u konačnici mogu zaključiti da je doslovno šaka Hrvata, u nekim situacijama doslovno govorimo o pojedincima, preokrenula tok rata i samim time povijest i budućnost.

do ove godine se nisam osobito interesirao za 1991. godinu, odnosno mislio sam da dosta toga znam, ali ispostavilo se da to i nije baš tako, puno više sam znao o ratnoj 1992. u BIH nego o 1991. godini u Hrvatskoj.

nekako je ta 1991. svedena na pojmove poput obrane Hrvatske, pada Vukovara, neovisnost, a dosta toga ostaje nepoznato iako zaslužuje svaku pažnju i znanje o tome.

dijelom me 1991. odbija zbog moje prirode, ali većim dijelom jer mi je kao klincu to jako konfuzan period, odnosno ne znam kad se što dogodilo, kronologija mi je u k, sjećanja su više kao miks svega i svačega. recimo stari mi je mobiliziran 1993. na novigradsko ratište, pojma nisam imao da je posljedica toga operacija Maslenica.

tek od 1994. stvari mi sjedaju na svoje mjesto pa počinjem ciljano pratiti F1, da znam kad su trke, pa onda Ligu prvaka, svjetsko prvenstvo u nogometu i tako redom.

meni je rat kronološki u glavi posložen od oslobođenja Kupresa pa nadalje. znam da sam još u ljeto 1993. godine u svom vrtu u TGu ležao sa zračnom puškom okrenut prema Kupresu i skidao Srbe do zadnjeg (mislim da sam pucao po Borovoj glavi ili po prvoj planini koju vidim prema Šujici).

moguće je i da sam najmlađi Hrvat koji se savršeno sjeća svake vojne pobjede u 1994. i 1995. godine i sretan sam da sam to doživio.


da se vratim na 1991. i svoje neke zaključke ključnih trenutaka.

3 su ključna trenutka u obrani Hrvatske koja su doslovno visila o niti i samo je nadljudska hrabrost naših bojovnika okrenula tijek povijesti koji je danas mogao biti posve drukčiji. pišem kronološki poredak, iako se većina toga poklapa vremenski.

1. obrana Gospića
osvajanjem Gospića Srbi faktički presjecaju Hrvatsku, potpuno ovladavaju Likom i Velebitom i izlaze iznad Karlobaga, matna pozicija za Hrvatsku.
Gospić je jedino veće mjesto u kojem je bilo preko 20% Srba, a da nije 1991. palo u srpske ruke.
taj trenutak za mene ima i osobnu težinu jer je to za mog strica bila prvo vatreno krštenje nakon što se pridružio HV-u, poslani su u Gospić u trenutku kad se u Zagrebu pričalo da je Gospić već pao i u svojoj prvoj akciji na ulasku JNA u Gospić zarobljavaju 5 transportera i prvog uopće JNA generala (više na tu temu u videu).
HV je do kraja 9. mjeseca 1991. ne samo obranio grad nego i odbacio crtu obrane na 8 km.



2. obrana Šibenika
apsolutno najkritičniji moment u obrani Hrvatske je zauzimanje šibenskog mosta od strane Mladićevih snaga, u tom trenutku Hrvatska je de facto presječena i to stanje traje 7 dana. Mladić je prvi dan mogao preći most i nastaviti prodor prema gradu, ali je okljevao i ostao na mostu što se pokazalo presudnim. 2 dana ranije HV je ovladao protubrodskom bitnicom na otoku Žirju kojom je gađao JNA brodovlje, ali i tenkove M-84 na šibenskom mostu. legenda kaže da ih je s velikom preciznošću gađao Srbin. u međuvremenu HV uspijeva obraniti napad na Vodice, ovladava JNA vojarnama u okruženju i tako nanovo naoružani tjeraju neprijatelja s mosta i dalje prema zaleđu.



3. obrana Zadra
nakon neuspjeha u napadu na Šibenik, JNA kreće svom silom prema Zadru. u samom gradu je bilo više JNA vojarni pa su bili napadani kako iz samog grada tako i iz okruženja u koji je grad još ranije stavljen. na kraju se pokazalo da je ključ obrane grada bila linija bunkera kraljevine Italije prema prvoj Jugoslaviji i upravo je na tom linijama zadržana JNA koja nije uspjela probiti crtu obrane.




Honorable Mention

1. Obrana Vukovara, Osijeka i Vinkovaca
2. Obrana Lipika-Pakraca i zapadne Slavonije
3. Obrana Siska
4. Obrana Karlovca
5. Obrana Dubrovnika


Neznani heroj: Saborsko- možemo ga nazvati i lički Vukovar, mjesec dana odoljevao neprijatelju u potpunom okruženju, najbliži slobodni teritorij je bio Slunj prema kojem su se u konačnici povukli, a koji je i sam pao nekoliko dana kasnije. Saborsko je u svakom smislu lički Vukovar jer su i u Saborskom Srbi pobili sve što se tamo zateklo. Saborsko je i fenomen jer ga je branilo više domicilnih ljudi nego je bilo muškaraca sposobnih za vojnu službu na popisu iz 1991. godine, njih 250, što znači da se obrani priključio i dio stanovništva koji je živio izvan Saborskog. Saborsko pada 12.11. i to uslijed općeg tenkovsko-oklopno-pješačko-zračnog napada.




svakako vrijedi istaknuti i pomorske bitke koje svakako daju na značaju našim otocima, koji su te 1991. godine stvarno poslužili kao nosači oružja. kod napada JRM-a na Split i uvođenja pomorske blokade bitnice s otoka Brača i Hvara su potjerali mornaricu od Splita i nanijeli joj gubitke. to im nije bila dovoljna lekcija pa su još krenuli na Pelješac i Korčulu gdje su u potpunosti potučeni, toliko da su pobjegli na Vis i Lastovo i više nikad nisu isplovili do konačnog povlačenja JNA iz Hrvatske. Hrvatima su dovoljni i čamci na veslo da bi bili vladari Jadrana, ujedno i trajna lekcija svim susjedima kao i raspršivanje svih muslimanskih nada o nekim turskim brodovima ispred hrvatske obale. mogu biti samo na dnu hrvatskog mora.






Zanimljivosti
1. pokušavao sam pronaći grad koji je u nekom ratu napadnut s većom snagom od Vukovara, srazmjerno njegovoj veličini i modernosti naoružanja i ne pronalazim ništa smisleno. možda netko zna za neki grad na Bliskom istoku ili Kavkazu koji je napadan žešće od Vukovara, ali po mom nekom dojmu Vukovar je grad koji je najviše pogođen konvencionalnim naoružanjem u povijesti čovječanstva (razornost JNA 90-tih > Werhmacht 39.-45.).
2. sustavnost srpskih zločina- uzmemo li u obzir da je srpska pobuna započela još u ljeto 1990. godine i da su prvi oružani sukobi bili već u proljeće 1991. godine, srpski zločini nad civilima su krenuli relativno kasno, praktički godinu dana nakon pobune. vjerojatno je posljedica toga žestina hrvatske obrane i nanošenje neočekivanih gubitaka u ljudstvu i tehnici. od nekih manje poznatih zločina uslijed srpskog povlačenja ili iz čiste obijesti su pokolj hrvatskih civila u Voćinu i Baćinu.
3. dokumentiranje rata- razlog zašto rat 90-tih ostaje aktualan i svjež i danas je u postojanju kvalitetnih TV snimki i to s obje strane. tog nije bilo u drugom svjetskom ratu na našim prostorima, niti je postojao medij preko kojeg si mogao podsjetiti pamćenje pa je rat u Jugoslaviji 1970. već bio davno zaboravljen, izuzev nekih parola koje su ostale iz tog vremena i mita o NOB-u. danas svatko od nas se može neovisno o bilo kome svakodnevno baviti ovom temom i snimke će tu ostati za iduća desetljeća i stoljeća, vjerojatno u sve kvalitetnijim izdanjima kako će napredovati tehnologija. samim time to ostaje "trajna" vrijednost koja može poslužiti u bilo koju svrhu bilo kojem režimu u budućnosti.

za one koji žele znati više ili se makar osnovno informirati predlažem da pogledaju odličan dokumentarac u 12 nastavaka: Kako je obranjena Hrvatska.
dokumentarac se isključivo dotiče 1991. godine i to svakog pojedinog fronta i situacije na njemu i praktički nema nikakvih nepotrebnih pozadinskih političkih analiza.

sebi sam za zadatak zadao u idućem vremenu obići sve ijednu ključnu točku obrane i herojskog otpora, posebno tu u blizini Zagreba, po Baniji i Kordunu gdje ionako svako malo švrljam.

u konačnici mogu zaključiti da je doslovno šaka Hrvata, u nekim situacijama doslovno govorimo o pojedincima, preokrenula tok rata i samim time povijest i budućnost.

Bitka za vojarne u Zagrebu

- U Zagrebu se nalazilo 50 vojnih objekata JNA

- Vodstvo NZ-a Trešnjevka dobilo je informacije da su cijevi teškokalibarskih haubica od 203 mm okrenute prema pogonu Plive te prema vrtićkim i školskim objektima u Selskoj, pa je postojala opravdana bojazan od mogućeg granatiranja tih objekata

- Tijekom preuzimanja vojarne "Prečko", došlo je čak i do unakrsne vatre, u kojoj nije bilo stradalih.

- Na Črnomercu su postojale tri vojarne: „Ivan Gošnjak“, „Kumrovec“ i „Ivo Lola Ribar“. Sve su one bile u sklopu Vojnotehničkog školskog centra kopnene vojske JNA „General armije Ivan Gošnjak“. Postojala je opasnost od granatiranja pogona „Plive“, „Zagrebačke pivovare“, Elektrine toplane na Trešnjevci, ciglane na tramvajskom okretištu Črnomerec, kao i uništavanje upravo tih stambenih objekata oko vojarni.

- Jedna od dvije najveće vojarne u gradu Zagrebu bila je tzv. Maršalka, tj. vojarna „Maršal Tito“ u Novom Zagrebu. U njoj se nalazilo sjedište, ljudstvo i naoružanje 140. mehanizirane brigade JNA. Taj je vojni objekt bio na površini od 80-ak hektara s tenkovskim i raketnotopničkim naoružanjem. Prvi problemi vezani za tu vojarnu počeli su u siječnju 1991. godine kada je savezni vojni vrh prijetio vojnim djelovanjem u Zagrebu, ali na svu sreću, te su prijetnje ostale samo verbalne. Sljedeća napeta situacija došla je u lipnju 1991. godine, nakon proglašenja samostalnosti Hrvatske i Slovenije. Tada su iz Maršalke izašli tenkovi koji su u koloni trebali produžiti prema Sloveniji, no građani su dočekali tenkove, iz kojih je zapucano, no i od strane građana odgovoreno je na taj napad. Nažalost, taj je kratkotrajni sukob završio pogibijom jednog pripadnika NZ-a i dvojice vojnika JNA. Zbog stalne opasnosti od vojnog djelovanja iz Maršalke, blokada je povremeno otpuštala, a povremeno jačala. Komunalije su bile nekoliko puta isključivane pa ponovno uključivane. Osim napetosti koja je već postojala, stalni oružani ispadi vojnika JNA još su je povećavali. Naime, tijekom rujna, listopada i studenog 1991. godine, vojska je u više navrata otvarala vatru po stambenim objektima. Pripadnici NZ-a su za to vrijeme oko vojarne iskopali i podigli mrežu rovova, zapreka, skloništa i grudobrana te su rotupješadijskim i protutenkovskim minama minirali pojas uz ogradu i na ulazima u Maršalku. Između 150 i 200 naoružanih pripadnika NZ-a Novi Zagreb svakog je dana bilo prisutno na položajima u tri blokadno-opsadna sektora oko Maršalke. Tri mjeseca je trajala opsada te vojarne

- Uz Maršalku, najveća vojarna u Zagrebu bila je i Borongajka, a najveća znači da je predstavljala i jednu od najvećih opasnosti za istočni dio grada. Njezino pravo ime bilo je vojarna „Narodni heroj Dušan Ćorković“, a njezina blokada također je započela 13. rujna 1991. Postojala je opravdana bojazan da će vojska iz te vojarne napasti industrijsku zonu na Žitnjaku, što bi rezultiralo biološkom i kemijskom katastrofom za Zagreb, no ta je opasnost izbjegnuta. S druge strane, pucanje iz vojarne tijekom rujna i listopada 1991. godine, nanijelo je materijalnu štetu po okolnim stambenim zgradama, kućama i tvornicama. U jednom trenutku zbog paljbe je izgorjelo čak sedam katova jedne zgrade.

- U opsadi vojarni korištene su ježevi te protutenkovske i protupješadijske mine i grudobrani ograđeni vrećama punjenim pijeskom (+ naravno naoružani pripadnici Narodne zaštite). Većina vojarni se predala zbog blokada (presijecanja vode, struje, telefonskih linija), a u ruke hrvatske vojske došla veća količina tenkova, topničkih oruđa i oružja, tisuće komada pješačkog oružja te milijuni komada streljiva.

Bombardiranja i raketiranja grada

- Još u svibnju 1991. godine zapovjednik 10. korpusa JNA sa sjedištem u Zagrebu, Dušan Uzelac, izdao je zapovijed o „stavljanju mirnodopskog sastava 10. korpusa u potpunu borbenu gotovost“, što je, kako u ostatku dokumenta piše, značilo da je taj korpus potpuno slobodan spriječiti sve međunacionalne sukobe, građanski rat, a na svaki napad na pripadnike JNA odgovoriti vatrom, uništiti i onesposobiti napadače.

- Narodna zaštita dežurala je po ulicama, poslovnim/stambenim zgradama, bolnicama, skloništima, tvornicama, željeznicama, drugim važnim objektima itd., pripremala i održavala skloništa/podrume, provodila zamračenja i informirala građane u slučaju zračne opasnosti. Bilo je oko 900 skloništa i 5500 podruma spremnih u slučaju uzbune

- Od 1. listopada 1991. raketirani su i onesposobljeni odašiljači na Sljemenu, raketirana je zrakoplovna luka Lučko, a na dan pada vojarne JNA u Samoboru (7. listopada 1991.), raketirana su rubna gradska naselja i samoborsko područje, pri čemu je poginula jedna prognanica iz Vukovara. Došlo je do prekida programa Hrvatske televizije i radija. Nakon napada donesena je odluka o ponovnom zamračenju. Trgovine su smjele raditi do 18h, automobili nisu smjeli voziti više od 40 km na sat, a sve škole i vrtići bili su zatvoreni do daljnjeg. U Zagrebu je pet puta oglašena uzbuna zbog opasnosti od zračnog napada. Tijekom cijelog dana raketirana su područja oko Zagreba, kod mjesta Kravarsko je tijekom bombardiranja poginuo jedan civil, a gađani su i objekti ZNG-a te je ubijen jedan gardist, a nekoliko ih je ranjeno.

- 7. listopada 1991. raketirani su Banski dvori, dan kada je isticao moratorij na odluke Sabora o proglašenju neovisnosti. U tom napadu cilj je bio ubiti predsjednika Tuđmana, koji je pukom srećom izbjegao smrt. U napadu je stradala i povijesna jezgra grada Zagreba, među ostalim i Prirodoslovni muzej, Galerija Meštrović, palača Jelačić, dječji vrtići, Zbirka glazbenih automata i tako dalje.

- Hrvatske obavještajne službe presretale su razgovore sa srpske i strane JNA te su tako uhvatile i 17. listopada naredbu generala Vasiljevića kako je potrebno izvršiti novi napad na Zagreb, u tolikim razmjerima da zagrebački centar uopće više ne postoji.

- Već je do siječnja 1992. godine objavljeno 49 zračnih i općih uzbuna.

- Iz Zagreba je napuštena i zadnja vojarna do kraja 1991. godine. Nakon toga, Zagreb nije trpio velike napade sve do 1995. godine, iako je pojedinačnih napada na grad i okolicu bilo i kroz 1993. godinu. Do 1994. godine, u Zagrebu je poginulo desetero, a ranjeno trideset i sedmero djece.

- Ponovno, veće raketiranje Zagreba odvilo se i 2. i 3. svibnja 1995. kao osveta Republike Srpske Krajine zbog gubitka zapadne Slavonije. Napade na grad naredio je Milan Martić. Bila je to osveta nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak.

-Grad je gađan kasetnim bombama (tzv. zvončići) koje su bile zabranjene. Jedna takva kasetna bomba izbacuje po 288 manjih bombi koje eksplodiraju pri dodiru, a izgledaju kao kravlja zvonca pa su po tome popularno nazvani zvončići. Pri tim napadima poginulo je sedmero civila, a više od 200 ljudi je ranjeno. U napadu su pogođene i Dječja bolnica u Klaićevoj ulici, gimnazije u Križanićevoj ulici, Dom umirovljenika „Centar“, Akademija dramskih umjetnosti, Hrvatsko narodno kazalište i još neki objekti. Veći broj raketa eksplodirao u blizini američkog veleposlanstva u središtu Zagreba te u zračnoj luci Pleso, gdje je smještena američka poljska bolnica za UNPROFOR. 83 objekta je oštećeno, 379 automobila uništeno. Grad je bio pun eksplozivnih zvončića.

- Tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja, pokušan je još jedan napad na Zagreb, na sreću neuspješan. Rakete odaslane prema Zagrebu promašile su cilj.

Zbrinjavanje izbjeglica

- Zbrinuto je oko 300 000 izbjeglica (po nekim procjenama čak 500 000)

- Mnogi Zagrepčani se spontano povezuju i dijele hranu i pomoć te osiguravaju smještaj. Često su prognanici bili smještani kod rodbine i obitelji, no kako se njihov broj povećavao, potrebno je bilo smjestiti ih i u organizirani smještaj, najčešće gradske sportske dvorane.

- U Zagrebu je bilo 33 izbjegličko-prognanička centra. Mnogi hoteli i mnoge organizacije dale su svoje prostorije na korištenje i za smještaj izbjeglica i prognanika. Rezerve hrane i lijekova nestajale su i punile se dan za danom, mnogi prognanici već su došli pothranjeni, a prosječan trošak kako bi se svima pomoglo bio je oko milijun američkih dolara dnevno, što, iako u tom trenutku, početkom rata, ekonomsko stanje Zagreba još nije bilo jako loše, na prosječnu mjesečnu plaću u Hrvatskoj od 100 dolara djeluje jako puno. U Zagrebu je tijekom rata ekonomsko stanje bilo teško, ne toliko na samom početku rata, koliko tijekom nastupanja velike inflacije tijekom 1992. i 1993. godine.

Još neke zanimljivosti

- Zapovjedništvo UNPROFOR-a, „plavih kaciga“ bilo je u Selskoj ulici, a ispred njega Zagrepčani su gradili „zid boli“, zid sagrađen od cigli s imenima onih koji su dali život za domovinu. „Zid boli“ ili kako se još nazivao - „zid istine, zid plača“ - bio je ideja Zdenke
Farkaš, voditeljice udruge „Apel“, a počeo se podizati tijekom rujna 1993. godine.

- Ukupno je tijekom rata mobilizirano oko 80 000 Zagrepčana. Poznate brigade 1. Tigorvi, 2. Gromovi, ATJ Lučko, dobrovoljačke Posusedska, Ban Jelačić, Kobre, MUP - Alfe

http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9 ... %20rad.pdf

1. pokušavao sam pronaći grad koji je u nekom ratu napadnut s većom snagom od Vukovara, srazmjerno njegovoj veličini i modernosti naoružanja i ne pronalazim ništa smisleno. možda netko zna za neki grad na Bliskom istoku ili Kavkazu koji je napadan žešće od Vukovara, ali po mom nekom dojmu Vukovar je grad koji je najviše pogođen konvencionalnim naoružanjem u povijesti čovječanstva (razornost JNA 90-tih > Werhmacht 39.-45.).

osvojena je cesta prema Velikoj Gorici, navodno je neprijatelj u jednom trenutku bio samo 28 kilometara od grada, a ljudi su upamtili i onu srpsku izjavu "idemo do Beča"

90% generalštaba su bili komuno prečani. Zahebali su rodijake u RSK i zap Bosni.

Sinovi Brozovih skutonoša i ubojice Srbijanac iza okt 1944.

Nisu prečani krivi što su srbijanci izbEgavali mobilizaciju,ili ako ne bi izbEgli,srbijanska pEšadija nije bila u stanju ništa da zauzme. Na Vukovaru se srbijanska pEšadija posebno osramotila.

Grozni je napadnut s većom snagom i žešće od Vukovara.
I to više puta.

Ako vam ni tada 91. kad su Hrvati bili u velikom problemu nisu trčali u pomoć trebali ste znati da radite ludoriju koja vas vodi u propast. Sami ste si krivi što ste ih slušali i bunili se.

Cesta prema V.Gorici nije nikad osvojena. Najbliže što su Srbi bili Zagrebu je Petrinja,30km zračne linije.

U Domovinskom ratu Pokupsko je ponovno bilo prva crta obrane te je doživjelo velika razaranja od strane srpskog okupatora.

U Domovinskom ratu Lasinja je pretrpila velika razaranja i stradavanja te progon hrvatskog stanovništva. 5. kolovoza 1991. velikosrbi su prvi put napali Lasinju i postrojbe 110. brigade

Bili su bliže, u današnjoj zagrebačkoj županiji. I skoro su izbili na tu cestu jer su bili kod Pukopskog. Pogledaj najsjevernije točke crvenog područja









1:32 - par kilometara od Pisarovine

Cesta prema V.Gorici nije nikad osvojena. Najbliže što su Srbi bili Zagrebu je Petrinja,30km zračne linije.

do ove godine se nisam osobito interesirao za 1991. godinu, odnosno mislio sam da dosta toga znam, ali ispostavilo se da to i nije baš tako, puno više sam znao o ratnoj 1992. u BIH nego o 1991. godini u Hrvatskoj.

nekako je ta 1991. svedena na pojmove poput obrane Hrvatske, pada Vukovara, neovisnost, a dosta toga ostaje nepoznato iako zaslužuje svaku pažnju i znanje o tome.

dijelom me 1991. odbija zbog moje prirode, ali većim dijelom jer mi je kao klincu to jako konfuzan period, odnosno ne znam kad se što dogodilo, kronologija mi je u k, sjećanja su više kao miks svega i svačega. recimo stari mi je mobiliziran 1993. na novigradsko ratište, pojma nisam imao da je posljedica toga operacija Maslenica.

tek od 1994. stvari mi sjedaju na svoje mjesto pa počinjem ciljano pratiti F1, da znam kad su trke, pa onda Ligu prvaka, svjetsko prvenstvo u nogometu i tako redom.

meni je rat kronološki u glavi posložen od oslobođenja Kupresa pa nadalje. znam da sam još u ljeto 1993. godine u svom vrtu u TGu ležao sa zračnom puškom okrenut prema Kupresu i skidao Srbe do zadnjeg (mislim da sam pucao po Borovoj glavi ili po prvoj planini koju vidim prema Šujici).

moguće je i da sam najmlađi Hrvat koji se savršeno sjeća svake vojne pobjede u 1994. i 1995. godine i sretan sam da sam to doživio.


da se vratim na 1991. i svoje neke zaključke ključnih trenutaka.

3 su ključna trenutka u obrani Hrvatske koja su doslovno visila o niti i samo je nadljudska hrabrost naših bojovnika okrenula tijek povijesti koji je danas mogao biti posve drukčiji. pišem kronološki poredak, iako se većina toga poklapa vremenski.

1. obrana Gospića
osvajanjem Gospića Srbi faktički presjecaju Hrvatsku, potpuno ovladavaju Likom i Velebitom i izlaze iznad Karlobaga, matna pozicija za Hrvatsku.
Gospić je jedino veće mjesto u kojem je bilo preko 20% Srba, a da nije 1991. palo u srpske ruke.
taj trenutak za mene ima i osobnu težinu jer je to za mog strica bila prvo vatreno krštenje nakon što se pridružio HV-u, poslani su u Gospić u trenutku kad se u Zagrebu pričalo da je Gospić već pao i u svojoj prvoj akciji na ulasku JNA u Gospić zarobljavaju 5 transportera i prvog uopće JNA generala (više na tu temu u videu).
HV je do kraja 9. mjeseca 1991. ne samo obranio grad nego i odbacio crtu obrane na 8 km.



2. obrana Šibenika
apsolutno najkritičniji moment u obrani Hrvatske je zauzimanje šibenskog mosta od strane Mladićevih snaga, u tom trenutku Hrvatska je de facto presječena i to stanje traje 7 dana. Mladić je prvi dan mogao preći most i nastaviti prodor prema gradu, ali je okljevao i ostao na mostu što se pokazalo presudnim. 2 dana ranije HV je ovladao protubrodskom bitnicom na otoku Žirju kojom je gađao JNA brodovlje, ali i tenkove M-84 na šibenskom mostu. legenda kaže da ih je s velikom preciznošću gađao Srbin. u međuvremenu HV uspijeva obraniti napad na Vodice, ovladava JNA vojarnama u okruženju i tako nanovo naoružani tjeraju neprijatelja s mosta i dalje prema zaleđu.



3. obrana Zadra
nakon neuspjeha u napadu na Šibenik, JNA kreće svom silom prema Zadru. u samom gradu je bilo više JNA vojarni pa su bili napadani kako iz samog grada tako i iz okruženja u koji je grad još ranije stavljen. na kraju se pokazalo da je ključ obrane grada bila linija bunkera kraljevine Italije prema prvoj Jugoslaviji i upravo je na tom linijama zadržana JNA koja nije uspjela probiti crtu obrane.




Honorable Mention

1. Obrana Vukovara, Osijeka i Vinkovaca
2. Obrana Lipika-Pakraca i zapadne Slavonije
3. Obrana Siska
4. Obrana Karlovca
5. Obrana Dubrovnika


Neznani heroj: Saborsko- možemo ga nazvati i lički Vukovar, mjesec dana odoljevao neprijatelju u potpunom okruženju, najbliži slobodni teritorij je bio Slunj prema kojem su se u konačnici povukli, a koji je i sam pao nekoliko dana kasnije. Saborsko je u svakom smislu lički Vukovar jer su i u Saborskom Srbi pobili sve što se tamo zateklo. Saborsko je i fenomen jer ga je branilo više domicilnih ljudi nego je bilo muškaraca sposobnih za vojnu službu na popisu iz 1991. godine, njih 250, što znači da se obrani priključio i dio stanovništva koji je živio izvan Saborskog. Saborsko pada 12.11. i to uslijed općeg tenkovsko-oklopno-pješačko-zračnog napada.




svakako vrijedi istaknuti i pomorske bitke koje svakako daju na značaju našim otocima, koji su te 1991. godine stvarno poslužili kao nosači oružja. kod napada JRM-a na Split i uvođenja pomorske blokade bitnice s otoka Brača i Hvara su potjerali mornaricu od Splita i nanijeli joj gubitke. to im nije bila dovoljna lekcija pa su još krenuli na Pelješac i Korčulu gdje su u potpunosti potučeni, toliko da su pobjegli na Vis i Lastovo i više nikad nisu isplovili do konačnog povlačenja JNA iz Hrvatske. Hrvatima su dovoljni i čamci na veslo da bi bili vladari Jadrana, ujedno i trajna lekcija svim susjedima kao i raspršivanje svih muslimanskih nada o nekim turskim brodovima ispred hrvatske obale. mogu biti samo na dnu hrvatskog mora.






Zanimljivosti
1. pokušavao sam pronaći grad koji je u nekom ratu napadnut s većom snagom od Vukovara, srazmjerno njegovoj veličini i modernosti naoružanja i ne pronalazim ništa smisleno. možda netko zna za neki grad na Bliskom istoku ili Kavkazu koji je napadan žešće od Vukovara, ali po mom nekom dojmu Vukovar je grad koji je najviše pogođen konvencionalnim naoružanjem u povijesti čovječanstva (razornost JNA 90-tih > Werhmacht 39.-45.).
2. sustavnost srpskih zločina- uzmemo li u obzir da je srpska pobuna započela još u ljeto 1990. godine i da su prvi oružani sukobi bili već u proljeće 1991. godine, srpski zločini nad civilima su krenuli relativno kasno, praktički godinu dana nakon pobune. vjerojatno je posljedica toga žestina hrvatske obrane i nanošenje neočekivanih gubitaka u ljudstvu i tehnici. od nekih manje poznatih zločina uslijed srpskog povlačenja ili iz čiste obijesti su pokolj hrvatskih civila u Voćinu i Baćinu.
3. dokumentiranje rata- razlog zašto rat 90-tih ostaje aktualan i svjež i danas je u postojanju kvalitetnih TV snimki i to s obje strane. tog nije bilo u drugom svjetskom ratu na našim prostorima, niti je postojao medij preko kojeg si mogao podsjetiti pamćenje pa je rat u Jugoslaviji 1970. već bio davno zaboravljen, izuzev nekih parola koje su ostale iz tog vremena i mita o NOB-u. danas svatko od nas se može neovisno o bilo kome svakodnevno baviti ovom temom i snimke će tu ostati za iduća desetljeća i stoljeća, vjerojatno u sve kvalitetnijim izdanjima kako će napredovati tehnologija. samim time to ostaje "trajna" vrijednost koja može poslužiti u bilo koju svrhu bilo kojem režimu u budućnosti.

za one koji žele znati više ili se makar osnovno informirati predlažem da pogledaju odličan dokumentarac u 12 nastavaka: Kako je obranjena Hrvatska.
dokumentarac se isključivo dotiče 1991. godine i to svakog pojedinog fronta i situacije na njemu i praktički nema nikakvih nepotrebnih pozadinskih političkih analiza.

sebi sam za zadatak zadao u idućem vremenu obići sve ijednu ključnu točku obrane i herojskog otpora, posebno tu u blizini Zagreba, po Baniji i Kordunu gdje ionako svako malo švrljam.

u konačnici mogu zaključiti da je doslovno šaka Hrvata, u nekim situacijama doslovno govorimo o pojedincima, preokrenula tok rata i samim time povijest i budućnost.

Najbliže je bilo neko selo sjeveroistočno od Karlovca.

Jamnička Kiselica je u Zagrebačkoj županiji... 10km zračne linije od Lipnice koja spada pod sam Grad Zagreb.



To vam je ovo otprilike...

kad je bila ona operacija u dalmaciji kad je onaj plato oslobodjen?