|
Uz obrazloženje odlaska na vojnu vježbu, 07. svibnja 1991. godine iz Mostara su prema Širokom Brijegu krenuli tenkovi JNA. Ti događaji odvijali su se nedugo nakon sukoba na Plitvicama i stradanja hrvatskih redarstvenika u Borovu naselju pa je pučanstvo Širokog Brijega i Hercegovine, koje nije poznavalo detalje velikosrpskih vojnih planova, ali je osjetilo neprijateljske namjere JNA, odlučno stalo i onemogućilo dalje kretanje tenkovskoj koloni. Dalje kretanje kolone JNA prema Širokom Brijegu onemogućeno je zaprječavanjem ceste motornim vozilima i okupljanjem pučanstva na granici između općina Mostar i Široki Brijeg, u mjestu Polog. Na zahtjev Generalštaba JNA i generala Blagoja Adžića u dotad posve nepoznato selo Polog stižu zbunjeni predstavnici bosanskohercegovačkih vlasti na čelu s Alijom Izetbegovićem i Stjepanom Kljujićem, te pokušavaju nagovoriti okupljene Hrvate da se raziđu i tako omoguće daljnje kretanje tenkovske kolone. Međutim, ta misija nije uspjela. Okupljeno mnoštvo popustilo je tek nakon obraćanja hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i propustilo kolonu 09. svibnja 1991. godine.
Po mnogim analitičarima, zaustavljanje tenkova u Pologu je bio prijelomni trenutak za Hrvatsku i Hrvate uopće. Bila je to prekretnica koja se dogodila uoči otvorene oružane agresije na Hrvatsku. Prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem plaća cijena vlastitog opstanka na ovim prostorima. Zahvaljujući Pologu i samoorganiziranju koje je uslijedilo nakon toga Hrvati Hercegovine uspjeli su i vojnički ovladati Galcem, Mikuljačom, Bilama, Planinicom, Žovnicom i Kozicom, te tako onemogućiti dovođenje Mostara u potpuno okruženje i sudbinu sličnu onoj kroz koju je prošlo Sarajevo. Zahvaljujući tom samoorganiziranju, ali i pomoći Republike Hrvatske koja se zapravo jedino i mogla braniti na ovim prostorima, velikosrpski ratni stroj slomljen je u dolini Neretve, a u travnju 1992. godine i u Livanjskom polju.
|
