Ćesić Rojs: Više od 25 generala Hrvata bilo je u JNA, a samo su tri prešla u HV
https://www.varazdinske-vijesti.hr/aktu ... 999-36620/

Od oko 2900 Hrvata oficira JNA u HV prešlo samo 1500
http://www.glas-slavonije.hr/256614/11/ ... -samo-1500

Da bi bio general u JNA a Hrvat si, morao si se bas dokazati u smislu jugoslovenstva i antihrvatstva.

Bivsi JNA obavjestajci tvrde da je recimo Basarac bio izrazito antihrvatski nastojen tijekom sluzbe u JNA, ali pitanje je koliko je to istina. Isti mitomani tvrde da smo mi minirali banske dvore a ne da ih je JNA raketirala i da smo ubacili stotinjak policajaca Srba u redove "krajinske vojske" kao nekakvu petu kolonu koja je nama donijela pobjedu. Prilicno sumanute tvrdnje.
Za Stipetica tvrde da je radio za hrvatsku stvar prije rata tijekom sluzbe u JNA, odavao nam tajne i prav ce kretanja JNA i slicno tome, to vec mogu povjerovati jer je presao nama.

Inace Basarca nema na spisku jer nije rodjen u Hrvatskoj vec u Vojvodini, ali on je samo rodjejem vojvodjanin po porijeklu je sa Kapele ja mislim, odnosno roditelji su od tamo kolonizirani u Vojvodinu.

Stipetic je meni antipatican bio i sumnjiv odvajk.
Ono nesvidja mi se,nista konkretno nemam za njega.
Ima nekakvih traceva oko posavine kako je on vracao ljude koji su iz hr krenili branit posavinu ali to je sve.

Koliko oni traju...

Treba reći da je u miru u vojsku išla sirotinja da nešto dobije od države, a bilo im je mrsko saditi krumpire i čuvati krave, zato tolika zastupljenost Srba iz Like, Korduna, Banije.

Većinom su ratni kadrovi gdje je bila ravnomjernija etnička podjela poslani u penziju 1960-ih i 1970-ih, a 1991. su u vojnoj službi uglavnom ljudi koji su se aktivirali u miru. Kad je 70-ih počeo turizam i veći standard nikome od djece partizana iz Istre ili Dalmacije nije baš padala vojska na pamet kao karijera.

U Zadru konkretno 70tih moj otac i njegova obitelj su uglavnom gladni čekali zalutale turiste sa "zimmer frei" na kartonu. Jedini sladoled kojeg je jeo bio je onaj od "djece oficira" kojeg bi im izbio iz ruke tim znakom, pa bi ga pokupio sa poda nakon što bi otišli. "Djeca oficira" su bili djeca srpskih pripadnika JNA kojima je država podjelila stanove u Zadru i to su jedini koji su uživali neki "standard". Siguran sam da ni moji nebi odbili poziv u vojnu službu ali je on u Zadru bio rezerviran za Srbe što se vidi i sa ove liste gore.

Prvi post pa laž.

Od 48 generala iz Hrvatske 4 ih iz Donjeg Lapca i 2 iz Zagreba.

Srbi su više voljeli JNA i Jugoslaviju od Hrvata. Nije Hrvatima niko branio da idu u vojsku.

To kad kažeš je kao da netko tebi pa mogao si i ti graničarko 91. u HV

Zna se čija je JNA bila i Hrvati se tamo nisu ugodno osjećali

Pa, ja bih ovo objasnio ne samo voljom Hrvata i Srba da imaju određenu vrstu karijere, nego i procesom selekcije i napredovanja.

Uglavnom, vrhunski potez Srba, koji se pokazao izuzetno značajnim 1991.

Praktički, dominacija u JNA je bila podjednako važna kao ove stvari na političkom i ustavnom planu (federalizacija Jugoslavije, ustav 1974. itd) gdje su Srbi izgubili.

Izgubili u politici, dobili u vojski.

Hrvati jednostavno nisu JNA osjećali svojom vojskom. Zato je Srba bilo više u JNA.
Na kraju krajeva i kad su Hrvati dobili svoju državu i kad je stvorena HV,nisu svi Hrvati podjednako išli u HV. Npr.oni iz ZG,Zagorja i Istre nisu baš previše trčali u HV,ko Hrvati iz Slavonije,Like,Dalmacije i BiH. Ni tu nije bila jednaka zastupljenost.

To nije istina, Istra i Rijeka su imali najveći odziv.



https://www.glasistre.hr/kolumna/istra- ... rmi-594035

Istra i Rijeka najveći odziv u HV. Prvi put čujem. Obično ih s hrvatske strane grde da su jugonostagičari i komunjare.

Ne razumijem ovo da su ih trebali zvati u vojnu službu, dok čekaju turiste. Tko ih je trebao zvati? Jesu li se prijavili u vojnu akademiju i bili odbijeni zbog nacionalnosti?

Bilo je puno Hrvata sa zadarskog područja visokopozicionirano u SFRJ, ali je dosta njih otišlo u Rijeku ili Zagreb jer Zadar je tada bio malo veće selo i nisu mogli ispuniti svoje ambicije.

Da, kada se tražio komandant za artiljerijski školski centar onda bi Zadrani bili odbijeni, isto tako sa većinom vodećih funkcija u kasarnama kojih u Zadru nije manjkalo kao ni vojnih stanova.
Može biti da se radilo i o nekakvoj strategiji pa ja to bila vojna praksa da se ljudi iz mjesta ne uzimaju za zapovjedne funkcije tog mjesta, ne znam.
U svakom slučaju u tom vremenu je vladala nestašica, standard je bio nizak a turizam gotovo nepostojeći - u Zadru je tada bilo više kasarni nego hotela, pa je nepravedno reći da ljudima nije na pamet padala vojska kao karijera.

Onda su to dvije različite stvari, ti pričaš o napredovanju u vojsci po nacionalnom ključu i o ljudima koji već imaju vojnu karijeru, a neće netko tko nema veze s vojskom postati odjednom komandant artiljerijskog školskog centra. I sigurno nije nitko u SFRJ bio odbijen sa vojne akademije samo zbog nacionalnosti jer onda bi ideja vodilja države propala.

Kod moje familije sa zadarskog područja je bilo dosta njih u partizanima, ali nitko od njihove djece nije ni pomišljao na vojnu karijeru, to je za njih bilo glupo i zaostalo. Jedino što se radi o ljudima koji su odrastali u Rijeci i Zagrebu pa su imali više izbora.

Vojska u svim državama se popunjava iz siromašnijih krajeva. Sjećam se kad mi je jedan talijanski poduzetnik objašnjavao kako u Italiji u vojsku i karabinjere idu 90% sa juga Italije jer im se ne da raditi. Ali ne može se zato reći da južni Talijani "vladaju" Italijom, jedino bi bili u prednosti ako bi zaratili međusobno kao što se kod nas dogodilo.

Na kraju ni hrvatske Srbe od nestanka nije spasila njihova nad zastupljenost u JNA upravo iz tog razloga jer su kroz vojsku rješavali egzistencijalno pitanje, a nisu bili spremni ginuti za svoje ideale.

Treba reći i da jednom kad postoji nesrazmjer brojki u vodstvu neke grupacije onda to utječe i na odaziv, znači neće Hrvat baš pohrliti da mu Srbin bude nadređeni niti će netko iz Milana da mu šef postaje bude sa Sicilije. A iz mog iskustva to da se kompletnoj zajednici "ne da raditi" je obično samo stereotip, najčešće ima svakakvih ljudi gdje god otišli a pitanje je samo uvjeta i okruženja koliko će ljudi biti motivirani za rad.

To stoji da je stereotip, ali u Italiji vrlo popularan.

Samo sam htio naglasiti da je pretenciozno reći da neki narod ili regija "vlada" ako je natprosječno zastupljen u vojsci. Većina Hrvata između 1945 i 1985. nije uopće razmišljala o tome da će biti rat i tko je komandant armijske oblasti. Direktor u firmi ili razrednik u školu utječu na svakodnevni život, a za ove generale JNA i ostale se nikad ne bi čulo u široj javnosti da nije izbio rat.

Većina Hrvata koje ja poznam , makar bili i jugonostalgičari, smatraju da im je vojni rok u JNA uzalud izgubljena godina života.

Je, samo se nakon 1990. odjednom probudio interes Hrvata i za vojsku i policiju i odjednom se tamo zaposlili.

i dan danas, gle čuda, odjednom ima dovoljno Hrvata zainteresiranih za policiju.

U vojsku i policiju uvijek ide sirotinja iz pasivnih krajeva, u trenutnom režimu to je Slavonija, Banovina, Lika i Zagora. Jesi li ikad sreo policajca odraslog na nekom od jadranskih otoka, u Puli ili u centru Zagreba, a koji patrolira Županjom, Gračacem ili Petrinjom?

JNA je bila oruzana formacija u koju su na sluzenje vojnog roka bili pozivani svi ali je u oficirskom i podoficirskom dijelu bila partijska vojska kao sto je i sama drzava bila partijska.
Za prijem u vojne akademije ali i srednje vojne skole u vrijeme Titoslavije vazilo je strogo pravilo o moralno politickoj podobnosti.Moralno politicka podobnost je utvrdjivana ne samo u pogledu samog kandidata nego i njegovih predaka u vrijeme Drugog svjetskog rata.Prednost su imali oni ciji su preci ili drugi bliski srodnici bili na strani tzv.NOB a oni koji su imali pretke ili srodnike u formacijama koje su bile suprostavljene tzv.NOB,bivali su eliminisani.
S obzirom da su Srbi bili daleko najzastupljeniji u tzv.NOB razumljivo je sto i bili zastupljeniji u oficirskom i podoficirskom kadru daleko vise nego sto je bio udio Srba u ukupnom stanovnistvu Titoslavije.