ti još sumnjaš u ono što ja dijagnosticiram stoposto?


ja bola, bio račun 4 marke i moro jadan ostavit bakšiša marku, lafo džentlmen i to, a treba iz škutorije...i viš...nikad mi neće oprostit... umro bi lik da dvaput kaže ćao.... šta umro...

Eto, nije mi baš ZG na dohvat ruke, a ni s parama i vremenom se sastat u posljednje vrijeme...
Ne znam samo hoće li inicijatorica susreta uvažiti ispriku ili će tražiti neku ispričnicu od liječnika, kao što vjerojatno traži od svojih učenika...

Ima nas još u Zabregu u lipnju , doći ćemo ako će se skupit ekipa ;)

i Gospar?!

po mojoj procjeni i trenutnim podacima, svi raspoloživi će biti prisutni.
ništa manje nisam ni očekivala.

jebo ja sebe ako vas troje skupi.
ipak, obavijestite me ukoliko se pojavi netko koga bi rado volio srest.

ja imam najbolju volju doći, ali zbog obiteljskih zdravstvenih problema, najvjerojatnije neću moći.
znam da zvuči kao isprika, ali pojedinci znaju detalje...
no, iza 19.06, kad, kako mi se čini, završava škola, a nadam se i moji problemi, u zagrebu sam sigurno jer imam i posla gore, pa svi koji imaju volju sa mnom popit kavu, više su nego dobrodošli.
ostali, koi su bliže amo, mogu to uvik napraviti u grudama, širokom, mostaru, ljubuškom... svejedno.
svakako se veselim i nadam susretu na ljeto gdje ćemo se moći i čupati za kikice u masovnijem broju

fala na pašnji

kako navija da bidnemo sami, to nisu istine.


iznenadit ćeš se da nisu svi plačipičke.
detalji početkom idućeg tjedna. eto me u sridu gore.
laku noć bola' više.

Bar Zriki može odahnut (za sada)

kako's ti ko Gazda neinformiran to je tužno...

nemam se ja šta iznenadit ili ne.
to je ionako tvoja sedeljka.

Jesu svi pozvani ili samo ovi navedeni u uvodnom postu? :raspa:

ma pozvani su svi. kad beg zove, beg i časti, a kad beg časti, nema ograničenja...

oldica je trenutno u banci, diže kredit, pa kad se vrati, sama će ti objasnit..

Dragi Guzda, iako ćeš ne sumnjam dobiti informejšnse čim se Duda probudi, ipak da ti se javim i ja, samo da znaš da sam preživjela...

Kao prvo, fala jer je ovaj forum mi dao fantastičnu noć u kojoj su se svi potrudili maltretirati me maksimalno svaki ponaosob, nanijevši mi što psihičke što fizičke traume dostatne cyber ptsp-a.
Spasio me tek konobar koji nas je na kraju morao izbaciti iz birtije.

Ka drugo - Junuz.... je divan.
I jebem mater ovim putem svima koji su ga pljuvali ikada, uključujući i mene.
Junuz mi je otkriće svih otkrića.

Dudu (divota smješkava žugatorska), PCM (lipota lipa i pametna), Patriot (srce ko srem i banat i bačka plus velež, duuuša draga).
Na one dvije majne budale iz Društva Uzajamnog Divljenja - Inkvi/Capo slova neću trošiti.

Uglavnom, fala Guzda.
Divno.
Jedna jedina riječ.


Fala mazlumići. Lavju.



ps. ultras, falio si.
pps. srboljupci, nije nas imo ko prcat, zriki otišo kući cipat drva. ilirka, be prepared.

što ne staviš fotke?

Prije par mjeseci je bilo nezamislivo da ta šarolika skupina može sjest za isti stol a da se ne popičkara, pa je ovo ogroman korak naprijed

Čestitam na pluralizmu i toleranciji, i naravno meni ispostavite račun za iće i piće

od ujutru ili od navečer?

Vjerovali ili ne neću nikome jebavat majku jer sam baniran ali upozorit ću da se na forumu kloniralo više nego u laboratoriju i nitko nije nikad snosio sankcije pa zato očekujem da u ime dosljednosti ne dobijem sankcije i ja.
Netko se pita koliko ima smisla klonirati se dan prije isteka kazne. E pa i ja, dakle odgovora na pitanje nema.

Lijepo je bilo vidjeti ljude s kojima se družiš već mjesecima, a s kojima se ipak nikad nisi pičkarao kako to sveznajući reče.
Nastavili smo tradiciju pametnih misli iako nismo došli ni do kakvog zaključka.
Osim da je organizatorica politički nepismena haha (što neće zamjerit, ako nije tada neka ni od sada)
Ipak hvala Martini jer je uspjela ono što nitko dosada nije.

Bilo je zanimljivo, vatreno, zabavno i iznad svega užitak biti ovdje zadnjih 9 mjeseci. cijeli jedan život prije života.
Hvala ti Herceg-bosno. Ne znam zapravo na čemu. Ma znam šalim se.
Uzdržat ću se od konkretizacije.
Nažalost, kako je to sinoć poluironično primijetio konobar kojemu smo ostali zadnji gosti, nikakvo rješenje nismo našli.
I kolikogod zloguko zvučalo, nećemo ga ni naći.
Bilo je lijepo. Prelijepo (ne samo jučer)
Psovke, uvrede , arogancija, i ostale stvare koje ste mogli čuti od mene na Herceg-bosni vjerovali ili ne, dali su najljepši mogući poklon i ispunili su mi srce do kraja kao nikad u životu.
Znam da mi većina ne zamjera. Većina ne brojkom, jer neki ljudi vrijede za desetoricu. Znaju oni koji.
Nažalost na kraju treba priznati nešto i sebi. Nikada se neću vratiti.
U svoj kraj. Iako, kao nikada do sada, sam zadnjih par mjeseci promišljao o realnosti života dolje, novog života.
Bila je to iluzija. Gorka, ali ipak dok je trajala, slatka.
Umoran sam. Ništa više novo ne mnogu reći a ponavljati mi se ne da.
Sve je već rečeno, a ponavljanje koliko god da je loše samo po sebi još je gore kad dođe čas da ti bude rečeno da se ponavljaš.
Volim te Herceg bosno. I forume, i zemljo i sve ono što mi je uz tebe došlo
Moje poslanje je očito negdje drugdje.
i za kraj;

i ja bi isto htio vidjeti oldicu; na onoj fotomontaži s indexa mi izgleda preslatko

I za kraj; i od dvije trećine dosadašnjeg života oproštaj
volim te mama al ne više od dinama











volim te dinamo al ne više od



i...


za kraj, a što drugo

nestade sličica jednog preslatkog stvorenjca, ali dobro, shvatih poruku ;)

znači, zriki nije bijo? lipo bi ja izvisila da san se oslonila na njega... ne znam ko još u pošušju cipa drva u šestom misecu

ma drago mi što van je bilo lipo isto ko da san i ja bila tamo

neumjesno je tražit slike kad ni vi mene ne vidite, ali očekujem detaljnije izvješće sa radnog sastanka u pm pretincu kad se drugi put logiram... pa navalite

Nebo je bilo narančasto. Ne, ljubičasto! Nebo se slagalo s bojom njegovih očiju, dok smo se Zagreb i ja pokušavali bezuspješno, po tko zna koji put, naviknuti jedno na drugo.

Uvijek sam željela nemoguće stvari. Da Neretva teče niz zeleni Hum i svojom hukom stvara veličanstven slap. Možda tada nitko nikad ne bi otišao čeznući za bjelinom Niagare, tvrdeći da je Kravica premala za njihove ideale. Da se Neretva ne ulijeva u more, već da negdje dolje postoji neki rotor, pa nam se vrati opet natrag, sretna što je usnama dotaknula sol, a još sretnija kad ponovo pokuca na vrata kršovitog neba hercegovačkog.

Možda bi tada taj krug bio dovoljan da zamijeni okrugle ulice zagrebačkog, minhenskog ili čikaškog rotora, njihova svjetla i pustolovine.
Možda nitko nikad ne bi otišao misleći da je tamo negdje bolje. Ne bi govno. Prokleti idealist.

U trenu dok razgovaramo, pomalo krckaju suze nad trepavicama, pomalo osmijeh titra pod jezikom.
Robinzon i Petko. To smo mi. S jednom malom razlikom. On je uvijek bio Robinzon s grčevitom željom da se spasi od osamljenih i bezličnih okvira provincije.

A ja…Jučer me je netko pitao što još uvijek radim dole, pod tim nebom, kako me ne guši sredina koju kao svojim krilima pomalo prerastam, kako me ne sputavaju sve nelogičnosti od koje raskrvarimo čela svaki novi dan pristajući na život u sranjima?

Vidiš, ti si možda već potpuno zaboravio, dragi daleki prijatelju, kako je to kad te probudi plava zora stiješnjena između brda, sunce što rastapa kamen i stvara čarobne obrtaje svijetlosti nad zelenim krošnjama lipa, kako je to kad osjetiš buru na licu dok s kule pokušavaš prebrojati kućice u daljini i stojiš u mrzlom Trebižatu koji paralelno umrtvljuje krvotok i ispunjava srce.

- Razjebana ti je zemlja skroz, kaže mi, gledajući me ravno u oči, kao policajac koji u kasne noćne sate prenosi roditeljima da im je dijete uhićeno, kao da je on tu zemlju viđao samo na televiziji ko neku rijetku krvoločnu životinju, kao da nije odrastao tu...

- Znam. I bez tebe to znam vrlo dobro. Ali je i nesnosno divna u isti tren.
Bijesan je. Nervozno lupka prstima od drveni stol.

- Misliš da ćeš nešto promijeniti? Zar ne vidiš da nema više normalnih u ovom nenormalnom spektaklu? Preseli se bona.

- Neka hvala, rekla sam drsko.
Neka.
Neka je i ružno i tužno i pusto, neka je...
Čak i takvo, još uvijek je najčarobnije na svijetu.

Ustala sam, ne mareći puno za protokol i otišla.
Dop Zorićevine, nakinđurene Panjevine, baera, humačkih jutara, Orlova kuka i procvjetalih lipa s vrha Avenije, trebao mi je kao nikad u životu.







Šta je srce na vrhu noža, ništa..
Ključaj temu, odo ja kući.

samo svi ti sto misle da mogu prerasti sredinu...ti se tek varaju da su nesto prerasli pa otisli negdje dalje na "prerastanje"...nikada covjek ne moze prerasti onoga koji ga je stvorio ...u ovom slucaju nikada hercegovac ili hercegovka ne moze prerasti Hercegovinu..., ni kadulju, ni smilje, ni vrisak, ni dracu, ni kamen, i sve ono vec opjevano najljepse iz humske zemlje

tko god misli da je prerastao hercegovniu taj nikada nije ni bio srastao sa njom

oni prerastanje sredine samo nazivaju svoj put kojim su posli....koji nije nisto drugo do klasicna linija manjeg otpora ...idem kuda mi je lakse i bolje.. vise mogucnosti... vece iskoristavanje talenta..vise svega ...


sto je sasvim normalno...ali mi je bezveze kad povlace i nagovaraju nekoga da dodje kod njih u zagreb, bec london, lihentsajn..da ga spase skucene sredine ..a ustvari mi se cini kao da zele otkinuti jos jedan komidc hercegovine za sebe ..a da usput i imaju alibi da je njihov izbor odlaska iz hercegovine bio jedini logicni i ispravan put...


logican da..., ali sreca pa hercegovci nisu ko Vulkanci iz Star Treka pa da cijeli svoj zivot temelje samo na logici...
mozda na kraju ispadne da izvozimo zdravorazumsku logiku..a hercika ostaje uvijek doma...

tako onda i jes.....srce je tamo gdje je dom ...

P.S.

sto se tebe tice spisateljice...trebala si ti ipak ostat gore kad te ljudi fino zovu...

calamus, još ovaj tjedan, proserendalo.

gospe ti koja patetika, pa moja je baba prerasla kadulju i cmilje a kamoli neće današnja generacija