Kako najlakse nametnuti autoritet ljudima i uciniti da rade ono sto im se kaze, bez pretjeranih tenzija, svađe i galame? Kako uspostaviti red i disciplinu na poslu? Da li je kljuc strogoća ili razumjevanje? Kako pravilno sankcionisati neposlusnost ili bezobrazluk? Molim savjete i iskustva.

Autoritet uspostaviti tako da dokažeš da si bolji od njih u poslu, da ne mogu bez tebe, da im trebaš i da ti se dive.

Uspostaviti neku ravnotežu strogoće i razumjevanja u omjeru 30:70. Moraju te voliti, a ne bojati se, ali ne smije biti ni lunapark na poslu, mora se znati disciplina

Sankcioniranje i nagrađivanje samo parama. To im je jedini interes i ništa ih drugo ne zanima.

Na kraju dobiješ da će dobar radnik napraviti i višak posla samo da ti se dokaže i da dobije tvoju pohvalu.

Nikako.

..zavisi mozes bit niko Kovač ili Zlatko dalic svejedno ćeš popušiti..dobro je sto ćeš vjerojatno imat koju kunicu il marku vise..

Brineš se za podređene kao za svoju djecu, i onda oni to vide i većina uzvrati na isti način. Nije samo novac, treba se brinuti za cjelokupni stil života podređenog, npr. ako ima obiteljskih obveza dobije slobodan dan. Gledaš da na poslu napreduje stručno kako bi vremenom povećao svoju vrijednost i opravdao veću plaću itd. Stvoriš ozračje povjerenja, sklonište od ludog svijeta vani, bolje uvjete nego negdje drugo itd.

Rijetke pojedince na koje nikakav pristup ne djeluje jednostavno otpustiš.

Ovo je dobra analogija. Inače, postojao je tip "menadžera" koji je svojedobno bio jako uspješan, ali kod današnjih generacija to više ne funkcionira. Mislim na stil Ratka Rudića ili Bože Maljkovića.

Uzas. Provincijalni cinizam. Zaboraviti ovu laz ili jos bolje preskociti.

Autoritet je mjesavina voljenosti, uzornosti i navike.

Dakle u kojoj god si ulozi, bilo da vodis tim koji lipi marketing materijal ili si odgovoran za vodenje goleme organizacije nuzno je da te ljudi NE MRZE. Ako te mrze onda ce te sabotirati, cesto i na vlastitu stetu. Svojom licnosti moras biti probavljiv iako je voljenost teska no nikad ne pokusavati svima biti prijatelj jer prijateljstvo u nasoj kulturu znaci dosta zafrkancije i onda te ne shvacaju ozbiljno kad se radi o obvezama.

Uzornost se odnosi na to da si sam uzor kako triba nastupati ophoditi se s poslom, da nisi jedan od onih koji se razume manje u posao od ovih ispod itd. Svaku nesuglasicu RAZJASNIT DO TANCINE. 'Bit ce po mome' ne prolazi vec 'bit ce tako jer je zbog x i y ucinkovitije'.

Navika. Ako si u obiteljskom poslu di imas 3 dice koji te vec slusaju odavna i ne rade problem, zaposlit nekog novog tko ce uc u takvu okolinu cini vjerojatnim da ce njihovo ponasanje i navike pric na nove radnike. Jednostavno sta je duze situacija autoriteta na funkciji, to ju je lakse odrzati.

Sta se tice posluha i neposluha, princip casti. Drzat se dogovora i rici koju das te ocekivat isto. Ako si kreativan s interpretacijon pravila i dogovora na nacine koji nisu intuitivni i idu na tvoju korist kako ti pase, brzo ces se zgadit ljudima. Isto se odnosit prema njima. Nikoga ne blatit na osobnoj razini, nikad ne dirat tudi ego ma kako ta osoba bila nedorasla zadatku. To odes nakon posla odradit trening a ne izbacivas frustracije na ljudima koji nisu krivi sta su rodeni takvi ili odgojeni krivo. Imas grubi materijal i ulozis u njih odredenu kolicinu no ako ne ide, ne ide.

Kompetencija.

Tako da budeš bolji od svih njih i da ti se dive.

Eto prvi odgovor identičnu rečenicu napisa.

Ako nisi sposoban uspostaviti autoritet preko kompetentnosti, onda si vjerojatno došao na tu poziciju na upitne načine, ili si vlasnik.

To je odgovor na "kako najlakše".

No, ako nisi bolji od svojih radnika, nego si samo recimo vlasnik, onda je možda bolje da se makneš i postaviš kao lidera nekoga koji je najbolji i kome vjeruješ.

Zato je vlasništvo danas uglavnom razdvojeno od menadžmenta, to je i osnovna ideja radi koje su dionice izmišljene.

Ne možeš šefovati osobi kojoj nije bitna plaća koju joj daješ. Niti mu život ovisi o tom radnom mjestu. Možeš nekom u Bosni kojem bi struju isključili da ostane 2 mjeseca bez posla pa mora svašta trpiti od gazde.
Mene kad šef raspizdi ja odoh. Jednog sam uhvatio za vrat, malo ga davio, i tresnuo od pod jer je galamio na mene.
Da ne bi mislili da sam dinamit koji lako eksplodira, ne 4 mjeseca sam tu galamu trpio baš svaki dan. Jedini razlog zašto sam toliko dugo izdržao je bio da gazda nije diskriminirao. Na sve radnike je isto kao manijak urlao.

Nemam pojma šta najbolje funkcionira. Znam da sad ima masa firmi na zapadu iz kojih su domaći pobjegli i rade samo Balkanci i ostali stranci. Oni dozvoljavaju svašta na sebe. Razne jeftine trikove koji uvijek završe da rade kao manijaci i imaju stres. A uglavnom su sami krivi jer žele da se svide šefovima pa rade previše i prebrzo. Dobro tjedan-dva, mjesec-dva, pa u najcrnjem scenariju godinu-dvije. Ali tako godinama raditi. Pobjegao sam jednom od takve firme i nikad više.
Tu se šefovi koriste raznim bezobraznim stvarima jer znaju da su radnici isprepadani i da će poslušati. Uvijek završi u više posla i jači tempo rada.
Tim šefovima je prelagano, stranci im sve želje ispunjavaju a oni imaju svoj godišnji extra bonus za prebacivanje norme. Problem je kad kupe novu kuću, novi skupi SUV, novi motor i onda im svake godine treba više. A ko će im to dati ? Ja objašnjeno malo prije. Daleko od mene, marš u krasnu PM.

Autoritet se uspostavlja na način da se jasno i nedvosmisleno ukaže na ono što se očekuje u obavljanju radnih zadataka. Da se takođe jasno postave granice do kojih se može tolerisati određeno ponašanje i naravno ukazati na to koje greške su za kažnjavanje. Jedan kulturan i ozbiljan pristup poslodavca, gdje je isti spreman saslušati radnika, ali održati određenu distancu u razgovoru. Nema prisnosti sa radnicima. Nagrađivanje i kažnjavanje je ono što radnik najbolje razumije.
Poželjno je takođe da vlasnik, poslodavac posjeduje određene osobine: kulturu dijaloga, ozbiljnost, razumijevanje, humanost, dosljednost, sudjelovanje u nekim vrstama posla, izričitost, principijelnost, da se u svakom trenutku osjeti njegova ,,prisutnost,, a i da ljudi mogu imati povjerenja ...

Ne vole ljudi kad ih se kažnjava.

To kod mene nikad, baš nikad, nije funkcioniralo. Ako daju nagrade i veće plaće onima koji više rade. Fine za mene, nisam nikad bio ljubomoran. Ali mene i moj tempo rada ne diraj.

Sredio bi ja tebe BBC i radio bi do ponoći sa širokim osmjehom na licu.

Htio sam potpisati ostavku jer me silili da jednu subotu mjesečno radim (ili broj prekovremenih sati). Rekoh im to su moji slobodni dani za odmor i Zbogom. Onda promjeniše priču, pa OK ne moraš raditi subote i prekovremene sate, nije da sam ja mislio da ti to moraš.
Lijen sam ja po prirodi. Ne možeš tu čuda napraviti. Komunist maltene, ali pssst...

Strogo poslovno. To, to i to. Valja, ne valja. Može, ne može.
Uh, kakve sam ,,mustre,, sve imala za direktore!
Neke sam kao i BBC mrzila, neke nisam poštovala, neki su mi bili ,,ćaknuti,,...
Najviše sam bila zadovoljna s jednim strogim i pravičnim.

Morate zapamtiti jednu stvar. Nigdje ne možeš previše šefovati i biti autoritet gdje nema puno radnika na birou za zapošljavanje.
I ako je radno mjesto specijalizirano pa nema takvih slobodnih ljudi. Tad je situacija obrnuta, radnik šefuje šefovima.

I sam sam ti takav. Krijem to uspješno, ali ne poznajem lijenijeg čovjeka od sebe osobno i divim se marljivim ljudima.

Fora je u tome da radno mjesto mora biti sigurno okruženje, ne samo fizički sigurno nego sigurno u smislu opušteno, da se ljudi ne brinu za sigurnost radnog mjesta, da nema stresa, da se ne boje napraviti grešku, da nema nemogućih ciljeva i rokova itd.

Braco moja nenacitana, da li je kojim cudom neko od vas citao "Istocno od Raja" sjajnog Dzona Stajnbeka?

Ima tu jedan razgovor izmedju Adama Traska i njegovog sluge Lija, u kojem ga Adam pita: kako ti tako obrazovan, mudar i inteligentan covek, koji bi mogao verovatno vise da postigne u zivotu, zadovoljvas se zivotom jednog sluge?
Lee mu na to odgovara da biti sluga nije uopste lose, i da ne mora da znaci samo sluzenje gospodaru. Gosporad vremenom postane zavisan od sluge koji zna sve njegove potrebe i navike, pa postaje nezamenjiv. Tu odnos postaje nejasan, i ne zna se ko je superiorniji u tom odnosu. Jer, sluga cesto moze da usmerava odluke i postupke svoga gospodara.

Bitno je da gospodar i sluga imaju prijateljski odnos jer u suprotnom moze da se desi situacija kao u jednom novijem filmu o diskriminaciji crnaca pedesetih godina dvdesetog veka. Jedna gazdarica maltretirala je svoju crnu sluskinju. A onda joj je ova jednog dana napravila kolac. Nakon sto je gazdarica probala kolac i rekla da joj se dopada, sluskinja joj je rekla da je u njega stavila i svoj izmet.

Sve u svemu nije lako biti nadredjen jer treba obuzdati svoj ego u toj situaciji.

Bitne su pare, novac, lova do krova, sve ostalo je utopija!

Nećeš ih zaraditi ako ti šef mora govoriti kako da radiš.

U takvoj sam poziciji da ne može lapiti ništa da meni ne promakne. Onda se ja tobože začudim, dignem obrvu, napravim znak pitanja na licu i dobijem honorar za diskreciju. Radno iskustvo, šta ćeš...!?

Sram vas bilo, bando korumpirana!