Osim tih antroponima, postoje i toponimi s hrvatskim imenima i to po Raškoj i Kosovu.
Srbski etnolog Stanoje M. Mijatović (1868.-1946.) zapisao je da se u selu ,,Veliko Popoviće'' u Resavi s iztočne strane Morave (danas Veliki Popović u obćini Despotovac) jedan od šest zaselaka zove ,,Rvatska'' (,,Rvatska Mala''). Jedno od tamošnjih četiriju seoskih vrela zove se ,,Rvatski Kladenac''. Jedan tamošnji rod koji slavi Mitrovdan i ima 12 domaćinstava zove se ,,Rvati''. Mijatović polazi od toga da je taj rod zasnovao ,,Stari Nikola Rvat, koji je umro 1673. godine'', kako ,,stoji na njegovu nadgrobnu spomeniku.''
Četrdeset kilometara zapadno od Velikoga Popovića i dvadeset km sjeveroiztočno od Kragujevca u općini Batočina nalazi se selo Žirovnica kojega se jedan zaselak zove ,,Rvati'' i ,,Rvatski Kraj''

Šešelj znanost. Sve samo da nešto nema veze s Hrvatima...

Znaci Hrvati srednjovjekovnog Dubrovnika pisali cirilicu?

Nisu jedini Hrvati koji su ju pisali...

Bile su dvije ćirilice na prostoru bivše Jugoslavije, hrvatska zapadna ćirilica zvala se bosančica.

Sa ručak. U toj slučaj se koristi infinitiv. Mada generalno, i kad koriste toj malo padeži koje koriste, nepogrešivo iskoriste pogrešan padež. Npr, umesto "Bio sam sa Draganom", kažu "Bio sam sa Draganu" (ako je u pitanje Dragana) ili "Bio sam sa Dragana" (ako je u pitanje Dragan).

Verovatno ste jedini narod na svetu koji može da se podiči sa TRI pisma.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Govori_o_hrvatskom_jeziku

»Žakan ubo ki za biskupom stoi v toi istoi crikvi (zove se hrvacki malik, a vlaški macarol), nima imiti od toga istoga keršćenja ne veće bolanač 15 vernez bnetačkih.«

Vinodolski zakon, 1288


»I pisaše listi ednoi i drugoi strami e'zikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebi shraniše e'zikom nemškim. I tako listi stari potvrdiše, strani vratiše, prepisavši ga sebi shraniše.«

Istarski razvod, 1325. (po nekim čitanjima glagoljične kratice datacija je 1275.)


»I tako sveti muž Konstanc naredi popove i knjigu harvacku i istumači iz grčkoga knjigu harvacku..«

Hrvatska kronika, vjerojatno u 14. stoljeću, područje Splita


»Tumačenje saltira hrvackoga«

Fraščićev psaltir, 1463., naslov


»..I obujamši vsu Grčiju i Bulgariju, Bosnu i Arbaniju, nalegoše (Turci) na jazik hrvacki posilajući zastupi velike; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom hrstjanskim, pobijajući se na poljih i na pasih i na brodih vod. Tagda že robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave daže do Gire Zaprte...«

Pop Martinac, poslije 1493., na Grobniku u Istri



»Libar Marka Marulića Splićanina, u kom se uzdrži istorija svete udovice Judit u versih hrvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodu puk izraelski od velike pogibli«.

Marko Marulić: Judita, 1501, naslov


..(ah nepomnjo i nehaju jazika hrvackoga!), evo ove same za nevolju pribiram i razgledam, i tebi, budi da se na nezrili trpki jabuci pri roka utrgani, zahvaljam za sasvima dramatna se ne ozvati. Znam da Hrvat mojih ne jedan ali dva, da mnozi mudri i naučeni jesu ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti, proslaviti i naresiti i umili bi, da vidi mi se da sa manom pačeli sobom sramuju i stide. I prem ako ki poje ali piše, u jini tuj jazik piše i poje, da jino ni, znaj, neg nepomnja od kriposti.

Petar Zoranić: "Planine", Zadar, 1536.


Bilo je ljudih (i sada ima ) naučnih i razumnih mnogo, ali nisu htili na svitlost dati, ma, što je gore, rugaju se onima koji su naški pisali i tiskali. Ja sam doisto najmanji i nerazumniji od svih, a da znam više, više bi i učinio na poštenje gospodina Boga, i na korist duhovnu našega naroda slavnoga i jezika hrvatskoga... Toma Babić, Cvit razlika mirisa duhovnoga - u narodu popularno nazvana "Babuša" (duhovne i nabožne pjesme, razgovori, pouke), Venecija, 1726., 1736., 1759., 1802., 1829.; Dubrovnik, 1851. Zadar 1898.



..I tvoju dobrotu i razum izbrani

u dugu životu višnji boga da shrani,

i da tvoj slavan glas razumnijem uresom

to više svaki čas diže k nebesom;

od koga uresa, razuma i slave

višnji Bog s nebesa razlike države

u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče

u vijencu i kruni po svijetu daleče,

a navlaš kud jezik hrvatski prohodi,

neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....

Mavro Vetranović, Dubrovnik: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom..", 1539. [6]


Bernardin Pavlović : "Priprauglegnie za dostoino rechi suetu missu i posli iste Boggu zahuaglegne / i zuagieno iz missala rimskoga i skupgleno, iz tomaçeno iz mnoghi ostaly devoti kniga i u' haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno po Ozcu Fra Bernardinu Paulovichiu iz Dubrounika Reda Svetoga O. Franceska ... - U Mleczi, 1747 ."


Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,

hrvatskoga diko i slavo jezika,

spjevaoče izvrsni, uresna kriposti,

........................

Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti

svake Bog nadili obilno milosti,

gospodom uresi, zakonmi i pravdom,

razlicim uzvisi imanjem i blagom,

svuda ga jes puna slava, svud on slove,

hrvatskih kruna gradov se svih zove,


Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.

Inace moderni Nijemci, Englezi, Talijani, Francuzi i drugi ne razume svoje zapise iz 15 stoljeca koliko im se jezik promijenio od onda za razliku od nas.
Tko pokuša promijenit ime hrvatskom jeziku na ''jugoslavenski'', ''srpskohrvatski'' ili bilo što drugo kao sto su cinili komunisti je veleizdajnik kome narod treba presudit na ulici ako treba

Navedi koga citiraš, to su elementarne stvari.

Zakon.

Razumiju izekako jednako kao i mi svoje tekstove ali ne razumiju npr jezik svoj iz 10. Ili 12. stoljeca dok to za slavene nije slucaj.

U jbt pa ti bi streljao po ulici?! , isti si k'o komunjare.

I Hrvati su menjali ime jezika mnogih znamenitih ličnosti iz hrvatske i južnoslovenske kulturne baštine , jer su ga oni zvali ilirskim,slovinskim,bosanskim,dalmatinskim,...pa opet ste vi ta imena posmtrali kao da je sinonim za hrvatski jezik.

Međutim većina tih hrvatskih kulturnjaka iz srednjeg veka i kasnije nisu imali dilemu da Srbi,Bosanci,Crnogorci i Hrvati govore jednim jezikom ma kako ga zvali , ako lažem ti me demantuj.
Nije nekim poltičarima tek tako palo napamet da jezik nazovu srpskohrvatksi ili hrvatskosrpski , zato postoji prosta tradicija istosti na kojoj su svi insistirali.

Četiri...

Ti isti koji su svoj jezik zvali slovinskim, ilirskim... su ta imena često sami izjednačili s imenom hrvatskim i tako nas buduće potomke naučili da ih izjednačavamo:

Antunu Vrančiću su jezik ilirički i jezik hrvatski istoznačnice:
Antun Vrančić u svojim bilježkama o ugarskom državniku i kardinalu Jurju Utišeniću (Utješenoviću) Vrančić kaže da se Utišenić rodio u Hrvatskoj (,,Croatia''), u mjestu kojem ime na hrvatskom jeziku (,,Croata lingua'') znači ,,kamenčić'' (Kamičac kraj Skradina, 1482.) (Hrvatski latinisti 1969: 662-663). U nastavku proslova Vrančić zove Šibenik, Skradin i Zadar slavnim ,,dalmatinskim gradovima'', a imena velikoga broja izvrstnih utvrda u unutrašnjosti prema Kninu i Bribiru kaže da ne spominje zbog pretvrdoga ,,ilirskoga'' izgovora.

,,Hrvatski to jest slovinski'':
Proslov iz knjige povjesničara Mate Marčinka «Iransko podrijetlo Hrvata», izašle u Zagrebu 2000.:
U jednoj latinskoj izpravi iz Krka godine 1504. kaže se: ,, ,...corvato cioe shiavon'' (hrvatski to jest slovinski) ,,...corvatinus sive corvatus'' (hrvaćanski ili hrvatski)... ,,natione corvatus'' (podrijetlom Hrvat)

Za Dubrovčanina dalmatinsko ime podređeno hrvatskom imenu:
Mavro Vetranović (1482-1576) Dubrovčanima poručuje da po ,,svietu svak pravi - da ste sve Dalmate natekli u slavi - ne samo Dalmate , gospodo predraga - neg još sve Hrvate skupivši jednaga'' (Pavić 1871: 57).
U poslanici svojemu prijatelju i književniku Petru Hektoroviću (1487.-1572.) s Hvara 30-ih godina XVI.st. Vetranović svoj jezik zove ,,naš jezik'', ,,slovinski jezik'', ,,jezik hrvatski'' (Rešetar 1901, Grčević 2013).

Bartol Kašić rieč Hrvat i hrvatski prevodi na talijanski kano ,,Sclavone'':
Bartol Kašić u svojem rukopisnom rječniku s kraja 16.st. natuknice ,,Hrvat'' i ,,hrvatski'' na talijanski ne prevodi samo s ,,Croato'', nego i sa ,,Sclavone'' (Kašić 1999: 123)

Latinski ,,Dalmatia'' se prevodi kano ,,Harvatska zemlja''
U novom izdanju Vrančićeva rječnika koje je pripremio češki benediktinac Petr Lodereker 1605. donosi se podatak da se latinski etnonim ,,Dalmata'' i toponim ,,Dalmatia'' na ,,dalmatinskom jeziku'' kaže ,,Harvat'' i ,,Harvatska zemlja'' (,,zemle''), a ,,Dalmatice'' da je ,,harvatski''. Ti se pojmovi na češkom prevode kano ,,Slowak'', Slowaky'', ,,Slowansky''.

Splitski nadbiskup Sforza Ponzoni godine 1620. u svojim župničkim uredbama piše: ,,klobučić mali po način dalmatinski ali harvacki''

Jakov Mikalja, prvi dubrovački leksikograf, u svojem rječniku ,,Blago jezika slovinskoga'' (1649.) na hrvatskom svoj jezik zove ,,jezik slovinski'', a na latinskom ,,lingua illyrica''. U istom rječniku za rieči ,,Hervat'' i ,,Hervatska zemglja'' piše prievod ne samo ,,Croata'' i ,,Croatia'', nego i ,,Illyricus'' i Illyricum''. Za razliku od toga za pojmove ,,Serbljin'' i ,,serbska zemglja'' Mikalja kaže da znače ,,Servianus'' i ,,Seruia/Rasia''.

Nasljednik splitskog nadbiskupa Sforze Ponzonija, Stjepan Cosmi (Cosmus) proglašuje nove župničke uredbe godine 1688. na latinskom i hrvatskom jeziku i svugdje izraz illyricus prevodi s hrvatski (,,Clero Illyrico — klera harvaskoga; idiomo Illyrico —harvaskoga izgovora'').

Zadarski kanonik Ivan Tanzlinger-Zanotić (1651.- 1705.) svoj rukopisni rječnik talijansko-hrvatsko-latinski posvećuje ,,hrvatskoj slovinskoj mladosti''; na rječniku je radio 25 godina, da bi protumačio riječi ,,od talijanskoga jezika u naš hrvatski slovinski jezik'' (S. Ježić, Hrvatska književnost, Zagreb 1944., 53.).

(Riva dei Schiavoni) Riva od Hrvatov ili Riva slovinska:
Prema Radoslavu Katičiću (Katičić 1989) na posljednjem je listu latiničnoga izdanja Budinićeva ,,Ispravnika za jereje'' (Mletci, 1709.) mletački knjižar Bartolo Occhi otisnuo katalog (popis) pod naslovom ,,Broj knjig hervatskih jimenovanih odzdola nahodi se u butiqi Bartula Occhi knjigara na Rivi od Hrvatov''. Kraljićeve ,,Pribogoljubne molitve'' izišle su pak 1734. ,,u Bnecih ... na Rivi slovinskoj''. Time se pokazuje da se Riva dei Schiavoni'' mogla prevoditi na dva načina: kano ,,Riva slovinska'' i kano ,,Riva od Hrvatov''.

Slavo=Hrvat
Pisar kapetana iz Perasta Vicka (Vičenca) Bujevića (ugostio ruskog diplomata Tolstoja), Julije Balović (Perast) (Šimunković 2004: 32) je 1693. napisao pomorski priručnik (Luetić 1954, Šimunković 2004) u kojem svoj materinski jezik na talijanskom zove ,,Slavo'' i ,,Slavo-Ilirico'' (Šimunković 2004: 26, 84). U rječničkom dielu toga priručnika talijanski narodozov ,,Slavo'' Balović prevodi na hrvatski narodozov ,,Hrvat''.

Marko Kuzmić iz Zadra napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka (zapravo, Govorenia duhovna za nauk za žakni) 1724./1725., koju je imao namjeru i objaviti. Knjiga se čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:
,,... koja su vele potribna u našemu hrvatskomu ali slovinskomu jeziku ...''

Lexicon latinum isusovca A. Jambrešića (Cesargrad, 20. rujna, 1706. - Varaždin, 13. ožujka, 1758.) iz godine 1742. ima dodatak: ,,Index Illyrico sive croatico — latinus''.

I još hrpa drugih primjera...

Ima još jedan primjer kako dubrovačko narječje i srbski jezik nisu smatrani istima u poviesti i to od samih Srba:

Dielovi zapisnika (koji su pisani njemački) sa sjednice od 17. studeni 1791. i od 9. siečnja 1792. gdje dvorski savjetnik grof Edlinger podupire episkopa i dvorskog savjetnika Ilirske dvorske kancelarije Petra Petrovića i tvrdi da bi dubrovački Stulićev rječnik u srbskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srbske književnojezične tradicije:
,,Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige. Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moral uginuti i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.'' (Magarašević 1898[194]: 6)

Episkop Petrović smatra Stulićev dubrovački rječnik hrvatskim i koji nema veze sa Srbima:
,,Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao, pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska narječja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao npr. gornjonjemački prema švapskom'' [...]
,,Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio. [...] Naš narod nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz ruku pradedovsko pismo.'' (Magarašević 1898 [194]: 4-5, usp. Brlek 1987: 70)

Znači, episkop Petrović krajem 18.st. točno zna da je njemu kano Srbinu dubrovačko narječje strani jezik s kojim Srbi nemaju veze, ter da taj dubrovački rječnik može izključivo poslužiti samo Hrvatima i Dalmatincima.

Govornicima "iliričkog" jezika treba da bude jasno da je to istoimeno maleno plemence živelo na obalama Ohridskog jezera, te da su sva druga antička plemena nazivana Ilirima jedino od strane Rima. Pa je i čitava prefektura na ovim prostorima ponela to ime.

Na koji način ste vi Hrvati u dokazanim izvorima vezani za prostor Makedonije? Da ne ulazim u nelogičnosti tipa davanja imena svom jeziku po nestaloj civilizaciji o kojoj se ne zna mnogo u akademskim krugovima.

To je isto kao kad bi Španci kolonisti svoj maternji jezik počeli nazivati portorikanski, jer su naselili to ostrvo.

Dane razmisli malo , slavenoserbski je književni jezik pod uticajem stare ćirilice,crkve i Rusa a ne govorni jezik Srba , i u to vreme većina intelektualaca je smatrala da govor nije prikladno zvati jezikom niti ga u školama učiti , pa tako kad čitamo dobar deo hrvatskih tekstova iz toga vremena oni nisu jezik hrvatskog običnog naroda već je to jezik pisaca i elite pod velikim uticajem Čeha i Rusa takođe.
Zato dolazi Vuk Karadžić i većina hrvatskih pisaca se njime slaže , međutim ima otpora i kod Srba i kod Hrvata jer običan jezik narodni koji je Vuk u NARODU ZAPISIVAO su zvali "jezik govedara".

Bartol Kašić kaže i predgovoru Rituala Rimskog:

»Velekrat sam razmišljao i razgovarajući se s druzimi iziskovao, kojim bismo načinom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naša besidenja slovinska; ne mogosmo nikakova posobita najći, s kojim bi se moglo ne samo svima rusagom, paček ni jednomu samomu ugoditi gradu. Jere svaki človik svoga grada govor i besidenje hvali: Hrvat, Dalmatin, Bošnjak, Dubrovčanin, Srbljin. Što ćemo dakle reći i odlučiti? Razborito i razložito scinim ja zaisto i mnim, da oni pisalac, koji hoće štogod upisati naški, ima nastojati, koliko najbolje može, onim govorom upisati, koga on višt u mnozih pozna, da je najopćeniji i koga može svak' lašnje razumiti i s koristju pročtiti: neka kakogodire mnozima ugodi. Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika istomačiti naški, bivši ja govorio i općio s ljudmi od razlicih rusaga slovinskih hodeći po svitu, i ja sam njih ovaka govorenja razumio i oni su moja (krstjani, Rašijani, Srblji poluvirci i Turci). Jur dakle, ako ja bosanski upišem ove riči: poslao sam, učio sam, rekao sam ili take ine, ne branim zato Dalmatinu našemu, da on ne obrati na svoj način ove iste riči i inake ter reče: poslal sam, učil sam, rekal sam; ni manje Dubrovčaninu, da ne reče: poslo sam, reko sam; ali gdi ja upišem: što ili šta, ne branim Dalmatinu, da on reče: ča, ter tako u inih ričih, koje ne budu upisane načinom svoga grada ili mista, svak' na svoj način navrnuvši slovo kojegodir po svojoj običaji: tako ne imamo koriti jedni druzih veleći, da zanose.«

Inače Ritual Rimski je pisan u vreme protivreformacije , ali je zapravo korišćen za pokatoličavanje Srbalja poluviraca

https://i.imgur.com/u5HmzGR.jpg

Pojam "ilirski" su prvi Srbi koristili , pa tako kaže iz žitija kralja Stefana Dečanskog:

I iza tih reči tamo pođe. A srete ga onaj koji je svetiteljstvovao, tadanji arhiepiskop, sa mnogom radošću i carskom čašću, Nikodim zvani, i Hristov učenik vaistinu po prvom Nikodimu. A kada su bili u crkvi, arhijerej uzevši rukama krunu carstva, venčavaše njegovu časnu glavu, pokazavši ga kao savršena cara svim ilirskim narodima. Zatim ustavši otuda, iđaše na borbu.

https://www.rastko.rs/knjizevnost/liturgicka/camblak-zitije_decanskog.html

Dakle , pojam iliriski je označavao tada južne Slovene jer Camblak koristi plural.
Tako da pojam "iliriski jezik" isključivo je označava naš zajednički jezik ma kako ga zvali.

U čuvenom Fojničkom Grbovniku koji je bio osnova zašto su katolici svoj jezik zvali iliričkim u naslovu knjige piše:

Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliričkoga i Serpskoga vladania

A osnovni grb zajednički iliti ilirski pored svih manjih plemićkih grbova je:

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/13/Fojnicki_grbovnik_combined_coa.jpg

Dakle sredinjšnji je dvoglavi orao srpskog carstva iliti cara Dušana , a sa strane je srpski grbsa četiri ocila, desni je šahovnica,.....dakle ILIRSKO CARSTVO

Ukratko, vi srbi niste imali ništa dok niste sve to smislili u 19. vijeku.
dogovor gdje će te šta ukrasti i na koji način.
Sve gradite na Nemanjićima koji su.. Nikome nije jasno šta su i ko su. Sve što o njima stoji nagađanja su. Prije njih nemate ništa, nikakvih dokaza, samo priče izmišljene i nagađanja. Doduše odlično odrađeno i predstavljeno
Padate u turski mrak i gubite i to malo što ste za njih stekli. Nemate književnost nikakvu zato kadete i služite se lažima.
Vi ste paraziti

1849 godine Ante Starčević odgovara Srpskom dnevniku i Beogradskim novinama u kojima se tvrdilo da su Hrvati ukrali jezik Srbima štoviše da Hrvatȃ zapravo niti nema.

"Mi žali bože znamo da se neznanstvo više manje derži sve diece Adamove, ali nismo ni sanjali, da ima tako pametnih glavah, koje bi mislile da Hèrvati pišu ali da namieravaju pisati kojime drugim jezikom izvan materinskoga hèrvatskoga jezika. I zbilja, koje li je taj jezik serbski? Je li možda onaj, koi se nalazi u nekolika stara kirilska rukopisa? Neka bude čiji mu drago, hèrvatski nije. Je li onaj, kojima je tiskana - ako se ne varamo - pèrva kirilska necèrkvena knjiga oko polovice prošloga 18. vieka - tj. kojime je pisan prevod stematografie ilirske od našega Vitezovića? - I onaj od naše hèrvatske strane neka nosi s božjim blagoslovom kogod hoće. Je li to onaj jezik, kojime je pisao n.p. Raić i još nekolika kirilovca; kojime je u kirilici izašao naš Gundulić? Mi ni taj jezik ne priznajemo za jezik hèrvatski, neka si ga posvoji, kome se hoće. (...) Narod hèrvatski ima starie spomenike u svome jeziku nego li ijedan njegov slavjanski brat; hèrvatski jezik proslaviše stotine pisacah u ono doba, kad zapadni narodi, danas najizobraženiji, jedva da su znali otče naš u svome jeziku izbrojiti, narod hèrvatski ima u svome jeziku klasičnost od onog vremena, kad su drugdie izlazili n.p. "triumbfwagen-i des Antimonii", i slične stvari; klasičnost, koja se s talianskom svoga vremena natieče, a za druge takmace u Europi ne zna; klasičnost, koja je trajala do padnutja republike dubrovačke i mletačke. (...) Neka se ne boji pisac članka u "srbskome dnevniku" da Hèrvati traže jezik, u kome bi pisali; oni su ga već odavno našli u stotinam knjigah i milionim dušah. Hèrvati imaju tri nariečja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko, i svako je izobraženie nego li ono, koga neki "srbskim" zovu. Hèrvatu, koi se je tuđinstvom pokvario, treba se naučiti svoj jezik, a ima odkuda. Mi o tome danas i radimo i ne želimo ni jedno od ona tri nariečja posve zabaciti."

Ovdje Bartol Kašić stavlja ,,Srbljine'' skupa s Hrvatima. Meni to s jedne strane miriši na pokušaj stavljanja Srba pod okrilje hrvatske narodnosti (to je Pavao Riter Vitezović malo izravnije pojasnio), a s druge strane ovo trpanje u isti koš Hrvata i Srba je također bilo pod utjecajem izvana zbog širenja katoličke vjere, a ne da je sponatno došlo od naroda iznutra kako je to bilo po pitanju odnosa Dubrovčana, kajakavaca ili čakavaca. Jednako tako se pokušavao stvoriti zajednički staroslavenski jezik zbog širenja katoličanstva na Ruse, ter je čak bilo pokušaja da se hrvatski (ilirski jezik) nametne svim Slavenima jerbo se tada smatralo da su svi Slaveni potekli od Hrvata.

Dane, nemoj opet posle više godina da ispadaš glup pa da ti se svi smeju.

Čitaj pažljivo , ovde govori o tome da svako svoje besidenje hvali Hrvat,Dalmatin,Dubrovčanin i Bošnjak.

Dakle:

Hrvat=kajkavac
Dalmatin=čakavac
Dubrovčanin=štokavac ijekavac
Bošnjak=štokavac ikavac
Srbljin=štokavac ekavac

Posle Bartol deli ovdašnje ljude po veri:

Krstjanin=katolik
Rašijan=pravoslavac
Turčin=musliman
Srbljin poluvirac=? , verovatno neki polukatolički i polupravoslavni Srbi iz BiH i šire koji su ostali bez duhovnog patronata crkve jako dugo , ili nikad nisu ni bili zapravo , uostalom takva je bila crkva bosanska.

Opet hrvatske izvore izvlačiš. Daj ti nema neki srpski izvor koji spominje postojanje srpskog jezika.

Ne postoji srpski jezik , Hrvati su ga iz nekog svog čudnog razloga izmislili i prišili jednom njima nepoznatom stranom narodu.