Pa ja djeluje licemjerno onda Ivana stavljati u bosanska imena ili nekog Jeremiju koji ima veze sa Bosnom kao i Betlehem.

Imena poput: Dragan, Milan, Dusan, Milorad, Vladimir, Radovan, Mladen, Ratko, Radoslav, Ljubomir, Vuk, Vujadin, Zoran, Vojislav, Predrag... izvorna su narodna a time i bosanska.

Nikakve veze sa jebenom judejsko-palestinskom niti arabijskom pustinjom nemaju.

I kao takva su kod Srba zastupljena preko 50%, kod Hrvata oko 20-30%, a kod vas? 0%.

pa nije nitko ni rekao da su (stara) bosanska.
probaj sa Tvrtko, Stjepan, Sandalj.

S obzirom da je predsjednički kandidat u RH u ovome napisao tendenciozno "istraživanje" tamo u 2016. nije loše vidjeti da smo ovdje bili ispred tih trendova.

Haha, ovo mi je promaklo, sad ga ne smiješ ni kritizirat.

Pa I jesmo
Mi smo judeokrscanska civilizacija.Isus je u Nas zidov a new krscan dok je u vas muslimani kao I Adam LOL.

Normalno kad je to opcepoznati Dio vjere.Amidja nezna bi ko su hrvati mi ko su krscani.

Slavenska imena su retardirana, drago mi je što nemam takvo ime.

Goran i Zoran su kurdska imena btw.

Ime sam dobio po najvećem srpskom junaku u istoriji (ne, nije Kraljević Marko).

Ima ih lijepih a ima i bezveznih/ smiješnih.
A što je forsiranje nakaradnih stranih imena od strane "naprednih" roditelja koji ne žele da im djeca zovu Jure i Mate jer je to "zaostalo i seljački" nego retardirano.

Jure i Mate nisu slavenska imena nego biblijska.
Slavenska su Radovan, Slobodan, Miroslav, Debiloslav i slično.

Nisam rekao da jesu slavenska nego sam se nadovezao na još neke retardiranosti u vezi osobnih imena koje su danas česte.

Budem li imao muške djece žena će moći birati između Tomislav, Hrvoje, Borna, Petar, Stjepan, Domagoj, itd.

Ova tema će me jednog dana skupo koštati, baš kao što je koštala i Dejana Kovača (ali iz posve drugog razloga), ali eto. Ima li ko noviji da se izjasni.

Đe ste Vedrani (i dalje po meni najbezličnije ime ikada)?

Ime sam dobila po tetki, tatinoj najmlađoj sestri. Inače u familiji ima dosta ,,duplih,, imena, po bakinoj sestri, pok.ujaku, pradidi...
Od hrvatskih muških imena mi se sviđa: Lovorko, Kornelije, Marin, Jadranko...

Slobodan je lijepo ime.

Mislim da je relativno malo ljudi iskazivalo "ljubav" prema drugim narodima u SFRJ preko imena vlastite djece. Koliko ima Srba koji su sinu dali ime Ante? Hrvata koji su sinu dali ime Nemanja ili Janez ili neko muslimansko?

Svi se tu manje više drže svojega ili neutralnoga.

A režimska imena , ne znam koja bi to bila , ima jedna ženska u Rijeci koja se zove Lenjinka, a sva imena dana po nekakvim narodnim herojima su tradicionalna slavenska jer i ti ljudi su imali normalna imena.

Jugoslav?

Nevezano uz to. Bila je jedna profesorica Olja na sveučilištu u Zagrebu. Promijenila ime kad je doktorirala. Da ne bi bila Dr. Olja.

Da, nisam se sjetio Jugoslava, ali bilo je Jugoslava rođenih i prije 1945. tako da im se ne može automatski pripisati sklonost SFRJ režimu, već samo ideji ujedinjenja južnih Slavena. Ti Jugoslavi prije 1945. su mogli biti i žestoki antikomunisti, dok recimo Lenjinka, Sovjetka jasno upućuje na veličanje komunizma.

Moj pokojni dida je imao ime koje je u 90% slučajeva srpsko, a baba u barem 60% slučajeva isto srpsko. Pa, iako su imali prezime koje je samo hrvatsko (ali nije toliko često, pa nije bilo dovoljno za raspoznavanje), su često pomislili da su Srbi. Djeci su dali baš prava katolička imena.

I došli ti oni tako u općinu nekim poslom, gdje su se morala evidentirati imena svih članova obitelji. Službenica Srpkinja, pogleda im imena, konta ona, i ovi su moji Srbi. Vidi im imena djece i drekne na njih: "Šta je?! Što ste djeci dali šokačka imena?!".

Sad se već ne sjećam što su odgovorili, no, ne mislim da je bilo nešto kurčevito, ipak je to bilo Sarajevo u 50im, a obitelj sve svećenici, ujkani, domobrani.

Uglavnom, imena su bila moćan simbol, možda nisu u Pereciji, ali u mješovitim sredinama jesu.

Imena su imala važnu ulogu u narodu. Na Vlašiću je bio jedan stari običaj da kada se rodi dijete, a majka premine u toku poroda ili nedugo zatim da se promijeni ime djeteta, kako bi se prekinula zla kob.

A evo i jedne zanimljive anegdote:

Veliki vojskovođa i junak na bojnom polju Aleksandar Veliki osvojio je mnoge zemlje i stekao veliku slavu. Jednom pred njega dovedu vojnika koji je zbog straha pokušao pobjeći iz njegove vojske.
»Kako se zoveš?« - upitao ga je Aleksandar.
»Aleksndar mi je ime« - odgovori vojnik.
»To ne ide!« - ukorio ga je Aleksandar Veliki. »Ili budi junak ili promijeni ime. Ako se želiš zvati kao i ja onda budi i junak ko i ja.«

To isto kaže i Krist svakomu od nas: »Ako si kršten ili budi sličan meni, ili se ne zovi kršćaninom.«

Takvih "srpskih" imena kod starih ljudi u Istri, Dalmaciji, na otocima je bilo koliko hoćeš. I moj dida sa otoka je imao ime koje danas zvuči pravoslavno.
Da bi nastao hrvatsko-srpski antagonizam trebalo je proći barem 5-10 godina u zajedničkoj državi pa svi rođeni prije 1930. nisu s tim ni razbijali glavu, odnosno oni koji bi im dali ime. Plus toga na obali je bio jači slavenski sentiment nego danas jer je sa zapada iz Italije bila prijetnja okupacijom. A slavenska imena je bilo teško talijanizirati.

U BiH je pretpostavljam bilo samo važno ne dati tursko ime, a hrvatsko ili srpsko manje-više.