Kod ovog čiče sa videa koji je Srbin iz Rostova između Bugojna i Novog Travnika ima više ikavizama nego (i)jekavizama, ima 86 godina i zove se Nedo Milutinović https://youtu.be/oZttwuEYdVg?t=12

Ikavizmi: nisam, dvi, virujem, uvik, tio, bižanja, biže, usikli, lipota, vidit, tili, naprid, ridak, umrit, priko, linj, sitovat, polinj

(I)jekavizmi: prije, djete, čojeka, đe, vjerovat, bježo, ljebom, sjeku, vjera

Ekavizmi: ovde, poreklom, vremena, Nemačkoj, prekoviše, menjat

Rekao je i dojde, najdena, sajdem, iđe, prija i sikerama


Drugi video s njim nisam detaljno analizirao, ali npr. na 1:07 kaže dicu https://youtu.be/ujE9CCqtJpc?t=67

Stipovićeve reportaže su odlične za upratiti kako se gdje govori(lo).

Pogledao sam detaljnije i drugi video sa čičom.

Ikavizmi: dicu, dvi, donili, živit, nisam, siku, poludili, prid, gori, doli, tio, živili, siče, prinila

(I)jekavizmi: međed, sjeć, sjeku, čojek, đe, ljeb, djecu, mjerio

Ekavizmi: ovde, napredim, nameru, grešite, dole, rešila, vreme, Nemačku, poslen, uvek, poreklo, proterani

Evo sam zapisao par riječi koje gotovo isključivo slušam u jekaviziranoj verziji od svih osim babe koja se drži stare ikavice i izgovara ih ovako:

izbigneš
slideći
svistan
mire
smir
priviše
rišio
pridložio
uticat
dilove
mliveno
mišano
vira
svižeg
ositiš
osićaš
umitne
prosične
povist
zdila
vridnosti
svitske
primitiš
itd.

Sve to slušam u jekaviziranim verzijama gdje god okrenem, prava ikavica nestaje...
Kod babe sam baš primjetio da ima usađen program kojim svako e/je/ije pretvara u i, baš ona čista ikavica...
Prosječni moderni ikavac koristi možda 20-30% onih najčešćih ikavizama...

Nisi reka pravu rič. Ikavica ne nestaje, nego zbog pritiska medija usađuje se ljudima ijekavske oblike ondi di ih nikad nisu ni rabili. Poslidica je to medija. U 30 godina kad se snimilo poštenu seriju ili film na ikavici?

Film Starci daaaavno, 1993., tako nekako. Većina suvrimenih hrvatskih filmova zbiva se u Zagrebu i po ovome šta se zadnjih 30 godina snima ispada da ne postoji hrvatska izvan kvadrata Jarun - Medvedgrad - Sesvete - Buzin.

Serija Stipe u gostima, i onda to još u inačici prilagođenoj za šire tržište, ka' nika blaža inačica ikavice "da bi ju svi mogli razumit". Isto je i sa studijima od HTV-a po državi.
Ostale serije di su možda i nešto pokušali govorit u naričju, bilo je ajme. Umisto čuvat odnosno vratit ono nasilno prominjeno, serije cimentiradu loše tekuće stanje ili još pogoršavadu.

Tu je i splitski studio. Događa se da onima iz splitskog studija da i lokalni reporteri izvišćuju a da in se ne čuje domaći naglasak! Dubrovčani se držidu, ali nisu ikavci. Ovi "splitski" koji su počeli karijeru u Splitu, ili su se rodili u Splitu i žividu i radidu u Splitu, kurca im ne čuješ splitski naglasak. Na šta zvuči mlađa Šurjak ili Nađvinski?
Kriznih 2010-ih državna RTV bila je zatvorila studija u manjin sridinama ili ih svela na nižu razinu. 2000-ih u medijima si više čua srbijanštine nego ikavice. Onda je to bilo osobito jako, a situacija nije ni danas puno bolja.
Prilozi u radijskim emisijama sve manje su na lokalnon naričju. Voditelji se trsidu što više dokazivat gazdama u Zagrebu govorenjem na standardu, dok sridišnjica od RTV u ZG govori ne na standardu, nego na ovon suvrimenom bastardiziranon novozagrepštinon.
Krivnja je tu i na samodopadnoj staroj gardi. Mislili su da ćedu dovika živit i radit, a nisu ništa prilagođivali program mladoj publici. Tu je kriva i beskarakterna mladež kojima je svist o govorenju na ikavici ka' tisto, koja je bez dišpeta napornoj struji, pa nije čuvala svoj govor.
Tako je na postajama s državnon koncesijon, a kod privatnih postaja još se držidu. Nažalost, kod onih šta ciljadu na šire tržište,

Privatne TV s državnon koncesijon još su gore.

Onda uz to i ekipa po forumima zbog mišovitosti publike piše standardno radi razumljivosti neikavcima. Na kraju završi da ikavci međusobno govoridu ijekavski. Ako ste ikavci, pišite ovdi ikavicon, šta se bojite? U Saboru ova jedna zatiže po srbijanski, kako nikad Srbi iz Hrvatske nisu govorili.

Malo koje novine su u vlasništvu lokalnih. Ondi di jesu, ikavicu se čuva. Splitske medije i poduzeća priuzela su brojna zagrebačka poduzeća odnosno poduzetnici. Pa tko će nigovat[/] (naša san taj oblik) i financirat lokalne stvari di se promiče govorenje na ikavici? Škver je ima list "Vridni".

Pri su novine imale česte rubrike na ikavici, kolumne ili visti. Danas jedna Slobodna je južna podružnica Jutarnjeg lista, samo se eto radi tržišta zadržalo ime novinama, a puno tega je isto, ka' da dilidu visti. Bit će da i je, jer isti in je gazda. Da bude žalosnije, u Slobodnoj otkad su ju izručili onoj grupi 2000-ih trubidu puno o dalmatinstvu, malo o hrvatstvu, a sve skupa primalo na ikavici. I još možeš nać di pojedini novinari pišedu "Dalmatinci nisu Hrvati", i to ono skroz ozbiljno.

Činjenica je da mediji oblikujedu ljudima govor. Kad se emitiralo [i]Malo misto, Velo misto, Prosjaci i sinovi, sve one serije di se radnja zbiva u ikavskin mistima, mlada ekipa je usvajala to, bilo im je šarmantno i školska dica su odjednon počela govorit kako u seriji.
Čujen da je sad mlađarija gledala Lud, zbunjen, normalan [/i ] i usvojila riči iz te serije. Dosta se bosanštine (ne hercegovštine), odnosno sarajevštine u jeziku usvojilo priko [i] Top liste nadrealista[/] kad je bila aktualna. [i]Sivi dom učinia je da je ekipa usvojila riči iz srbijanskog zatvorskog slenga.


izbigneš -- ridak oblik i pri, jer se rabi druga konstrukcija, ovo je stilski privisoko
slideći --- ugrožava ga standardni jezik i to zbog službeničkih stvari: u državnin ustanovama u čekaonicama, u školi isto
svistan -- ridak oblik, ali "svist" i "onesvistit se" su česti
mire -- "ni u moru mire...", "izmirit", "mirač"
smir -- ugrožava ga standardni jezik, inače postoji "smirit koga nečim u glavu"
priviše -- ridak oblik, pravo je "prikoviše" ili "priveć"
rišio -- ugrožava ga standardni jezik i to zbog službeničkih stvari: "rješenje problema", "pravno rješenje", ili u školi, di kažu "rješenje zadatka"
pridložio -- u uporabi
uticat -- ka rič je općenito ritkost u naričju, jer je stilski privisoka, običan svit nije rabia tu rič, a onda tu je još razlika u obrazovanom jeziku između "utjecati" i "uticati"
dilove -- u uporabi, kraći oblik je čest "tko nije na dilu...", "podilit", trgovački jezik i standardni ga ugrožavaju, zbog "autodijelovi"
mliveno -- u uporabi, ugrožava ga standardni u trgovačkom jeziku npr "mljeveni orah"
mišano -- u uporabi, ugrožava ga standardni u trgovačkom jeziku
vira -- u uporabi
svižeg -- danas ridak oblik, a i pri je bilo "friško", "rasfriškat se"
ositiš -- u uporabi
osićaš -- u uporabi
umitne -- u uporabi, ugrožava ga standardni jezik
prosične -- u uporabi, ugrožava ga standardni jezik
povist -- u uporabi, , ugrožava ga standardni jezik
zdila -- u uporabi, , ugrožava ga standardni jezik
vridnosti -- u uporabi, , ugrožava ga standardni jezik
svitske -- u uporabi, , ugrožava ga standardni jezik
primitiš -- ritka i u prijašnjin vrimenima, jer je to jezik visokoobrazovanih, a priprosti puk tu rič nije rabia; nisan ju naša ni u zavičajnin izdanjima di su svi tekstovi na ikavici (štokavskoj i čakavskoj)

Ikavica ne nestaje. Ali će nestat nastavi li se ljudima marinirat mozak ijekavskin oblicima, i ako ju u medijima ne budedu mogli pročitat ni čut.

Evo van i drugi slučaj ("primir" nisan čua u pučkon govoru, baren ga ja nisan čua kod starijih, to je "priškolovana" rič za priprosti selski i malomišćanski puk). Srpska dica u Banjoj Luci su prokajkala na bastardiziranoj novozagrepštini. Skupila i naglasak i riči, a zbog gledanja sinkroniziraneg programa za dicu i CD-ova s takvin sinkronizacijama. Pazite, Srbi iz BiH, koji su dosta tvrdi za upit i naučit niki naglasak. Šta se mi čudimo za ikavicu?

Budete li se ustručavali govorit ikavicon, vrimenon ćete pojedine riči zaboravljat, izgledat ćedu van vrimenon čudno i na koncu ćete ih se stidit govorit, a drugima ćete se rugat zbog govorenja ikavicon ili ga još ispravljat, ka' da je to niki nazadni jezik.

Dotle uživajte u jeziku bogatom West Gateovima, Dalmatia Towerima, cateringu, eventima, fast foodovima, high kickovima, sky hookovima, modnim lookovima, bookovima, dealovima, shopovima, shopingu, likeovima, priuzimanju engleskih poslovica i zaboravljanju hrvatskih, te u ... konstrukcijama di su riči složene ka u engleskom ("SAAB automobili", umisto "automobili SAAB") i di su posvojni oblici ka u engleskon (dvi imenice jedna iza druge, pa je "Barnum roba" umisto "Barnumova roba").

Čua - zar nije "čuja"?
Niki - ovaj oblik također nisam čuo; neki?

Čua - zar nije "čuja"?
Niki - ovaj oblik također nisam čuo; neki?

Oklen si ako nije tajna?
Oblici "pišedu", "vididu, "radidu" mi nisu poznati iz ikavice u Dalmatinskoj Zagori, bar ne u ikavice iz drniškog i vrličkog kraja. A men' se čini da te oblike sa sufiksom "du" nemaju ni Sinjani (ispravi me ako sam u krivu).
"Pišedu", "vididu", "radidu" i sl. postoji u ikavici bačkih Bunjevaca ali se ona u izvornom obliku danas čuje samo kod šačice starijih ljudi. Baci pogled, ima puno poklapanja sa tvojim govorom kojim pišeš, ali i nekih razlika https://bunjevackeperspektive.files.wordpress.com/2015/01/bunjevac48dki-jezik.pdf

Izgleda da se ikavica u daljoj prošlosti koristila na širem balkanskom prostoru.

Ikavizmi na nadgrobnom spomeniku iz Šumadije iz 14-og v. (oko sredine) http://www.politika.rs/sr/clanak/387139/Kultura/Imena-cara-Urosa-i-kneza-Lazara-na-istom-spomeniku

Dva ikavska toponimi u danas izrazito ekavskim krajevima Srbije:
- Bilince https://sh.wikipedia.org/wiki/Bilince
- Sikirica https://fr.wikipedia.org/wiki/Sikirica

Povelja Vuka Brankovića je pisana ikavicom (F. Miklošić, Monumenta Serbika):
Mojim drazim i starišoj braći, knezu i vlastelom kotorscim, poklonjenije od kneza Vuka.
Razumih što mi poslaste, i što mi pisaste, Bog daj na milost i na pravdi.
I jošte vi posilam za komat ovake svite, ku mi poslaste, po onuj cinu, jer smo ono razdilil nekolicim,
a druzi mi goli side, tere im je s'de veće na me žal nego li prije, dokole ne bih druzim dal.
A to mi vse pišete u razlog, jere ja pišu kako moji gospodi.

Iz Splita.

Oblici na -du su u Primorju, a protižedu se sve gori do Rike, a barž i dalje.

http://www.klub-susacana.hr/revija/clan ... 03-104&C=6

Ikavica je ka šta znaš i u štokavaca i u čakavaca, s timen da još imaš štokavsko-čakavska naričja. Digod vuče na jednu, digod na drugu stranu.



Nikor je davno izvalia da se oti oblici na -ua, -ia piše s "j", što je krivo i ta se glupost prinila dalje.
Oblici na -ua, -ia, isto se pišedu ka oblici na -uo, -io. Oliti, čua, mislia, nosia, odnosno, čuo, mislio, pisao.

"Niki" je regularan oblik.
Potraži "niki" na ovin poveznicaman:

http://www.donadini.net/index6000.html? ... Itemid=367

Tekst: Vištaćenje kroz ponistru

Niki su se otili napravit da se vidi, pa su po dvorin govorili da je Perina išempjana, nisu to šapjali, vengo i pinku glasnije govorili.

Jedno popodne do ponistre je doša niki čovik i traži imenom Perinu.
A ko bi to napravija kad su niki tvoji pravili fintu ka da te nima, da nisi ni živa, pa kako oš' onda umrit?

Za neupućene:
"Nikor" je nitko, i to pripoznate po negaciji.

nikor je NE more prikomistit
Nikor ga NI taka!
Ti si partila ma nikor NI prijavija da si umrila.

"Nikor" je netko, ako nima negacije.

ako bi nikor iz susi'stva otija ulizt

Ovo je sinjska ikavica. Potražite niko, nigdi, niki, nikidan, ništa,

http://www.hitradio.hr/sinjanje-n/

Ovo iz Potravlja, potražite "niki"

https://blog.dnevnik.hr/potravljeselo/2 ... ravljeselo

Evo ovdi "niki čovik"

https://net.hr/webcafe/svastara/ovaj-da ... iki-covik/

“Otkad znan za sebe, uvik smo u kući imali par bazena, većih, manjih. Cimenat i mišalicu”,

“Bistar niki čovik”,

"Niki" je muški rod. Postoji i ženski rod, "nika". Poznata je "nika stvar" i često se čuje di se ljude pošalje u niku stvar.

Vidite, to je živi jezik. Ritko ga čujete na televiziji i radiju, osim na lokalnin postajama.

Da se jos jednom vratim na m i n zavrsetke, uhvatio sam i sebe i svoje mladje i starije kako koristimo iman, neman, sican se itd, ali ipak to nije ono dalmosko n jer u dalmosa je to bas jasno izrazeno i jednostavno oni sve zavrsavaju na n, ovo nase n je vise zbog toga sto kad se raspricas lakse i brze ti je zavrsit neke rijeci sa n nego sa m koje je teze za izgovorit, cesto to bude nesto izmedju m i n, dok dalmosi bas jasno kazu n svugdje.
No to je bas najmanji detalj koji razlikuje nasu zapadnohercegovacko imotsku ikavicu od dalmoske, glavna razlika je ta sto dalmosi sve zavrcu na -ia/ija te sto imaju drugacije naglaske u govoru, no ipak se mi svi ikavci odlicno razumimo, od Srednje Bosne do Dalmacije, muka je kad naletis na cakavca ili zagorca, onda moras migat usima.

[instagram][/instagram]

Jednom prilikom sam naletio na Međimurca i nisam ga ništa na prvu shvatio. Mislio šta ovaj Slovenac hoće...

Ikavica sa "ukanjem" (uni, una, unaj, mugli) i redukcijom J u pojedinim oblicima (edna) iz Ravnih Kotara. Obe ove jezičke crte postoje i kod Srba iz Bukovice i okoline Knina.

Da ne trolam drugu temu gdje smo se opet dotakli govora, evo iz osobnog iskustva što se tiče Splita,

neki tipični splitski govor danas je umjerena ikavica sa tipičnim dalmatinskim -ia/-ija završecima, karakterističnim splitskim/dalmatinskim naglascima te nedostatkom jasnog tvrdog č. Tako bih sažeo govor prosječnog Splićanina danas. I još bih dodao relativno dosta talijanizama.

Količina ikavizama varira od osobe do osobe i generalno ima trend opadanja kao i svugdje, no mislim da su veći gradovi pogotovo tu ranjivi iz više razloga te je moj dojam da prosječni Splićanin ne koristi niti 50% ikavizama danas o čemu sam već pisao.,

neki koriste -ia završetke (bia, radia) a neki -ija (bija, radija), primijetio sam da su Vlaji skloniji -ija varijanti koja je i meni prirodnija kad bih već morao zavrćati na -ia/ija u društvu sa Splićama, ali generalno se može čuti oboje, često je to i nešto između bia i bija,
jednako kao što nije baš da svugdje koriste meko ć nego tamo gdje inače ide tvrdo č tu je ono neki fingirani glas između č i ć.

naglasci su karakteristični, drugačiji od posuško imotske ikavice kakvom ja i saskia pričamo, kad nas se govori ravnomjerno dok Splićani neke riječi skrate a neke razvuku, recimo "zraka", "soka", "klima", "banana" itd. izgovaraju karakteristično brzo dok npr. "Argentina", "Katarina" i sl. karakteristično razvuku u naglasku,

a talijanizmi su tipa poma, kukumar, karota, šporko, šugaman itd.

Šta je još karakteristično za splitski govor, ne daj ti Bože reći lopta umjesto balun, tu odma idu optužbe da si ubačeni purgerski agent. Ne znam jel i to talijanizam ili?


Uglavnom eto to je iz mog iskustva, tako bih opisao splitski govor, i naglašavam da govorim o nekom prosjeku, naravno često naiđeš na lika koji je tek došao sa 7. otoka prema Italiji i nemaš pojma kojim jezikom priča, kao i što pola Vlaja i Hercegovaca koji su zajedno danas debela većina u Splitu vuku govor na svoju štokavštinu, koliko znam Split je orginalno čakavksi ali danas je tako kako je. Osobno bih volio da se u Splitu zadržala čista čakavica iz više razloga.

Izvorni splitski govor čakavicu sa puno talijanizama/romanizama slabo razumiju današnji Splićani, sudeći po komentarima ispod ove pjesme od Tedija Spalata.

Splitski govor se prominio uplivom štokavaca iz zagore koji danas čine debelu većinu u Splitu. S tim da se i njihov govor prominio jer su se i oni prilagodavali. Tako da je splitski govor hibridna štokavska ikavica s čakavskim primjesama. Tu su i talijanizmi kojih danas nema ni upola ko nekad. Al bolje je imat talijanizme nego turcizme sto puta.

U Splitu nema nikakve ijekavice, ije i je 95% ljudi ni u školi nikad ne savlada u dalmaciji baš zato šta im je ko ikavcima cila stvar neprirodna.

Nekad je i imotski govor ima više talijanizama, čulo bi se to u govoru starih ljudi. No danas talijanizama skoro nema a šta je još važnije turcizmi su isto jako opali. Recimo kod rodbine u hercegovini primjetim visestruko više turcizama mada i kod njih mladi ne koriste ni upola turcizama ko stariji ljudi.

Poznata anegdota iz kraljevine Jugoslavije:

"Te onoga komičnog splitskog unitarista o kojemu uvijek priča Pero Zlatar... Došao je prije rata u beogradski hotel “Moskva” pa rekao sobarici: “Mala, inkolaj mi kolete i šumprešaj ovu košuju!” a kad mu je ona, snebivajući se, odgovorila: “Ja vas ništa ne razumem!”, zavapio je: “Asti Gospe, ovdi niko ne zna srski!”

Stari splitski govor koji se u Beogradu moga razumit jedino uz prevoditelja.

Talijanizmi i turcizmi su bili dio govora svih stanovnika kopnene Dalmacije, ali rekao bih da je talijanizama bilo ipak više. Moja prababa iz okoline Knina je govorila pomidora, kamara (soba) i pendžer (prozor), prva dva izraza su talijanizmi a treći je turcizam. Baba je počela govoriti paradajz, soba i prozor. Paradajz je došao iz Srbije 1970-ih od rodbine koja je živila u Srbiji. Odjednom su skoro svi u selu počeli govoriti paradajz um. pomidora.
Baba mi je koristila tek nešto manje talijanizama/adrijatizama od prababe, ali puno više od matere. Katriga, ura, kapula, pijat, pinjur, gradele, martelina, brokva, čava, murva, vuncut, špina, lumbrela, škatula, pržun, škure, šimatorija, šetemana, škale, marenda, bikar, šikucija, kantunalić, šijun, cukar, fjumbo, drito, dota, kapric, ćić, devorni, šuvit, konoba, šoldi, kariola, kužina, traveža, šesan, ćikara, zera, dišpet, domižana, šuverini, spiza, terina, laštrika, vuštan, šugaman, šušurno... i mnoge druge adrijatizme su koristili moji preci, a neke koriste i moji roditelji dan danas.

U cijelom ikavskom govornom području primjetan je porast jekavizama, no to smo već komentirali 3 puta pa se ne mislim ponavljati, samo ću reći da prava ikavica gdje je sve na i kao što je Srbima ekavcima sve na e danas praktički ne postoji.

Izvorni splitski govor čakavicu sa puno talijanizama/romanizama slabo razumiju današnji Splićani, sudeći po komentarima ispod ove pjesme od Tedija Spalata.
[/quote]

Tu je dosta stvari iz svakodnevne uporabe koje se pri rabilo, danas ne. Danas ljudima npr ne triba konjska oprava pa i ne znadu. Stočarstvo i ratarstvo više nije ka pri pa ljudima i ne triba poznavat određene pojme i zato ih i ne znadu. Puno je proizvoda koji se danas više ne rabidu.

Evo cile pisme. I pivani i nepivani dil.

http://www.almissa.com/dalmatinopoviscupritrujena.htm

Gustirna ni isto što i bunar. Njoj bi odgovara pojam čatrnje. Oboje dolazidu od riči cisterna.

Kako oživit koje naričje? Isto ka i glazbeni pravac. Glazbeni menadžer Škugor je reka da se hrvatski dance ugušia nakon dolaska trećesičnjaša na vlast 2000. godine. Od onda je skočila popularnost narodnjaka. Objasnia je kako se vrati popularnost nikemu pravcu. Triba samo nać koju zgodnicu koja će pivat i stvar se onda zakotrlja.
Isto je i za naričje. Snimi se koju dobru seriju di likovi govoridu u naričju. Triba bit dobra, zanimljiva, navlačit svit čekat nove nastavke. Poželjno je da bude zgodnih likova u seriji. Kad je u svoje vrime išlo Velo misto, puno su postali popularni izrazi iz serije među dicon i govorit kako u seriji. Dica su ponosito govorila ikavicon i u naričju.

pa e
dijalekti su naše bogatstvo, žalosno je gledati kako izumiru stare besjede

Te riječi su romanizmi iz dalmatinskog jezika, ne nikakvi talijanizmi. Riječ je o istočnoromanskom jeziku koji je bio bliži rumunjskom nego talijanskom.
Ima tu i nešto pravih talijanizama ali malo.

Nekad su se miešali unutar istog sela, najviše do susjednog sela, ali danas kad se ljudi žene ili doseljavaju od svakuda, često se miešaju narječja, a onda se najčešće u obitelji govori književno i to onda poprime djeca. Još malo i narječja će znati samo entuzijasti. Tu kod mene u Rieci, danas se riečkim identiteom smatra izraz ,,ŠTA DA?''. Do pred 70 godina ne bi znali što si rekao, a danas to ponosni Riečani imaju na majicama.

Također, čovjek je danas na poslu poprilično prisiljen komunicirat književno, a to znači da se gubi prkasa i razvoj govora narječja.

Koji je uopće riječki govor, kako pričaju Riječani i taj kraj? Pretpostavljam slična stvar kao u Splitu, orginalno čakavski (iako vjerojatno drugačija čakavica od dalmatinske) koji je onda turbo štokaviziran dosljavanjem svega i svačega. Ima li gore ikakve ikavice?