1. Stefan Nemanja je rođen kao pravoslavac, kršten je u Zeti jer se tamo sklonio od građanskog rata u Srbiji.

2. Niko nije "popravoslavljivao" Hercegovinu, odnosno Hum. Tamo je preovladavalo pravoslavlje na selu i katoličanstvo u blizini primorskih gradova, posebno dok je Humom upravljao Stefanov brat Miroslav, kada je npr. proteran katolički episkop u Dubrovnik. Potom pravoslavlje slabi, naročito posle 1326. i ukidanja Humske episkopije. Dolasci vlaha kasnije su pomogli da pravoslavlje preživi.

Paradoks istorije. Srpski etnički (ne u potpunosti i većinski) prostor jeste dospevao do Cetine. U Dušanovoj povelji Dubrovčanima iz 1334. upozorava ih da ne preveravavaju njegove podanike u Stonu u katoličanstvo. To je proces koji su ipak završili kasnije tzv. popovi glagoljaši. Paradoks je što su srpski prostori u Hrvatskoj sve do egzodusa 1995.
obuhvala područje severno od Cetine i srednjovekovni hrvatski kraljevski Knin, dok na području južno od Cetine Srba nema skoro ni u tragovima.

Vlasi su narod koji se javlja odavna. Ric Vlah je indoeuropsko za stranca, isto ima i Wales. To bi se desavalo kada bi jedan narod susreta drugi. Vlasi su jako dugo bili izolirani na Karpatima. Stoljecima je tu vladalo Bugarsko carstvo, Ugarska, Bizant, Pecenezi itd a Vlasi su se drzali svojih izoliranih krajeva. Situacija se prominila u 13st.

Srbi u praksi spominju Vlahe iskljucivo u konekstu Hrvatske, ama bas nikad i kontekstu Srbije a jos vise mrze registrirati da je na granici Srbije Rumunjski jezgreni prostor zvan Vlaska. Jos vise mrze povezati da je prostor di je Vlaska i onaj di su Vlasi u Srbiji.
Vlasi postoje ko zasebna manjina na istoku Srbije bas tamo di Srbija granici s Rumunjskom pokrajinom Vlaskom.



Marko Pijovic se intenzivno bavi Vlasima i tocno ih je popratio kako su se spustili s Karpata nakon sta je invazija Mongola opustila razne krajeve, dalji ratovi kojim su depopulirana podrucja 'zapadnog Balkana' su ih dovukle s planina. Tocno se Vlasi javljaju u Dubrovackim zapisima nakon Mongolskih ratova. Dalji sukobi i vjerski ratovi u Bosni, prvo dinasticki pa vjerski pa potom i ekspanzija Turaka su ostavili enorman vakuum a razlog zasto su Vlasi na njih bili unikatno otporni je sezonalna transhumanca tj zato sta nisu ovisili o poljima tj litnjoj zetvi nego bi liti (sezona ratovanja) bili na vrhovima planina sa svojom stokom, sigurni kako od pustosenja polja tako i napada na populaciju. S ovim razlogom su Vlasi imali neprikosnovenu genetsku ekspanziju od 1250-1600 i na vecini planinskih krajeva postali dominantan sektor. Srbi su bili i cak i nakon pada pod Osmanlije ostali poznati po oklopnim vitezovima najteze kategorije, cak po Srpskim gusarima dolazi prvo Madarski pa i Poljski pojam husar za najtezu konjicu. Ta konjica se koristi na 'junacki' nacin tj sve ili nista. Srbi kad su izbjegli isli su na sjever ugl u danasnju istocnu nizinsku Madarsku, i tu su donili neke svoje obicaje.

S druge strane Vlasi su poznati po lajkoj konjici, ugl se koriste ko izvidacka sila i za carkanje tj skirmishing i ratuju na udri pa bizi nacin i migracije im prate ili mozemo reci 'grle' planine.

Žicka povelja, sa popisom vlaha manastirskog vlastelinstva, je nastala pre mongolske invazije, a kolega Lucho je pojasnio za Vlahe u Istočnoj Srbiji da su Rumuni.

U Srbiji postoji poseban niz zakonskih odredbi, odnosno pravilnika o raspodeli proizvodnje, koji se zove "Zakon vlahom" koji je bio inkorporiran u osnivačke povelje manastira Studenice i Mileševe, odnosno "Zakon Svetog Simeona i Svetoga Save", gde se vidi da je samo reč o stočarskom stanovništvu odnosno običnim vlasima, vlasima vojnicima i vlasima ćelatorima. Za zemljoradnike odnosno sokalnike i druge zemljoradnike važio je "Zakon srbljem", dok je postojao i "Vojnički zakon" koji je nemoguće rekonstruisati, osim jedna odredbe.

Vlasi kao nomadski narod baziran oko transhumance i trgovine su, naravno i ocekivano cesto isli i nalazili se u drugim drzavama, gradili trgovacke mrize itd. Slicno su radili i Nijemci no u ulozi rudara i kovaca. Recimo vojvode Zrinski su doveli dosta njemackih rudara da rudare u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Bilo ih je i u CG.

Zicka povelja nastaje u periodu nakon sta su krizari zauzeli Bizant i kad se Srbija i Bugarska oslobadaju nadmoci Bizanta te grabe priliku da se prosire a u isto vrime dolazi do mongolskog pritiska prema zapadu koji gura druga stepska plemena u zivotni prostor Vlaha u Rumunjskoj. Odlicno je dokumentirano da je mnogo plemena stepa uslo u Ugarsku desetljecima prije nego su se Mongoli odlucili na napad na Ugarsko Hrvatsko kraljevstvo.

Ovo za Vlahe stvara mrkvu na jugozapadu i batinu sa istoka.

Dakle Morlaci su dosli iz Bosne jos u 8.st u Dalmaciju.

U slucaju da pratis brojne te rodove otkrijes da su Vlasi porijeklom iz Vlaske pokrajine u Rumunjskoj dosli priko Madarske pa Bosne ili Srbije pa Crne Gore. Da su Arbanasi dosli iz Albanije priko Crne Gore ili da su Cincari dosli iz Makedonije ili Grcke priko Crne Gore ili Srbije pa Bosne.


Ideja da su oni bili nesto deseto a onda su ih Srbi slavenizirali ili posrbili je takoder apsurdna i kriva. Rumunji su stoljecima u vojvodstvu Vlaska imali vladare imenima Vladislav, Radu, Vlad a i danas je tona rici u Rumunjskom jeziku Slavenska, ukljucujuci popularna osobna imena i prezimena, imena lokacija.

Recimo na sjeveroistoku Rumunjske je rijeka Bistrita.

Razlog zasto je Rumunjska danas Rumunjska a ne Vlaska je u tome sta je i sam naziv Vlaska bia koristen naizmjenicno s Romania.

Osim toga naziv Rima je bia toliko popularan da su se Rimljanima smatrali skoro svi, Nijemci sa svojim Svetim RIMSKIM Carstvom, Bizant koji se sluzneno zvao Imerium Romagmon, Seljduci Turci sa svojom Rumeli Sultanatom, cak i jedno pleme iz Indije je uzelo ime Romi.

Jezik Rimljana je bio lingua franca trgovine a i danas je brojnih podrucja. Latinski je bio sluzbeni jezik Hrvatske do 19st.

Ime te rijeke se na rumunjskom piše Bistriţa, a čita Bistrica.

Genetski afiniteti, mislim da govore dovoljno. Takoder to sta je u Hrvatskoj taj znacaj s Karpata i BiH jaci nego iti u Srbiji koja je geografski blize, nesto sugerira o etnogenezi Hrvata pogotovo sta se tice Morlaka iz Bosne i Vlaha iz Rumunjske. Srpski 'vlasi' su uglavnom bili Arbanasi i Cincari.

Naravno da jest rođen kao katolik. kasnije konvertiaro na pravoslavlje.
Nemanjići jesu popravoslivljali Hum, prema današnjem stanju vidimo da im nije previše uspjelo. Hum je katolički do Nemanjića. Prije Nemanjića tamo istočnog obreda nije ni bilo.

Srpski etnički prostor nikada nije dispijevao do Cetine, sklavinije južnog Jadrana nisu nikakve "srpske zemlje" niti ih itko u stranoj historiografiji tako smatra.
Ston je izvorno katolički (kao i cijela južna Dalmacija i Hercegovina) i središte istoimene katoličke biskupije https://hr.wikipedia.org/wiki/Stonska_biskupija do kraja 12. stoljeća kad su biskupa protjerali Nemanjići.
1326. se vraća pod suverenitet katoličke Republike.

Zahumlje je posle 1054. pod značajnim uticajem katoličke crkve, ali u selima udaljenim od obalskih gradova je preovladavalo pravoslavlje. Ne bi džabe na Splitskom saboru 1111. zvanično proglasili pravoslavlje za jeres, a da ga nije bilo na obližnjim područjima.

Aman čoveče, rekao sam ti - rođen je u Zeti jer je tamo izbegao.

Pravoslavaca je sasvim sigurno bilo u gornjem Podrinju i sjevernom dijelu istočne Hercegovine, jer je to prostor koji je Srbiji pripadao i prije teritorijalne ekspanzije Nemanjića.

Ma do Amazone, čuj Cetine

Jedno je dio Podrinja i Istočne Hercegovine a drugo je "do Cetine", a neki čak tvrde i preko Cetine. Dalmacija stara srpska pravoslavna pokrajina. Opštepoznato bre.

Originalno su i jug CG i sjever Albanije katolički ali pazi pravoslavni su bili do Cetine.

To do Cetine ne bi trebalo da se odnosi na pravoslavce, već na Srbe, jer granicu između Srba i Hrvata DAI određuje baš na Cetini.
Iskreno, meni je sve to previše maglovito da bih izvodio bilo kakve jasne zaključke.
Nema dovoljno izvora, terminoloske zbrke su pravilo, tumačenja suprotstavljena...

Generalno si mi ostao u pamćenju kao korektan sagovornik, tako da ne znam čemu ovo izvrtanje ako sam napisao:



Jer nigde nisam pominjao potpuno pravoslavnu Dalmaciju. Srbi u Zeti (posebno gradovima) i blizi primorju su bili katolici.

Ti si se dovoljno kompromitovao svojom izjavom da su "sve srpske srednjovekovne crkve na Kosovu", tako da od tebe na ovu temu teško da može bilo šta relevantno da se čuje.

Da, Vlasi u istočnoj Srbiji su do WW2 kao maternji jezik navodili rumunski. Komunisti posle nisu dozvoljavali da se izjašnjavaju Rumunima već su uzeli naziv Vlasi kako su ih okolni Srbi već nazivali. Kako god danas se većina tih Vlaha izjašnjava Srbima.

Zapravo ima dosta sličnosti između Vlaha u istočnoj Srbiji i Arvanita (pravoslavnih Albanaca) u Grčkoj po nekim stvarima. I jedni i drugi imali dosta bitne uloge u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka i vremenom su se uglavnom asimilovali u Srbe, odnosno Grke.

@NikolaNiš

Stefan Nemanja je prvotno kršten po latinskom obredu, jer je bio u katoličkoj Duklji. Kasnije se krsti po pravoslavnom obredu.

U Humu je oduvijek bilo prisutno katoličanstvo, i u priobalnim gradovima, i u zaleđu. Biskupije su pratile granice države, dakle stonska biskupija je se prostirala čitavim Humom tj. Zahumljem. Isto imamo ostatke zapadnjačkih predromaničkih crkvava u Stocu (Vidoštak) i Popovu Polju (Zavala, u ovoj je isto nađen starohrvatski pleter). Nemamo nikakvih dokaza da su tu ikada obitavali pravoslavci prije Nemanjićkih osvajanja, a kada usporediš životni vijek stonske biskupije (koja se prvi put spominje 879.) sa životnim vijekom humske eparhije (koja je osnovana 1219., a episkop je otišao iz Stona oko 1321.) kristalno jasno vidiš da je katoličanstvo oduvijek bilo u Humu.

I da još više naglasim kako su katolici bili u zaleđu, imaš Trebinjsku biskupiju koja se prvi put spominje 1022., dakle i Travunija je bila katolička.

Pravoslavno stanovništvo Stona koje Dušan spominje u svojoj povelji se isključivo odnosi na pravoslavne popove dovedene iz Raške i ostalih dijelova Srbije od strane Nemanjića u njihovom (propalom) pokušaju da preobrate katolički puk Huma na pravoslavlje putem uspotstavljanja humske eparhije. Očito, katolički Dubrovnik a i katolici Pelješca nisu bili neki obožavatelji pravoslavnih uhljeba koji su boravili na njihovom tlu.

I naravno, Cetina se gura u priču. Čim zapravo pročitaš DAI saznat ćeš da se te opisane granice odnose na priobalna područja, dakle dračke tvrđave - Kotor - Dubrovnik - Cetina se odnosi na obalu, ne na zaleđe. Vezano uz ovo, starohrvatska županija Imota prelazi Cetinu i ide do Ljubuškog (Paganija) i Širokog Brijega (Zahumlje). Pa sami DAI ti kaže da Zahumlje drži Mokro u ŠB, a isto navodi da ide do Neretve. Zbroji 2 i 2.

Nadalje DAI ti kaže da su pri njihovom dolasku Hrvati zaposjeli Ilirik (drački temat) a i još spominje Hrvate koji nemaju svoje brodovlje u pohod na Bari 871., dakle čak i da su Pagani, Zahumljani, Travunjani i Konavaljani svi uistinu srpska plemena (što nisu, Porfirogenet koristi termin "nekršteni Srbi" iako ta plemena nemaju nikakve veze sa bijelim Srbima koji se nalaze u Saskoj, informacija koju dobivamo od samog Porfirogeneta, nego npr. Humljani potječu iz Poljske, sa rijeke Licike, dakle bliži su bijelim Hrvatima u Galiciji nego bijelim Srbima u Saskoj) to opet ne bi značilo da Hrvati nisu prisutni diljem tih primorskih sklavinija sve do Drača. Nadalje, ovo je samo Porfirogenet. Imamo gomile ostalih izvora koji spominju Hrvate u primorskim sklavinijama i dračkom tematu (npr. Al-Idrisi, Ivan Đakon, Toma Arhiđakon, razni bizantski kroničari, domaći dokumenti koji spominju imena izvedena iz naziva "Hrvat" itd.)


Kako bi se kazalo; gozba ili glad.

Kakva Cetina, to je u rangu Srbija do Tokija, jedna totalna glupost koju je neko izvalio i prosječni krezubi srbin viruje u to ko u sveto pismo.

Srbi su par puta provirili do Neretve i to im je maksimum zapada koji je kratko trajao.

Bilo je i godina gdje je Srbija išla do Cetine, točnije država Miroslava, kneza Huma i neretvanske Krajine, koji je priznavao vrhovnu vlast Nemanje, je išla do Cetine.
Nemanjićka vlast nad Humom se očito može pripisati bizantskim pohodima na Hrvatsku, gdje su Bizantinci postavili vladare koji bi vladali nad Humom. Miroslav nasljeđuje Dešu (ili možda Zavidu) koji je postavljen od strane Bizanta kao vladar Huma. Tijekom 1180. Kačići (koji su već prethodno priznavali vlast Bizanta) se sukobljavaju sa biskupom Rajnerijem, 1181. ih knez Miroslav uzima pod svoju zaštitu i nekoliko godina nakon se javlja sa titulom "knez Huma i Krajine". Dakle sasvim svojevoljno Kačići priznavaju vrhovništvo Miroslava, kako bi se zaštitili od posljedica ubijanja biskupa.
1198. ta priča srpske vlasti do Cetine već završava - Andrija II. zauzima čitav Hum, a nekad oko 1210. Hum puca na dva dijela, jedan ispod Neretve sa sjedištem u Stonu i Blagaju, drugi iznad Neretve sa sjedištem u Imotskom. Dakle nakon Miroslava priča s Humom ide ovako:
~1198. Mađarska (pohodi Andrije II.)
~1210. Mađarska [zapadna] + Srbija [istočna] (Hum se dijeli na dva dijela)
~1237. Mađarska (pohodi Kolomana Galicijskog)
~1254. Mađarska (+Srbija [istočna]?) (Povelja Radoslava, satnika Imotskog, sina Andrije humskog.
Moguće da je njegov otac Andrija prihvatio vrhovništvo mađarskog kralja pa mu je dodjeljen i zapadni dio Huma nakon smrti Toljena [nećak Petra humskog, u srpskoj historiografiji nazivan Toljen II. jer oni vjeruju da je potekao od Toljena I., isto kao što vjeruju da je Petar sin Miroslava, što su neistine], ali nije sasvim sigurno. I da je prihvatio vrhovništvo mađarskog kralja, postoji mogućnost da je se kasnije odmetnuo)
~1264. Mađarska [zapadna] + Srbija [istočna] (rat za prijestolje u Mađarskoj, Srbi zauzimaju Hum)
~1302. Hrvatska (pohodi Šubića)
~1318. Hrvatska[zapadna] + Srbija[istočna] (Branivojevići zauzimaju istočni Hum naredbom srpskog kralja Milutina, izbija rat između njega i Mladena Šubića)
~1319. Hrvatska (Rat završava, pregovori i razmjena taoca u Dubrovniku, Šubićima vraćen Hum)
~1322. Hrvatska [zapadna] + Srbija [istočna] (propast Šubića, prije je smatrano da je Šubićevska vlast u istočnom Humu propala već 1318., no to je opovrgnuto poveljom iz 1321. u kojoj se navodi prisutstvo hrvatske vojske na pelješcu)
~1325. Branivojevići (+Hrvatska [zapadna]?) (Branivojevići su se odmetnuli i samostalno zavladali istočnim Humom, sad nisam siguran jesu li oni isto zauzeli i zapadni Hum ili se to isključivo može pripisati Stjepanu II.)
~1326. Bosna (Stjepan II. zauzima i zapadni i istočni Hum)

Dakle srpska vlast nad neretvanskom krajinom je trajala desetljeće ipo. Od 1181., sve do smrti Miroslava, nekad prije 1198.
Postojala je srpska vlast do Cetine prije toga, naime kada je srpski knez Petar Gojniković oteo područje Paganije od kneza Mihaela Viševića, koji je upravo zbog tog razloga sklopio savez sa Bugarima.
Od Ivana Đakona dobivamo informaciju da je Višević bio u prijateljskim vezama sa bugarskim carem već od 912., i shodno k tome Srbija je onda zauzela prostor Paganije nešto prije. Propast Srbije dolazi 924. - Mihael Višević vraća Paganiju pod svoju vlast.

Sve zbrojeno srpska vlast do Cetine broji oko ~30 godina.

Znači nije istina da Srbija nikada držala posjede do Cetine, ali iako je držala, to uopće ne znači da su Srbi živjeli na tim prostorima.