Na slici- Bizantska Eufrazijeva bazilika otvorena 553. u Poreču, prije doseljenja Slavena. Pod zastitom UNESCO.


Jako zanimljiva multietnička regija, a i udaljena Hrvatima BiH.

No, povijest je jako bogata i fascinantna, s mnogo okreta.

Neovisno o tome što je po popisima bilo tamo i prije Prvog svjetskog rata blagop najviše Hrvata regija u koju smo se malo lucked out, kao Srbi sa Vojvodinom i Poljaci sa dijelovima nekad istočne Njemačke.

Istočna obala Istra i dio unutrašnjosti je bio u sastavu Hrvatske još za doba narodnih vladara. Ovo ispada kao da smo nekom taj teritorij ukrali, a realno je povjesno naš. Druga stvar što su ga talijani držali okupiranim kroz više stoljeća. Ako baš hoćeš jedina regija koju smo dobili a nema veze s nama je Baranja. To smo od Mađara "posudili" i tu smo realno imali sreće.

Relativno mirna i jednolična povijest.
Najsigurniji dio današnje Hrvatske kroz povijest, bez velikih ratova, tragedija prije 20. st.

Nije baš.
Baranjom je (kao i zapadnom polovicom Mađarske) vladao par godina Braslav, tamo su se govorili kajkavski (ili kajkavoidni govori, bilo bi 4. narječje, da nisu došli Mađari ).
A imao si nekoć davno i hrvatsku većinu (šokci i bošnjaci) u Pečuhu.

Za Istru se slažem.

Daleka, a u njoj se nalazi velik broj stanovnika koji vuku podrietlo iz Hercegovine, Bosne, Dalmacije... Sela i prezimena Marići, Klarići, Bačići, Bašići...

Prema austrijskim popisima stanovničtva, koje su većinom provodili talijanski popisivači i to na osnovu jezika, izpadalo je da ima oko 1/3 Talijana i to većinom u gradovima zapadne obale Istre. Svećenik Milanović je saveznicima 1945-te na osnovu matičnih knjiga, dokazao da je Talijana u Istri bilo oko 1/4.
Inače, krajem 19.st. hrvatsko stanovničtvo u Istri je bilo možda i najzaostalije i najsiromašnije hrvatsko stanovničtvo. Tek pojavom biskupa i mecene Jurja Dobrile, počinju se među Hrvatima Istre pojavljivati pismeni ljudi i intelektualci.
Poznato je kako su se 1917-te i 1918. istarska djeca spašavala o gladi, tako da su bila slana u Slavoniju ili Zagreb.

Sreća Istre, Međimurja, Varaždina, Primorja i drugih zapadnih krajeva jesta ta što su bili najdalje od ratnih djelovanja 90-ih. Tako da, tu treba tražiti glavni razlog današnje veće razvijenosti i pitomijeg mentaliteta.

Za razliku od Vojvodine, u Istri su od samih početaka doseljavanja bili u najvećem postotku prisutni Hrvati. Hrvatska glagoljica na svakom koraku...

Ratovi između mletačke i austrijske Istre su znali biti jako krvavi. Nakon Uskočkih ratova, Istra je strašno opustjela, a pogotovo kad bi se još pojavile razne boleštine, tako da je zbog tih razloga Istra planski naseljavana i od Austrijanaca, a pogotovo od strane Mletčana.

Inače, zanimljiva je ta podjela na mletačku i austrijsku Istru. I danas ljudi iz Pazinštine one iz zapadne i južne Istre nazivaju Vlahima, ter granicu Vlaha i Bezjaka pokazuju upravo po podieli između austrijske i mletačke Istre. Zapadna i južna Istra ne znaju izgovorit Ć, dok središtnja Istra (Pazinština) poput Primoraca s one strane Učke, liepo i jasno izgovara Ć.

Nisam toliko stručnjak za povijest, pogotovo onu prije 19. st. a interesantna je prometna situacija u Istri. Prema Sloveniji i Italiji uvijek je bila dobra povezanost, a prema Hrvatskoj je tek 1980. otvoren cestovni tunel Učka , do tada je Istra bila u položaju skoro kao da je otok.
Željeznički tunel nikad nije izgrađen iako je Franjo Tuđman svečano otvarao radove tako da sada postoji samo lokalni promet odvojen od hrvatske mreže pruga, a nekad se išlo iz Zagreba ili Beograda u Pulu preko Slovenije.

Hrvatska je vrlo malo držala do Istre što se tiče državnih investicija i infrastrukture, ali nije ih ni Jugoslavija nešto previše favorizirala. U isto vrijeme je 60-ih ukinuta i demontirana pruga prema Rovinju, a građena prema Zadru.

Niti Italija se nije proslavila s ulaganjima u Istru...

Što se tiče sadašnjeg vremena, ne bih rekao da stvari stoje tako loše. Prometna povezanost Istarske županije s RH doista nije dobra, ali je od strane RH bilo popriličnih ulaganja u samu Istru što se tiče izgradnja cesta. Osim Ipsilona, rekonstruirane su ili probijene nove brojne državne i županijske ceste. Na pr. ako ideš od Rieke do Umaga, bez problema zaobiđeš Ipsilon, jerbo je cesta preko Buzeta-Livada predobra i na većem dielu dionice voziš skoro jednako brzo kano po Ipsilonu. Tu je probijena nova cesta preko Ponteportona prema Novigradu. Također, ako ideš do Poreča, ja se uviek na Pazinu skinem s Ipsilona, ter preko Tinjana idem po državnoj cesti. A tu je i dobro rekonstruirana cesta od Opatije preko Labina do Pule, po kojoj uviek volim ići, osim po ljeti kad su gužve.

U novije vrieme, Hrvatska u Istri jako ulaže u navodnjavanja (makar, tu su u pitanju i fondovi EU). Trenutno se gradi sustav navodnjavanja kod Poreča (Červar-Bašarinka, umjetno jezero kod Mateši). Također, dosta mjesta oko Pazina su vodovod i telefon dobili tek 90-ih u vrieme samostalne Hrvatske.

IDSovci su jako dobri trgovci, ter od Zagreba znaju izvući poprilične novce, makar većinom za svoje džepove, ali nešto ostane i županiji. Koliko je samo novaca država ulupala u Uljanik, koji kad se uzme u obzir izpada da je Istarska županija u debelom minisu spram države kad su u pitanju novci koji se daju državi i novci koji se dobivaju od države.

To bi se mirne duše moglo reći i za vekovni srpski etnički prostor u okviru današnje Republike Hrvatske, status konstitutivnog naroda koji im je oduzet i etničko čišćenje kojim su sa 12% svedeni na 1% posto stanovništva, su druga priča.

Što se tiče "posuđenih" delova Mađarske, nisu (ni vama) Ugari zaboravili ni oprostili ništa...

http://srpskidnevnik.com/tema-dana/tezak-udar-za-hrvate-orban-sprema-rasparcavanje-slavonija-i-baranja-su-bili-najbogatiji-krajevi-nase-drzave/

Predpostavljam da pod ,,vekovni srpski etnički prostor'' misliš na Knin u kojem su stolovali hrvatski kraljevi i u čijoj je okolici pronađeno nekoliko ključnih tvarnih dokaza hrvatske državnosti...
Zahvaljujući genijalcima poput tebe, sad imaš ,,vekovni'' albanski etnički prostor na Kosovu...

I daj mi molim te odgovori na ovo pitanje: Kad ćete Oluju prestat nazivat etničkim čišćenjem, gdje je velik broj Srba pobjegao na osnovu odluke i zapovjedi njihovog vodstva, bez da su vidjeli iti jednog hrvatskog vojnika uživo? A da ne spominjemo koliko je Srba iz Krajine pobjeglo i prije same Oluje, jerbo su kriminal i siromaština postali nepodnošljivi.

Pravoslavnu baziliku možete naći i u Veneciji, kao i ukradene konje od bronze (Konji Sv. Marka) u prirodnoj veličini, koji poharanom Carigradu nikad nisu vraćeni (kao ni obelisk na Trgu Sv. Marka u Vatikanu).

Ta sakralna zdanja su nemi svedoci o jednoj, nedeljivoj i apostolskoj hrišćanskoj crkvi. U kanonskom jedinstvu su još uvek patrijarhije: Jerusalim, Antiohija, Aleksandrija i Carigrad. Rim se izdvojio 1054.

Ovu sliku sam namjerno stavio kao mamac da vidim hoće li se Srbi upecati na "Srbija do Tokija" .

Je baš, ukradeni konj je svjedok da je u sporu između dvije strane u crkvenom raskolu, istočna strana u pravu.

Ovo inače nije pravoslavna crkva niti bi to mogla biti (tad nije postojala podjela na katoličko-pravoslavno), nego je umjetnički stil bizantski.

Natpisi su na latinskom, naravno ne grčkom jer tamo nisu pričali grčki, dok su slikarije izgledaju "pravoslavno", kao 2D ikone. Pod Bizantom su bili i jadranski romanski-latinski gradovi. Ako se ne varam i neki hrvatski kneževi su jedno vrijeme priznavali formalnu vrhovnu vlast Bizanta i bili vazali. Sama Venecija pogotovo, počela kao autonomna komuna pod zaštitom Bizanta, to je bila labava veza (samo je plaćala neki danak) ali joj je to omogućilo i brojne benefite koji su se višestruko isplatili, razvijanje trgovine ka istoku, nisu trgovali prema Španjolskoj nego baš prema istoku. Na sličan način se Dubrovniku isplatilo biti vazal Otomanima, naizgled drakonski danak u zlatnicima, prvo se djelomično otplatio time da su imali bescarinsku zonu prema Turcima, a onda još sav profit uslijed trgovanja po Otomanskom carstvu... Da im se nije isplatilo ne bi Dubrovnik onako izgledao.

Mislim da KC ne bi imala ništa protiv tog ujedinjenja, mada ne bih se štel mešat u tuđe poslove.

A Franjo i njegovi pajdaši su se riješili cestovne brige u Istri kada su dali autoceste u koncesiju privatniku 90-ih. Zato se tamo prvo počelo graditi , a još uvijek se nije završio puni profil i ne zna se kad će jer privatnik mora biti profitabilan.
Dok se u ostatku Hrvatske gradilo i nije se pitalo koliko košta i da li je isplativo.

Tada je političko vodstvo procienjivalo da je tako najizplativije graditi autoceste. Inače, Ipsilon je bila jedina autocesta u RH koja se gradila u ratno doba, ter su za čitavo vrieme Tuđmanove vladavine bili vršeni radovi na gradnji Ipsilona.
http://www.casopis-gradjevinar.hr/asset ... -05-05.pdf

Mislim da ove žalbe treba uputiti Sanaderu, Jakovčiću i Račanu ...

Inače, za gradnju dionice Rogovići do tunela, sad je Hrvatska uplatila milijardu kuna a ne Bina Istra. A ti bi se novci onda trebali postupno vraćat državi.

Ne radi se tu niokakvoj "Srbiji do Tokija", već o prostoj činjenici da su Latini lopine od kad su se Romul i Rem napili vučijeg mleka. A latinitet među Srbima bio i ostaće sinonim za izdajstvo, okupaciju i odricanje od predaka.

O jedinstvu Crkava posle svega što se izdešavalo neumesno je i govoriti. Neka taj papa ide svojim ekološkim stazama, drži mise na kečuanskom, klanja se Pača Mami, nemam ništa protiv.

Koji je kvadratni milimetar RH na kojem je proglašena "SRK" ikad bio dio Srbije?
Etnički prostor?
Prostor u kojem ste proglasili Knin za glavni grad, jer je bio najveći, "grad" s doslovce jednom ulicom, a grad koji je imao hr. većinu do ww2.
Prostor u kojem je bilo ni 50% Srba...

Ne znam šta je tako čudno u vezi etničkog prostora. Neki narodi ga imaju... Primera radi, srce Rumunije je etnički prostor jedne manje skupine Mađara, tamo su vekovima pre rumunske državnosti. Lužica je u pravno-političkom okviru Nemačke, ali je bila etnički prostor Lužičkih Srba i kada Bundes Republike nije bilo... Imate i vi neke sićušne etničke džepiće po zemljama u regionu, ali nisu vredni rata.

Da smo definiciju latiniteta preuzeli od vas, mi bi vas danas zvali Latinima, jerbo zadovoljavate sva ova tri uvjeta

KAKO SU RICMANJCI (KOD TRSTA) 1900., ZBOG STAROSLAVENSKOG BOGOSLUŽJA, SKORO POSTALI PRAVOSLAVCI

RICMANJCI PRIETILI DA ĆE PRIEĆI NA PRAVOSLAVLJE (Jurina i Franina 2019; str.116)

Naselje Ricmanje (San Giuseppe della Chiusa) i Log kod Trsta naseljeni su od davnina slovenskim (to bi se dalo razpraviti) rimokatoličkim stanovničtvom. Crkveno je spadala u župu Dolina, a ona tršćansko-koparskoj biskupiji. Već od 1786. stanovnici ovih naselja tražili su od nadležnog tršćanskog biskupa samostalnu župu. Biskupi su to odbijali, ter su jedino osnovali samostalnu kapelaniju za Ricmanje i Log. Problem nije bio samo u osnivanju župe već i pitanje bogoslužja na narodnom jeziku. Tu se još od 1483. čuvao glagoljski misal i običaj staroslavenskog bogoslužja. Tiekom 19.st. tršćanski biskupi narodu su branili koristiti staroslavenski jezik u bogoslužju.
Godine 1900. mladi svećenik Anton Požar pokušava privoljeti biskupa da im osnuje župu i dozvoli misu na staroslavenskom. Nakon što ga biskup odbija, ogorčeni narod i svećenik Požar traže prijam u grkokatoličku Križevačku eparhiju kojoj je u to vrieme na čelu vladika dr. Julije Drohobeczky, Ukrajinac, za biskupa zaređen u zagrebačkoj katedrali. Ricmanjci su tada rekli da će, ne budu li primljeni u grkokatoličku biskupiju, prieći u pravoslavlje; o prelazku su se već dogovarali s dalmatinskim pravoslavnim episkopom. Zbog ozbiljnosti situacije tršćanski biskup Anton Šterak dopušta da ricmanjskom kapelanijom u duhovnim stvarima upravlja križevački grkokatolički vladika. Nakon toga, Sveta Stolica dala je križevačkom vladici privremenu jurisdikciju nad vjernicima kapelanije Ricmanje.
Godine 1902. biskupa Šteraka nasliedio je biskup Franjo Ksaver Nagl koji pokušava silom riešiti ricmanjski problem: poziva oružnike, smjenjuje župnika Požara te imenuje novog kapelana, kojeg vjernici ne prihvaćaju. Zato je biskup dao zatvoriti crkvu, ter Ricmanjci nekoliko godina žive bez svećenika, mise i sakramenata. Sami su obavljali vjenčanja i pogrebe. Umiešao se i car Franjo Josip koji je 1903. naredio da tamo bogoslužje mora biti onakvo kako se to činilo do pobune. Na kraju, 1910. Sveta Stolica uvažava zahtjeve vjernika i Požara, ter Ricmanje postaje samostalna župa s pravom bogoslužja na staroslavenskom jeziku.

Samo ti znaš šta si hteo da kažeš time, a ja ti verujem. Jer me ne interesuje ko ti se tačno od predaka prodao za džak brašna.

Turci su vama Srbima osnovali patrijaršiju, dok su katolicima rušili crkve. Tako da ti pokušaj zaključiti u kojem smjeru je išla prodaja vjere na području turskog carstva...
Za razliku od predaka Vojislava Šešelja (a možda i tvojih) koji su se prodali SPCu, moj pranono se odbio prodat Talijanima koji su mu nudili liepo plaćen posao u Rieci, a uvjet je samo bio da se izjasni Talijanom...

Rumunji su naselili Erdelj odnosno Transilvaniju nakon što su bježali od Turaka preko Karpata. Što misliš kako se milion Mađara našlo okruženo Rumunjima tamo. Rumunji su Mađarima taj komad zemlje oteli na isti način na koji ste vi njima oteli Vojvodinu.

Loše su te fratri podučili. Radi se o respektu koji su muslimani imali prema pravoslavnim hrišćanima, kojima su u mnogočemu verski sličniji od katolika. Jer islam u osnovi jeste vera moralne čistote, s velikom i neoprostivom greškom istini za volju. Odbacivanje Hrista kao mesije.

Odnosi Osmanske imperije i pravoslavnog sveta su dosta slojeviti, imaju svoje epohe. Koje idu od trpeljivosti i suživota do opšte eskalacije sukoba.

Bacanje nesuvislih optužbi na račun autentičnog izraza hrišćanske vere i duhovnosti, mogu da ispratim samo sa blagim trpeljivim osmejkom...

Držim palčeve da budeš generacija koja će konačno prežaliti ponudu koja se ne odbija. Očigledno ih prenosite s kolena na koleno. Zlu ne trebalo, dobro je znati kolika ti je nominalna vrednost na etno pijaci.