HercegBosna.org

divlja svinja

Ajde jedna tema o sektama. Započet ću s onomm koja nas najviše zamara svojom brigom da nas izvede na pravi put spasenja i zaradi na nama:

[b]1. Jehovini svjedoci[b]

Pokret je osnovao 'pastor' Charles Taze Russell, rođen 1852. godine u Pensilvaniji. Russell je okupio prijatelje i počeo redovito proučavati Bibliju te objavio biblijsko tumačenje u časopisu Food for Thinking Christians (Hrana za misaone kršćane), kasnije nadomješten dvomjesečnikom Kula stražara. Odbacio je ideju o nebu i paklu, ali nijedna se crkva nije složila s njegovim gledištem. Predskazao svršetak svijeta u 1914. godini. Inače će to i kasnije Jehovinim svjedocima biti česta zanimacija, kao i adventistima. Dakako, kao i kod druge slične ekipe "jedino oni objavljuju Božju istinu, a jedina nada za svijet je u pristupanju njihovom pokretu." Bog je jedna osoba, Jahve, koji je nekoć sam postojao u svemiru. Bog je stvorio Isusa koji je u nebu bio Arhanđeo Mihael. Na zemlji je bio čovjek, a ne božansko biće. Kad ga je Bog podigao iz mrtvih, vratio se u nebo kao duh. Jehovini svjedoci jednom godišnje svetkuju 'Spomen dan' (Svetu pričest), tvrdeći da ga treba obdržavati na biblijsku godišnjicu Kristove smrti, 14. dana židovskog mjeseca Nisana. Spomen dan i krštenje jedini su formalni dijelovi bogosluženja. Ostalo je škola za analizu Biblije, sastanci na kojima se članovi podučavaju kako da svjedočeći posjećuju kuće, zatim javna predavanja i redovita nedjeljna pručavanja novoizišlog časopisa Kula stražara.
Njihov je pokret djelotvoran poput neke trgovačke kompanije. 'Upravno tijelo' je svemoćna skupina vođa na vrhu. Pod njima su 'Vjerski sluge' a ispod njih 'Zonski sluge' koji su odgovorni za mjesne skupine poznate kao 'Kompanije' koje se sastaju u Dvoranama kraljevstva. 'Direktor službe' nalazi se na čelu svake kompanije i odgovoran je Zonskom slugi za rukovođenje njegovom kompanijom. U tome mu pomaže 'Odbor služenja' koji se posebno brine za posjećivanje.

Vjeruju da se Isus već vratio na zemlju ali u nedivljivu obliku. To je u suprotnosti s Otkrivenjem 1:7 gdje kaže da će Isusa pri njegovu drugom dolasku "…vidjeti svako oko".
Russell je tvrdio kako je pouzdani stručnjak za grčki jezik, te su, po njmu svi dosadašnji prijevodi Biblije nepouzdani. Dokazano je međutim na sudu u Kanadi da on uopće nije znao čitati grčki, premda se na sudu zakleo da zna. Stihovi su uzeti izvan njihova sadržaja kako bi potkrijepili njihovo uvjerenje. Jehovini svjedoci zabranjuju transfuziju krvi i pustit će radije da im član umre ako ne dobije krv, zbog svog vjerovanja Jehovini svjedoci ne slave rođendane, Božić i Uskrs, ne žele se vjerski podučavati u školama, odbijaju služiti vojni rok, ne žele glasati na izborima niti odati čast i poštovanje državi i njezinoj zastavi.
Ima ih oko 7 milijuna, ne smatraju se protestantima, a zbog dovođenja u opasnost ljudskih života i imovine u velikim razmjerima, smatram da ih se treba staviti izvan zakona.

divlja svinja

2.Mormoni

Sekta koja se službeno zove "Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana", a u narodu su prozvani "mormoni". Razvili su veoma aktivan misionarski pokret u kojem sudjeluju najviše mladići i djevojke koji po dvije godine provode u misionarenju po svijetu, isključivo o vlastitom trošku. Središte sekte je u američkoj državi Utah tj. u njezinom glavnom gradu Salt Lake City-ju gdje je središnji hram ove sekte. Prema njihovom vjerovanju, ondje će se dogoditi i Sudnji dan. Osnivač im je bio samozvani prorok, poligamist, rasist i neradnik Joseph Smith, u prvoj polovici 19. st. S 14 je godina ustvrdio da mu se ukazao Bog i rekao mu neka se ne pridružuje niti jednoj tada postojećoj Crkvi jer su sve zastranile. Nakon tri godine, anđeo Moroni mu je rekao neka ode na jedno brdo gdje će pronaći knjigu ispisanu na zlatnim pločama, a koja govori o povijesti drevnih Amerikanaca i donosi potpuno Evanđelje. Premda mu je rečeno da je tekst napisan na "reformiranom egipatskom jeziku", on će ga moći prevesti pomoću "Urima i Tumima" (to su dva kamena koje je židovski veliki svećenik koristio u svojoj službi). Anđeo Moroni je Smithu rekao neka s prijevodom pričeka još četiri godine. Tako Smith 1827. godine počinje, skriven iza zastora, diktirati trojici zapisničara prijevod knjige koja je dobila naziv Knjiga Mormon. Anđeo Moroni je nakon toga uzeo natrag zlatne ploče. 6. travnja 1830. godine knjiga je objavljena, a Smith je osnovao Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Vjera mormona je mješavina starozavjetnog židovstva, nekakvog čudnog kršćanstva i naivnih američkih vjerskih poimanja. mormoni zaključuju da je Bog tjelesno biće, da ima određeni lik, dijelove tijela i duševna uzbuđenja poput čovjeka. Bog je nekada bio isto što smo mi sada, bio je nekoć smrtno biće, ali je postao Bog. Tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti nisu iste biti, oni su odijeljeni jedan od drugog kao svako drugo tjelesno biće. Po svom tjelesnom izgledu su jednaki. Bog Elohim ("Otac") stvorio je i mnogo duhovnih bića koja su nesavršena. Ona se moraju utjeloviti u ljudskom tijelu kako bi iskusili suprotnost između duha i materije i tako bili izloženi kušnji. Nakon položene kušnje, oni dolaze u stanje razvijenijeg božanstva. Prvi duh koji se dobrovoljno utjelovio bio je arkanđeo Mihael koji je kao čovjek dobio ime Adam, a bio je oblikovan od Eve. Jedna od glavnih zadaća svakog čovjeka je donijeti na svijet što više ljudskih tijela kako bi se od Oca stvoreni duhovi mogli u njima nastaniti i tako steći mogućnost postizanja višeg božanskog stupnja razvoja. S tog je stajališta jedino moguće razumjeti mnogoženstvo koje su do 1890. godine mormoni prakticirali. Istočni grijeh u stvari je sretan događaj.
Ono što veoma jasno pokazuje da mormoni odudaraju od kršćanstva je njihovo izjednačavanje Biblije i Knjige mormon. Za njih su one jednakog autoriteta. Božja riječ je i jedno i drugo! Joseph Smith je tvrdio da je prijevod Knjige mormon bez ikakave pogreške, a od 1830. do danas učinjeno je 3913 promjena u toj knjizi. Knjiga Mormona iznosi mnogo toga o povijesti Amerike. Po toj knjizi, Izraelac Lehi i njegova obitelj, zajedno s prijateljima, pobjegli su iz Jeruzalema 586. godine pr. Krista, sagraditi lađu i krenutli ploveći na istog oko svijeta. Pomoću kompasa iskrcali su se u Americi i od Lehijeve obitelji nastale su dvije nacije koje su postali praroditeljima američkih Indijanaca. Kroz 1000 godina zabilježili su svoju poijest na pločama na nepoznatom jeziku. proje nego su nestali godine 421, posljednji preživjeli Moroni je zakopao ploče u brdu.
Nakon svog uskrsnuća, Isus je posjetio Ameriku i osnovao novu crkvu, jer su njegove nade u Stari svijet propale. Isus će se vratiti na zemlju i ustanoviti svoje kraljevstvo u Americi. U predgovoru Knjige mormona Oliver Cowdery, David Whitmer i Martin Harris, tvrde da im je anđeo pokazao ploče s upisanim tekstom na njima. Sva trojica su kasnije posvjedočila da su anđela vidjeli 'očima vjere' i odrekli se mormonizma.
Način života
Pravi mormoni žive vrlo strogo, prema visokim moralnim pravilima, Daju crkvi desetinu od svojih primanja, Poste jednom mjesečno. Meso jedu vrlo umjereno, Ne puše niti piju alkoholna pića, kavu ni čaj, čak ni ako je umjetni sastav za podraživanje u njima minimalan. Obitelji obdržavaju tjednu 'obiteljsku, domaću večer', kad pjevaju, mole se, igraju razne igre i razgovaraju o odnosima u obitelji. Podupiru 'programe za mlade i rekreaciju', time privlače mlade k vjeri.
Seoba u Salt Lake City
Salt Lake City je 'obećana zemlja' mormona. Kad je počelo progonstvo prvih mormona 1844. godine ubojstvom Josepha Smitha, njegov nasljenik Brigham Young je poveo stotine mormona u bijeg na zapad. Kad su došli do Velikog slanog jezera, počeli su orati zemlju i sijati žitarice. Drugi su ih slijedili te zajedno izgradili veliki grad i vlastitu naciju u pustinji. Brigham Young je nakon smrti ostavio 17 žena, 56 djece i bogatstvo od 400 000 funti sterlinga. Bio je potpuno bezosjećajan prema obeshrabrenim članovima koji su nakon duga putovanja htjeli napustiti Salt Lake City, a neke je u pokušaju bijega dao ubiti.

divlja svinja

Inače još treba dodati da su po mormonima Indijanci i crnci bez duše te dugo nisu mogli biti svećenici, niti su imali pristup hramovima (ovi drugi su potomci Kaina :no

). Također, iako su se službeno odrekli poligamije, mnogi je još uvijek prakticiraju. No ipak, ovi su najluđi:

3. Scijentolozi

Scijentologija je pokret ili skup vjerovanja i učenja čija se ideologija temelji na djelima američkog pisca L. Rona Hubbarda. Izvorno je uspostavljena kao sekularna filozofija 1952. godine, a čiji je tvorac bio pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard. Nedugo poslje, 1953. godine preusmjerena je kao "primjenjena religijska filozofija". Scijentologiju zastupa Scijentološka crkva, koja predstavlja komercijalno udruženje poznato po obrani svojih učenja oslanjanjem na zakone o zaštiti autorskih prava, te zakone vezane za poslovne tajne. Isto tako, scijentologiju se kritizira jer koristi prisilne metode prodaje u svrhu iznude novca od svojih članova, a zbog načina korištenja komercijalnih pravnih instrumentata protiv pojedinaca, većina smatra da scijentologija takvim pristupom ne ostavlja dojam ozbiljnog religioznog pokreta. Osnovne postavke scijentologije su:
* Čovjek je besmrtno duhovno biće.
* Čovjekova iskustva sežu mnogo dalje od jednog životnog vijeka, a njegove su sposobnosti neograničene, čak i ako ih trenutačno nije svjestan.
* Čovjek je u osnovi dobar. On teži opstanku. Njegov opstanak ovisi o njemu samome, njegovim bližnjima i njegovom postizanju zajedništva sa svemirom.
Scijentologija čovjeka naziva thetan (od grčkog slova theta što znači misao, život ili duh).
Taj se izraz koristi da bi se izbjeglo brkanje s ostalim konceptima duše. Thetan je osoba sâma - duhovno biće koje nije odvojeno od njega samog već čovjek sâm jest thetan.

Scijentološka "religija" je toliko glupa, jadna i nezanimljiva da me čudi kako netko izvan Hollywooda može biti član tako nečeg. Štoviše, ljudi su u svojoj gluposti išli i dalje: 70,000 Australaca u popisu stanovništva iz 2002. godine navelo da pripadaju Jedi religiji, no država tu religiju nije priznala zbog njenog očitog spoja s već spomenutim znanstveno fantastičnim filmom. :kava

Hrvat

Kad sektaši pokušavaju vrbovati svoje žrtve, nikad se neće predstaviti pod svojim točnim imenom (Jehovini svjedoci, mormoni, pentekostalci, baptisti itd.), nego uvijek ulete s poznatom frazom: "Mi smo kršćanski pokret koji okuplja puno dobrih ljudi, mladih ljudi...blabla...njanjenja... dođi na naš sastanak u centar... u ulici..."

Još nikad nisam čuo da su otvoreno rekli npr.: "Mi smo baptisti. Želiš li nam se pridružiti?", nego uvijek ta muljanja tipa: "Mi smo kršćani koji ćemo ti promijeniti život, samo dođi na naš sastanak u subotu...blabla..."

Uf, što mi idu na živce... onoj nasrtljivoj babi, koja dijeli "Kule stražara", sam jednom skoro opalio šamar...

divlja svinja

4. Adventisti

Oni čine protestantsku sektu nastalu u SAD-u u 19. st. Dobili su naziv po latinskoj riječi adventus što znači dolazak jer svakodnevno očekuju Kristov dolazak.
Razlikuju se adventisti sedmog dana i adventisti vegetarijanci. Odbacuju sakramente ispovijedi, potvrde, ženidbe i bolesničkog pomazanja. Priznaju samo krštenje odraslih ( od petnaeste godine na dalje) i to uronjavanjem. Vjeruju da čovjek ima dušu, ali da ona nije besmrtna. Nakon Sudnjeg dana Bog će ožviti «ne koji spavaju» kao što je udahnuo život u prvog čovjeka i ženu. On će za duše pravednika osnovati tisućgodišnje kraljevstvo, a dušama zlih pružit će se još jedna prilika. Nakon toga duće zlih bit će uništene, a duše pravednika dobit će besmrtnost. Ne postoji ni pakao ni čistilište. Svaki je adventist obavezan ustupiti svojoj crkvenoj organizaciji desetinu prihoda.Zabranjeno im je piti alkoholna pića, kavu i čaj ( osim iz zdravstvenih razloga), jesti neka jela (kao svinjetinu) i upotrebljavati neke lijekove. Odriču se luksuza u odijevanju, plesa, posjeta kazalištu i kinu te kartanja. Mnoge bolnice koje vode adventisti uživaju visok ugled. Pomažu onima koji žele svladati neumjerenost u jelu, pušenje, alkoholizam i ovisnost o narkoticima. Organiziraju i kampove za mladež. Adventisti smatraju da se Božja zapovijed ne može promijeniti, a onda glasi u Post: Spomeni se da svetkuješ dan subotnji. Ni adventisti (subotari), poput Jehovinih svjedoka, ne priznaju postojanje pakla. Iako adventisti nisu toliko nasrtljivi kao Jehovini svjedoci, ipak će iskoristiti svaku prigodu da vas "obrate" i navijeste vam "istinu".

divlja svinja

I za kraj, dobri, stari amiši :zubati

:

Amiši su pripadnici vjerske zajednice koji su preuzeli anabaptističko vjerovanje od menonita. Do 17. vijeka živjeli su u zajednicama u Švicarskoj, Francuskoj, Holandiji i Njemačkoj, no kako su bili izloženi progonu zbog svojih vjerovanja, početkom 18. vijeka neke skupine s njemačkog govornog područja koje su pripadale staroj amiškoj Menonitskoj crkvi, emigrirale su u Sjevernu Ameriku, gdje su osnovale kolonije. Prvi val migracija (1727-1790) odveo ih je u Pensilvaniju, no u drugom su se (1815-1865) proširili na Ohio, New Yourk, Indianu i Illinois. Trenutno oko 130 000 Amiša žive u SAD-u u vjerskim zajednicama koje su nezavisne i izolovane od ostatka američkog društva, jer im njihova vjerska načela ne dopuštaju da učestvuju u svjetovnom životu i da preuzimaju vrijednosti vanjskog svijeta. Stoga se Amiši žene unutar svoje zajednice i žive u ruralnim područjima. Život im se zasniva na poljoprivredi, ali izbjegavaju upotrebu modernih oruđa, kao što je struja. Čak se i u oblačenju klone savremenosti, pa njihova odjeća odražava evropske modne stilove iz vremena kada su se počeli seliti. Brakovi unutar zajednica i očinske linije nasljeđivanja učvršćuju društvenu strukturu amiške zajednice, koja se zasniva na porodici. Ideal poljoprivrede kao načina života ohrabruje osnivanje malih porodičnih preduzeća. Farme vode porodice u kojima svi članovi sarađuju. Endogamija je rezultat genetske izolacije amiške zajednice i uzrokovala je mnoge nasljedne bolesti i fizičke anomalije, kao što je distrofija mišića, hemofilija i patuljast rast. Prisutnost vanjskog svijeta potkopala je želju Amiša za izolacijom i prisilila ih da se suoče sa stvarnošću. Zbog toga članovi kongregacije danas prihvataju rad izvan zajednice i učestvuju kao svi drugi građani u društvenom životu u raznim državama u kojima su se nastanili; plaćaju poreze i izlaze na izbore. Međutim, unutrašnja pravila njihovog reda ipak ne dopuštaju članovima da služe vojsku, da se bave politikom ili da prihvataju ikakve državne subvencije.Zajednice u starom redu amiške Menonitske crkve formiraju se od 20 do 30 porodičnih jezgra unutar okruga svaka ima vlastitu crkvu. Standardi ponašanja Amiša zasnivaju se na njihovoj interpretaciji Svetog pisma. Ako član prekrši moralni ili vjerski zakon, zajednica odlučuje hoće li ga izbaciti, što je vrlo ozbiljna kazna. Dok je izbačen, nijedan se član zajednice ne smije druziti s prestupnikom.

Hrvat

Dobro, Amiši ne predstavljaju neku posebnu "opasnost" za okolinu. Ne pokušavaju preobratiti druge i nisu nasrtljivi.

A osim toga, malo ih je... i toliko su homogeni da bi se moglo reći da su, na neki način, više etnička nego vjerska zajednica.

Danas u Americi živi oko 200 000 Amiša, a svih tih 200 000 potječe od samo 200 švicarskih doseljenika iz 18. stoljeća. Još se uvijek koriste njemačkim jezikom u obredima.

Dakle, endogamija i velik natalitet - recept za uspjeh :zivili

divlja svinja

Ne bi se baš složio da je to recept za uspjeh upravo zbog nasljednih bolesti, a osim toga opasni su za sebe, ako se uzima argument zaštite muslimanki prilikom zabranjivanja određenog načina odjevanja, onda bi se i ovdje moglo slično postupiti. Inače se slažem da je ta njihova kultura interesantna i da imaju određeni šarm, doduše u manjoj mjeri imaju i mormoni. Posebno njihova zaluđenost genealogijom. A zaboravio sam na istočnjačke kultove, posebno Hare Krišna, kako me samo ti likovi živciraju.

Hrvat

Ma to čisto kao fenomen... da od 200 ljudi za nekih 150 godina dobiš 200 000.

(Tračak nade za male narode kao što smo mi :zubati

)

Inače, kad si već spomenuo zaluđenost genealogijom... u New Yorku živi jedna zanimljiva zajednica Židova iz Sirije. Za člana/članicu te zajednice se ne možeš oženiti/udati, osim ako ne dokažeš da su ti svi preci bili Židovi. Kako većina američkih Židova to ne može dokazati (jednostavno zato što nemaju dokumente za pretke iz n-tog koljena), praktički je čak i njima onemogućeno da se žene za članove te zajednice.

Hrvat

divlja svinja je napisao/la:

A zaboravio sam na istočnjačke kultove, posebno Hare Krišna, kako me samo ti likovi živciraju.

***

duga3 · **Pridružen/a:** 06 svi 2010, 13:45 **Postovi:** 9

Zanimljivo je da su svi spomenuti potekli od jednoga otpada - PROTESTANATA.

Jedan otpad grana se na mnošrvo svojih otpada.

Tko se odvoji od Petrove stolice, ni je kršćanin.

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 18:44 **Postovi:** 8406

Ljudi govorite kao sveta inkvizicija, odakle vam pravo na to,
ja se ne bih usudio suditi o ispravnosti vjere. Bog je ljubav,
a Krist je put, istina i život i tko na tome putu ostaje njegovo je
kraljevstvo nebesko.

Mogao bih i ja nekoliko riječi na temu:
1. Jehovini svjedoci tumače Bibliju na svoj način, ali ni to ne bi trebao biti problem
na putu za raj. Ne znam kako će opravdati svoju tezu da "jedino oni objavljuju Božju istinu"
i da nisu htjeli saslušati "drugačiju objavu istine".
Također ne dati krv za svoga bližnjega već ga pustiti da umre,
zar nije Božja zapovijed 'ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe',
a što ima veće nego dati bližnjemu nadu u život.

2. Protestante ne bih stavljao kao krivovjerce ni po kojoj osnovi jer
kako gledati trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opaziti?
Božji se narod nalazi i tamo i ovamo, pa ako možemo kritizirati i
jedne i druge krivovjerne tada smo na pravome putu.

Real gone · **Pridružen/a:** 03 srp 2009, 17:25 **Postovi:** 5453

Interesantan intervju sa o. Olegom Stjenjajevim, koji je osnovao Centar za rehabilitaciju žrtava netradicionalnih religija:

Citat:

Sreli smo ga na jednom javnom nastupu u Moskvi. Predavanje je zavrsilo i o. Oleg je odmah, ne gledajuci ni levo ni desno, krenuo ka izlazu. Za njim je pojurila grupa ljudi, medju kojima se isticao krupni covek sa mikrofonom na rupici za dugme. Malopre je zapisivao celo svestenikovo predavanje i trudio se da mu postavi teska pitanja. "Oce Oleg, stanite, cekajte!", trcao je za svestenikom. "Pusti, Volodja", preko ramena je dobacio o. Oleg, "potpuno se slazem: ti si pravoslavan, a ja sam sektas". Nastavio je da hoda. Dostigli su ga tek u garderobi, dok je oblacio kaput. "Mozete li da mi odgovorite na nekoliko pitanja?", obratio sam mu se. "Ne mogu, imam pritisak", brzo je odgovorio i vec otvarao vrata. "A-a!", trijumfalno je jurnuo za svestenikovim ledjima onaj krupni covek: "Vi ste se, oce Oleg, i razboleli nakon toga, nakon sto ste moga brata zaveli u Pravoslavlje!" Vrata su se zatvorila. Od borbenih sektasa misionar je uspeo da se izvuce tek sa malo krvi.

U guzvi mi je uspelo da se dogovorim sa o. Olegom o sastanku. Ovo je zapis naseg razgovora.

- Ko je bio onaj sto vas je napao? - nisam izdrzao a da najpre to ne upitam.

- To je Volodja, visarionovac - nasmesio se o. Oleg. - Da, energije mu ne nedostaje. Vi verovatno znate za tu sektu? U Sibiru, u Minusinsku, jedan je bivsi milicionar GAI sebe proglasio za Hrista, i ti mu se ljudi klanjaju.

- Profesionalno misionarenje je, po svemu sudeci, opasan posao. Da li vam sektasi prete?

- Da, i to se dogadja.

- Da li je to zbog toga sto nekog obratite iz sekte, pa vam se clanovi osvecuju?

- Ne obavezno. Oni prosto napadaju na nas koji radimo u Centru, zato da bismo odustali, da bismo se manje bavili svojim radom. No mene uvek spasava moj urodjeni optimizam. Takav je njihov zadatak, da nas onemoguce, i s njima mi ne ulazimo u diskusije, za razliku od obicnih clanova sekti.

- Jeste li mnoge vratili u Pravoslavlje?

- Mi ne radimo samo sa sektasima, vec i sa narkomanima i alkoholicarima. Ako se govori o cistom misionarenju, onda se za pet godina postojanja Centra vise hiljada ljudi vratilo Majci Crkvi, u nasem hramu Svih Zalosnih Radost. Prisajedinjuju se u tri cina, koje kod nas vrsi arhiepiskop Arsenije Istrinski, vikar Svjatjejsago Patrijarha. To su, kako ih nazivamo, tri cina jeretika. Po prvom cinu idu oni koji su povredili dogmate o Sv. Trojici, o Duhu Svetom, tj. osnovne dogmate. Po drugom - oni koji su povredili razne aspekte veroucenja ne doticuci se bozanstva nasega Gospoda, a po trecem raskolnici. Na primer, po prvom cinu smo prisajedinili aumovce, ciste jeretike.

- A kako ste uspeli da ih obratite?

- Jos dok je Sjoko Asahara bio na slobodi, predlozili smo mu da odrzimo raspravu. On je odbio i umesto sebe odredio Puna Sigosa, ovoga koji sada umesto Asahare rukovodi sektom Aum ©inrikio u Japanu. Rasprava je trajala tri sata, to je bilo na "njihovom teritoriju", na Zvezdanom bulevaru u Moskvi. Oko 30 aumovaca je posle toga doslo u nas Centar i primilo Pravoslavlje. Tokom rasprave smo nastojali dokazati da njihova religija nije ni budizam ni Hriscanstvo, nego vestacki pokusaj spajanja religioznih pojmova iz raznih tradicija. Ali, nije to bilo najvaznije, nego ispravan pristup raspravi - da misionar razgovara sa njihovim vodjom, a obicni clanovi sekte slusaju. Ako svesteniku uspe da ravnopravno razgovara sa guruom, osvojio je srca sektasa. Jer, za njih je njihov ucitelj - pravi idol. I sada je on... srusen. A nije ispravan nacin kada rodbina silom dovodi k nama svoju 'zabludelu' decu. Obicno je tada efekat suprotan, mladi covek se vraca u sektu i jos revnije studira svoje ucenje. U takvim slucajevima ja odgovaram 'privedenom' sektasu: "Ko je s vama dosao? Rodjaci? Sta ce oni ovde? Znate sta, vratite se vi u svoju zajednicu i sledeci put dodjite sa duhovnim uciteljem. Kako mogu bez njega da razgovaram?" I kad se on vrati u sektu, kaze vodji: "Bio sam u pravoslavnom hramu". - "Zasto? Sta su ti tamo rekli?" - "Nisu hteli sa mnom da razgovaraju". - "Imali su i pravo". - "Rekli su mi da pozovem vas". - "Kako? Zar je svestenik to kazao?!" I od tog casa pocinje pravi kontakt. Desava se da potraje poduze. Tako je pre dve godine u Pravoslavlje presao pastor "novoapostolske crkve", uvezene kod nas iz Nemacke, i zajedno sa njim 30 clanova. Do tada smo s njima radili vise od pola godine. Ili uzmimo slucaj Olega Senjina, predavaca na adventistickom seminaru, dugogodisnjeg svestenika i magistra bogoslovije. S njim su se obratila jos dva pastora i grupa seminarista. Prethodno sam s njim komunicirao punih deset godina. A konacni rezultat je bio iznenadjujuci: u nas Centar su jos dugo u grupama dolazili adventisti i pitali: "Zasto su nasi svestenici postali pravoslavni?"

U Indiji

- Vas Centar odlazi u misiju i van granica zemlje, bili ste i u Indiji.

- Putovali smo tamo pre cetiri godine. Za deset dana sam zavoleo tu zemlju i njen narod. Tamo je propovedao apostol Toma; ubili su ga jeretici, a mosti mu se brizno cuvaju u Madrasi, svetom gradu i za hriscane i za hinduse. Mnogo je tamo mesta vezanih za Apostola: gde je hodao, gde postavio prvi krst, gde se molio, gde je po njegovoj molitvi potekla voda - i sve se to cuva. Izvor apostola Tome do danas tece, na njemu uzimaju svetu vodu.

- Cuo sam da Indijci tesko prihvataju Hriscanstvo, kao i Kinezi.

- Da, tamo je tesko, ali ne i nemoguce. Ispricacu svoje iskustvo. Kada smo stigli u Delhi, odlucio sam da otputujem u provinciju, u sveti grad krisnaista Vrndavan. Skinuo sam svoj podrasnik, obukao indijsku kosulju, kratke pantalone, na bose noge sandale. Preko kosulje sam stavio svestenicki krst i sa takvim izgledom krenuo u Vrndavan. Jedan krisnaist je pristao da mi bude prevodilac. Stigli smo tamo: na sve strane drevne pagode, gomile hodocasnika. Smestili smo se u centru "Krisna Balarama", a tamo je jedan cudan obicaj - vrata soba se ne zatvaraju iznutra, nego izvana. Prevodilac je nekuda otisao i zatvorio me, a pre toga je iznenada odbio da prevodi moje propovedi. I tako sedim zatvoren, u nepoznatom gradu, ne znam ni hinduski ni engleski jezik. Kakvo mi je to misionarstvo!? Srecom, prolazio je tuda raznosac vode i otvorio mi vrata. Izadjem u beli svet, kuda da krenem? Ako sam vec dosao, onda moram da propovedam. Otisao sam na bazar i kupio kirtavi, male muzicke plitice, tamo su vrlo jeftine. Pricao mi je jedan katolicki misionar da u Indiji nikakva propoved ljude ne zanima ako nije uz muzicku pratnju. Seo sam na trg i poceo da udaram u kirtavi, pevajuci. Dobro bi bilo, naravno, pevati "Oce nas" ili "Bogorodice Djevo", ali ko bi razumeo crkvenoslovenski? A druge jezike ne znam. Setio sam se da sam u mladosti cuo jedan odlomak iz rok-opere "Jesus Christ Superstar", i poceo da pevam: "Aliluja, Xizus Kraist, aliluja...". LJudi su poceli da se zaustavljaju i pevaju. Brzo se okupila veca gomila. Naisao je i neki Amerikanac, njemu se nije svidelo to sto imam krst na grudima. A sami Indijci su bili ljubazni, pevali su sa mnom. Odjednom zacujem: "Rasin, rasin!" Uhvatili su me i odvukli u bolnicu. Tamo je jedan lekar znao ruski jezik, studirao je u Sovjetskom Savezu. I evo sada druge slike: soba prepuna ljudi, ja govorim propoved, doktor prevodi. A pokraj prozora stoji Indijac i izvikuje reci prevoda na ulicu, gde sede ljudi i slusaju. Takvo je bilo moje prvo iskustvo u Indiji.

- Ipak, tamo je nesumnjivo opasno. Koliko cujem, hindusi se grubo odnose prema hriscanima?

- Da, nedavno je ubijeno nekoliko hriscana. A znate li koliko je hriscana u Indiji? Sada ih ima 22 miliona. To nisu hriscani na papiru, nego istinski vernici. Kada covek u Indiji kaze da je hriscanin, odmah ima problema. Vecinom su katolici, jer katolicki misionari tamo rade vec nekoliko vekova. Mnogo je i protestanata, zbog uticaja holandskih doseljenika i kolonizacije.

- Muslimana, verovatno, ima jos vise.

- Nisam siguran u to. Otkako se Pakistan odvojio od Indije, veci deo je otisao tamo. Uzgred receno, muslimani u Indiji cesto podrzavaju hriscane; oni mnogo strahuju od uticaja hinduskih organizacija, koje su na vlasti u Indiji. Kada Hindusi lobiraju za neki zakon protiv religije, muslimani i hriscani zajednicki istupaju protiv. Uopste, tamo je dosta cudno. Kad bismo se mi misionari sreli s muslimanima i oni nas prepoznali kao hriscane, obradovali bi se... Govorili su: "Vas gone, i nas gone".

Medju muslimanima

- Da li ste propovedali i u muslimanskim zemljama?

- Bili smo u severnoj Africi, tamo smo radili mesec dana.

- Niste se bojali?

- U Alziru jesmo, tamo je veoma opasno. U Tunisu je lakse, jer su tri drzavne religije: Hriscanstvo, islam i judaizam. Najteze je bilo u Egiptu, gde zestoko gone hriscane. Prosle godine su u jednom gradu blizu Magarde ubijena 22 coveka, pri cemu su im odsekli glave, ruke, noge. Krvoprolice je trajalo tri dana, tako da je bilo i mnogo osakacenih.

- Znaci, tamo se ne sme objaviti gde ce biti odrzana propoved, kada ce nastupiti misionari...

- Sta je vama? Ni govora o tome! Tamo se propoveda licem u lice, u obicnom kontaktu sa covekom, i ne treba sebe imenovati misionarom. Muslimani su vrlo otvoreni za komunikaciju, zovu vas u kucu, upoznaju sa svojim prijetaljima i bliznjima, pa krug poznanstva brzo raste, kada se pocne govoriti o religioznoj temi.

- A o cemu se s njima moze govoriti? Kakvi su nam argumenti u korist Pravoslavlja?

- Argumenti? Pre svega, Kuran. Isusovo ime se u Kuranu spominje vise od stotinu puta, za razliku od Muhamedovog imena, koje se, mislim, spominje svega dva puta. U Kuranu se govori da je Isus Hristos bio rodjen ne kao Muhamed i drugi obicni ljudi, nego da je rodjen na cudesan nacin, da je Bog sazdao Mladenca u utrobi Marijinoj Svojom recju. Tacno onako kako se i kod nas u Jevandjelju opisuje. Takodje, u Kuranu se govori da se Isus vazneo na nebo, i da ce On na kraju sveta doci da sudi zivima i mrtvima. I muslimani cekaju drugi Hristov dolazak. Tu je mnogo tema za razgovor sa njima, jer u njihovoj veri ima mnogo protivrecnog. S jedne strane, oni razumevaju Hrista kao proroka, obicnog coveka, a s druge, po Kuranu On nije kao obican covek, neporocno je zacet, itd. S muslimanima je zanimljivo razgovarati, a i oni sami rado dolaze na razgovor. Posebno sada, sto je u vezi sa cinjenicom da u poslednje vreme oni misionare medju Evropljanima. Kada Evropljanin pocne s njima razgovor o religiji, oni jednostavno ozive. Islam danas primaju mnogi Evropljani - Francuzi, Nemci, Englezi...

- A kod nas u Rusiji? Vi se poznajete sa Vjeceslavom Polosinom? On je borac za ljudska prava, drug i saradnik Gljeba Jakunjina u Dumi. Neocekivano je primio islam i sada se zove Alija Polosin.

- Da, poznajem ga. To je njegov religiozni izbor.

- Nije li u tome bilo politike?

- Ne, on je covek filosofskog usmerenja. Na brzinu se dao na citanje francuskih islamista, novih egzistencijalista. U Francuskoj je islam jako u modi, zbog postalzirskog sindroma. Imaju kompleks krivice pred Alzirom, bivsom kolonijom, u kojoj su nekada provodili kaznene ekspedicije. Neverovatno je mnogo ljudi u Francuskoj primilo islam, to je upravo sokantno. Bio sam u Parizu i video glavnu xamiju, petkom tamo na molitvu dolazi prava masa Francuza.

- Srpski publicist Karadzic, koji tamo zivi, pise da u Parizu ima vise dzamija nego aktivnih katolickih crkava.

- To je moguce, ali tu treba biti precizniji, jer dzamija nije obavezno veliko zdanje, to moze biti obican stan prekriven cilimima.

- A zasto Evropljani nikako ne reguju na islamizaciju? Cak i pomazu islamskim ekstremistima, kao sto je slucaj na Kosovu?

- Radi se o tome da savremeni Evropljani religiju i politiku vide potpuno odvojene, to su za njih dve razlicite stvari, sto islamskim fundamentalistima odgovara i time se koriste. Uopste, ako se tako bude nastavilo, prognoze za Evropu su vrlo mracne.

Svoji tudjinci

- U svetlu svih tih opasnosti, pravoslavni bi, smatram, trebalo da se ujedinjuju: vise kontakta sa raskolnicima, onih koji kod vas idu "po trecem cinu".

- Da, i sa njima takodje radimo.

- Zanimljivo je da su kod nas na severu misionari radili uglavnom sa staroobrednicima. Kako se odnosite prema njima, kao raskolnicima?

- Duboko postujem to sto su starobrednici sacuvali ikone, knjige, kulturu pravoslavnog bogosluzenja. Staroobredstvo ima u kulturnom smislu veliku ulogu za nas, ima od njih sta da se nauci. Njihov je podvig sto su do nas doneli drevnu tradiciju, nista ne izgubivsi i ostetivsi. Da, vodimo razgovor sa njima, i to tece dobro, bez uzajamnog osudjivanja. Sa bespopovcima je rasprava trajala skoro pet sati. Postavili su nam uslov da se razgovara samo po drevnim knjigama. Iznenadio me sveznalica Valerije sa Preobrazenke, kako on blistavo vlada tekstovima Svetih Otaca! Volim te ljude i cesto s njima razgovaram.

- Vi se dobro poznajete sa nasim jednovercima iz Ruske zagranicne crkve. Kada ce nam se Crkve ujediniti?

- Oni su sacuvali mnogo iz dorevolucionarnog perioda Ruske pravoslavne crkve, tako da ce nase sjedinjenje biti blagotvorno. Ono je sasvim realno. Osnivac Ruske zagranicne crkve mitropolit Antonije (Hrapovicki) je u svom duhovnom zavestanju napisao da se Rusi u rasejanju, kada prestane vladavina komunista u Rusiji, trebaju vratiti u krilo Majke Crkve. Znaci da vise nema razloga za raskol medju nama. Ja mnogo saradjujem sa svestenicima iz Zagranicne crkve, oni govore da su svi spremni za jedinstvo. No njihov mitropolit Vitalij je covek staroga kova, tesko mu je da se promeni. Kako se budu promenili episkopi, tako ce se i situacija naglo izmeniti. Mislim da ce se to dogoditi uskoro. Crkveno jedinstvo mora biti iznad politike, znam to iz iskustva. Kada sam odlazio u Zagranicnu crkvu, u mom izboru je vise bilo politike nego religije, u cemu sam, naravno, pogresio. Vazno je da se to na vreme ispravi.

Saveti o. Olega

- Sta biste savetovali eparhijskim misionarima i svima koji rade sa ljudima druge vere?

- U razgovoru s njima je posebno vazno izabrati temu kojom su oni najvise 'okupirani'. S baptistima, na primer, govorimo o krstenju dece, o postovanju ikona, a s bogorodicnicima o covekovoj zagrobnoj sudbini. Jednom sam bio ucesnik rasprave na radio-stanici koju drze krisnaisti. Cetiri casa smo sa glavnim ruskim krisnaistom Das Vadinatom govorili o starosti svetih tekstova. Tema je bila dobro izabrana. Krisnaisti nam svima namecu stereotip o drevnosti njihove "Bhagavad-gite", kao da bi njoj bilo pet hiljada godina. Medjutim, ona ni u kom slucaju nije starija cak ni od Jevandjelja. Tekstualno utvrdjivanje "Bhagavad-gite" odnosi na II-III. vek posle Hristovog rodjenja, a jedini kompletno sacuvani rukopis datira iz X-XI. veka posle Hristovog rodjenja. Za poredjenje, biblijski tekstovi nadjeni u Kumranu su iz IV. veka pre rodjenja Hristovog. Imam u vidu stvarno postojece rukopise, koji potvrdjuju da je Biblija starijeg porekla. Tako se ta tema za krisnaiste pokazala kao nezahvalna.

Vazno je takodje da se govori jezikom koji je njima razumljiv, koristiti se njihovom terminologijom. Kada je vladika Inokentije Venjaminov Aleutima propovedao Pravoslavlje, on je u prevodu Ocenasa reci "hleb nas nasusni daj nam danas" preveo sa "ribu nasu nasusnu...", jer Aleuti nisu znali sta je to hleb. Ili jedan primer iz nase prakse. Nas saradnik Andrej Sladkov, koji se specijalizovao za rad sa narkomanima - kod nas radi 50 ljudi, zaduzenih u raznim programima - objasnjavao je jednom ovisniku sta je pakao. "Zamisli tucnjavu koja nikada ne prestaje", kazao je, i mladicu je sve bilo jasno. Vazno je uci u zivot preobracenika, upoznati njegove roditelje, drugove, znati gde radi, kako dise.

I cetvrto, ono najvaznije: treba im pristupiti s ljubavlju, sa zeljom da ih se shvati. Mora se imati na umu da ulazak mladih u sektu skoro nikada ne znaci okretanje od Crkve. Ti ljudi traze Boga, oni beze od nihilizma. I nije njihova krivica sto ih je sreo neki sektaski, a ne pravoslavni propovednik. U nasem drustvu je sada neko cudno skretanje u sektofobiju, nasi verski radenici pokusavaju da u borbi sa sektama iskoriste prisilu drzavnih zakona. No vi znate da je istorija sektastva - istorija njihovog nezakonskog postojanja. Sekte su uvek postojale kao opozicija, u tome je njihova protestantska sustina. Zato upotreba prisile njih samo jaca, a nas slabi. Zapravo, cudim se otkud kod nas ta agresivnost! Eto, zamislite da lekar ulazi u sobu gde leze bolesnici - zar on treba da bude agresivan? Ili ipak pazljiv prema bolesnim ljudima? Misionar mora da se drzi ili religiozne rehabilitacije ili pravne delatnosti. To ne treba mesati. Licno smatram da sektasima treba ici s Jevandjeljem i otvorenom dusom, a ne sa sudskim nalogom. Mi kao verujuci ljudi moramo s njima razgovarati s pozicija svoje vere. I jos nesto: pokrstiti sektasa jos ne znaci potpuno ga vratiti u nasu Crkvu. Za njega jos treba naci posao, da bi imao svoje mesto u parohijskim aktivnostima, u nedeljnoj skoli, a najvaznije: u nasim srcima.

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 18:44 **Postovi:** 8406

Citat:

Saveti o. Olega
Licno smatram da sektasima treba ici s Jevandjeljem i otvorenom dusom, a ne sa sudskim nalogom. .

Mudar je o.Oleg a i sve ostalo je ok,
može se od njega dosta naučiti.

Real gone · **Pridružen/a:** 03 srp 2009, 17:25 **Postovi:** 5453

pravi citat.:)

divlja svinja

i_jopet je napisao/la:

Ljudi govorite kao sveta inkvizicija, odakle vam pravo na to,
ja se ne bih usudio suditi o ispravnosti vjere. Bog je ljubav,
a Krist je put, istina i život i tko na tome putu ostaje njegovo je
kraljevstvo nebesko.

Kakva inkvizicija, o cemu ti pricas covjece?! To uopce nije tema, mozemo i o njoj ako hoces. Sekte su opasne, ugrozavaju zivote, zdravlje i imovinu svojih clanova i njihovih obitelji, nadaju se smaku svjeta, lazu i muljaju, iskoristavaju tudu toleranciju ... Evo vidi ovo:

"Milenijsko sektaštvo. Milenijsko sektaštvo je radikalna osuda svijeta, koja kroz svoju duhovnu i vremensku konfuziju teži ostvariti božju riječ kroz nasilje (Hynal, 1983. ). Pojam će bit objašnjen kroz dvije sekte koje su se pojavile u drugoj polovici 20. stoljeća: “Familija Charlesa Mansona” i “Ljudski hram Jim Jonesa”. Iako se po mnogo točaka ove dvije sekte razlikuju, obje svjedoče o eshatološkom mitu o odvojenim i “savršenim” društvima.

Utemeljitelj prve sekte bio je Charles Manson koji je vjerovao da su članovi njegove sekte reinkarnacija prvih kršćana. Sekta je vjerovala u čistoću bijele rase, a Manson je mrzio crnce, smatrajući ih pripadnicima inferiorne rase. Nakon Mansonove smrti pokazalo se da mu je otac bio crnac, što bi se s aspekta psihoanalitičara moglo objasniti kroz Edipov kompleks. Smatrajući Hitlera čovjekom koji ima odgovor na sve želio je stvoriti čistu bijelu rasu, crnce učiniti robovima, a sebe gospodarom svijeta u kojem bi vladala teokracija. Bio je uvjeren u blizinu Heltera Skeltera (kaosa, “pop” apokalipse), kojeg su već kroz svoje pjesme nagovijestili članovi Beatlesa, arkaanđeli. Članovi sekte počinili su samoubojstva 8. kolovoza 1969, po naređenju svog vođe koji ih je uvjerio u prisutnost armagedona.

Utemeljitelj druge sekte bio je Jim Jones čiji je otac pak bio pripadnik Ku Klux Klana. Smatrao je sebe apostolom rasne integracije i prorokom crnaca koji su činili većinu njegovih sljedbenika. Vjerovao je da će se armagedon desiti kao završna borba bijelaca i crnaca. Manson je vjerovao da će u završnoj borbi pobjedu izboriti crnci i poubijati sve bijelce, a Jones je pak vjerovao u pobjedu bijelaca koji bi postavši nacisti istrijebili crnce. Obje ideologije, potpuno suprotne, ali sa jednakim strukturama doživjele su kolaps zbog svojih vlastitih fantazija. Uvjeren u sve veći broj svojih neprijatelja Jim Jones, koji je sebe smatrao reinkarnacijom Isusa i Lenjina, počinio je zajedno sa svojih 9 stotina pristaša masovno samoubojstvo. Članovi sekte počinili su samoubojstvo popivši otrov-cijanid 18. studenog 1978."

Uopce ne ulazim u njihovo tumacenje Biblije, niti u teoloska pitanja, samo sam naveo nelogicnosti i lazi u njima. Neka svatko vjruje u sto hoce, ali neka ne ugrozava druge oko sebe. Radikalni islam je prema ovome tolerantna vjera.

Hrvat

duga3 je napisao/la:

Zanimljivo je da su svi spomenuti potekli od jednoga otpada - PROTESTANATA.

To je logično, jer su osnovna načela protestantizma - "sola scriptura" i "svećenstvo svih vjernika". To, najjednostavnije rečeno, znači da svatko može tumačiti Sveto pismo kako mu se sviđa. Zbog toga su protestanti od samih početaka rascijepljeni na mnoge različite skupine.

Protestantizam i nije ništa drugo nego skup tisuća različitih sekti. Gotovo svakodnevno se odvoji neka nova skupina sa svojim tumačenjem Biblije.

Kod protestanata ima ultraliberalnih skupina, ima nešto konzervativnih, ima i onih s doista bizarnim stavovima, ima cionista, socijalista, ma svakakvih... Mislim da ne postoji čovjek koji može nabrojati sve protestantske "crkve" i sekte.

Hrvat

Inače, ja dolazak raznih sekti u Hrvatsku ne gledam kao vjersko pitanje, već kao prodor (kulturno) stranih elemenata na hrvatski etno-kulturni prostor. Po mojem mišljenju, sve je to dio dekadencije i amerikanizacije našeg društva.

duga3 · **Pridružen/a:** 06 svi 2010, 13:45 **Postovi:** 9

ovaj put k duhovnom globalizmu isplaniran je odavna od svjetskih centara moći, kao i ekonomski.

osnovni cilj im je uništit, razorit KC.
Ali, Isus je rekao ni vrata paklena ne će je razoriti i zato; ne boj se stado malo.

:001_smile

RajvoSa

Sektaši, uporna, dosadna, hipnotizirana stoka sa vrlo čudnim obredima i komercijalnim fokusom. Ovdje ih zovemo "happy clappies" (sretni pljeskači)

Citat:

Happy-clappy is a derogatory term originating in the United Kingdom, referring to a style of Christian worship particularly evident in charismatic churches and epitomised by the Toronto Blessing, which became extensive in the United Kingdom in the 1980s. The term came into household knowledge in that country in the late 1990s after a reported remark by the former Archbishop of Canterbury Robert Runcie, criticising what he perceived as the shallowness of such worship[citation needed].

This style of worship involves joyful congregational worship songs, often accompanied by acoustic guitars and drums in which the congregation clap along to the rhythm of the song, or raise one or both hands in the air, and occasionally dance. Christian critics of this style of worship, of which Runcie was one, object to what they perceive as simply the rousing of emotion rather than properly focusing on God. Supporters counter that this style is more relevant and therefore accessible to ordinary people.

Unlike many derogatory terms, it has not been adopted by groups that practice it, who prefer to call it "charismatic" or "spirit-led" worship.

..............

Ako ćemo biti do kraja konzistentni, mora se reći i da i kršćanstvo i islam imaju mnoge odlike sekti. Kršćanstvo je i nastalo kao židovska protestantsko-reformatorska sekta, koja se za svoju masovnost može zahvaliti rimskom carstvu.

Da ne govorimo o ludoj sekti arpaskog vojskovođe nastaloj nekih 7 stoljeća kasnije.

duga3 · **Pridružen/a:** 06 svi 2010, 13:45 **Postovi:** 9

A što onda s ekumenizmom koji je iznikao iz jedne protestanske grane?
EPISKOPALNE n.o. crkve.

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 18:44 **Postovi:** 8406

divlja svinja je napisao/la:

Kakva inkvizicija, o cemu ti pricas covjece?! To uopce nije tema, mozemo i o njoj ako hoces. Sekte su opasne, ugrozavaju zivote, zdravlje i imovinu svojih clanova i njihovih obitelji, nadaju se smaku svjeta, lazu i muljaju, iskoristavaju tudu toleranciju ... Evo vidi ovo:

"Milenijsko sektaštvo. Milenijsko sektaštvo je radikalna osuda svijeta, koja kroz svoju duhovnu i vremensku konfuziju teži ostvariti božju riječ kroz nasilje (Hynal, 1983. ). Pojam će bit objašnjen kroz dvije sekte koje su se pojavile u drugoj polovici 20. stoljeća: “Familija Charlesa Mansona” i “Ljudski hram Jim Jonesa”. Iako se po mnogo točaka ove dvije sekte razlikuju, obje svjedoče o eshatološkom mitu o odvojenim i “savršenim” društvima.

Utemeljitelj prve sekte bio je Charles Manson koji je vjerovao da su članovi njegove sekte reinkarnacija prvih kršćana. Sekta je vjerovala u čistoću bijele rase, a Manson je mrzio crnce, smatrajući ih pripadnicima inferiorne rase. Nakon Mansonove smrti pokazalo se da mu je otac bio crnac, što bi se s aspekta psihoanalitičara moglo objasniti kroz Edipov kompleks. Smatrajući Hitlera čovjekom koji ima odgovor na sve želio je stvoriti čistu bijelu rasu, crnce učiniti robovima, a sebe gospodarom svijeta u kojem bi vladala teokracija. Bio je uvjeren u blizinu Heltera Skeltera (kaosa, “pop” apokalipse), kojeg su već kroz svoje pjesme nagovijestili članovi Beatlesa, arkaanđeli. Članovi sekte počinili su samoubojstva 8. kolovoza 1969, po naređenju svog vođe koji ih je uvjerio u prisutnost armagedona.

Utemeljitelj druge sekte bio je Jim Jones čiji je otac pak bio pripadnik Ku Klux Klana. Smatrao je sebe apostolom rasne integracije i prorokom crnaca koji su činili većinu njegovih sljedbenika. Vjerovao je da će se armagedon desiti kao završna borba bijelaca i crnaca. Manson je vjerovao da će u završnoj borbi pobjedu izboriti crnci i poubijati sve bijelce, a Jones je pak vjerovao u pobjedu bijelaca koji bi postavši nacisti istrijebili crnce. Obje ideologije, potpuno suprotne, ali sa jednakim strukturama doživjele su kolaps zbog svojih vlastitih fantazija. Uvjeren u sve veći broj svojih neprijatelja Jim Jones, koji je sebe smatrao reinkarnacijom Isusa i Lenjina, počinio je zajedno sa svojih 9 stotina pristaša masovno samoubojstvo. Članovi sekte počinili su samoubojstvo popivši otrov-cijanid 18. studenog 1978."

Uopce ne ulazim u njihovo tumacenje Biblije, niti u teoloska pitanja, samo sam naveo nelogicnosti i lazi u njima. Neka svatko vjruje u sto hoce, ali neka ne ugrozava druge oko sebe. Radikalni islam je prema ovome tolerantna vjera.

Postoje razne vrste sekti a ja sam samo reagirao na upise onih koji tradicionalne kršćanske zajednice poput protestanata nazivaju sektama,
a ljudi i to uglavnom mladi ljudi u sektu ulaze tražiti Boga, oni žele pobjeći od nihilizma. I nije njihova krivica sto ih je sreo neki sektaš.
I to skoro nikada ne znači okretanje od vjere i Boga. ( citiram o.Olega)

Ovi primjeri koje ti navodiš su primjeri okretanja od Boga i nemaju ispravne temelje za svoje djelovanje.
Znači ja pričam o sektama proizišlim iz kršćanskog nauka koje su štetne ali ne i nepopravljive, a tvoji primjeri
predstavljau očito i namjerno kršenje temeljnih vrijednosti svetoga pisma. Nismo pričali o istoj stvari.

Psalam 11,3
Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?

O ovome psalmu bi se dalo razmišljati i nikada ne dobiti odgovor.

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 18:44 **Postovi:** 8406

duga3 je napisao/la:

A što onda s ekumenizmom koji je iznikao iz jedne protestanske grane?
EPISKOPALNE n.o. crkve.

Ekumenizam je temeljno pravo svakog čovjeka,
svi su ljudi sjedinjeni u Bogu, i to samo pokazuje da nije svaka inicijativa negativna.
To je samo jedan pozitivan primjer da nije protestantizam isključivo radi
razjedinjenja. Razjedinjenju je jednako pridonio raskol crkava kada se nije išlo u
raskol radi vjerovanja nego radi vlasti. To dovoljno govori u korist ekumenizma.

Real gone · **Pridružen/a:** 03 srp 2009, 17:25 **Postovi:** 5453

Sad me ovo podsetilo na legendu o Avramu..

Avramov otac je bio idolopoklonik i postoji legenda među Jevrejima da je jednom kada je otišao na put malom Avramu ostavio da čuva prodavnicu kipova (malih bogova od gline), čiji je bio vlasnik. Po njegovom odlasku, Avram je uzeo štap i polomio sve kipove osim jednog. Kad mu se otac vratio sa puta, pitao je ljutito Avrama šta se desilo i zašto je to uradio, a Avram je odgovorio da su se bogovi posvađali između sebe, pa je najjači među njima savladao ostale. Otac nastavi da kori Adama i reče mu da je to nemoguće, da se kipovi od gline pobiju među sobom, na šta mu Avram odgovori:
Ali ako se vi molite kipovima da vam pomognu, i verujete da vam oni mogu pomoći, zašto se onda oni ne bi mogli pobiti među sobom?
:)

Sultan

Citat:

="Real gone"]Interesantan intervju sa o. Olegom Stjenjajevim, koji je osnovao Centar za rehabilitaciju žrtava netradicionalnih religija:

Citat:

Medju muslimanima

- Da li ste propovedali i u muslimanskim zemljama?

- Bili smo u severnoj Africi, tamo smo radili mesec dana.

- Niste se bojali?

- U Alziru jesmo, tamo je veoma opasno. U Tunisu je lakse, jer su tri drzavne religije: Hriscanstvo, islam i judaizam. Najteze je bilo u Egiptu, gde zestoko gone hriscane. Prosle godine su u jednom gradu blizu Magarde ubijena 22 coveka, pri cemu su im odsekli glave, ruke, noge. Krvoprolice je trajalo tri dana, tako da je bilo i mnogo osakacenih.

- Znaci, tamo se ne sme objaviti gde ce biti odrzana propoved, kada ce nastupiti misionari...

- Sta je vama? Ni govora o tome! Tamo se propoveda licem u lice, u obicnom kontaktu sa covekom, i ne treba sebe imenovati misionarom. Muslimani su vrlo otvoreni za komunikaciju, zovu vas u kucu, upoznaju sa svojim prijetaljima i bliznjima, pa krug poznanstva brzo raste, kada se pocne govoriti o religioznoj temi.

- A o cemu se s njima moze govoriti? Kakvi su nam argumenti u korist Pravoslavlja?

- Argumenti? Pre svega, Kuran. Isusovo ime se u Kuranu spominje vise od stotinu puta, za razliku od Muhamedovog imena, koje se, mislim, spominje svega dva puta. U Kuranu se govori da je Isus Hristos bio rodjen ne kao Muhamed i drugi obicni ljudi, nego da je rodjen na cudesan nacin, da je Bog sazdao Mladenca u utrobi Marijinoj Svojom recju. Tacno onako kako se i kod nas u Jevandjelju opisuje. Takodje, u Kuranu se govori da se Isus vazneo na nebo, i da ce On na kraju sveta doci da sudi zivima i mrtvima. I muslimani cekaju drugi Hristov dolazak. Tu je mnogo tema za razgovor sa njima, jer u njihovoj veri ima mnogo protivrecnog. S jedne strane, oni razumevaju Hrista kao proroka, obicnog coveka, a s druge, po Kuranu On nije kao obican covek, neporocno je zacet, itd. S muslimanima je zanimljivo razgovarati, a i oni sami rado dolaze na razgovor. Posebno sada, sto je u vezi sa cinjenicom da u poslednje vreme oni misionare medju Evropljanima. Kada Evropljanin pocne s njima razgovor o religiji, oni jednostavno ozive. Islam danas primaju mnogi Evropljani - Francuzi, Nemci, Englezi...

- A kod nas u Rusiji? Vi se poznajete sa Vjeceslavom Polosinom? On je borac za ljudska prava, drug i saradnik Gljeba Jakunjina u Dumi. Neocekivano je primio islam i sada se zove Alija Polosin.

- Da, poznajem ga. To je njegov religiozni izbor.

- Nije li u tome bilo politike?

- Ne, on je covek filosofskog usmerenja. Na brzinu se dao na citanje francuskih islamista, novih egzistencijalista. U Francuskoj je islam jako u modi, zbog postalzirskog sindroma. Imaju kompleks krivice pred Alzirom, bivsom kolonijom, u kojoj su nekada provodili kaznene ekspedicije. Neverovatno je mnogo ljudi u Francuskoj primilo islam, to je upravo sokantno. Bio sam u Parizu i video glavnu xamiju, petkom tamo na molitvu dolazi prava masa Francuza.

- Srpski publicist Karadzic, koji tamo zivi, pise da u Parizu ima vise dzamija nego aktivnih katolickih crkava.

- To je moguce, ali tu treba biti precizniji, jer dzamija nije obavezno veliko zdanje, to moze biti obican stan prekriven cilimima.

- A zasto Evropljani nikako ne reguju na islamizaciju? Cak i pomazu islamskim ekstremistima, kao sto je slucaj na Kosovu?

- Radi se o tome da savremeni Evropljani religiju i politiku vide potpuno odvojene, to su za njih dve razlicite stvari, sto islamskim fundamentalistima odgovara i time se koriste. Uopste, ako se tako bude nastavilo, prognoze za Evropu su vrlo mracne.

HercegBosna.org

Razne sekte

Online