Postoje određeni ljudi koji su očigledno protivnici suverenosti Hrvatske, ili čak samog postojanja Hrvatske.

U koje grupe se mogu podijeliti.

Koji su motivi.

U koje stranke su koncentrirani i u kojim postocima.

Ti su ljudi koji idu linijom manjeg otpora.

Linija manjeg otpora je "Euro valuta", "Brisel". Ne znam šta to znači na ovoj temi.

Misliš u samoj Hrvatskoj ili?

Primjerice, jedna grupa ljudi može kritizirati "militarizaciju Hrvatske" kroz nabavku 12 komada aviona, govoriti da se Hrvatska "sramoti" tako što traži nešto za sebe u Briselu, a u isto vrijeme drkati na slike JNA mornarice, Titovog NE Staljinu... i ostale primjene suverenosti Jugoslavije.

Da.
Podforum je Hrvatska.

Recimo, koliki % stanovnika Hrvatske mislite da ima negativne osjećaje, ili čak strah ili nelagodu, kada vidi zastavu Hrvatske.

Kao i uvijek to su grupe i pojedinci koji su izgubili povlastice koje su imali u bivšem Jugo režimu.

Ima smisla, negdje sam pročitao da je Ljubiša Beara pobio muslimane u Srebrenici jer su sjebali Jugoslaviju i njegovu mirovinu u Splitu.

Jugoslaveni.

Sad kripto yugo globalisti.

Franjo je bio u pravu tu kao i u gotovo svemu ostalom.

Za vrijeme Juge jedan dio hrvatskog naroda se odnarodio i postao skoro pa novi narod. Njima je Jugoslavija odnosno SR Hrvatska unutar Juge bila domovina.

Ne znam koji normalan Hrvat može biti nostalgičan prema jugi. Osim kao periodu svoje mladosti ali prema toj shithole državnoj tvorevina mi je nepojmljivo.

Ima ih 20-25%.

Ali baš bagre je 5-10%. Tu ima puno Srba i partijaca naravno. Ali su ogroman broj "elite".

Od tud većina problema Hrvatske.

Meni Jugoslavija iskreno uopće nije mrska.

Bilo bi mi sasvim ok i da je ostala. Meni osobno. Moćna država. Snašao bi se i napredovao u njoj, igrale bi se i jače igrice nego koje može igrati Hrvatska.

Ali, cijenim Hrvatsku ipak više.

Ali ne znači ni to da bi bilo nekog bratstva i jedinstva. I da postoji Jugoslavija opet bi bilo rivalstva sa Srbima npr. Samo zajednički nastup prema nekom izmišljenom ili stvarnom "vanjskom neprijatelju".

Određeni level jugonostalgije, koji ne mora podrazumijevati kult Tita i Partije, nego recimo prema određenim institucijama koje su tada bile ozbiljnije, prema nekim proizvodima, pa i osjećaju veće i moćne države (što se najbolje vidi kroz megalnomanske projekte, recimo iz BiH perspektive sami pogled na Pelješki Most naprosto vrišti PRAVA DRŽAVA), i tako, ne mora nužno povlačiti ideološku ostrašćenost ili mržnju prema Hrvatskoj. Mislim da su većina stanovnika Hrvatske nostalgičari u tom smislu. Skoro svi odaju priznanje nekim stvarima iz Jugoslavije ili tadašnje SR Hrvatske ili BiH.

No, tema nije nostalgija, ispričavam se na ottfopicu.

Dakle, politički Jugosi. (a ne ljudi koji su nostalgični za Pipi sokom)
Da, definitivno, elita Jugoslavije koja nije bila dovoljno vješta da se prešalta u HDZ, izgubila je tu svoju putanju da budu jugoslavenski old money i da generacijski prenose položaje. Oni svakako i djeci pričaju o obiteljskom gubitku i padu, i prenose tu netrpeljivost na još barem 1 generaciju. Ali, ne vidim da to može vječno trajati, gubi se sjećanje na Jugoslaviju, tako da je prirodno da se prešaltaju na nešto drugo ili da jednostavno gledaju potomke koji se smiju "didi komunjari".

Kardelj je na VIII kongersu SKJ 1964. najavio odumiranje Jugoslavije. Imali
su 25 godina da se prešaltaju. Tko im je kriv kad su vjerovali samo propagandi.

Ali što ti ljudi žele.

Osvetu?

Nazad na pozicije?

Ako se domognu opet pozicija, i ostanu recimo 3 mandata, hoće li postati vremenom patrioti? Računam se logikom da ne može kralj mrziti zemlju kojom vlada. Vlasnik ne mrzi svoje vlasništvo.

U ustavu Hrvatske postoji odredba da nema udruživanja u jugoslavenske asocijacije.

Tuđman je bio dalekovidan, jer je 50% jako nizak postotak, meni je zamislivo da za 2 generacije se skroz izgubi memorija na 2 neuspjele Jugoslavije, a za promjenu ustava ipak treba 66.7%.

Ako su "internacionalci" uvijek će mrziti tu državu.
Neki Dodrinaši su takvi danas pa bi EU do Japana i da se hrvatske granice izbrišu. Valjda za inat Srbima, ili što je Njemačka jaka u EU, nemam pojma.

Uglavnom su tu oni koji su imali povlastice u bivšem sustavu,ali jugonostalgija je širi pojam,masu je ljudi koji su Hrvati 1/1 u političkom smislu,ali imaju poštovanja prema nekim stvarima iz SFRJ (npr.neovisna vanjska politika,kakva-takva socijalna sigurnost),no jezgru "antihrvatstva" čine ljudi iz miješanih brakova i to oni koji nisu bili vješti ili nisu htjeli odabrati neku od strana (npr.Dragan Markovina ili Rajko Grlić),takvi vide BiH kao Mini-Jugoslaviju koju treba očuvati pod svaku cijenu od najezde "nacionalista" i zato uporno guraju građanski koncept.

Čak i konzervativni Bakarić, predsjednik SKH je vidio da se tu
s tim strukturama ne može naprijed.

Ne treba zanemariti ni prijateljstva.

S kim si takav si.

Neki ljudi jednostavno se uvuku i slijede određenog lika, jer je cool ili karizmatičan, a koji je iz privatnog i nepoznatog razloga ostrašćen. Pogotovo razne ideologije vole lidere koji zavode mase, a sami lider pogonjen na turbo pogon nekom osobnom frustracijom ili kompleksom.

Ja sam možda izuzetak, jer se družim sa svima, volim ulaziti i u osinja gnijezda kao rad gost, istraživački duh što ćeš, fleksibilan sam i imam prijatelje za aktivnost A, prijatelja za aktivnost B, itd. Što se tiče politike nju ne spominjem često i imam prejako izgrađen karakter i uvijek mislim da sam u pravu, da bi drugi previše utjecali na mene, ali sigurno se vremenom oblikuješ i kroz okolinu.

Dakle, koju god grupaciju definirate, valja dodati, "i politički nepismeni prijatelji i poznanici" koji samo znaju "lipo ovaj govori". Raznorazni karizmatični "Nedjeljom u 2" gosti čije floskule, ili autentično zanimljivo životno iskustvo (napaćeni), postaju self help terapija za gledateljstvo a provlače agendu.

Trebalo bi bolje definirati to antihrvatstvo, često je to na desnici opća etiketa za političke neistomišljenike, slično kao što je muslimanima "fašista" svatko tko nije za SDA.

Mamić je često vikao kako oni koji ruše njega ruše Hrvatsku.

Teško je reći što žele...svjesni su da je restauracija Jugoslavije nemoguća,ne žele ni osvetu,bar ne u klasičnom smislu,no u interesu im je zadržavanje veza iz negdašnje domovine (vjeruju u jedinstveni južnoslavenski kulturni prostor,podupiru razne zajedničke projekte,ulazak cijelog područja u EU gdje bi preko Schengena granice nestale čime bi se stvorio dojam da su svi ponovno u istoj kući.)

To je već prihvatljiv odgovor.

Jer, zakolutao bih očima na "jednostavno su zli".

Nisu. Oni sebe jednako vide kao good guys i dapače kao žrtvu.

Znači, dolazimo do interesa i materijalnog blagostanja (tko će biti elita), te do prikrivenih nacionalizama (ili nadnacionalizama).

Jedan dobar sloj ljudi je izuzetno profitirao: vojna lica i njihove obitelji,
radnici ali i bogatuni koji izvukli društvene stanove (zna se da je bila ona službena
akcija "Imaš kuću - vrati stan"), osobe koje su u inflaciji dizali kredite, bez
devizne klauzule, članovi partije, SSRN, SUBNOR, sindikata i drugih komunističkih organizacija.
Većina od njih se teško pomirila s raspadom i mnogi i danas imaju
ne samo nostalgiju, iako su te pogodnosti kapitalizirali jeftinim otkupom, da im
institucije nisu bile nacionalizirane te i drugim pogodnostima. Prije svega materijalni nacionalizam koji više ne mogu ne kontrolirano "degustirati", tj. kroz nove političke okolnosti su u tome spriječeni.

Naravno da ti ljudi nisu nikakvi demoni,ali su totalno izgubljeni u vremenu i imaju vrlo anakron pogled na situaciju na postjugoslavenskom području,i selektivno gledaju na neke događaje.

Npr. u njihovim očima su bosanski Muslimani glavne žrtve rata,jer njihovu urbanizaciju i sekularizaciju u pola stoljeća komunističke vladavine smatraju jednim od glavnih postignuća SFRJ i dokaz "multietničnosti" te im gledaju mnogo toga kroz prste (prešućuju njihov nasrtaj na Hrvate 1993.)

Naravno da je Juga imala pozitivne stvari. Kult vojske i radne akcije mladih.

A ovi danas što su protuhrvatski nastrojeni u Hrvatskoj najčešće uopće nisu Hrvati (odnosno, tako im se nisu roditelji izjašnjavali, već kao Jugoslaveni, ili 1/1 stranci; a često su se i oni sami "krstili 1991."), već se Hrvatima izjašnjavaju kako bi penetrirali unutar hrvatskog korpusa i rovarili iznutra.
Imaš primjer npr. NVO-ovke Vesne Teršelič koja skupa s Puhovskim kaže da "tko se ne stidi naše povijesti, moralni je idiot" (aludirajući na WW2). Žena "Slovenka" rođena u Ljubljani, a realno ne bih se čudio da joj je jedan od roditelja Sirijac, Englez, Kinez ili nešto četvrto.
Ili Gordan Duhaček, čovjek je rođen u Sarajevu i u takvom duhu je odgojen. Meni je jasno da on ne podržava HB politiku. Možda su mu i roditelji bili Hrvati, ali puno izglednije je opet da se radilo o miješanom braku i jugoslavenstvu.
Puhovski također, na Wikipediji piše da mu je majka bila Židovka.

Oni su manjina u nacionalno homogenoj hrvatskoj državi i prirodno je da nemaju nikakve pozitivne prohrvatske težnje.

Mislim da je Tuđman tu dao najbolju ocjenu, njegova je izjava bila čini mi se da je cca 20% Hrvata protiv Hrvatske. To je ta ekipa Jugosa - mješavina ex deklariranih Jugoslavena, Hrvata teških komunista i jugo-elite, te dijela "urbanih Srba i ostalih" koji se logično pronalaze u nekom light Jugoslavenstvu, prije nego - HDZ/Thompson/ZDS hrvatstvu (jer realno nije ni da smo nešto labavi tu, zna se kako izgleda "Hrvat starter pack", tu nema mrdanja)

U političkom smislu:
-jugokomunističko krilo SDP-a (Stazić i slični jugofili)
-Radnička Fronta, Nova Ljevica i ostali far left pokreti/stranke, "antinacionalisti" sa jugo backgroundom
-SDSS Srbi (Jović, Pupovac, plus Istočna Slavonija gdje su mahom žešći četnici)

Ono što je dobro, da sve ovo ide u asimilaciju/iseljavanje na dugi period, šanse da zadrže postojeće političke pozicije su slim to none. Demografski su nebitni, u većim gradovima primarno dolaze do izražaja, al i to ima svoj rok trajanja...