Ako im se ne sviđa u Srbiji, mogu da sele gde im je bolje.

Sumnjam.
Daleko smo od nestajanja, i jedni i drugi

Austrijanci su gamad svoje vrste, raznorazni Fritzlovi s podrumima.

Ne kuže oni reciprocitet.

Ugovor s Austrijancima je iz 1955., mislim isto da.

Što bi se selili s svoje zemlje? Neka njih tamo da vam dižu tlak.

Ovo nije njihova zemlja. Oni su tu samo gosti.

Oprosti, oko ove teme baš ništa mi nije smiješno.
Ako ikad odustanem od Hrvata, bit će to zato jer smo potpuno neosjetljivi na vlastite sunarodnjake.
A to bi nam trebao biti prioritet. Jedini.
Ne znam kad smo postali takvi, ali to nam je nacionalna osobina koja mi se najvise gadi.
Ljudi ne znaju i ne mare, a sve im je na jedan klik.

Kako nije njihova zemlja kad su i oni državljani Srbije. Gdje žive Hrvati to je njihova zemlja i njihov dom. Isto vrijedi i za sve ostale narode. Vas više žulja ta mala manjina nego sve druge zajedno. Ima nas i dalje, pored vašeg podlog pokušaja s umjetnom nacijom bunjevaca. Mnogo vam to pritisak diže.

Iskreno, neki drugi komentar od tebe jako bi me začudio.

Uništili ste Srbe u Hrvatskoj iz dva navrata četrdesetih i devedesetih, a nadate se nekim pravima u Srbiji.
Nema prava, ima samo da u potpunosti nestanete.
Oko toga ne može biti nikakve milosti sa naše strane.

Kad već pišem o ovome, da završim primjerom Berega. Bereg je malo šokačko mjesto u Vojvodini. Prošle godine se tamo po prvi put prijavilo, putem ankete, 4 ili 5 prvašića na hrvatsku nastavu.
Ali je onda razglašeno da će na prvi dan škole doći Thompson, ravnateljica škole, Srpkinja po nacionalnosti, zatražila je zaštitu Hrvatskog nacionalnog vijeća zbog prijetnji.
Nakon toga, anketa je, protuzakonito, provedena drugi put i samo su se roditelji jednog djeteta javili.
Nastava je otkazana i, koliko znam, nema je do danas.
Hvale, hvale i samohvale. Hvalite me usta moja...
Srama nemate.

The Scourge of Zemun opet hara, vidim.

Iz godine u godinu isto.

Biće još gore.

Uništeni su manje od Hrvata u Srbiji, kao što dobro znaš.
Ovime je naša komunikacija na ovu temu, a nadam se i na bilo koju drugu, završena.
Izbjegavam je godinama i mogu još toliko.

Kad prežive Jasenovac, Jadovno i Glinsku crkvu, tad bi se mogli nadati nekim reciprotetnim pravima.
Do tad nek se utišaju i budu manji od makova zrna.

Ti si nečovječni idiot. Svaka komunikacija s tobom je gubljenje vremena.

45-te je trebalo naseliti Vojvodinu, Beograd, BiH, a 1995-te srbsko vodstvo Krajine naredilo bježanje, prije nego su uživo vidjeli ijednog hrvatskog vojnika. Čak je bilo primjera da su Krajišnici ubili pojedine srbske civile koji su odlučili ostati.

Preživjeli smo vaša množenja žrtava sa 100...
Prema dostupnim činjenicama koje su odkrivene u demokraciji, broj žrtava Jasenovca u vrieme jugoslavenske diktature je u najboljem slučaju množen samo sa 100...

GOLOGORIČKI LJETOPIS LJUDEVITA ŽVAČEKA
(Gologorica se nalazi u blizini Pazina)
Izvor: Jurina i Franina 2018.; str.73

Krajem 19. i početkom 20. st. u Istri je djelovalo četrdesetak svećenika iz Češke i Moravske. Među njima je bio Ljudevit Žvaček, rođen 1866. u Jesenecu u Moravskoj. U Gologorici je bio od 1892. do 1924. kad se pod pritiskom mjestnih fašista sklanja u Brezovo u Moravsku. Žvaček dok je bio u Gologorici, jest vodio ljetopis, ovdje su pojedini dielovi prepisani iz Jurine i Franine 2018.:
Već pri samom dolazku u Gologoricu navodi kako Talijani, pod utjecajem ugledne obitelji De Franceschi, čija se palača još uviek uzdiže na mjestnom trgu, ne mogu prihvatiti činjenicu da im je biskupija dodielila župnika Slavena, Čeha iz Moravske. Stoga mu priređuju razne spačke, a ne prezaju se ni od kleveta koje objavljuju u pulskom listu ,,Giovane pensiero''. Na žalost, pomaže im i prijašnji župnik koji poziva mlade, pogotovo Talijane, k sebi u Grdoselo, a župljani na misi nerado mole i pjevaju na hrvatskom jeziku.

,,Narod osobito u mjestancu Gologorici u narodnom, materijalnom i moralnom pogledu stoji na nizkom još stepenu'', piše Žvaček. No, izdvaja obitelj De Franceschi koja si, kako kaže, prisvaja plemićki naslov. Ova obitelj, poznata u istarskoj poviesti, razdieljena na tri grane, prva Carla De Franceschija, pokrajinskog tajnika koji kano umirovljenik u to vrieme živi u Gologorici; druga je obitelj Franje, a treća Alojzija De Franceschija, vlastnika dviu trgovina u Pazinu i jedne u Gologorici. Ostale obitelji u Gologorici ,,Slavjansko-hrvatske krvi'' služe kano ,,podrepnice'' Talijanima pak se rado nazivaju ,,grajani'', za razliku od župljana iz okolnih sela koje nazivaju ,,poljani'' ili ,,campagnioli''. Žvaček primječuje kako je narod zapušten, neuk i ne zna razumno gospodariti, a zbog prezaduženosti kod talijanskih lihvara, jako je siromašan.
Žvaček nije zadovoljan ćudorednim stanjem svoje pastve, narod slabo mari za službu Božju i primanje svetih sakramenata. Gologoričani njegova vremena skloni su zabavi, piću i raznim igrama. Razšireno je boćanje, ali i kartaške igre briškula i trešete, a igra se za vino ili novac. Narod je sklon piću, vinu i rakiji, i zato je, smatra ljetopisac, vatrene ćudi i sklon psovkama koje najčešće izgovara na talijanskom jeziku. Ljudi mu nemarno dolaze na misu, ne vole čitati knjige, nemaju molitvenike. ,,Kršćanski nauk kod podnevne Službe Božje ne može se udomiti, jerbo ga narod ne voli, veli da je kršćanski nauk samo za djecu''.
Na kraju Žvaček donosi popis sela župe Gologorica, koja u 21 selu, s 82 kućanstva broji po prilici 550 duša. Djecu u učilištu na hrvatskom jeziku, smještenoj u kući Antuna De Franceschija, podućava učitelj Ivan Poščić iz Veprinca.

BUĐENJE HRVATSTVA U KALDIRU I KALDIRŠTINI (JUŽNO OD MOTOVUNA PREMA PAZINU)
(jako dobar primjer kako su zaostali i nepismeni Hrvati Istre preko noći po izjašnjavanju malo bili Talijani, a malo Hrvati)

Jurina i Franina 2018.
Str.92-94
Izdvojeni dielovi:

U Kaldiru je otvoreno hrvatsko učilište u listopadu 1906. Za širenje hrvatske misli u Kladiru, najzaslužnije su obitelji Bertoša i Božić iz sela Laze kraj Kaldira. Oni su tamo osnovali i podružnicu Družbe sv. Ćirila i Metoda. Svi žitelji u Lazama su se u to vrieme izjašnjavali Hrvatima.
Prema popisu stanovničtva 1880. na Kaldirštini žive 603 stanovnika, od toga samo je 12 Hrvata, a ostali su se izjasnili kano Talijani. Prema prezimenima možemo zaključiti kako su mnogi od onih koji su se izjasnili kano Talijani, koje Naša sloga naziva ,,izrodima'' ili ,,šarenjacima'', zapravo Hrvati. Zahvaljujući djelovanju te ,,šačice'' Hrvata iz Laza, na popisu stanovničtva 1890. na Kaldirštini od 628 stanovnika bilo je 565 Hrvata, a samo 63 Talijana. Kakav obrat u samo 10 godina! Prema popisu iz 1900. od 581 stanovnika na Kaldirštini 44,75% su Hrvati a 55,25% Talijani, a na posljednjem popisu u AustroUgarskoj 1910. od 712 popisanih na području Kaldira 86,38% su Hrvati, 13,06% Talijani ter 0,56% ostalih. Područje Kaldira (zemljoupisnička obćina Kaldir) u tom razdoblju (1880.-1910.) obuhvaća naselja: Bažakulov Breg, Božići, Brdari, Brtoši, Brtošići, Cvitki, Dagustini, Kaldir, Klarići, Krpeneda, Laze, Meluni, Nadalini, Paladini, Pavati, Perčići, Petretići, Potoki, Prodani, Štefanići i Valenti.
Braća Josip i Antun Božić bili su veliki hrvatski domoljubi. Kako piše Naša sloga, na jednoj su proslavi u Lazama vijorili hrvatsku trobojnicu na kojoj je pisalo: ,,Živjela
Hrvatska''. Nakon razpada AustroUgarske, oko 1920., Josip i Antun Božić s obiteljima su morali napustiti rodni kraj i prebjeći u Jugoslaviju.

U prvom istarskom partizanskom proglasu iz 13. rujna 1943. nigdje spomena Jugoslavije ili Tita:
U odluci od 13. rujna 1943. godine se niti jednom rječju ne spominje Jugoslavija, makar je predsjedavajući Joakim Rakovac bio član Komunističke partije Jugoslavije, a član te partije je bio i Ljubo Drndić, koji je odluku napisao i pred odbornicima pročitao.


Nakon saznanja o događajima u Istri, Tito šalje svoje političke komesare Jakova Blaževića i Savu Vukelića da te istarske rodoljube stavi pod zapovjedništvo KPH. U Pazinu je 25. i 26. rujna 1943.godine opet održan Sabor istarskih narodnih predstavnika na kojem je izabran privremeni Pokrajinski odbor za Istru, te potvrđena odluka o sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom.
U odlukama od 26. rujna 1943. godine se pod očitim utjecajem političkih komesara koje je Komunistička partija Jugoslavije bila uputila u Istru – spominje ime Jugoslavije, kojega u ranijoj odluci od 13. rujna 1943. godine uopće nema, pa je naravno taj dan uzet kao datum pripojenja ,a ne 13.rujan kako je u stvarnosti bilo.

https://kamenjar.com/13-rujna-1943-godi ... ci-zemlji/

Sama činjenica da ste imali logore za narod koji vas je vadio iz viševekovnog ropstva stvaranjem zajedničke države, dovoljno govori o vama.
Niste Mađare i Bečlije trpali iza bodljikave žice. Već Srbe, koji su vam omogućili da jedini imate nacionalnu banovinu u kraljevini SHS. Uzgred, ničim zasluženu.
Vi nemate sablju za boj prsa u prsa, ali nožić za ubod u leđa vam je uvek besprekorno naoštren.

Kog ste vi spasili iz ropstva? Bože sačuvaj vaše pomoći. Mi smo bili na dvije suprotne strane u ww1 . Hrvatska nije bila pod vojnom okupacijom Austrije da bi vi nas oslobađali. Odakle vam samo takve gluposti. Mi smo svojom voljom ušli u tu tvorevinu 1527. i iskoristili smo prvu priliku za izaći van iz nje kad nam se nije sviđala više, dakle 1918. godine. Vi ste tu sporedni, imali ste sreće što ste bili na strani pobjednika, inače bi dan danas Beograd bio na granici s Hrvatskom i Mađarskom. Mi smo banovinu sami izborili, u politici se dobije ono što se izbori a ne ono što netko zaslužuje. Još ste u tom dogovoru super prošli i opet se žalite. Srbi kao Srbi, na istoku ništa novo....

Oprosti, ali ovaj ti dio nema smisla. Mađari i pogotovo "Bečlije" su u NDH bile okupacijske sile, kako bi itko i mogao ljude tih narodnosti stavljat u logore taman da je htio?

Logori su bili većinom za Srbe koji nisu prihvaćali NDH kano svoju državu. Nije mi jasno da možeš biti toliko neozbiljan ter tvrditi da su Hrvati bili manje roblje u kraljevini Jugoslaviji nego u AustroUgarskoj?
Na pr. Hrvati su imali svoje vojne jedinice i vojnu tradiciju u sklopu AustroUgarske, dok unutar kraljevine Jugoslavije vojska biva oslonjena samo na srbsku vojnu tradiciju. Da se banovina stvorila već 1918-te, onda bi Jugoslavija možda i imala smisla, ali ovako 1939-te to je bio potez očajnika uz nagovor Engleza i Francuza da se pred njemačkom opasnošću pokuša stvoriti kakvo takvo jedinstvo unutar Jugoslavije. A vi Srbi kano narod ste bili oduševljeni s tom banovinom...
Mađari i Bečlije unutar AustroUgarske nisu vršili atentate, ter množtvena premlaćivanja i zatavaranja drugčije mislećih ljudi. Pogotovo Austrijanci nam nisu ostali u nekom lošem sjećanju, osim po nekim pokušajima germanizacije, koja je opet bila dječja igra u odnosu na vaše nasilne pokušaje srbizacije...
Vi Srbi niste mogli podniet niti banovinu Htrvatsku 1939-te, a kamoli stvaranje NDH. Tiekom travnja 1941-ve ste pobili oko 300 Hrvata (samo u Bjelovaru oko 100) (većim dielom civila) bez da su tada Hrvati napravili ikakve zločine nad Srbima.
Vi Srbi govorite o nožu u leđa, a kako nazvati vaš genocid nad Niemcima i Mađarima u Vojvodini, a oni su vama u vrieme AustroUgarske u Vojvodini dali sva moguća vjerska i narodna prava, ter vas prihvaćali kano izbjeglice pred Turcima...

NDH nije bila nacionalna država Hrvata, već vazalna nacistička tvorevina stvarana uz blagoslov iz Berlina. Srbi kao antifašisti nisu imali ni jedan jedini razlog da je prihvate. Ne znam šta mi je smešnije, Bosna pod Ugarima ili Gacko, Nevesinje i Trebinje kao kolijevka hrvatstva... Stigli ste praktično do predrađa Novog Sada, takav ulov je moguć samo u mutnoj vodi.

Kolaboracija sa agresorskim silama se strogo kažnjava u svakoj državi koja drži do sebe, ne znam šta je trebalo da dodelimo pohvatanim Folksdojčerima koji su se pridružili doborvoljačkoj SS diviziji "Princ Eugen"?

Od svih nacoša, vi koji ste se presvukli na vreme, prošli ste najbolje. Do utorka za dom, od srijede po šumama i gorama...

Mi smo iskoristili priliku da vas se rješimo jer nam je bilo dosta živjeti u istoj državi. Novi Sad kojeg spominješ nije bio vaš nikada prije 1918. godine dok je Srijem od uvijek bio Hrvatski. Mi smo samo vratili nazad ono što nam pripada . Ko vam kriv što ste uzeli pogranični grad i tamo napravili prijestolnicu. Hrvati su se našli na obije strane kako na strani osovine tako i na strani saveznika. Osim prečanskih Srba nitko od vas nije ratovao protiv Nijemaca. Svi su podržavali Četnike koji su bili u savezništvu s Nijemcima. Stoga nam ne soli pamet.