a puštanje kamiona preko granice? ili nekim šumskim putevima? znam takav primjer za jednu građevinsku firmu u Tomislavgradu, danas su milijunaši naravno.

u grudama su prije i neposredno prije rata u bih, raspuštene tri tvornice radnika, duhanska stanica i jedno veliko trgovačko poduzeće "bekija".
ne znam točan broj ljudi koji su ostali bez posla tada, ali možete samo zamisliti koliko je to ljudi ostalo na ulici, među njima velik broj supružnika koji su hranili obitelji.

ne znam za građevinski materijal, ali na ono što prodaje cigo i njemu slični, nije se isplatilo ići okolnim putevima kad poreza nije bilo pri uvozu, a za carinu umanji račun. ionako zna da će sve "oprati" preko fiktivne firme, pa mu je omjer rizika i plaćanja carine bio sasvim razumno na strani plaćanja carine.

međutim, za gorivo ne jamčim. kao ni alkohol. to je i onda bila visokotarifna roba i, ako me sjećanje služi, porez se plaćao odmah...
recimo, popularno je bilo "uvoziti" neobojano lož ulje, a prodavati ga kao dizel.. možeš samo zamisliti razliku u cijeni.

svačeg su se moje oči nagledale i uši naslušale, samo pitajte...

ima li teoretske šanse da je itko na čist način stvorio prvobitni kapital? ovo je više retoričko pitanje.

bilotrade je ostao malo nedorečen.
ti ljudi su počeli s radom u ratu jer su osnivači koncem osamdesetih, tek završili srednju školu. prije toga im je otac bio stolar, a isto tako i dida i uvijek su bili solidno bogati. uložiti u početni kapital u ono vrijeme, njima nije bio nikakav problem kao ni nastaviti normalno poslovati.

grafotisak radi još od 84. godine i u rat je ušao kao solidna firma koja je već otvorila dosta tržiša u bih i hrvatskoj. kasnije su postali izvoznici u ameriku čak, a i predstavnici averi denison, pored fabriana kojeg je spomenula oldica.

moja firma radi isto od početka osamdesetih, ali početni kapital su stjecali u jednom velikom gradu u hrvatskoj i to poslom kojim se tada malo tko bavio, a i sad nam ostalo u navici raditi i proizvoditi što nitkone radi u ciloj bosni i hercegovini.

nije početni kapital u pitanju.
za osnovati firmu ti trebalo nekad samo 100 maraka, a za početni ulog u robu, mogao si pozajmiti kao što je to napravio jedan sadašnji mastodont.

problem je u onima koji su uistinu profiteri. psi rata.
a ti su oni koji su prodavali već plaćeno oružje narodu.
problem su i vreće hrdeka koje su bile vraćene u markama i tako iscijedile i zadnju marku iz hercegovačke bile čarape.
to je ratno profiterstvo. takve tretirati kao i dezertere.

dodala bih još i utajivače poreza i one što ne prijavljuju i izrabljuju radnike. ali ti nisu ekskluzivna ostavština prošlog rata, oni tako rade i sad.

većinu njih je PDV napokon dosukao, a i u Hercegovinu šalju natprosječno veliki broj inspektora. kod nas se u 10-tak dana znao izmjeniti federalni, županijski i općinski inspektorat.

istina, pdv im je skresao krila. i meni su stalno dolazili dok se nisu skinuli s vrata. naime, 80% robe izvozimopa stalno imamo povrate, a na svak povrat ti dođe najmanje jedna kontrola.
međutim, to je bilo samo na početku rada s pdv-om...

ne znam kako se ponašaju i jesu li kao prije što su više dolazili po reket nego u kontrole...

Teško da se Čapljinu može staviti u isti koš sa Stocem i Ramom. Ali joj je zapadna Hercegovina odmakla u nekim stvarima sigurno. Ne bih sada o razlozima jer ih je puno ali i sada u Čapljini za raliku od mnogih gradova u BiH ima kapitala samo je loše raspoređen i najčešće završava ulaganjima u stambene i/ili ugostiteljske objekte. Osim poljoprivredne nema druge proivodnje baš.