U pitanju 4 glavni jezika ex-yu ,za koji pred mnogima postoji uopće pitanije nije li to jedan jezik(il na kraju dva) sa različitima dialektima(u pitanju 4).
Hrvatski
Srpski
Bosanski
Crnogorski

Koji velike razlike osobine imaju oni jezici da bih u cjelom svitu njih zapravo smatrali razlicitima jezicima. Ja ozbiljino kazem da između ruskog i ukrajinskog ima puno vise razlike nego da između Hrvatskim i crnogorskim.

Za hrvatski jezik znam najvise,to za mene temelja.
Za srpski znam dosta manje ali razumijem(i mene obrnuto) skoro isto dobro kako da pričam s Hrvatima.
sa Bosanskim..jos manje razumijem osobine..ali opet ista stvar..kad pričam(rjetko) sve razumijem isto kao prije sam rekao
Crnogorski jezik za mene najnepoznatij..ali ga razumijem skoro isto dobro koliko i hrvatski..samo ne pričam sa Crnogorcima,al razumijem i vidim da jezik skoro isti.


To je prvi dio priće. Nemojte mislit da sam trolam pitanje je ozbiljino.
..

Koju znam razliku između jezicima? Hrvati kazu dica ili djeca srbi kažu deca. Uglanvnom pitanje u jednom slovu, al gramatika . je vrlo slična. To kazu stručnjaci stranci općenito i ja tako mislim.

Jos razlika ima negdije u 200-300stotina rjeci. Nije bas mnogo.
Kad sam pricao sa srpkinjom na Fejsu,ona nije vjerovala me da sam Ukrajinas ,rekla da sam lazem jer "Odakle Ukrajinac moze da toliko dobro zna SRPSKI jezik"?
Zanjimlivo al nisam nikad ucio srpski osim toga da citao članki na njemu(i to osim nakon Hrvatskih, i ne bas mnogo)
Mislim ako bih pričao sa nekim bosnjakom dobio bih slično pitanje..sa Crnogorcima isto..

Ponavljam...ja ne trolam a stvarno ću postati ako ne stručnjak al na dobroj razini znati četiri jezika... kad sam ovdje upoznajem djevojku kazem njoj da pričam 4 jezika(osim maternog) da bih izgledao ozbiljnije
Ako kazati sasvim ozbiljino nije lose znati to sve upravo. Imati vise stvarnog iskustva.


I jos jedno moje mislenije. Sve te 4 "jezika" imaju razliku između sobom manje nego sta..hrvatski dialekti poput ća i kaj. Ako u pitanju "standartiziran" hrvatski jezik(koji sam pričam sa smjerom na ikavicu) cini mi se ima razlike manje između njega i kazem "crnogorskog" nego između "standart hrvatskog" i naprimjer cakavstine ili kajkavaca. Kad citam nesto kajkavski i ili čakavski to pomalo za mene grije mozak lako je rečeno

Razlike su toliko male da je teško uopće odgovoriti na to pitanje.

Moraš se dobro zamisliti i biti lingvistički ekspert da bi našao neke sistematske razlike, i onda još potrošiti poglavlja da ih objasniš.

Radi se naravno o jednom jeziku, jer se sva 4 temelje na istočnohercegovačkom dijalektu.

Štokavski - crnogorski

Lingvisti istim jezikom smatraju dva govora koja su međusobno razumljiva.
Ova 4 jezika su međusobno 99.9% razumljiva.
Koji god kriteriji da postoje za definiciju razdvojenih jezika, ova 4 govora debelo prebacuju kritičnu crtu, dapače, teško da mogu bit sličniji nego što jesu.

U Kini, razni govori koji nisu međusobno razumljivi se nazivaju dijalektima kineskog, iako se ustvari radi o totalno različiti jezicima.

Švicarski Njemački se od Njemačkog razlikuje 100 puta više nego ova 4 južnoslavenska jezika.

Tvrditi da su H, S, B, C različiti jezici je očita pseudoznanstvena tvrdnja motivirana politikom, koju ni jedan hrvatski lingvist ne bi smio zagovarati (neće publicirati znanstveni članak u međunarodnim časopisima ako to tvrdi).

Ja da se bavim lingvistikom znanstveno, ne bih mogao se zalagati za nešto pseudoznanstveno, jer ako se bavim znanošću onda se bavim znanošću. Ako je to bitno za politiku, prepustio bi nekome drugome da se bavi propagandom.

Problem je što griješiš.
Standardi i dijalekti nisu isto.

Standardi su slični jer im je svima baza novoštokavstina, a ona je najmlađa, pa i je najrazličitija.
Ostali govori ti većinom završavaju i prvom licu prezenta na -l, novoštokavski na -o.
Ako izuzmeš novoštokavicu, većina hrvatskih ima 3 naglaska, a većina srpskih 2 (nemaju akut).
Novoštokavci su razvili dva nova, međutim hrvatska i srpska novoštokavica se razlikuje po vrstama koje se koriste.
Kako hrvatska staroštokavica ima 3 naglaska, a srpska 2, drugačiji su naglasci ispali.
Drugačiji su i nastavci u deklinacijama.
Imaš živu povijest tu.
Postoje i preklapanja sa susjedima.
Dijelovi Slovenije su bili dio Hrvatske, bilo države (Bela Krajina, Prlekika), bilo biskupija (Prekmurje), bilo je i doseljavanja Hrvata (i srba) u Sloveniju (jug bele Krajine, Istra), kao i Slovenaca u hr (gorski kotar, iako je priča da su to povratne migracije).
Većina današnje Srbije je bila bugarska u većini srednjeg vijeka.
Srbi torlačke govore koje dijele sa Bugarima ii Makedoncima nazivaju "srednjoštokavskima".
Hrvatski sustav od 3 narječja, nastaje tako da se prvo izdvoje kajkavski (zamjena naglasaka i jednačenje poluglasa s jatom), kao i šćskavsko-kajkavski u Slavoniji, a da na jugu ostaju čakavski, čakavsko-štokavski i šćakavski.
Između postoje kajkavsko-čakavski, ali oni su posebna priča.
S pojavom novoštokavskih se i štokavski odvajaju više od čakavskih, stvaraju se nove isoglose.
Čakavski su tu ostatak, zapravo nisu "pravo" narječje, sve isoglose dijele sa susjedima, s time da i na sjeveru dosta koriste kaj, a na jugu što...

No čakavski imaju dosta arhaizama, što ih približava zapadnoslavenskim govorima.
Npr oni ć izgovaraju tj (ť u češkom i slovačkom, ć u poljskom), što je praizgovor.
Također su i zapadni slaveni "cokavci" i čokavci, iako je to nastalo na drugi način.
I što potiče iz ča, originalno se, kao u ruskom pisalo čto, iako se čita što (kso u bjeloruskom). U ukrajinskom je ščo?

Kajkavski (i slovenski) imaju nekih sličnosti s istočnoslavenskim govorima. Npr t' im se ujedinilo sa č, nastao je novi međuglas.
Bednjanski govor je od svih južnoslavenskih govora najsličniji ruskom...

Uglavnom, dosta je šareno, ali su neke stvari dosta homogene.

Srbi su preuzeli dosta riječi od Bugara, a i iz crkvenoslavenskog.
Oni govore opŠTina i sveŠTenik, dok većina ostalih dlavena ima općinu/opťinu/opčinu i svećenika/sveťenika/svečenika.
Dosta su velike razlike u rječnicima.
Hrvatska matematika, kemija... nije ista kso i srpska matematika i gemija.
Npr. hrvatski su varijabla i dušik, srpski su promenjiva i azot


Hrvatski standard ti se razvijao iz čakavskih i šćskavsko-čakavskih govora, koji se poslije novoštokavizirao, a na njega su utjecali i kajkavizirani čakavo-kajkavski (govor gradišćanskih Hrvata spada u takve, ali bez dodatne kajkavizacije).
On se temelji na zapadnoj novoštokavici, jekavskog izgovora i utjecaja ostalih govora.
U hrvatskom ti se više javlja i šwa, npr. bicikL.

Srpski standard se razvio iz sličnih govora, no istočnoštokavskih, s time da je on većinom ekavski i da je na njega dosta utjecao vojvođanski dijalekt. U njemu se i šwa češće izbjegava, npr. arhitektA umjesto arhitekT (neki hrvatski govori isto imaju arhitekta).

Crnogorski je srpski uz dodatak lokalizama, zetske staroštakavice. Oni imaju i 2 "dodatna" slova; ś i ź.

Bošnjački je kombinacija srpskog i hrvatskog (po potrebi) uz fodatke turcizama (i arabizama i perzijanizama), uz sloj lokalnih šćakavskih govora (koji su dosta i istrijebljeni u ex yu).

Što se govora tiče, u hrvatskom dosta lokalizmi dolaze do izražaja.
Dalmacija je većinom (do Neretve) ikavska (na jugu jekavska), ostatak su jekavci uz pojave ekavizama (ili bolje rečeno ékavizama).
Često je izjednačavanje č i ć, te dž i đ. Na sjeveru i zapadu je češća upotreba futura II, umjesto I (budem napravio/bum napravil umjesto napravit ću). On je i često nepravilan, događaju se i greške, npr. ne piše se napravit ću, nego napraviti ću, u izgovoru se rjeđe stapa (na sjeveru nema napraviću)...

Srbi su većinom ekavci (osim onih u bih i cg, u hr su ionako većinom izumrli), vrlo ih se brzo skuži u govoru. Za razliku od Hrvata č i ć su im različitiji, češće koriste dž (veća razlika prema đ), u govoru i pismu su stopljeni (napraviću), često je i "dakanje", idem da napravim nešto, ne idem napraviti nešto kao u hrvatskom....

Bošnjački i crnogorski tu imsju svoja rješenja.

Dođi reci to u Dubrovnik, pa ćeš vidjeti kako ćeš proći

Notorna glupost.
Današnja novoštokavska jekavica je nastala iz 3 dijalekta.
Bili su dosta blizu, ali...
Dva su zapadnoštokavska, Dubrovački i Neretvanski, prvi je bio jekavski, a drugi ikavsko-jekavski, oba su izgubila šćakavsku izoglosu, ali su ostala zapadnoštokavska, ostali su naglasci i nastavci...
Treći je prijelazni, s više istočnoštokavskih isoglosa, istočnohumski, jekavskog izgovora.

Danas je svaki od ta tri dijalekta poddijalekt novoštokavske jekavice.
Dubrovački je zapadnoštokavski (i)jekavski.
Neretvansko krajiški je većinom zapadnoštokavski jekavski. Iako su srpski govori poprimili više istočnoštokavskih osobina.

Istočnohercegovački je istočnoštokavski (i)jekavski.

Proces standardizacije sam objasnio u gornjem postu.

Jezici jesu slični, u nekim stvarima su i braća blizanci, no opet nisu isti. Usporedi samo školske programe.

Jezici su različiti, dijalekti su podijeljeni, povijesni razvitak je različit.
U zadnjih 150 godina su bili približavani, ali tome je došao kraj.

Imaš ovako;
Hrvatski; kajkavski, čakavski i zapadnoštokavski
Srpski; istočnoštokavski i torlački
Muslimani; dio istočno i zapadnoštokavskih
Crnogorski; dio istočnoštokavskih

Muslimani od
zapadnoštokavskih govore;
*novoštokavsku ikavicu
*štarošćakavsku jekavicu
Istočnoštokavskih;
*novoštokavsku ijekavicu (istočnohercegovački)
*staroštAkavsku ijekavicu (zetsko-sandžački)

Crnogorci govore;
*novoštokavskom ijekavicom (istočnohercegovačkim, iako je po leksiku moguć i novi, starohercegovački dijalekt, hiperijekavski)
*staroštAkavsku ijekavicu (zetski)

Postoje i prijelazi, poput;
Iločkog, novoštokavizirana i ekavizirana slavonska ikavska šćakavica,
Bokeljskog, prijelaznog između dubrovačkog i zetskog
Janjevačkog, torlakiziran dubrovački (takav je i karaševdki, a ima ih i još sličnih)

Novoštokavska jekavica je jasno razdjeljena.
*Dubrovački je zapadnoštokavski podijalekt, nastao iz Dubrovačkog dijalekta i samo je hrvatski
*Neretvansko-krajiški je zapadnoštokavski poddijalekt, nastao iz Neretvanskog. Većina govornika su mu Hrvati, iako je prisutan i kod "seoskih/brdskih" Srba zapadno od Brčkog. Većina gradova koja danas imaju srpsku većinu su bila ikavska.
*Istočnohercegovački je istočnoštokavski poddijalekt, nastao iz prijelaznog Istočnohumskog. Većina govornika su mu Srbi, iako se javljao i kod Muslimana (opstao oko Goražda i u naseljeničkim naseljima u i oko Sarajeva i istočnog Mostara, te Stocu, iako izumire) i crnogoraca (starohercegovački)

Kineski "dijalekti" ti se razlikuju više nego portugalski od rumunjskog.
Sjevernotalijanski su rođaci španjolskih i francuskih, zapadnoromanski, a ostali su rođaci rumunjskih (istočnoromanski), osim sardskih naravno.

Švicarski njemački ne želi biti jezik.
Itd

Notorno glupi "argumenti".
Lingvistika nema milosti za osjećanja malih nacija ili stanovnika jednog grada,
kao što teorija evolucije nema milosti za hrišćane ili muslimane, ili pak geografija za one što vjeruju u flat Earth.

Poenta nauke ( na hrvatskom znanosti) je da izučava fenomene . Dva fenomena sa svim skoro istim karakteristikama se posmatraju kao varijacija jednog fenomena, a ne kao dva odvojena fenomena. Tako je i u lingvistici.

Razlike između hrvatske i srpske varijante su u stotinjak riječi (koje da politička situacija nije takva kakva jeste bi bili sinonimi, jer su poznati šta znače za bar 95% govornika iz druge varijante). Za ostatak sa "ije" i "je ", ili možda -isati i -irati (koje će btw razumjeti 100% govornika druge varijante) moguće je napisati formulu koja bi pretvarala riječ u jednoj verziji u onu drugu (dakle formulu, algoritam, ne rječnik). A moguće bi bilo (tim se lingvistika bavi) da se objasni zašto jedni govore -je ili -ije, na osnovu brzine govora, težine da se kaže odredjen glas u momentu itd. Dakle, izučavati unutar jednog fenomena.

Razlike između engleskog u Americi i UK se čine većim, kao i francuski u Parizu, i u Kvebeku (kvebeški francuski nerijetko ne razumijem, a pariški govorim veoma dobro, više bih poredio nivo razlika srpski -hrvatski, kao Pariz-Marsej).
Slično je i sa njemačkim, itd .

Bio sam prošle godine u Kini , u provinciji Anhei, susjed od famoznog Hubeja. Moj kolega, koji je iz provincije susjedne Sjevernoj Koreji mi je pomagao oko svega, te prevodio. Stvar je u tome što on nije uspijevao uvijek da razumi lokalne ljude. Kad bi dva lokalca govorila izmedju sebe on ih skoro ništa ne bi razumio, dok kad su govorili sa njim, mogao je da se sporazumi, jer bi tada govorili školski "mandarinski".

Po čemu?
Britanski i američki engleski se razlikuju po naglasku i određenom fontu riječi, tipa colour/color, kao i različitim skupovima dijalekata, ali...
Američki engleski potiče iz britanskog (iz 17 stoljeća, većinom), s time da je pomalo bastardiziran govorom ostalih europljana.

Slično imaš i za latinoameričke španjolske. Oni su manje-više svi nastali iz Sevillskog dijalekta 16. i 17. stoljeća.

Quebečki francuski je često arhaičan i ja isto nekad imam problema s razumjevanjem. Iako pariški govorim jako dobro.
Mislim da potiče iz doline Loire i okolice.

Svi ti jezici imaju isti izvor.
Hrvatski i srpski nisu ta priča.
Imaš google translator koji ima formule prevođenja, su po tebi španjolski i norveški isti jezik?

Ne shvaćam zašto ste toliko nedokazani?
Pogledaj školsku matematiku, kemiju ili tako nešto.
Da li je po tebi (istočno)norveški zapravo danski?
Da li su svi skandinavski isti?
Je li nizozemski njemački s govornom manom?
Itd.

Hrvatski i srpski su 90% slični. Onih 10% čine razliku.
Dijalektalno su 95% različiti.

Muslimani većinom dijele dijakekte s nama, iako su srbizirani u ex jugi.

Pričao sam s jednom curom iz bih na drugom forumu.
Kaže da ona ne kuži razliku, njoj su profesori u školi jedan tjedan pisali latinicom, a drugi ćirilicom.
Živi u inozemstvu, kad dođe tu, ljudi ju znaju ispravljati, jer miješa jezike.
Jbg.u HR je uvijek bio hrvatski, čuješ razliku.

Mandarinski kineski ti je kao latinski, a lokalni jezici su neolatinski tipa portugalski, talijanski..
A ima i ostalih koji spadaju u druge grupe jezika....

Govorim da je moguće napisati algoritam , relativno kratak, koji bi prebacivao riječi iz jedne varijante u drugu. Ne čitav riječnik! To znači da "up to this transformation" i "up to a hundred words" dvije varijante su iste.

Kad brojiš razlike, ti svako je i ije brojiš zasebno (da uvećaš broj). Pravi znanstvenik bi to brojao kao jednu minorni razliku, objašnjivu brzinom odredjenog govora ,itd.

Hrvatski i srpski su iz istog izvora. Bojim se da ti ne kontaš da jezici nastaju evolucijom. Dakle dosta vjerovatnoće, a stabilnije pozicije se zadržavaju. Evolucija ne proizvodi od različitih izvora slične stvari, jer je malena vjerovatnoća. Već od jedne stvari godinama ( u slučaju životinjske evolucije milionima godina) nastaju različite.

Ne bih da diram u tvoje hrvatsvo. Al to za jezike jeste pseudoznanost 100%

Jezici nisu prije bili toliko slični. Šćakavski dijalekti se u više navrata štokaviziraju kako je objasnio Ceha. Dakle Crkvenoslavenski, Bugari, 16. stoljeće i konačno jezični dogovori u 19. stoljeću koji postavljaju ovaj standard kakav danas imamo. Popriličan dio populacije nije pričao tim govorom dok ga nije naučio u školi. Izvorni govor im je naravno bio jako blizak, ali ne baš identičan. Tu su još i raznorazne migracije od Turaka naovamo koje su odigrale svoju ulogu. Zato danas pola Hrvatske ima hercegovačke korijene, počevši od Slavonaca, Dalmatinaca, a sad već i dobar dio Zagrepčana. Slično je pretpostavljam i u Srbiji, jezgra migracije prema sjeveru je vjerojatno bila sa hercegovačko-crnogorskog prostora. Svi ti faktori skupa su pridonijeli tome da danas imamo 4 gotovo ista standarda pogotovo u vokabularu.

Da je kojim slučajem povijesni tok išao drugačije, hrvatska štokavica bi zadržala puno više šćakavskih elemenata, a ikavica bi vjerojatno bila i raširenija od jekavske varijante. Vokabular bi isto tako bi ostao vezaniji uz čakavicu. S druge strane, istočna štokavica bi bila pod jačim utjecajem crkvenoslavenskog te bi bila sklonija ujednjačavanju sa torlačkim govorima.

Mada je to meni sve u neku ruku smiješno. Ove sve videe koje sam linkao... pa ja to sve razumijem. To ljudi preuveličavaju kad kažu da ne razumiju čakavce, kajkavce, torlake. Možda ima tu i tamo neki lokalni primjer koji više odskače od standarda. Ali generalno ti dijalekti su potpuno razumljivi. I Slovence i Bugare kad slušam skoro sve razumijem... kao i Slovake/Čehe.

Njemci sigurno unutar sebe imaju raznovrsnije dijalekte nego gotovo svi mi Slaveni skupa.

Problem je što si ti taj koji ne kuži.
Fino sam ti objasnio, i to u detalje, evoluciju oba jezika

Ne shvaćaš konvergentnu evoluciju, kako je krilo nastalo kod šišmiša, ptice i pterodaktila.

Jezik je živa stvar. Hrvatski i srpski su dijalektalno skoro pa disjunktni skupovi, presjek je jako malen.
Slični jesmo, slični su i Slovenci.

Objasnio sam ti i procese približavanja 2 jezika, od novoštokavizacije u 15., Otimansku vlast i utjecaje od 15-19.stoljeća na širenje nš-a, kao i ilirske i jugoslavenske pokušaje spajanja nespojivog.
Zbilja mi nije jasno što ti nije jasno.

Drugačiji;
*dijalekti 95%-od 16 hrvatskih i 8 srpskih dijalekata križamo se samo u jednom u većoj mjeri, a i u njemu u samo jednom poddijalektu.
*povijesni razvitak 90%, sličnosti pod Turcima i Jugoslavijama
*standardi 20%-drugačiji strućni leksici, gramatičke razlike...

Možeš složiti savršen algoritam, ali opet su to drugačiji jezici
Svaki narod ima pravo na svoj jezik

Uzmi musliće;
Razlike s Hrvatima
* 1 dijalekt kojeg ne pričaju Hrvati u većem broju i 15 dijalekata koji ne pričaju muslimani u većem broju
* povijesni razvitak, imaju višak turcizama, u povijesti se nisu smatrali odvojenima
* standardi 10%, srpskohrvatski mix
Razlike sa Srbima
*2 dijalekta kojim ne pričaju Srbi u većem broju i 6 dijalekata kojima ne pričaju muslimani u većem broju
*povijesni razvitak, bliži Hrvatima nego Srbima, jezik srbiziran u ex yu
*standard 10%, srpdkohrvatski mix

Crnogorci;
Razlike s Hrvatima
* 1 dijalekt kojeg ne pričaju Hrvati u većem broju i 15 dijalekata koji ne pričaju crnogorci u većem broju
* povijesni razvitak, bliži Srbima nego Hrvatima
* standardi 25%, srpski s lokalizmima
Razlike sa Srbima
* 0 dijalekta kojim ne pričaju Srbi u većem broju i 6 dijalekata kojima ne pričaju crnogorci u većem broju
* povijesni razvitak, bliži Srbima nego Hrvatima, jezik dodatno srbiziran u ex yu
* standard 5%, lokalizama
Razlike s muslimanima
* 0 dijalekt kojeg ne pričaju muslimani u većem broju i 2 dijalekata koji ne pričaju crnogorci u većem broju
* povijesni razvitak, imaju manjak turcizama, u povijesti pripadaju različitim dijalektima
* standardi 15%, dodatnih 5% na razliku srpski i bošnjački.

Dakle, hrvatski i srpski su odvojeni, bošnjački je prijelaz, a crnogorski ke lokalna inačica srodna srpskom.

Baza svih standardaje novoštokavski jekovskog izgovora, ali
*hrvatski je zapadni, baziran na neretvansko-krajiškom poddijalektu, pod utjecajem ostalih dijalekata, posebno novoštokavske ikavice i dubrovačkog, stiliziran po njima, vraćeno h i slično...
*srpski je istočni, baziran na istočnohercegovačkom, izmjenjen vojvođanskim/novoštokavskom ekavicom, nema hrvatskih stilizacija
*bošnjački je prijelaz, hrvatski s gomilom turcizama, srbiziran u jugi
*crnogorski je istočni, baziran ma istočnohercegovačkom, s manjim utjecajima vojvođanskog, a većim zetskog

I kak je to isto?

Upravo tako

Više se razlikuju 2 njemačka dijalekta nego hrvatski i poljski ili ruski.

Naravno da je za očekivati da postoji konvergencija evolucije u jeziku. Zato neki à priori nepovezani jezici mogu imati sličan “organ”, npr neki padež, neko glagolsko vrijeme. Medjutim, kao što evolucija neće stvoriti dva bića veoma slična ili skoro identična iz različitog porijekla, tako neće ni evolucija jezika stvoriti dva jezika skoro identična.
To implicira jednu stvar, da je izvor srpskog i hrvatskog isti.

Po tebi je hrvatski skup dijalekata sa odredjenih regija, srpski isto, a pošto se neki dijalekti ne preklapaju jezici su različiti. Ta definicija je besmislena sa lingvističke tačke, ali nije besmislena za političke potrebe. To što ti izučavaš moglo bi se nazvati “političkim jezikom” itd. Taj “fenomen” nije zanimljiv lingvistima, možda malo istoričarima ili politolozima.

Za mene je srpski ili hrvatski ovaj jezik što ga pišem, što se piše i govori na hercegbosna.org itd. Naravno da postoje varijacije na nivou regije, pa ponekad i na nivou sela.

Sve su to presipanja iz šupljeg u prazno. Pseudoznanost motivisana političkim ideologijama.

Kao što sam rekao, s poteza Hercegovine/Crne Gore se postupno širi taj svima nama opće poznat govor.

Pitanje bi bilo kako bi pričali da nije bilo Crkvenoslavenskog, Bugara, Turaka, migracija i jezičnih dogovora. To su sve faktori koji su nam približili i ujednačili govore odnosno proširile tu jednu skupinu govora.

Ti još uvijek ne kužiš.
Hrvatski i srpski dijalekti se razlikuju, svatko ima svoje.
Svako miješanje je minimalno.
Sadašnji jezici kojima pričamo su umjetno približavani.

I evolucija proizvodi slična stvorenja. Kit izgleda kao riba, a ihitiosaur kao delfin.
Bulazniš i to naveliko.

Hrvatski i srpski su braća po nastanku.
Predak im je općeslavenski (kao i svim slavenskim jezicima).
Pogledaj kakvi su jezici prije Turaka.
Vaš je srodniji bugarskom, a naš slovenskom.

Armenski ti je jezik koji je srodan grčkom po porijeklu.
Neko vrijeme je bio svrstavan u perzijsku skupinu jezika, jer je petzijski toliko utjecao na njega.

Hrvatski i srpski su odvojeni jezici. To što neki ljudi ne znaju razliku, jbg.

Sasvim je moguće i sasvim vjerovatno.

Ali istorija je išla kako je išla i rezultat je da mi pričamo jedan jezik. Nema se tu šta objašnjavati i pravdati. Kao što Robi reče, kakvu god crtu da stavimo ove varijante DEBELO prelaze tu crtu i zato su isti jezik.
Svaki govornik jedne varijante može da razumije najkomplikovanije konstrukcije , najkomplikovanije riječi , ima savršen osjećaj za položaj riječi rečenici u drugoj varijanti. Možemo da se poigramo sa riječima, smišljali bi nove sa apsolutno istom logikom.

Jedan fenomen (srpski) se dobije iz drugog fenomena (hrvatskog) sa minimalnim promjenama. To znači ako jednog dana lingvističari izađu sa teorijom hrvatskog jezika, u kojem objasne sve o tom jeziku , apsolutno ista teorija se može primjeneti na srpski, promjene su malobrojne i minimalne.

Sličniji si ti kitu nego riba (po DNA)

Ti bulazniš. Čitav život ćeš živjeti sa kompleksom da pričaš isti jezik sa Srbima. Da tvoj narod nije razvio zaseban jezik. Najbolje je bježati od istine u neke pseudoznanosti.

Kažu da se radi o istom jeziku ako su brojevi do 10 i dani u tjednu isti.

Ovako wikipedija opisuje hrvatski jezik

@Legionnaire
Čovjek ti tu lijepo objašnjava i argumentira i to stvari za koje prvi put čuješ a ti ga vrijeđaš. Jel te sram što zna više o tvom jeziku od tebe samog?

Legionre trola.
A zna se kako se postupa s trolovima na ozbiljnim platformama-bana ih se zauvik, također i njihov IP.