodicni posao, odabrati racunovostveni softver jer je jeftiniji od racunovodje, i na kraju promocija, najvaznija stvar u biznisu, cime cemo privuci klijente. Usjeh se ne dogadja preko noci, sto znaci puno rada i dosljednosti u planiranom i zacrtanom.

Robi, al si se raspisao.

ja sam govorila samo teoretski, razmišljam o proizvodnji hrane već neko vrijeme, ali to je na čekanju. zemlja neće nikud pobjeći.
a i nemam još ništa ovdje, čak ni balkon.
ti si se bacio na veliki biznis, kao da će netko krenuti sa 20 ha zemlje i proizvoditi neke veće količine, pa ti treba marketing, strategija, reklame...ali i to je samo teorija. mislim da je najbolje naći kupca i prilagoditi se u hodu.
recimo da ja sad krećem u to, imam neke informacije i kontakte i mogla bih prodati to što proizvedem bez neke muke. uz uvjet da imam gdje sušiti i pakirati proizvode, mogla bih zaobići drugu kariku i prodati direktno u inozemstvo.
btw, kupac je žena porijeklom iz Bosne. ta info mi je najzabavnija u priči.

Proizvodnja Rakie...što je kriza veća ljudi više piju.

Imaš tržište, imaš proizvođače, moš bit posrednik...
Kupiš jeftino po selima od starih ljudi, nabaviš neke fine boce (recimo tu na ulazu u Samoboru imaju proizvodnju raznoraznih finih boca i čaša) prepakiraš u svoj brand i prodaješ po kafićima, na placu, na feštama, blagdanima...

U RH se razvila kultura konzumiranja alkohola kod žena...
Naravno da cure neće pit pivu ko zidari ispred dućana, nego oće nešto malo na finjaka. Tu dolazi rakia, tako da imaš razno-razne rakie Medica, Višnjevac, Orahica itd.
Sam proces proizvodnje nije nešto posebno zahtjevan, misli da je temelj većinom Loza, dodaš voće, šećer ostaviš na suncu ili sl. i imaš rakiu odnosno liker

Nije da podržavam opijanje žena i kurvaluk, al jednostavno ne moguće je ne primjetit trend da se žene sve više opijaju...

Također je trend zdrave prehrane s maslinovim uljem...
Po Dalmaciji momci kupe maslinovo ulje na veliko, prepakiraju ga u boce od 0,75 i prodaju po kafićima, placu itd.
U Zagrebu je 60kn 0,75lit kvalitetno maslinovo ulje.

Isto tako sirevi su u điru po Zagrebu. Imaš one klasične kozje,kravlje,ovčje onda one s raznim dodatcima, lavanda, masline itd...doma ga rade, vakumira ga i prodaje
Ako se ne varam ova mala prodaje po 50kn jedan 300-400g

Sad jel to ide preko OPG-a il je na crnjaka, to ne znam...

Napraviti biznis je vrlo jednostavno, ako ste prije toga već napravili uspješan biznis.

Najteže je prvi put.

Ono što bih savjetovao početnicima je, određeni put se mora preći. Pređite ga što brže (radite duže) i pametnije (učite više). Ako vam izgleda jako naporno, u pravu ste, jeste.

Fora je u tome da radite svoj posao i ne odustanete. Vremenom stvari počnu dobijati smisao i na kraju vam ide tako reći bez napora. Kao i sve drugo uostalom. Počni svirat gitaru, bolit će prsti, neće ni na što ličit. Ali hop-cup, za godinu dana i 8 sati dnevno pravi roker.

Recept za uspjeh: fokusirani napor.

Da li je još uvijek najbolja investicija ulaganje u nekretnine? Podatak da se 90% bogataša, tj. milionera obogatilo ulagajući u nekretnine govori da se treba ozbiljno pozabaviti tom vrstom ulaganja. Ova sjajna ideja je dobra samo ako se ide na duže staze. U slučaju kupovine nekretnina dobit se može ostvariti iznajmljivanjem nekretnine ili čekanjem da se poveća cijena objekta. I treba imati na umu da cijene nekretnina brže rastu od plata.

Jeste li primjetili kako nafta na burzi skace uvijek u istim vremenskim intervalima? Cim malo potone ,dogodi se neko sranje(vjerojatno dogovoreno) da bi se priglupoj masi podigla cijena te zaradile stotine milijardi na globalnoj razini?
Jednom su joj spustili cijenu na 40 dolara(da bi razorili Rusiju) iako je donja granica isplativosti za ameriku oko 60. Trenutno se americka ekonomija oporavlja od subvencioniranja svojih proizvođača jer su to radili za vrijeme niskih cijena te novi ogroman pad očekujte uskoro. Onaj tko ima u glavi i u dzepu moze jako dobro zaraditi...

Nafta je prejeftina. "Država" te krade.

Dobar biznis je i sa zlatom. Usporedite cijene lomljenog zlata (18 karatnog) kod nas i u norveskoj,svedskoj,luxemburgu...
U tu svrhu i nicu otkupljivaci kao gljive nakon kise...

Ako je burzovno kupujes zar te drzava moze krasti??Iako si njen vlasnik,drzava je nikad nece vidjeti...

Kome ćeš je prodavati da izbjegneš PDV i poreze na prodaju goriva. Vanzemaljcima ?
Ili gospon razmišlja u visokom stilu. Wall Street, prodaja tankera na otvorenom moru i tako te ublehe koje nisu za nas smrtnike.

Možda misli švercat.