So this immigrant dude from Bangalore (India) showed up with Ebola-like symptoms in the ER in CT.

He says doctor I feel terrible - fever, headache, blasting out at both ends, etc.

Doctor says: Here's what you need to do:

Go home, defecate & Urinate into a 5-gallon bucket for a week. Also, throw in a dead fish and some dead mice. Put your face right over the bucket during this week and cover up with a blanket. Breathe DEEPLY for at least a half hour each day. Come back after the week is up.

Week goes by.

Mr. Bangalore comes to the doctor's office & says he feels teriffic. Never felt better in my life! I'm fine! What was wrong with me?

Doctor says: "you were homesick."

Nije slučajno da vodeći autoriteti smatraju ove prostore za kolijevku humora. Ovaj nijansirani vic sublimira svu dosjetljivost našeg čovjeka, i na urnebesan i koncizan način služi ujedno i kao platforma za društveni komentar, i uljepšavanje dana onima koji su u prilici čuti vic po prvi puta.

Dogodovština počinje nesvakidašnjim događajem, gdje se pripadnik odmetnute vladajuće kaste, bez dodira sa malim čovjekom suočava sa ozbiljnom situacijom koja odmah daje na znanje da ni oni nisu Bogom dani i da su ljudi od krvi i mesa koji griješe u svakodnevnom životu. No odmah je jasno naznačeno da je sve prošlo bez većih posljedica, kako se ne bi upalo u zamku smijanja morbidnoj ili neslanoj šali.

Nedodirljivom političaru bez previše razmišljanja u pomoć pristižu tri mladića. Svaki pleb u njima može vidjeti i sebe, plemenitu figuru koja se u ozbiljnom trenutku nesebično baca u pomoć, čak i kada je pomoć potrebna nekome ko je nužno ne zaslužuje.

U znak zahvalnosti, pripadnik vladajuće kaste dakako poseže za onim što mu je srcu blizu - vidom materijalnog podmićivanja, kao da se za iskrenu pomoć mora platiti?! Tu se još jednom dokazuje sva bezdušnost balkanskih političara koji sve samo valoriziraju u novcu, robama i uslugama.

Nažalost, tu dolazi do obrata koji nas vodi do dubljeg razmišljanja. Iako su mladići skočili u pomoć iz poriva čistog altruizma, sam dodir sa pokvarenim političarem, iskrivljuje i briše ono što je prirodno urođeno - želju da se pomogne bližnjem bez želje za materijalnom naknadom. Prvotni pozitivci nisu u stanju oduprijeti se zovu materijalizma. Tu nije isključeno da se vješti kreator vica poslužio s biblijskom alegorijom o sotoni i Isusu u pustinji. Dvojica mladića su poklekli pred korumpirajućim utjecajem Milanovića, i posve očekivano usvojili rak-ranu hrvatskog društva - nepotizam pri kadroviranju, i simbol tranzicijske noveau riche kaste, skupocjeni automobil.

Kreator vica, je komotno mogao stati tu, i već bi imali i jako poučnu dogodovštinu uz dozu umjerenog humora kroz vizualizaciju premijera u jednoj čudnoj situaciji gdje je praktički ispao ponižen i nespretan (ako ne zna rukovoditi autom, kako će rukovoditi zemljom, pitamo se svi?!).

Ali ne, sve do sada je bio samo genijalni uvod u spektakularni i neočekivani obrat prilikom obraćanja trećeg mladića. Kada je došao red na njega, mladić je premijeru uputio čudan zahtjev, koji je i premijera i mladiće i osobe koje slučaju vic prenerazio. Zaboga, zašto bi bilo ko u situaciji gdje može materijalno profitirati, odabrao opciju koja ne samo da ništa ne vrijedi, nego naslućuje neki zlokobni i tužni događaj?!

Vicmaher nas ne drži predugo u stanju napetog isčekivanja, nego kroz odgovor mladića spektakularno poentira sa smjehotresnim objašnjenjem koje je mješavina slapsticka, subverzivnog i revolucionarnog anti-establishment humora i humora koji proizilazi iz srama, poniženosti i neugodnosti koji u tom trenutku osjeća premijer Milanović jer je njegova darežljivost odbačena i jer se suočio s vlastitom nepopularnošću u glasačkom puku.

Dalje, kroz ovaj obrat, saznajemo da jedan od trojice junaka strijepi od pravedne očeve kazne, gdje se implicira da će ga ljutiti otac u slapstick Benny Hill stilu toliko namlatiti da dječak neće biti u stanju hodati par dana. I da će mu zbog te novonastale situacije biti potrebno pomoćno sredstvo za kretanje.

Vic sladokusci s visokim IQ-om u ovoj dogodovštini mogu uživati danima jer vic izaziva smijeh na nekoliko razina, svaka smiješnija od prethodne. Jednostavniji ljudi također mogu uživati u ovom vicu jer je jasno da je premijer na neki način namagarčen, ima uništen auto, a mentalna slika gdje otac tuče mladića u naponu snage također izaziva ne samo osmijeh nego duboki trbušni smijeh.

Vrhunski uradak, daj još.

+ jedna ozbiljna "recenzija" vica:

+ jedna ozbiljna "recenzija" vica:

Taj je isto dobar kandidat za recenziju, ali trenutno nisam inspiriran.

Hrvati i humor..

U Zagrebu...

Purger ušeta u jedan bar i taman da naruci pice, kad ugleda tipa kako sjedi u kutu, u trenerci i sa bijelim carapama. Covjek ne mora biti Einstein da shvati da je u pitanju Hercegovac, pa glasno, da svi u baru cuju, dovikne barmenu: “Rundu pica svima u baru, osim onom Hercegovcu tamo u kutu!”

Kad je svo pice bilo natoceno i servirano, Hercegovac se okrenu Purgeru, mahnu mu i doviknu mu jedno glasno “hvala”.

Ovo prilicno razljuti Purgera. On ponovo glasno naruci turu za sve osim za Hercegovca, a ovaj mu se opet uz veliki osmjeh, glasno zahvali.

Purger se obrati barmenu:

– Šta fali onom Hercegovcu? Svima sam narucio pice osim njemu, a on ne prestaje da se smješka i da mi se zahvaljuje. Jel’ on malo blesav ?
- Ne, – odvrati barmen. – On je vlasnik.