Ima li negdje spisak broja delegata po republikama ?

The elected delegates of the congress were 1,457, as follows:

Serbia - 564 (including delegates of Vojvodina: 137 and Kosovo: 94),
Bosnia and Herzegovina - 248,
Croatia - 216,
Macedonia - 141,
Slovenia - 114,
Montenegro - 99
Yugoslav People's Army - 68,
Federation authorities - 7 members
SKJ authorities - 198 delegates
That was the total of 1,655 Congress delegates.

Hvala na odgovorima.

Na kojem organu je donešen ustav iz 74? Koji organ je sluzio kao federalno zakonodavno tijelo? Opet isti takav kongres?

Ovdje je jasno da su Srbi s lakoćom dominirali na kongresu, Hrvatska i Slovenija podzastupljeni, Crna Gora na dopingu, a tu
su i JNA, SKJ kao glasačka mašinerija.

Kongres su u konačnici isti dan sa Slovenijom napustili i Hrvatska, BIH i Makedonija, ali to nije spriječilo Miloševića da zaključi kongres 30.5.1990. godine.

Ostaje mi samo nejasan koncept Miloševićevske parole jedan čovjek jedan glas, je li mislio dominirati kroz republike i pokrajine ili bi za sitne pare kupio Makedonce to ne znam.

Etnički Srbi i Crnogorci su bili debela većina na kongresu.

Važno je još naglasiti da je u Hrvatskoj slovenski program ekonomskih reformi podupiralo 45 posto, reformu političkog sustava 33 posto i partijsku reformu 23 posto članstva, dok srbijanski program nije imao goto-vo nikakvu potporu: četiri do šest posto, iako su 25 posto članstva činili hrvatski Srbi (Jović, 2003.: 462-467)

Skupština SFRJ sastojala se iz dva doma: Saveznog veća i Veća republika i pokrajina. Savezno veće je sačinjavalo po trideset delegata samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih organizacija iz svake republike, odnosno po dvadeset delegata iz svake autonomne pokrajine. Kandidacioni postupak je sprovodio Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije. Veće je imalo predsednika i potpredsednika. Predsednik je predstavljao veće, sazivao sednice veća, predsedavao sednicama veća i potpisivao odluke i druge opšte akte koje je veće donosilo. Predsednik i potpredsednik veća birali su se na četiri godine.

Savezno veće je samostalno: odlučivalo o promeni Ustava SFRJ,...

U prosincu 1989. održan je 11. kon-gres SK Hrvatske (SKH) na kojemu je usvojen i završni dokument Osnovni pravci djelovanja SKH na reformi društva i SK. Kongres je prihvatio i potvrdio inicijativu Predsjedništva CK SKH o provedbi slobodnih višestranačkih izbora. U pogledu reforme SKJ opredijelio se za napuštanje demokratskog centralizma, ali i razmatranje pitanja „jedinstva SKJ na novima programskim osnovama“ (Večernji list, 14. 12. 1989: 4). Hrvatski komunisti ponudili su rješenje kroz sintagmu jugoslavenske sinteze. U objašnjenju tog termina među ostalim se navodi:

Uvažavanje složene interesne strukture jugoslavenskog društva, koja se ne iscrpljuje isključivo u dominantnom interesu pojedine nacije ili republičko-pokrajinske cjeline, pretpostavka je povezivanja jugoslavenskog društva... Svako nasilje nad tim procesima, zatvaranje u teritorijal-ne granice, nametanje jednog, dominantnoga interesa kao univerzalnog principa organiziranja neposredno je u suprotnosti s jugoslavenskom sintezom... Našu civilizacijsku zrelost potvrđujemo sposobnošću za suživot razlika. Zato ne pristajemo na majorizaciju izraženu nametanjem bilo koga parcijalnog, posebno nacionalnog interesa; ne pristajemo na diktat politike pritiska, na obnovu hegemonije.4

Prema tom dokumentu Jugoslavija može postojati samo kao zajednica slobodno udruženih naroda i narodnosti i njihovih socijalis-tičkih republika, u kojoj izvornu suverenost imaju republike, što uključuje i njihovo pravo na odcjepljenje. Odnosi u Federaciji trebaju se temeljiti na ravnopravnosti i samostalnosti republika, stoga ne može biti nadglasavanja u vezi s osnovnim pitanjima nego se ona moraju definirati konsenzusom (Naše teme, 1990.: 611).

Na kongresu je posebno raspravljano i o pripremnim dokumentima predstojećega saveznog kongresa SKJ. Predloženo je da se odredba o demokratskom centralizmu izbaci iz dokumenta o preobražaju SK i iz Statuta SKJ, te da se razradi načelo demokratskog jedinstva(Večernji list, 14.12.1989.: 8). To je bila još jedna sintagma stvorena od hrvatskih komunista koja je nudila poprilično nejasna, odnosno više načelna negoli konkretna rješenja. U određenoj mjeri razlog tome krije se u činjenici što unutar SKH nije postojao jedinstveni stav oko (dosega) reforme.

Primjerice u raspravi u vezi s promjenama Statuta SKH jasno su izražena različita mišljenja o ulozi SK u društvu.5 Otpor promjenama najbolje je vidljiv u tome što se demokratska opredjeljenja kongresa nisu sankcionirala u Statutu SKH. Tako je SKH ostao revolucionarna organizacija, zadržano je načelo demokratskog centralizma i uvjet ateističkog opredjeljenja za ulazak u SK. Iako je reformska struja bila u većini, promjene statuta su odgođene i prepuštene kongresu SKJ (Komunist, 22.12.1989.: 4)

SK Bosne i Hercegovine (SKBiH) na svom kongresu ostao je vjeran načelu demokratskog centralizma, ali uz nužnu redefiniciju, razradu, te „suvremenu reformsku i obnoviteljsku interpretaciju“. Ipak, na njemu se jasno izrazio stav protiv nadglasavanja o Programu SKJ te pitanjima koja se odnose na ravnopravnost naroda i narodnosti, republika i pokrajina. Budućnost višestranačkoga sustava, naglašeno je, ovisi prije svega o samim građanima i njihovim interesima. SKBiH usprotivio se i konfederalnoj Jugoslaviji, političkom organiziranju na nacionalnoj osnovi, depolitizaciji Jugoslavenske narodne armije (JNA) i načelu jedan čovjek jedan glas (Komunist, 7.1.1990.,: 7)

Makedonski komunisti, pak, izjasnili su se za avnojevsku i federativnu Jugoslaviju, dok su višestranački sustav ocijenili samo kao jednu vrstu političkog pluralizma o kojoj trebaju odlučiti sami građani (Komunist, 19.1.1990.: 12).

A Crna Gora, te pokrajine Vojvodina i Kosovo, nakon antibirokratske revolucije i postavljanja na rukovodeće položaje Miloševiću odanih ljudi, bile su čvrsto na liniji Srbije. Sama inicijativa i zahtjev za održavanje Izvanrednog kongresa SKJ pokrenuta je na Izvanrednoj kon-ferenciji SK Vojvodine u siječnju 1989. godine. Na skupu komunista Vojvodine potkraj studenoga 1989. odaslan je i energičan zahtjev za jedin-stvom u politici, ekonomiji i društvenom životu.

Opredijelili su se za jedinstveni SKJ, demokratski centralizam, jedinstveno jugoslavensko tržište, a kod pitanja političkog pluralizma prevladalo je mišljenje da on treba biti nestranački, odnosno unutar Socijalističkog saveza radnog naro-da/SSRN (Komunist, 7.1.1990.: 7). Crnogorska partija je u stavovima s kongresa SK Crne Gore početkom 1989. ocijenila da je nestranački plu-ralizam „nerealna politička projekcija koja nema utemeljenost niti u jednom postojećem društvu”, da bi potkraj 1989. neki članovi počeli otvoreno iznositi stavove suprotne tim zaključcima, a u prilog ograničavanja pluralizma (Komunist, 19.1.1990.: 12). Kosovska partija pod vodstvom Miloševićeva reformskog rukovodstva založila se za uklanjanje svih „rješenja unutar političkog sistema, kojima se ugrožava federativno ustrojstvo zemlje, unose elementi konfederalizma, omogućavaju i podstiču etatističko-birokratske dezintegracije“, te protiv „administrativno-biro-kratskog tumačenja samostalnosti republika i pokrajina“ (Komunist, 7.1.1990.: 8).

Kongres slovenskih komunista u svojim dokumentima jasno se odredio prema pitanjima pluralizma i reforme Federacije, posebno SKJ. U tom sklopu, kao prvi cilj, naglašava se potreba održavanja slobodnih višestranačkih izbora, a s time u vezi i napuštanje monopolnog položaja SKJ u cjelini, te njegovo odvajanje od države. Usto se naglašava i napuštanje demokratskog centralizma, te organiziranje SKJ kao saveza samostalnih republičkih saveza. To podrazumijeva konsenzualno odlučivanje o programskim, statutarnima i pitanjima ravnopravnosti naroda i narodnosti u SFRJ.

Ponovljen je i prijedlog o asimetričnoj federaciji te naglašena suverenost slovenskog naroda i njegovoga trajnog i neotuđivog prava na samoopredjeljenje, što uključuje i pravo na odcjepljenje. Također je naglašena i izvornost Ustava Socijalističke Republike Slovenije iz kojega se izvodi Ustav SFRJ (Komunist, 12.1.1990.: 6)

S druge strane, nakon uspostave jedinstvene Srbije, Milošević je nastojao uspostaviti i jedinstvenu Jugoslaviju. SK Srbije (SKS) se na republičkom kongresu opredijelio za slobodno političko udruživanje građana na demokratskoj socijalističkoj platformi, pri čemu je u središtu pojedinac koji svoje interese i inicijative izražava neposredno. Izraženo je čvrsto opredjeljenje za federativnu Jugoslaviju u kojoj niti „jedna republika ne može imati pravo da bude u federaciji ono-liko koliko joj to odgovara“.

Posebno je naglašen poznati stav o jedinstvenom SKJ (Komunist, 19.1.1990.: 13). Približno tjedan dana prije početka saveznog kongresa na sjednici CK SKS ponovljeni su ti stavovi, te naglašeno opredjeljenje za načelo demokratskog centralizma (jedan čovjek jedan glas) kao osnovnog oblika funkcioniranja SKJ. Također je izraženo i protivljenje tvrdnjama o republikama kao državama, a zatraženo je i jačanje funkcija savezne države (Politika, 13. 1. 1990.:10)

Međutim, glede hrvatskih komunista iz BiH na tom kongresu znam odgovor na to pitanje. Oni dakako nisu napustili kongres kada su delegati SKH napustili jer (vidjeti kao kod Srba u HR), ali su napustili isti nešto kasnije jer (a to je malo poznata činjenica) i rukovodstvo SKBiH na čelu sa Nijazom Durakovićem je par sati kasnije donijelo istu odluku kao i rukovodstvo SKH i napustilo kongres.

RSE: Da se nakratko vratimo 14. kongresu. Moram vas pitati zašto Ivica Račan i vi, kao prvi ljudi bosanskohercegovačke, odnosno hrvatske delegacije SK, niste sa kongresa izašli zajedno sa Slovencima?

Duraković: Slovenci su izašli mimo dogovora. Spontano. Oni su se, da kažem, sami dogovarali. Pošto smo i Račan i ja bili predsjedavajući na kongresu, po republičko - pokrajinskom principu, i mi smo sami bili iznenađeni brzinom izlaska slovenačke delegacije. Ako se sjećate, sekretar Predsjedništva je bio Štefan Korošec - Komiteja, kako smo ga mi zvali. Oni su na brzinu sazvali sastanak i kad su vidjeli da je njihovih tridesetak prijedloga odbijeno, čak i onih najbanalnijih, kao što sam već rekao, oni su se na brzinu dogovorili i napustli kongres, neki čak i sa suzama, poput Sonje Lokar. Tu istu noć su i Hrvati i Bosanci sazvali svoje delegacije. Sastali smo se u sali broj 2 u Sava centru i raspravljali do dva i po ujutru. I tada smo za divno čudo donijeli zajedničku odluku da i mi napustimo kongres. Ja se ni danas ne mogu načuditi kako je to moglo proći. Jer, u našoj delegaciji je bilo raznih prononsiranih srpskih nacionalista, počev od Darinke Đurašković. Bilo je i onih ordinarnih boljševika tipa Miće Carevića. A bilo je i državnika tipa Raifa Dizdarevića. I tu noć smo se odlučili, poslije duge rasprave negdje oko dva i po u noći, da napustimo kongres - znači tu noć, odnosno sutradan nakon što su otišli Slovenci. Prema tome, ni mi nismo toliko dugo čekali, možda je razlika u desetak sati.

https://www.slobodnaevropa.org/a/1045343.html

Ovdje je jasno da su Srbi s lakoćom dominirali na kongresu, Hrvatska i Slovenija podzastupljeni, Crna Gora na dopingu, a tu
su i JNA, SKJ kao glasačka mašinerija.

Kongres su u konačnici isti dan sa Slovenijom napustili i Hrvatska, BIH i Makedonija, ali to nije spriječilo Miloševića da zaključi kongres 30.5.1990. godine.

Ostaje mi samo nejasan koncept Miloševićevske parole jedan čovjek jedan glas, je li mislio dominirati kroz republike i pokrajine ili bi za sitne pare kupio Makedonce to ne znam.