POTRESNA SVJEDOČANSTVA Draganu Popoviću mudžahedini su 1993. sabljom odsjekli glavu kod Travnika

Objavljeno 12.05. - 15:33

Hodžić Mirsad, „Abu Džafer“, bio je pripadnik odreda El Mudžahid

“Onda presjekoše Draganu (konopac) i odvedoše Dragana. Tamo je bila neka klada gdje se presijecaju drva. Drži (Arap) neku sablju. I opat zapovijed, pjesma, molitva – Allahu ekber, tekbir. Sto grla u glas. I uze on Dragana za kosu jednom rukom, uze ga domaći mudžahedin, domaći koji se priklonio, valjda polaže svečanu prisegu. Ovaj uze Dragana za usta. Dragan je jako lijep, fizički lijep mladić. Uze ga za usta, stisne ga, uzbuđen i on. Ovaj opet nešto reče – Meho, San, valjda ne smije mučiti. I on za glavu i onu sablju i odsječe mu glavu.

Kao prizori ISIL-a

Kako odsječe glavu, on je počeo povraćati i pao je. Odsjekao je na panju. Onda je malog (zatočenik Adžaip) odveo. Mali je morao uzeti glavu Draganovu i donio je ovamo da se poljubi glava Draganova u usta. Mi smo ljubili Dragana u usta”… Taj užasavajući opis od kojega se ledi krv u žilama izrekao je Ivan Rajković, profesor iz Travnika, koji je bio svjedok životinjskog iživljavanja više mudžahedina i islamskih ratnika koji su ga zajedno s drugim vodećim Hrvatima zatočili u logor, a njegovo svjedočenje koje je dano i istražnim tijelima svjetlost dana ugledalo je u monografiji “Od tvorca logora do radosti poricanja” koju je izdala Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH, piše Večerenji list.

U ovom slučaju riječ je o događaju iz lipnja 1993. i stravičnom smaknuću Dragana Popovića koji je izabran za ritualno ubojstvo u logoru nedaleko od Travnika, u blizini drugoga mjesta zatočenja gdje je profesor Rajković svjedočio i mučenju jednoga franjevca kojemu je mudžahedin zarezao vrat te je potekla krv, a časnoj sestri je otkinuo prst kako bi skinuo prsten. Najveća vrijednost tog kapitalnog djela je to što donosi desetke potresnih svjedočanstava ljudi, logoraša koji su preživjeli stravične torture, svjedočili ubojstvima, silovanjima, mučenjima, odvođenjima, pa čak i strijeljanjima. Prema podacima, bilo je više stotina logora za Hrvate, od Prijedora, Sarajeva, Bugojna, Zenice, Viteza i Fojnice, Konjica i Jablanice, Srbije i Crne Gore.

Čekajući smrt

“Kad smo došli u logor Manjača doživjeli smo još jedno razočaranje. Muslimani zatočenici su nam se rugali i vrijeđali nas govoreći: Eto ni Hrvatska vas neće. Kad smo tražili naše stvari Muslimani su nam govorili: neka vam ih Tuđman da, j… vam mater hrvatsku. Čuvari logora su nas morali rastavljati. Nakon par dana stanje se primirilo, a pojedini Muslimani su nam se ispričavali”, napisao je u svom iskazu bivši logoraš Mato Tadić iz Šurkovaca, koji je bio zatočen u zloglasnoj Manjači. U monografiji se navode i likvidacije te konkretni počinitelji zločina, a među najgorim bila je Omarska. 
“29. 7. 1992. Omarska: ubijen lider HDZ-a općine Prijedor Silvester Sarić, Nikole Matanović Drago. Ubili ih Momo Gruban, Nedjeljko Paspalj, Nikica Janjić. Taj su dan odvezeni u nepoznatom pravcu u jalovinu gdje se likvidiralo: liječnici Osman Mahmuljin, Jusuf Pašić…”. Hrvatski logoraši još uvijek traže zadovoljštinu, no najgore od svega je, unatoč tome što su svjedočanstva podloga za brojne optužnice, ni do danas nisu dočekali pravdu, ali ni materijalnu odštetu. Najgore od svega je to što bošnjačke vlasti krivotvore istinu o logorima za Hrvate predstavljajući ih gotovo humanim centrima./HMS/

U junu 1993. godine, na planini Vlašić, pred bijegom od takozvane Armije BiH i mudžahedina, Republika Srpska je prihvatila oko 5.000 žena, djece i staraca hrvatske nacionalnosti i autobusima prebacila u Hrvatsku, dok je oko 800 boraca HVO-a zadržano u zarobljenicima VRS-a ' na Manjači i nakon nekoliko dana su oslobođeni i transportovani kamionima u Hrvatsku.

Nedavno objavljan snimak

Glup potez Tuđmana, zasto su Hrvati potpisali Wasinghton, nije sigurno iz ljubavi prema Muslimanima.

Hvala na tome...al nije dzaba

Agencija Sense prenosi da je haaški tužitelj Roeland Bos tijekom ispitivanja Kolende pokazao Mladićev dopis iz lipnja 1993. da “HVO treba predati paket srpskoj strani s milijun i pet stotina hiljada njemačkih maraka za prijevoz Hrvata iz Travnika, hranu, cigarete...”.

Hvala na tome...al nije dzaba

Agencija Sense prenosi da je haaški tužitelj Roeland Bos tijekom ispitivanja Kolende pokazao Mladićev dopis iz lipnja 1993. da “HVO treba predati paket srpskoj strani s milijun i pet stotina hiljada njemačkih maraka za prijevoz Hrvata iz Travnika, hranu, cigarete...”.

1.500.000 maraka / 6.000 ljudi = 250 maraka po osobi za hranu, cigare i prevoz. Jel puno?

Ispovijest bivšeg oficira HVO-a: Doktor Laza mi je spasio život pa donio flašu viskija



BANjALUKA - Nazvao me jedan veliki prijatelj, uz samo jednu kratku rečenicu: “Umro nam je doktor Laza!” Čitav dan mi je ta rečenica odzvanjala u ušima i ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti! Moj prijatelj, brat, ljudina, doktor i opet naš Lazo...


Ovim riječima od doktora Miodraga Lazića, “hirurga napaćenog srpskog naroda”, kako se sam potpisao u posljednjoj poruci prije nego što ga je u utorak ujutro u niškoj bolnici pokosio virus korona, oprostio se nekadašnji funkcioner HDZ-a BiH, bivši predsjednik FBiH i predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH i ratni komandant Hrvatskog vijeća odbrane Niko Lozančić.

- Umro je jedan veliki čovjek i još veći humanista! Otišao je u vrijeme koje kao da je sam birao! Skromno i tiho, bez pompe, a mnogima je pomagao i pomogao! U teškim vremenima bio si doktor i čovjek... U teškim vremenima napustio si ovaj pokvareni svijet! Počivaj u miru, brate Lazo, i neka ti je laka zemlja - napisao je Lozančić na svom “Fejsbuk” profilu.

Ovaj bivši komandant HVO-a za “Glas Srpske” govori o poznanstvu sa doktorom Lazom i o tome kako mu je u vrijeme najvećeg ratnog vihora 1993. godine spasio život u ratnoj bolnici “Žica” u tadašnjem Srpskom Sarajevu.

- Ranjen sam u sukobu HVO-a i Armije BiH u Kaknju i dovezen u bolnicu “Žica” u teškom stanju. Otkud ja kao oficir HVO-a u srpskoj bolnici je malo duža priča, ali ono što je mnogo bitnije od svega toga je lik i djelo doktora Laze. Samo onaj ko ima sreće u životu sretne jednu takvu ljudsku gromadu, a ja sam imao tu sreću. To što mi je bukvalno spasio život je posebna stvar, ali i da to nije uradio, ja bih bio hendikepiran i siromašan da nisam upoznao takvog čovjeka - kaže Lozančić.

On se prisjeća jedne nevjerovatne situacije koja se dogodila svega par dana poslije operacije koju je preživio samo zahvaljujući doktoru Lazi.

- Nekih sedam dana poslije operacije ležao sam u bolnici, razmišljao o svojoj porodici i o tome da li ću je ikada više vidjeti. Dok sam tako ležao, naišao je doktor Laza i upitao me: “Šta je, šta si se zamislio?” Nisam mu rekao da razmišljam o tome hoću li na kraju izaći živ iz bolnice, jer bez obzira što je sve bilo korektno, ne samo s njegove strane, nego od svih u bolnici, razmišljao sam o tome ko zna na šta se sutra može okrenuti i kako mogu završiti. Zato sam mu rekao da razmišljam hoću li ikad više sjesti u kafanu i popiti viski i “kolu” - prisjeća se Lozančić.

Kako sam to rekao, nastavlja on, doktor Lazo se okrenuo i otišao.

- Poslije par minuta ušao je u sobu sa tacnom na kojoj su bile flaša “Džek Danijelsa”, dvije čaše i dvije flaše “kole”, a preko ruke je imao bijelu krpu kao konobar. Nasuo je viski u čaše i meni pružio jednu. Da budem iskren, mislio sam da me provocira, pa sam ga onako bojažljivo upitao “ide li viski sa lijekovima” i pogled sam skrenuo prema dvije boce infuzije koje su mi visile iznad glave. A on se nasmijao i rekao: “Ajde bolan, ja sam ti to propisao. Smiješ popiti jedan, neće ti škoditi.” Stresao je viski, a onda i ja za njim. Tad mi je dodao flašu i rekao: “Sakrij ovdje negdje, popiće ovi banditi, nek imamo nas dvojica po jednu kad navratim.” Ostao sam mjesec dana u bolnici i za to vrijeme smo popili taj viski, a ja danas pričam s vama samo zahvaljujući njemu - kaže Lozančić, dodajući na kraju da je nebrojeno puta u društvu pričao o tome i da svi njegovi poznanici znaju kakva je ljudina bio njegov prijatelj i brat doktor Lazo.

Kontakt
Poslije mjesec dana u “Žici”, Lozančić je prebačen u Hrvatsku, a kasnije je uspostavio kontakt sa doktorom Lazom, koji je poslije rata par puta bio kod njega u Kaknju.

- Posljednji put smo se vidjeli prije par godina, ali smo se redovno čuli telefonom, a posljednji put oko pravoslavnog Božića - kaže Lozančić, dodajući da “ništa od ovoga što se objavljuje o njegovoj ljudskoj veličini nije preuveličano, jer nema dovoljno riječi kojima se može opisati kakva ljudina je bio doktor Lazo”.

https://www.glassrpske.com/lat/novosti/ ... ziI9Ny2omY

Prosim vas. Zar nisam cvjetić sa hrvatske livade.

Ja mislio onaj bogumil što je Turcima otvori kapije bosanskih gradova i predao bosansku državnost.
Bit će da su Hrvati ginuli da sačuvaju ostatke državnosti a Bošnjaci predali i državnost i neovisnost Turcima bez borbe.

Je*eno je kada s jedne strane dopustiš da ti u novije doba komšije tumače tvoju povijest, a s druge strane hodže šire štokholmski sindrom među narodom.
Jer da nije dotičnog i dijete bi se zapitalo odkud to da Bosna navodno šaptom pade kada je od recimo prvog nominalnog "priznavanja vlasti" Osmanlijama tj. plaćanjem danka 1428 g. pa do konačnog pada kraljevskog Jajca 1528 g. prošlo ciklih 100 godina.

Tu dolazi do razlike o pojmovima. Bosna je nekad označavala samo malen prostor oko Zenice i Sarajeva sve ostalo čak i Jajce je bilo na zemljovidima pod Hrvatska. Zato se kaže da je Bosna šaptom pala kad su Turci preko noći praktički zauzeli to cijelo područje. Turska Hrvatska je zauzeta puno kasnije ali to što je taj prostor danas u BiH ne znači da je to povijesno Bosna.

Doista! A Croatia eto Bogom dana odmah bi od Drave do Jadrana. Vaskrsnu ko Isus u tren oka na sred Balkana, a nije ćopala ko svako drugi od susjeda protokom vremena?

Dobro, ne kažem da se pojam Hrvatska nije mijenjao kroz godine, mijenjao se ali se nije napuhao kao balon poput Bosne. Bosna je originalno mala pokrajina i to je to.

Prosim vas. Zar nisam cvjetić sa hrvatske livade.

Još jedan primjer spašavanja Hrvata od strane Srba