Az blgraski naučev za dve nedelje.

Fascinantno lak jezik da se nauči za govornike našeg jezika.

Az se piše, as se izgovara. Tova e edna istinata, vsički razbiruva srpski. Šest meseci intenzivne obuke je realnije od dve nedelje. Misliš da je slovački puno drugačiji od bugarskog? Nije. Mi nismo ni svesni kakvu moć u sebi ima naš jezik, Nemci ljubomorno sve svoje dijalekte zadržavaju u okvirima nemačkog standarnog jezika (a to realno nisu), mi pak puštamo i za najmanju razliku. Neko se zezao da će jednog dana postojati katedra za pirotistiku, nisam siguran koliko dugo će to biti šala.

Pa jel razumete ovo?

Inače i torlački se razlikuje. Govor u Aleksincu i Vranju je dosta drugačiji. Mislim da je najteže razumeti Vranjance kada pričaju brzo svojim govorom. Ima možda još par govora teških za razumevanje. Ostalo zvuči drugačije, ali može da se razume bez većih problema.

Ovo je npr. govor u Leskovcu i Vlasotincu, sad ne znam da li možete da razumete. Nisam čuo da neko u Srbiji ovo ne razume. Možda se nađe poneka nepoznata reč, ali se kontekst razume.





Šta znam, možda tako deluje baš zato što je taj govor standard

Jezičke prakse koje mi danas u srpskom jeziku smatramo zastarelim, Bugari drže kao opšti nacionalni jezički standard. Recimo: imaše-nemaše, kupuvahu-kupuvaše... Bio sam vojnik na Kosovu, dosta žena koje su radile u kasarni kao civilina lica koristile su iste te sufiske. Vodnenije je močavara na bugarskom, roždenije Hristovo... To nije poseban jezik, ne kad ga proučiš pošteno i objektivno. Problem je što se taj jezik naziva svakako, a nije svako ime iz iste istorijske epohe. Nema Bugara u prvom veku, ima Srba na Kavkazu, nema Hrvata u drugom veku, ima Serbinum oko današnjeg Zagreba... Jezik nam je frapantno star, neverovatno bogat i složen. Baskijski, mađarski i albanski verujem da mogu da se ograde od značajnijeg uticaja srpskog u svom razvitku, ostali teško. Derivati.

Vidi, kiliko para toliko i muzike, ne tvrdim da mi je znanje bugarskog na nivou znanja engleskog, koje mi je, bez lažne skromnosti, kao da mi je maternji jezik. Ali ako uzmem bilo koji tekst na bugarskom da čitam, apsolutno ću sve razumeti. Dok na primer ne mislim da bih mogao fluidno da razgovaram sa nekim Bugarinom, kao što bih to bez problema to mogao sa nekim sa engleskog govornog područja.

Inače, slovački je generalno najsličniji da svim slovenskim jezicima.

Ovoj je baš original lekovački, a toj si znam zato što mi je majčina strana familiju iz Leskovac. I ne samo da gi savršeno razumem, nego umem i da gi govorim kao da sam rođen tamo.

I vo Blgarija ima razni dijalekti, Šopluk (predel oko Sofija) je najsličan na srbski i Šopi znnat i razbiraat srbski bez da moraat da go uče. Vsičko nas razbiraat, ama mi Blgarite ne razbiramo taka lesno i mora da go naučimo da bi mogli razbiraat blgarskija. Toa je na men jako interesno. Njiiv standard e govor od Veliko Trnovo.

Da, i onda su celih 500 godina odvojeno guslali o srpskim junacima na toj istoj ijekavici dok za hrvatske vrlo slabo.
Da su Srbi "dotepenci" preuzeli ijekavicu od Dubrovčana onda bi bilo logično da su i preuzeli i narodnu poeziju od njih tipa guslali o Hrvatima , ali iz nekog čudnog razloga bilo je obratno.
Toliko deseteraca i bugarštica je pevano u Dubrovniku o Marku Krlajeviću,Kosovu,Milošu Obiliću,Banović Strahinji,knezu Lazaru,....tokom vekova da čovek se mora zapitati zašto ovi dični ijekavski Hrvati pevaju o junacima nekog stranog šizmatičkog naroda koji su im još i jezik preuzeli??
Zanimljiv fenomen.

Epika dinarskog područja u vezi s Turcima odnosi se na razdoblje prije nego što je to područje palo pod Turke.
Sadržaj se te epike formira do pada pod Turke tih krajeva (1459-1479), s tim padom i stanovništvo bez obzira na vjeru ili narodnost biva odvojeno od krajeva koji još pružaju otpor, u kojem sad glavnu ulogu imaju Hrvati. Tako Zrinski, Krsto Frankopan ili Keglević teško mogu postati predmet epike stanovništva u Hercegovini.
U dalmatinskim gradovima uključivši i Dubrovnik, u književnosti koja je uglavnom autorska a ne narodna epika, opjevani su ljudi koji su, brat bratu, bili malo veći junaci od spomenutog Marka npr. Zrinski.
Sve ovo naravno nema veze sa pripadnošću ili nepripadnošću šizmaticima.
Kao što znamo, šizmatici su progonjeni zakonom.

Inače argument oko nacionalne pripadnosti likova iz epike je za upišati se.
Marko Kraljević Hrvat iz Livna i turski kolabracionist
Janoš Hunjadi(u epici Sibinjanin Janko) Mađar, pa rumunjski knezovi,onda Relja Krilatica i vojvoda Momčilo(s krilatim konjem) obojica Bugari dok većina Srba o tome nema pojma(misle da su to srbende), car Šišman i tako dalje.

Argumenti da se neka narječja međusobno ne razumiju ne znače da nisu isti jezik. Isto tako ima puno slučajeva da se unutar istog narječja ljudi ne razumiju ili se razumiju dosta težko. Na pr. izvorni Pazinjan i izvorni Labinjan u Istri se međusobno jako težko ili nikako ne razumiju, a još kad bi se tu ubacilo Buzećane, dodatno nastane pomutnja. Znači, unutar same Istre postoje tri ili četiri skupine koje se međusobno loše ili nikako ne razumiju. Slično je i s kajkavcima u Zagorju, Turopolju i Međimurju ili Gorskom Kotaru. Na pr. u Gorskom Kotaru ljudi kajkavci iz Lokva vrlo loše ili nikako kuže ljude kajkavce iz Čabra.
Zato je za razumievanje jezika jako važna poviest, a ne da se radi pogrješka koju su radili slavisti 19.st. kad su na silu sve štokavce htjeli pretvoriti u Srbe i onda se još ljutili na štokavce koji su sebe uporno zvali Hrvatima, ter se nisu htjeli uklopiti u njihovu ,,znanstvenu'' teoriju.

Čuj Marko Hrvat iz Livna?!
To je zapisao Mavro Orbin i gle čuda nije pomenuo da je Hrvat nego da je srpski princ , i inače Marko je rođen u Makedoniji što ga čini po tebi Makedoncem a po Orbinu dedu i oca mu je iz Livna doveo tamo car Dušan jer su se borili na Dušanovoj strani protiv bosanskog bana Stefana s'obziro da je Hercegovina bila u sastavu srpskog carstva.
Relja Krilatica znan kao i Relja od Pazara i Relja Bošnjanin jer kao i Momčilo bio srpski vlastelin i srpski vojskovođa , a o njegovom poreklu etničkom teško je išta znati jer se takvo šta ne pominje.
Sibinjanin Janko je neznanog porekla , ali izvori neki kažu da je bio sin nekog Vojka a unuk Serba iz Banata , tako kaže srpska i mađarska vikipedija dok čuvena hrvatska wikipedija to ne pominje uopšte(da mi je znati zašto )

[url]https://sh.wikipedia.org/wiki/Janoš_Hunjadi[/url]

Ali ovo uopšte nije ni bitno jer ja sam odgovarao u vezi ijekvice forumašu Weaselu pa sam spomenuo da je nemoguće da ako jedan doseljni narod preuzme tuđi jezik i narečje da tzv.starosedoci Hrvati-ijekavci prime tradiciju i pesništvo "dotepenaca" , a da ne govorim da su i Crnogorci ijekavci a oni eto za Weasella nisu detopeli odnekud jer ih kao ijekavce nije ni pomenuo.

Što se tiče kraljevića Marka, zanimljivo je ovo:
U krugu makedonskih i bugarskih narodnih pjesama o Kraljeviću Marku postoje dvie pjesme u kojima je rieč o djevojci ,,Arvatki'' koja stoluje u ,,Arvat-gradu'' u ,,arvatskoj zemlji'' i koja razpolaže nadnaravnim snagama (usp. pjesme ,,Krali Marko i Arvatka devojka'' i ,,Arvatka devojka i triese junaci'', Jordanov 1901: LXXX-LXXXIV, 137-150).

E moj Dane ako već aludiraš da je Marko zavodio Hrvaticu , malo si se zeznuo ali ima i zrnce i istine.

[url]https://sr.wikipedia.org/wiki/Арвати[/url]

Dakle Arvatka je iz sela Arvati u Makedoniji , a najpoznatiji čovek poreklom iz Arvata je Jovan Horvat srpski i ruski plemić koji je osnovao Novu Serbiju u Ukrajini.

[url]https://sr.wikipedia.org/wiki/Јован_Хорват[/url]

Eto , to je malo istine u onome što si pominjao.

1.Relja je bio vlastelin kako pod Dušanom,tako i pod Bizantincima,a jednom i samostalno.Kako je zapovjedao srpskim odredima u jednom periodu,tako je i bizantskim(pod carem Andronikom Paleologom),okretao se onako kako mu je za osobne interese više odgovaralo u datom trenutku.
2.Upravo zato što je porijeklo Janoša Hunjadija mutno i postoje tri verzije od kojih se nijednu ne može definitivno ni dokazati ni osporiti,priča o njemu izričito kao Srbinu je glupost.Na istom nivou kao teorija o Marku Polu kao Hrvatu,špekulacija i mit.
3. Momčilo je bio Bugarin, evo ti i link
https://en.wikipedia.org/wiki/Momchil
Dokazivati nečiju etničku pripadnost preko ovih likova je smijehotres žešći

Govor na tom području se oblikovao kroz stoljeća neovisno o etnicitetu.
Nije ga oblikovao nekakav posebni etnik nego je posljedica sinergije utjecaja.

Što se tiče Vlaha koji su dolazili na područje Dubrovnika i u okolicu, zanimljivo je da su sa sobom donosili hrvatsko ime na pr. u svom imenu:
26, svibnja 1397. ima ugovor između Dubrovčanina Marina Gundulića s Vlahom koji se zove ,,Brajan sin Hrvatina Trkulića''. Iz toga sliedi da je taj Vlah očito preuzeo hrvatsko ime još dok je bio u Srbiji ili Makedoniji. (Foretić Vinko 1969: 94)

Da. Zanimljivi su ti hrvatski nazivi mjesta i ljudi po Srbiji i drugim obližnjim južnoslavenskim državama. Očito oni bizantski pisci ne spominju Hrvate slučajno po tom području, još u srednjem vieku...

Hrvoje i Hrvatin su stara srpska imena i mnogi se Srbi čude oko toga , i zabeležena su u srednjem veku na Kosovu na spisku vlaha manastira Banjska, i već sam ovde govorio ranije da ta imena nemaju nikave direktne veze sa etnonimom Hrvat u smislu da je taj vlah Hrvatin sa Kosova bio ponosan na svoje hrvatsko etničko poreklo pa mu je otac zbog toga dao to ime pošto se eto doselio iz hrvatskih krajeva.
Ovaj Hrvatin se pominje početkom 14.veka , 100 pre prvog Hrvoja Vukčića Hrvatinića.





Ova druga slika sa srpskim Hrvojem je iz 16.veka.

jel tamo ono: ajde kad siđe sa ručku da me pozove.

Marko Kraljević Hrvat iz Livna, a Nimanjići naš rod i krv, nisu ih jednom nazvali hrvatskom lozom.

drugo su ovi noviji sukobi gdje danas Hrvat zazire od sveg srpskog i pravoslavnog.

Npr. u Dubrovniku je kao sto svi znamo pored plemstva zivio i obican hrvatski puk koji nije razumio italijanski jezik toga vremena. Zato su gazde to prevodile potcinjenima da znaju sta im je raditi, kako se ponasati.

Hrvatima prevode na srpski da bi razumjeli



Prevod:


Izvor: (Državni arhiv u Dubrovniku, seriјa 87, knj. 1, fol. 29)
I hrvatski puk Dubrovnika je sve razumio ovako na maternjem jeziku.

Izraz ,,Lingua serviana'' se ne odnosi na jezik nego na ćrilično pismo, jerbo gotovo izključivo taj izraz se koristi za ćirilicom napisane spise. Na prostoru Dubrovnika je pronađen jedan jedini latinični spis s izrazom lingua serviana i to zato što je isti bio priepis iz ćiriličnog spisa. Tu valja iztakunuti da su srbski iztraživači tiekom Jugoslavije uzduž i poprieko prekopali dubrovačke pismohrane ne bi li gdje našli dokaze o srbstvu Dubrovnika. U to vrieme ima hrpa primjera ne samo u Dubrovniku kako se brkaju pojmovi pismo i jezik.
A to što je ćirilično pismo često nazivano prema najbližem narodu koje ga je izključivo rabilo nije neko čudo...
Uglavnom, nema niti jednog dubrovačkog književnika koji svoj jezik naziva srbskim, za razliku od toga da svoj jezik jako često zove hrvatskim.