Vošingtonski sporazum potpisan je 18.3.1994., sve do tada se moglo uraditi nešto... Iako shvaćam tvoju poantu, Kupres nije smio pasti, trebalo se utvrditi u SBŽ i HNŽ odmah na početku rata, itd.....
Povijest HRHB, moglo se trebalo se moralo se...

Da smo recimo mi uzeli taj srpski Donji Vakuf, zapad Travnika i dio Bugojna to je praktički već debela većina SBŽa (u slučaju da se prethodno uzela Vranica sa Uskopljem i Fojnicom nakon Hera i spojilo Lašvu i Lepenicu sa Ramom kao što je opisano gore), uglavnom u tom scenariju bi Muslimani ostali u par džepova unutar SBŽa, bila bi obrnuta situacija od ovoga danas, i mogao bi komotno proglasiti HRHB svaki dan u tjednu bez da se treseš kako ćeš do enklava, bili bi u komotnoj poziciji za pravljenje novih etničkih općina, imali bi čime trgovati itd.
Iako poznajući nas, sjebali bi mi i to sve kakvi su nas likovi vodili, razni Granići bi i to bacili u vodu, džaba bi naši momci ginuli. Evo pogledaj recimo i da se oslobodio cijeli SBŽ, kakva ti korist ako ukidaš HB i osnivaš Federaciju sa miješanim kantonima i miješanim općinama, džaba si ginuo. Stanje na terenu bi danas bilo donekle bolje ali daleko od toga da bi isti ovakav miješani SBŽ bio hrvatski kanton, jako daleko od toga.
Bez hrvatskog entiteta Herceg Bosne, ili barem bez izričito hrvatskih kantona i hrvatskih općina mi smo pušiona. Nismo mi Srbi koji imaju taj kodeks da neće zaposliti Muslimana i sve ostalo, mi u sred kritičnog SBŽa u kojem smo zavaljeni u živo blato do nosa imamo razne Gudelje koji zapošljavaju po par tisuća Muslimana, miješane općine i kantoni su za nas smrt, džaba da smo oslobodili i sve do Žepča ako bi Granić i Tuđman to opet uvalili Muslimanima.
Iako što se tiče spomenutog srpskog "kodeksa", lako im je sada voditi takvu politiku kada imaju svoju (etnički očišćenu) Republiku, znači opet se vraćamo na presudnu važnost Herceg Bosne...

Liskovica je ucrtana tu gore, možda ne najljepše ali prva izbočina na Mrkonjiću je Majdan druga Liskovica, a Vitorog je debelo unutar tog modificiranog HBŽa, planina na tromeđi Kupresa Glamoča i Šipova,
jedino je trebalo oko Mliništa uzeti više, tj. realno je trebalo ostaviti u HBŽ i jug Mrkonjića, jug Ključa i one ogrizline Istočnog Drvara i Petrovca sve u HBŽ, hrpa strateški bitne šume i planine koja je predana Srbima da bi se namirilo 51:49.

Možda nacrtam ponovno te neke varijante kasnije ali nebitno, možeš sad crtati što hoćeš, prošla baba s kolačima, sad ti je isto farbao Šipovo i Bugojno ili Novosibirsk i Omsk, i jedno i drugo imaju otprilike istu šansu biti Herceg Bosna.

Naš je najveći problem što nismo iskoristili ni blizu tu svoju pregovaračku dominantnu poziciju koliko smo trebali.

Omjer od 51% 49% je za Hrvate bio povoljan, mi smo mogli s time što smo držali ispregovarati 90% onoga što smo htjeli.

Ako nitko ne bi pristao na naše prijedloge mogli smo jednostavno reći da uzimamo sebi što držimo vojno na terenu i doviđenja, tada smo imali skoro 30% države u svojim rukama.

Ako znamo da je morao biti Dayton i Washington i da su morali biti kantoni i država s Muslimanima trebali su nas što bolje razgraničiti od njih.

Granić je prema vlastitu svjedočenju povukao Crtu prema Srbima kako danas stoji u DGG prema planinskim vrhovima i zatražio je sve posavske općine.

Dakle oni su u startu odsjekli i odrekli se puta prema Jajcu i ugurali ga u mješanu SBK, i još nismo dobili Posavinu...

Ne znam tko je taj Granićev prijedlog odbio ali mi nije jasno kako je itko od naših dopustio da ovo čega se odričemo van DGG baci u vijetar i da ne dobijemo baš ništa za to.

Muslimani bez nas nisu imali puno prostora za trgovanje, jedina opcija koju su mogli napraviti je da prepuste Srbima nazad čitava osvajanja 5. korpusa i vrate se na ratne linije u zamjenu za Srpsko Sarajevo. Na taj način bi Babini bili odsječeni od ostatka federacije, svi planovi o spajanju s trokutom bi propali a plus bi bila njihova 100% okrenutost prema Zagrebu, ne iz ljubavi nego iz potrebe.

Također mi bi tada imali i jasnu granicu na zapadu, mujage ne bi planirale koridore kroz Hrvatski DGG ili Jajce...

Ostale bi samo nerješene srednjebosanske enklave ali bi imali jasan paritet snaga, muajge taknu njih, mi im zatvorimo promet za Babine i 5. korpus pa nek im ameri bacaju konzerve.

Jasan dokaz da ni Tuđman sam nije bio zadovoljan ishodom svega je njegova izjava kako je Hrvatska rješena a za Bosnu to će se tek vidjeti.

Postoji velika vjerojatnost da smo mi bili ucjenjeni mirnom reintegracijom podunjavlja pa smo morali raditi ovakve ustupke.

Neki će reći da se time Hrvati u BiH stavljaju kao Hrvati drugog reda što je na žalost djelom točno ali Tuđman je tada znao da bi ga pekli na jelačić placu ako bi na bilo koji naćin propala reintegracija Vukovara koji je najbolnija točka rata. Svi pereci su već bili bjesni što se uopće to ide integrirati, očekivala se vojna akcija i čišćenje četnika.

U svakom slučaju naša pozicija u Daytonu bi bila 10 puta snažnija da smo oslobodidli čitavu Hrvatsku, ali što je tu je.

Hrvatsku je MZ stalno držala pod pritnjaman sankcijama. Nije to nagađanje, to je činjenica. Otvoreno se govorilo. Nisu nan ih proglasili, ali su ih sprovodili ka' tihe sankcije, jer službeno proglasit bia bi opasan precedans u međunarodnen pravu: sankcije napadnutoj državi zbog pokušaja oslobađanja od napadača.

Tu je i okupirano Podunavlje, i općenito pobunjenička paradržava. Ka vid pritnje Hrvatskoj, stalno je visia status paradržave. Cilo su vrime iz MZ bili prosrpski, propobunjenički. Mogli su ju priznat, ili nas pritiskat da in moramo dat niku državu u državi inače sankcije. I tako ciprizirat stanje. Ovo nije hipotetski scenarij, a dokaz je plan z4.

U MZ su godinama sanjali obnovu Jugoslavije. Godinama nakon našeg osamostaljenja visili su neažurirani zemljovidi po raznim TV kućama i tiskovinama s prikazon Europe di je Jugoslavija. Čak i s neovisnon Češkon i Slovačkon i postsovjetskin državama, a Jugoslavija u komadu.

Stalno nan je visilo nad glavon da bidu SCG-u mogli skinit ili značajno ublažit sankcije. Srbiji i Crnoj Gori nisu opalili sankcije zbog vršljanja po Hrvatskoj, nego zbog BiH. Iz Srbije su u Hrvatsku došli dobrovoljci i profesionalci kao "dobrovoljci", ka na Maslenici. U manjen udilu bilo je i u Oluji skupina iz Srbije i Crne Gore.

U Cazinskoj krajini primili su hrvatske izbiglice iz Slunja i istočne Like 1991. godine. Smistili su ih kod sebe i dali lažne isprave. Tako da otima Muslimanima ne možemo baš sve natrljavat. Ubojstvo Šantića im pak ide na teret. Tuđmanova administracija trebala je tražiti hrvatsku općinu od hrvatskih sela kod Bihaća. Ako ne daju općinu, onda nami nije priša žurit s razbijanjen srpskog obruča oko njih.

Da je HV uspia oslobodit čitavu Hrvatsku, pa makar i bez Podunavlja, onda bismo mogli naveliko pritiskat i pogađat se u BiH. Ali:
Hrvatsku nismo mogli ranije oslobodit zbog muslićke sabotaže. Ne zaboravimo da su muslićki vojni, državni vrh podritlon Srbi, i Srbogorci. Oni su upleteni u to da se Hrvatska nije uspivala oslobodit, što se jasno vidi počevši od Maslenice. Muslimani su sabotirali Hrvate. Umisto napast Srbe, oni su napali Hrvate u BiH. Dok je trajala operacija Gusar, umisto napravit dodatni pritisak na VRS, pa i SVK, oni nisu pomogli nego odmogli! Umisto napast VRS kod Donjeg Vakufa, Kupresa, Travnika, Bugojna, pa i Koridor, za napravit pritisak na srpske položaje i komunikaciju prima pobunjeničkoj paradržavi, oni napravidu suprotno! Iz Srbije kroz onaj koridor neometano prolazidu pojačanja iz Srbije! Pa tko je ovdi lud? Zašto oni nisu išli u proboj ka Karlovcu ili na Gračac, pa da napravidu pritisak na tkz. RSK? Ne, nego sve na leđa Hrvata.

Druga stvar bi bila da ako se riši Hrvatska, da onda ostaje pitanje hrvatske motiviranosti za bojevat u BiH. Bilo bi unutarnjih pritisaka, zašto ratovati po BiH, RH smo gotovo oslobodili - a to bi bilo krivo, jer VRS nije ositila poraz i moga se očekivat novi napad srpskih snaga na Hrvatsku. Uz postojeća stalna granatiranja i raketiranja iz Srpske. Valja imat na umu da oslobođeno u RH nije odmah bilo sigurno, misecima posli Oluje smo imali po tim područjima operacije čišćenja zaostataka terorista.

Tako je RH bila ucinjena situacijon u BiH. Talac stanja u BiH. Jer, mogla je Hrvatska reć da nas ni briga za BiH, da uzmemo svoje i zatvorimo se. No ondi smo imali Hrvate i triba se skrbit za njih. A zbog rata u BiH bili smo nesigurno područje u međunarodnin okvirima. Promet nije siguran. Granatirali su nas i raketirali iz Srpske.

1993. san se idia: "Zašto se bavimo s BiH? Zašto ne oslobađamo Hrvatsku pa da vidimo tko bi nas povlačia za nos." Nažalost onda nisan zna ovo šta znan danas, a dozna san puno godina posli, unatoč pomnon praćenju. Srbomuslići su nas zajebali.

Ne smatran da bi pad Bihaćke enklave bia koban za nas. Tkz. RSK nije imala toliko vojske, no isto dovoljno za žestoko se oduprit, i imala je srazmirno više opreme. Čak i da su joj pristigle pomoći iz Srpske, RH bi mogla oslobodit svoje, ali puno teže. Ka' i uvik, puno bi ovisilo o uključenosti SCG i prljavin nakanama iz MZ.

Npr: kad je bia Bljesak, naši (138. br. HV) su kod Otočca, pokušali i oslobodili jednu strateški važnu uzvisinu Konjsku glavu. Gnjide iz MZ su nas pritisnule i morali smo se povuć, pa su ga priuzeli unproforci. To oslikava šta smo mogli i smili. "Toleriradu" iz MZ Bljesak, ali samo na onon području. Nisu nan dali usudit se oslobodit išta drugdi.

Za sankcije znam da su bile realnost i jasno mi je da se vjerojatno zbog zapadnjaka nije moglo baš pomesti Muslimane do Ivan Sedla i Zenice čak i da smo imali dovoljno ljudstva, naoružanja i motivacije za ginuti. Iako navodno jest postojao plan za oslobađanje cijelog SBŽ i HNŽ...

Ali je nakon svih muslimanskih čistki nad nama trebalo barem spojiti Lašvu i Lepenicu sa Ramom, to je jednostavno bila nužnost nakon pada Bugojna i Travnika, jer moralo se razmišljati analitički, što ako propadne Federacija tj. Vošington (ako se već mora ići u Federaciju sa Muslimanima)? Što ćemo izvući, kako ćemo izaći iz te Federacije ako unesemo 10 enklava?

Kasnije se na isti način moralo razmišljati u Dejtonu, što ako propadne Dejton? S čime izlaziš? Ili dođe do nekog novog kusuranja, što imaš za trgovati, u kakvoj ćeš poziciji biti? Ispada da se ni o čemu nije razmišljalo nego je samo bilo Mate daj da ovo u ovoj usranoj Bosni što prije završimo pa kako god, a kasnije koga briga, nek se koprcaju tamo, bitno da se lijepa naša Hrvatska u svetim avnojskim komunističkim granicama 100% oslobodi. Pa je onda čika Mate ovo napravio, bacio mrkonjićki džep za apsolutno ništa:







Mislim da je nakon pada Bugojna i Travnika spajanje Lašve i Lepenice sa Ramom bilo ključno, uz kasnije spajanje Jajca preko Šipova sa Kupresom.
Da smo to odradili i oslobodili i isposlovali još neke stvari u pregovorima pa da sad recimo možemo iznijeti ovako nešto, to bi bilo sasvim OK:



Nikakve totalno nerealne stvari.

Eventualno se moglo i npr. u Hercegovini uzeti do Neretve pa bi imali ovako nešto:

Zaboravljaš jednu ključnu činjenicu a to je kako u to vrijeme SAO Krajina je još uvijek u predgrađima Karlovca, Gospića, Zadra i Šibenika. Ključni grad (Kupres) za hrvatsko preuzimanje Bugojna nalazi se u rukama Srba. U to vrijeme neke od najborbenijih hrvatskih postrojbi (4. gardijska, SP, 1. gardijska, 7. gardijska, 9 gardijska i sl. ) nalaze se u osiguranju prostora zauzetih akcijom Maslenica i pripremom za akciju Medački džep. Na bi me začudilo da je Hrvatska riskirala sankcije i poslala glavninu svojih snaga na deblokadu Srednje Bosne i zauzimanje Mostara, da bi pobunjeni Srbi uz podršku specijalnih snaga iz Srbije i RS odlučili zauzeti Zadar i Šibenik te tako presjeći Hrvatsku na dva dijela i definitivno tako učvrstiti svoju državu u Hrvatskoj. Šansa za zauzeti Mostar i povezati se sa Srednjom Bosnom propuštena je u razdoblju od travnja 1992. do lipnja 1992. U tom razdoblju su Srbi zauzeli 90% teritorija koje se danas nazivaju RS.

Čak i da uzmemo da je bilo tako, da se apsolutno nikako nije moglo napraviti nešto u Srednjoj Bosni nakon početnih gluposti, naivnosti i gubitaka, opet imaš situaciju da u Dejton ulazimo sa 27% teritorija a "izlazimo" sa 21%.

Ceha zanimljive priče ovo gore, praktički sve što smo izgubili imalo je neku svoju priču u kojoj smo i mi barem djelomično krivi... Šta reći, s jedne strane imaš Tuđmana, Granića & company (mozgovi koji nisu imali nikakve prigovore kad ih je Tuđman pitao ima li itko prigovora na ovo u pregovorima, mogu mislit kakve su tek to njuške bile), a s druge strane lokalne seljačine i šerife sa iq 70 koje su se bavile švercom, kriminalom, isključivo gledali kako da sebe namire, odbijali zapovijedi, zajebavali se, pajdili sa "komšijama" Muslimanima itd itd. Šta reći, dobro nas ima ikako, ali kad vidim kakvi smo i ne treba nas žaliti, samo mi je žao onih par % istinskih heroja koji su izginuli ili ostali invalidi, obolili, žali Bože njihove mladosti, ostatak stoke nije zaslužio nikakvu državu, kao što divizija reče na drugoj temi narod nedostojan svojih ratnika.

A što se mapa tiče, što ih više plaviš veća je muka danas, dok god vlada ovaj EU NATO poredak tu se ništa promijeniti ne može, a ako taj poredak krahira opet tko zna šta nas čeka, a mi u svakom slučaju niti imamo ozbiljne vojske niti pozitivne demografije niti suverenističke politike niti ikakve svijesti u narodu oko ičega, pa eto, budi sretan dok je ovako jer sutra tko zna.

Mislim da je nakon pada Bugojna i Travnika spajanje Lašve i Lepenice sa Ramom bilo ključno, uz kasnije spajanje Jajca preko Šipova sa Kupresom.
Da smo to odradili i oslobodili i isposlovali još neke stvari u pregovorima pa da sad recimo možemo iznijeti ovako nešto, to bi bilo sasvim OK:

Ta informacija ti je bila u dokumentarcu o daytonu sad prije koji tjedan, da je on povukao crtu sjevernije vjerojatno bi to danas bila granica.
Ključno je saznati kako smo došli od Mrkonjiča za Posavinu do Mrkonjića za Sarajevo. Netko je tu imao svoje prste sasvim sigurno.
Tuđman je imao glavnu rijeć i pregovori su završeni tek kad je on pristao, ili su nas ucjenili sa nečim ili su nam nešto dali što se ne smije još objaviti, ne vjerujem da bi Tuđman poklonio 5% Bosne za ništa, nije takav tukac bio.
Možda su razmišljali neka Jajce u SBK, da se pojača Hrvatska komponenta u županiji ali to opet ne objašnjava zašto su ispustili Šipovo.

To je novem objasnio da Mrkonjićki Džep nije imao veze sa Podunavljem, te stvari su dogovarane zasebno, nije to bio nikakav paket... A i da jest, opet se vraćamo na to da su svete komunističke granice Hrvatske bile vrijednije od HB. Obrni okreni, ovo što nam je ostalo na kraju s druge strane komunističkih granica, nikako se ne može reći da je dobro odrađeno.

Ako je cijena Podunavlja bila ne samo Mrkonjićki Džep nego cijela HB koja je nakon toga ukinuta onda naravno da aludiram da Vukovar toga nije bio vrijedan.

Onda nemamo sta dalje pričat, to je suludo. Prihvatit okupaciju podunavlja i baranje je rang rimskog ugovora. Strašno je da nekom može past na pamet odreć se Vukovara.