Kako si me samo prestigao. Dok ja to cifram i bojam ti samo efikasno lupiš.

Ista valna duljina.

Jovanović: Odricanjem od Amfilohijevog nasljeđa Joanikije kupio titulu mitropolita


Publicista Vladimir Jovanović, govoreći o izboru Joanikija Mićovića za novog mitropolita crnogorsko-primorskog kaže da nikada, kao sada, politika nije imala takav uticaj na izbor mitropolita. Smatra da je ključnu ulogu odigrao Aleksandar Vučić. Jovanović je, gostujući u "Drugačijoj radio vezi", kazao da je Joanikije pokazao lojlost pred Porfirijem i dokazao da je njihov čovjek.

Ponajbolji poznavalac prilika u SPC ne isključuje mogućnost da u Temeljnom ugovoru bude odredba koja suštinski znači ukidanje CPC. Poručuje, međutim, da je crkveno pitanje otvoreno te da mogu da potpišu kakav god Temeljni ugovor. Naglašava da ga bilo koja slobodna Vlada Crne Gore može poništiti. "Ćeraćemo se još", poručuje Jovanović.

Raskid sa Amfilohijevim naslijeđem

"Posrijedi je do sada najotvorenije i najbrutalnije miješanje politike u izbor mitropolita. Ključnu ulogu odigrao je Aaleksandar Vučić", kazao je Jovanović, govoreći o izboru Joanikija Mićovića za mitropolita crnogorsko-primorskog.

Jovanović navodi da se sada, između ostalog, ukida titula arhiepiskopa cetinjskog.

"Ukida se Episkopski savjet u Crnoj Gori, ukida se skupni naziv za eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori – Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, ukida se liturgijska i počasna titula arhiepiskopa za mitropolita crnogorsko-primorskoga", objašnjava Jovanović

Jovanović smatra da je bilo očekivano da Joanikije sve to prihvati. Objašnjava kako je Joanikije bio uvjeren, vodio je predizbornu kampanju koju mu je plaćao Daka Davidović, da postane patrijarh. Jovanović podsjeća da je Mićović, međutim, loše prošao na glasanju za patrijarha. Podsjeća da se nije kvalifikovao ni za drugi krug.

"Radikalni zaokret dogodio se kad mu je saopšteno da neće biti mitropolit", navodi Jovanović i dodaje:

"On je 11. marta otišao u Beograd na sjednicu Sinoda. Tamo je predočio Amfilohijevu verziju Temeljnog ugovora, koju je Amfilohije blagoslovio i usaglasio sa prethodnom Vladom Crne Gore. Gospodin Mićović je to donio na sjednicu Sinoda. Oni su mu tu verziju, međutim, pocijepali. Rekli su mu da to ne može, jer se pominje potpisivanje u ime episkopskog savjeta (predsjednik episkopskog savjeta Crne Gore potpisuje ugovor), pominje se pravoslavna crkva u Crnoj Gori", kazao je Jovanović objašnjavajući slijed događaja.

Jovanović dalje podsjeća da su 13. marta u Beograd, kod Perića, bili Andrija Mandić i Milan Knežević, te da im je on dao instrukcije kako dalje.

"Do 31. marta je napisana potpuno nova verzija Temeljnog ugovora koji formalno potpisuju četvorica državljana Srbije i jedan BiH-a. To su Porfirije Perić, Hrizostom Dabrobosanski, Milutinović iz Kragujevca, David Perović kruševački .Sarađivali su Bogoljub Šijaković, Velibor Džomić ....Oni su bili asistencija u vezi sa tim što sve treba staviti u Temeljni ugovor kako bi se ostvarile pljačkaške namjere Srbije prema Crnoj Gori", kazao je Jovanović dodajući da je nakon toga Mićoviću rečeno "ili ovo prihvati ili je gotovo".

Jovanović objašnjava da je nakon toga Joanikije, sredinom aprila, izašao sa izjavom kojom poništava ono što je rekao Amfilohije.

"Joanikije tada govori da Ugovor treba da potpiše patrijarh Srbije", podsjeća Jovanović.

Joanikije dokazao lojalnost Porfiriju, stao na stranu DF-a

Jovanović naglašava i Joanikijevu izjavu od petka koja je, kaže, kontra premijeru Krivokapiću.

"On se time stavio potpuno na stranu DF-a. Do četvrtka je bila opcija i rečeno mu je da neće biti izabran za mitorpolita, izbor će biti odgođen.

"On se do četvrtka veče dokazao pred Porfirijem, kada je došao Krivokapić, da je njihov čovjek. Sjutra mu je Irinej Bulović napisao saopštenje, koje je on samo potpisao. To saopštenje nije se pojavilo na sajtu Mitropolije. On je njima pokazao da im je lojalan. Oni su mu vjerovatno pokazali i što sve još ima o njemu (da je kršten u Makedonskoj pravoslavnoj crkvi).

Krivokapić da kaže ko ga je zvao u Begrad

Jovanović je, govoreći o odlasku premijera Krivokapića u Beograd u četvrtak veče, rekao da je Krivokapić trebalo da kaže ko ga je zvao da tamo ode.

"Nije ga zvao Vučić i Porfirije Perić. Zvao ga je Mićović koji mu je kazao da ga neće izabrati za miitropolita ako ne dođe i potpiše Temeljni ugovor", navodi Jovanović i dodaje:

"Premijer je sveo nešto što se zove stavljanje potpisa na najveći kriminalni poduhvat, pljačkanje Crne Gore od strane Srbije, on to posmatra kao neku privatnu stvar između njega i Mićovića i grupice ljudi..", navodi Jovanović.

Mogu da potpišu što hoće ali...ćeraćemo se još

Na pitanje da li bi u konačnoj verziji Temeljnog ugovora mogla da bude odredba koja suštinski znači zabranu CPC , Jovanović kaže da ne isključuje takvu mogućnost.

"Ne isključujem tu mogućnost. To odražava jedan segment razbojničkih namjera Srbije prema Crnoj Gori, građanskim pravima, ustavnom poretku i uređenju. Oni žele da kroz Temeljni ugovor, katastarski svojinski Srbija postane vlasnik crnogorskih crkava i manastira , da nam na simboličan način otmu naslijeđe Crnojevića i Petrovića ", navodi Jovanović.

Jovanović, ipak, smatra da je crkveno pitanje otvoreno te da se ne može zatvoriti.

"Mogu oni da potpišu bili kakav Temeljni ugovor. Bilo koja slobodna Vlada Crne Gore će im to poništiti, kao što će im poništiti sve što su do sada radili. Dakle, ćeraćemo se još", poručio je Jovanović.

Targetiran Gojko Perović

Jovanović ukazuje da slijedi reizbor rektora Cetinjske bogoslovije. U vezi sa tim kaže da je targetiran Gojko Perović.

"Targetiran je Gojko Perović kao veza između grupacije pokojnog Amfilohija i medijsko političke strukture oko Vijesti. Oni smatraju da je Perović glavna kopča koja kvari planove koje vidi Vučić u Crnoj Gori. Smatraju da Perović smeta interesima DF-a. Ne vjerujem da će ga raščiniti ali moguće da neće moći da, kao do sada, bude medijska zvijezda", smatra Jovanović.

Šćepan Mijušković (Kuna, Pješivci, Nikšić) 1872. - Nikšić, 21. veljače 1924.), bio je crnogorski časnik - komandir (hr. bojnik), ratni heroj, član Crnogorske stranke, nositelj najviših crnogorskih vojnih odličja, borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore kojega su svirepo ubile srpske vlasti kao protivnika prisajedinjenja Kraljevine Crne Gore.

U Drugom balkanskom ratu zapovjednik kombiniranog Čevsko-Bjeličko-Pješivačkog bataljuna u srpsko-crnogorskim borbama protiv Bugara na Zletovskoj rijeci.

Srpski kralj Petar I. Karađorđević odlikovao je Mijuškovića Karađorđevom zvezdom, koju će on, sa skupinom odlikovanih crnogorskih časnika i vojnika, odbiti primiti zbog zahtjeva srpskih vlasti za naknadom štete koju su, navodno, počinile crnogorske postrojbe tijekom logorovanja na području Srbije.

Sudjelovao je i u Prvom svjetskom ratu (1914. – 1916.).

Učesnik je Mojkovačke bitke 1916. u kojoj je crnogorska vojska izginula braneći odstupnicu srpskoj vojsci koja se povlačila prema Krfu.

Protivnik prisajedinjenja

Odbio je Šćepan Mijušković dati 1918. godine časničku prisegu vjernosti srpskom kralju Petru I. Karađorđeviću i odbio primiti mirovinu Kraljevine SHS.

Jedan je od organizatora Božićne pobune protivu srpskog anaektiranja Crne Gore. Srpske ga vlasti uhićuju te je od 1919. do 1921. godine zatvorenik u podgoričkom zatvoru Jusovača.

Skupa s 42 druga zatočena crnogorska časnika Mijušković je potpisnik 14. listopada 1920. godine Izjave crnogorskih časnika kojom se dokazuje protupravnost i ništavnost odluka Podgoričke skupštine iz 1918. godine. Mijušković je bio neizlječivo obolio od tuberkuloze.

Kad je oslobođen Mijušković je živio u Nikšiću i bio je pod stalnom prismotrom vlasti.

U srpskim je policijskim izvješćima, koja su 1990-ih publicirana u radovima crnogorskih povjesničara, označen kao veoma opasan protivnik koji održava tajne veze s crnogorskim komitama u planinama.

Srpski časnici Milan Kalabić i Vasilije Grbić, s oružanom pratnjom čete žandara, uhitili su 21. veljače 1924. godine brigadira Mijuškovića, privezali ga skupa s njegovim rođakom Stevanom Mijuškovićem, te prijateljima Vidakom Magovčevićem, Aleksandrom Mijuškovićem, Radovanom Mijuškovićem, Đorđem Vukičevićem i Nikolom Vulanovićem. Automobilom su ih transportirali u kasarnu žandarmerije.

Mijušković je tučen željeznim šipkama i vrećama napunjenim pijeskom, do smrti. Njegovo je tijelo u noći 21. na 22. veljače 1924. godine bačeno u obližnju jamu na Trebjesi. Ubijen je i njegov rođak Stevan Mijušković.

Posmrtni su ostatci Šćepana Mijuškovića pronađeni tek 72 dana nakon ubojstva.

Autopsija je dokazala da je imao smrvljena rebra, te da su mu, tijekom mučenja, srpski žandari na živo vadili bubrege. Srpski časnici Kalabić i Grbić bili su na kasnijem suđenju oslobođeni odgovornosti i za "kaznu" premješteni izvan Crne Gore.

Jedan rođak ubijenoga Šćepana Mijuškovića pronašao je Milana Kalabića 1940. godine u Beogradu i pokušao ga ubiti, ali je ovaj preživio. Milan Kalabić je otac četnika Nikole Kalabića koji je OZNA-i pomogao 1946. godine u uhićenju četničkoga vođe Dragoljuba Mihailovića.

O zločinu je pisao 1920-ih sav ondašnji tisak, a reagirali su crnogorski, hrvatski i dio srpskih oporbenih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skupštini. No, počinitelji ubojstva nikada nisu bili kažnjeni.

Obitelj komandira Mijuškovića je 1924. godine tiskala smrtovnicu u kojoj je pisalo (izv. crnogorski):

„Zlikovci, koji su poslati da "posrbljavaju" Crnogorce nijesu Srbi no dahije, čiji zločini trijumfuju u Crnoj Gori blagodareći zaštiti onih koji su pozvati da štite javnu bezbjednost i zakonitost.”

U opticaju su dvije smrtovnice Šćepana Mijuškovića. Ovdje navedena (fotografija) je krivotvorina u kojoj su kod riječi posrbljavaju izbrisani navodnici da se dobije dojam da je netko doslovno posrbljavao tada nesrpske Crnogorce. Dva autora navode istu smrtovnicu, jedan s navodnicima, a drugi bez.

Priču o zlodjelu Milana Kalabića i srpskih žandara pronijela se i do Slovenije pa je 29. travnja 1924. godine tamošnji list Delavec objavio:

„Slučaj sa sramnim i kukavičkim ubojstvom u državnom zatvoru Šćepana Mijuškovića, komandira bivše Crnogorske vojske, i njegova rođaka Stevana Mijuškovića, oba iz Pješivaca, najbolji je dokaz kakva je sudbina dodijeljena svima poštenima i načelnim ljudima u Crnoj Gori.”

U povodu ubojstva Mijuškovića, hrvatski političar Stjepan Radić je 1. svibnja 1924. godine objavio manifest Braćo Crnogorci u kojem, ispred 70 hrvatskih zastupnika Skupštine Kraljevine SHS poručuje:

„Čak i da ovaj beogradski centralizam nije učinio drugo zlo do da prezire, sramotno i divljački, čast i slobodu Crne Gore i da pretvara Crnu Goru u mjesto na kojem vlada strah i trepet, mi se, Hrvati, nikada nećemo moći pomiriti sa tim groznim zločincima.”

Joanikije stigao u Hram, dočekali ga vjernici; Krivokapić: Nikad ne bih ništa uradio na štetu SPC, Temeljni ugovor biće potpisan

Braćo Crnogorci!

Mi, Hrvati, imamo na najljepšim stranicama naše književnosti, nazvan Crna Gora, veličanstveni oltar slobode u najčudesnijem hramu božanskog djela.

Mi smo vas proglasili, Crnogorci, ne samo predstavnicima ideala herojstva već primjerom nedostižne čestitosti i poštenja.

Mi, Hrvati, suzbijamo beogradski centralizam i Pašićevu korupciju ne samo iz ovog razloga već naročito zato što svojim nečistim rukama uništavaju veličanstveni oltar crnogorske slobode, divljački vas progone i đavoljski zlostavljaju.

Čak i da ovaj beogradski centralizam nije učinio drugo zlo do da prezire, sramotno i divljački, čast i slobodu Crne Gore i da pretvara Crnu Goru u mjesto na kojem vlada strah i trepet, mi se, Hrvati, nikada nećemo moći pomiriti sa tim groznim zločincima.

U tome proglasu Stjepan Radić poziva Crnogorce da ruše beogradski centralizam »radi toga što svojim poganim rukama razvaljuje veličanstveni žrtvenik crnogorskog naroda i Crnu Goru pretvara u jedno strašno zgarište i grobnicu«.

Analiza velikog Đukanovićevog povratka: Velikosrbi u Crnoj Gori i Vučić dobili snažan udarac


Ni šest mjeseci nakon osnivanja, nova crnogorska vlada opet se ozbiljno trese.

Makar je na nestabilnim nogama od samoga osnutka, i veoma nalik na čudnovatog političkog kljunaša sastavljenog od velikosrba, reformista i pro-europejaca, smjena ministra pravosuđa i ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića i rezolucija kojom se osudio genocid u Srebrenici mogla bi joj priuštiti fatalan raskol i raspisivanje novih parlamentarnih izbora.

Smjenu prosrpskog ministra koji je relativizirao haaške presude i srebrenički pokolj pokrenuo je predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić nakon pritisaka SAD-a i međunarodne zajednice koja je, uz to, tražila i jasnu osudu genocida u Srebrenici.

Obje odluke usvojene su, međutim, zahvaljujući glasovima oporbe, uz ključnu prevagu zastupnika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića koji su baš u tu svrhu prekinuli bojkot parlamentarnih zasjedanja.

Zastupnici vladajućeg prosrpskog Demokratskog fronta bili su protiv, tražeći da se umjesto genocida osude svi zločini u ratovima na Balkanu. Na kraju su dramatično poručili da je osuda srebreničkog genocida čin gori od priznanja Kosova i zapravo samo uvod u ukidanje Republike Srpske. Parlamentarnim ishodom protivnim njihovim željama Milo je Đukanović s predsjedničke pozicije zapravo ponizio cijelu vladu, pokazavši premijeru da ga itekako može matirati.

Premijer Zdravko Krivokapić našao se zbog svega na udaru vlastitih partnera i vlastitih navijača. ali i pod kritikama vlasti iz Srbije. Iako vodi vladu s prosrpskom etiketom, sad ga se proziva kao izdajnika zbog priznanja srebreničkog genocida, a uspio se zamjeriti i Srpskoj pravoslavnoj crkvi jer za nedavne posjete Beogradu nije, na njihovo traženje, potpisao ugovor o suradnji. I sam već postaje svjestan apsurdnosti svojega položaja, pa tvrdi da njegovu vladu nitko ne doživljava kao svoju i svi je žele srušiti. Nakon što je najveća stranka vladajuće koalicije, prosrpska Demokratska fronta, najavila bojkot parlamenta i optužila vlastita premijera za izdaju birača i suradnju s Đukanovićevim DPS-om, Krivokapić im je vratio lopticu i za istu stvar optužio njih:

„Dužan sam građanima Crne Gore punu istinu o onome što se događalo i događa iza kulisa napada Demokratske fronte na Vladu Crne Gore: DF, zajedno s Demokratskom partijom socijalista i njihovim bivšim koalicijskim partnerima najdirektnije dogovara obaranje Vlade i Skupštine Crne Gore, a sve u cilju raspisivanja novih parlamentarnih izbora“, napisao je Krivokapić na Twitteru. Odbacio je i tvrdnje da je u podgoričkoj skupštini stvorena nova većina, te je poručio da neće biti premijer protiv volje naroda. Kako god se završio ovaj crnogorski politički rašomon, jedno je sigurno: daljnja sudbina premijera Zdravka Krivokapića nije u njegovim rukama.

Na crnogorsku političku situaciju referirao se i veliki "tata" iz Beograda, Aleksandar Vučić, poručivši srpskom narodu u Crnoj Gori da će Srbija uvijek biti uz njih i da drže glavu gore.

Bivša desna ruka četničkog vojvode i ratnog zločinca Vojislava Šešelja, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je kako neće dopustiti da se donošenjem Rezolucije o Srebrenici u crnogorskom parlamentu “stavi kolektivan žig na svakog pripadnika našeg naroda”, jer je rezolucija općenita i u njoj se “ne spominju pojedinci koji su počinili užasna zlodjela”.

Nakon ovog zaokreta situacije u parlamentu Crne Gore, i neprestanog pritiska kojeg na ulicama svih crnogorskih gradova vrše domoljubi i građani Crne Gore svih nacija i vjera (ujedinjeni pravoslavni Crnogorci, muslimani, katolici Hrvati i Albanci i drugi), situacija u Crnoj Gori doživljava obrat. Politika velikosrpskih ekstremista na čelu s četničkim vojvodom Andrijom Mandićem kojeg snažno podržava Beograd i Vučić, počinje uzmicati i doživljavati poraz za porazom.

Iz DPS-a kažu da je pitanje postoji li u Crnoj Gori još uvijek vladajuća većina, te da je DPS spreman biti partner dijelu vlasti na europskoj platformi. DPS je nakon prošlogodišnjih izbora nudio podršku manjinskoj Vladi u kojoj ne bi bilo DF-a, ali je to odbijeno. U ovoj situaciji nisu niti nemogući prijevremeni parlamentarni izbori.

Crnogorci su odlučili – ne daju svoju državu velikosrbima ni po koju cijenu!

Ubojstvo obitelji Zvicer

Petar Zvicer (Cuce, 1896. - Šćepan Do, Nikšić, 1923.) crnogorski komit, borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.

Zvicer se nakon Božićne pobune odmetnuo u planine, gdje se priključio grupi Sava Raspopovića i Milutina Bašovića.

Ondašnji list “Narodna riječ”, od 4. listopada 1922. u svom tekstu navodi da je 22. rujna 1922. Zvicer bio u komitskoj grupi koja je u vlaku, koji je prometovao na pravcu Bar – Virpazar, pobila osam srpskih vojnika i jednog žandarma.

Žandarska postrojba, kojom su zapovijedali major Kecmanović i časnik Kolaković, 23. travnja 1923. došla je kod obiteljske kuće Zvicera u selu Rokoči.

Unutar kuće su zavezali Petrovu majku Anđu (bila stara oko 60 godina), suprugu Zagorku (oko 23 godine), sestru Planu (20 godina), brata Vidaka (13 godina), te troje Petrove malodobne djece i zapalili ih.

Premda su o ovom zločinu u parlamentu Kraljevine SHS izvijestili poslanici Crnogorske stranke dr. Sekula Drljević i Savo Vuletić, protiv odgovornih srpskih časnika nije povedena istraga ili suđenje.

Petar Zvicer ubijen je u Raspopovićevoj komitskoj grupi koncem 1924. godine.

Milanović nakon sastanka s Đukanovićem: 'Ovo je poruka i Beogradu'


Na poziv predsjednika Republike Zorana Milanovića, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović boravi danas u uzvratnom, službenom posjetu Republici Hrvatskoj.

Đukanović je stigao na Pantovčak na tête-à-tête susret dvojice predsjednika, a potom su se održali i bilateralni razgovori službenih izaslanstava Republike Hrvatske i Crne Gore.

Nakon sastanka, u Uredu predsjednika Republike Hrvatske održala se konferencija za medije predsjednika Milanovića i predsjednika Đukanovića, gdje je bilo riječi ponajviše o političkoj krizi koja potresa Crnu Goru.

''Razlog poziva jest moja želja da dam podršku modernoj, građanskoj Crnoj Gori, onakvoj kakvu poznajemo zadnjih godina, iako ti odnosi nisu bili bez određenih upitnika. Većinu toga smo razjasnili. U Crnoj Gori je 1997. godine bio jedan događaj kad se s prosvjednicima tadašnje Socijalističke narodne partije pod utjecajem Beograda u maršu na Tuzi, malom naselju istočno od Podgorice u kojem žive katolički Albanci, svjetina išla fizički obračunati, a zaustavila ih je policija kojom je koordinirao Đukanović. To je prvi put na prostorima divljačke Jugoslavije da je u tim krajevima policija koju kontrolira jedna etnička skupina stala u zaštitu nacionalne manjine koja je tretirana kao neprijatelj", rekao je Milanović.

Dodao je i da je Crna Gora kandidat za članstvo u EU. "Uz pomoć hrvatske Vlade otvorila je zadnje poglavlje i pitanje je - što sada? Čekati one koji su tek započeli, a tu mislim na Sjevernu Makedoniju i Albaniju, koje su zaslužile da davno počnu pregovore?" kazao je Milanović i istaknuo da Crna Gora zaslužuje preferencijalni tretman.

“U tom duhu i s tom namjerom moj je gost danas predsjednik Crne Gore”, rekao je Milanović.

Na pitanje novinara je li ovim susretom poslana poruka Beogradu i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, Milanović je kazao da je to svakako poruka.

''Tu je svatko treći višak. I Beograd i Moskva, Bruxelles u onoj mjeri koliko želite biti članica EU. Vraćam se opet na to pitanje što sad stoji između Crne Gore i Europske unije'', kaže.

Đukanović kaže da je potpora Hrvatske na europskom putu Crnoj Gori “važna i dragocjena” te da “imamo intenzivnu razmjenu iskustava”.

“Održavamo frekventne političke kontakte i tome u prilog ide i ovo podsjećanje na posjet Milanovića Crnoj Gori i moj današnji uzvratni posjet”, govori Đukanović dodajući da su današnji razgovori bili fokusirani na europsku perspektivu Crne Gore i zapadnog Balkana.

“Za nas je europska i euroatlantska budućnost cijele regije jednaka stabilnosti regije. Ne vjerujemo da je moguća stabilnost bez jasne i dogledne europske perspektive”, kaže. Đukanović smatra da na zapadnom Balkanu ne može biti vakuuma.

“Pogađa nas deficit pažnje s najvažnijih europskih političkih adresa. Tamo gdje izostaje očekivana pažnja i inicijativa onoga tko inicijativu treba dati, nastanjuju se interesi drugih, zemalja koje nastupaju s vrijednosnih platformi suprotstavljenih europskoj platformi”, kaže upućujući na prisutnost Rusije u regiji.

“Vjerujemo da nema alternative europskoj integraciji zapadnog Balkana i zahvalni smo susjedima koji su to prošli i podržavaju na tom planu”, zaključuje Đukanović.

“Dotaknuli smo se i pitanja bilateralne suradnje. Naša suradnja je vrlo kvalitetna. Želim zahvaliti Hrvatskoj na raznim oblicima podrške Crnoj Gori”, rekao je crnogorski predsjednik spominjući 10.000 doza cjepiva AstraZenece koje je Hrvatska donirala Crnoj Gori. On vidi i brojne potencijale za suradnju, osobito u području ekonomije.

Đukanović govori kako se zapadnom Balkanu ponovno šalju retrogradne političke poruke da je vrijeme za ostvarenje ciljeva iz 90-ih.

“Opet se plasira iluzija da na zapadnom Balkanu nije moguća multietnička demokracija, da je vrijeme za stvaranje uvećanih nacionalno i vjerski homogenih država”, kaže Đukanović koji kaže da je Crna Gora ponosna na to što je sekularna država koja ubrzano usvaja europski sustav vrijednosti.

“I u ovim situacijama i nakon njih, Crna Gora je odlučna da ostane građanska država. Uvjeren sam da će to tako biti, kao što sam uvjeren da ćemo i dalje unapređivati bilateralne odnose”, kaže.

Đukanović je rekao i da je zaustavljen put integracije Crne Gore u Europsku uniju zbog događanja u toj zemlji posljednjih godinu dana.

“Mislim da je jako dobro da je ova godina iskorištena da ljudi u Crnoj Gori shvate da nije svaka promjena nabolje”, kaže Đukanović koji smatra da bi bilo “vrlo blagotvorno da dođe do promjene i da se zaustavi vrijeme propadanja u Crnoj Gori”.

“Vrijeme je naš saveznik”, poručuje dodajući da se vrijeme ipak moglo racionalnije iskoristiti. Kaže i da je napadnut građanski i sekularni identitet Crne Gore “servilnošću aktualne vlade pred centrima velikodržavnog idealizma u Beogradu” te da je potrebno vrijeme da to postane jasno međunarodnoj zajednici.

“Ključno je da imamo vladu koja će štiti nacionalne interese Crne Gore, a mi to nemamo. Cetinje je to jasno pokazalo”, govori prozivajuću vladu te dodaje da se Crnogorci moraju potruditi da dobiju vladu koja će štiti njihove nacionalne interese.

Milanović je poručio Crnoj Gori da je “svatko tko je treći višak” te da je najbolje baviti se sam sobom.

“Onog trenutka kad se posvetite sami sebi – a posvetiti se sam sebi nije loše, ima svoje kvalitete, introspektivnu snagu, da sad ne idem s poslovicama iz Dalmatinske zagore i Imotskog – tada se bavite sami sobom na konstruktivan način. Tu je svatko tko je treći višak. I Beograd, otvoreno to kažem, a iz niza razloga i Moskva i Bruxelles”, kaže Milanović.

Hrvatski predsjednik kaže da je “naš zadatak, poučen iskustvom Hrvatske te Bosne i Hercegovine, da ljudima kažemo da se nešto događa”.

“To što nema rata, krvi, to nije razlog da ljude držimo taocima. Crna Gora trenutačno je talac spazmičnosti europske politike. Tko god bude na vlasti sljedeće godine, treba prenijeti takav jasan stav hrvatske vlasti. Beograd? Ne ucjenjujem Beograd nikakvim ratnim odštetama, nije pošteno da to izvlačimo kao prepreku, osim 2000 nestalih hrvatskih ljudi. E, na to ćemo morati dobiti odgovor. Ako želite ući u EU, to ste već mogli. Ja imam sumnju u stvarne ciljeve beogradske politike kad je članstvo u EU u pitanju”, kaže Milanović.

“Narod je surov. Pravedan, ali surov”, zaključio je Milanović.

Đukanović kaže da je potreban širi društveni konsenzus za promjene ako Crna Gora želi europsku budućnost. Dodaje da su postojale razne manipulacije te da se na Cetinju “pokušalo promijeniti vlast”.

“Moramo prekinuti vjerovati tim manipulacijama koje opet počinju biti moćno sredstvo balkanskih politika”, govori dodajući da se to uvijek pojavljuje kad na scenu stupaju “velikodržavni projekti”.

“Laž je iz raja izašla. Dobrica Ćosić pisao je koliko je laž važan instrument u manipulaciji ljudima od velikosrpskog nacionalizma”, kaže dodajući da o njemu najviše govore njegovi potezi, odnosno to da je čak tri puta izlazio iz politike. “Crna Gora bije bitku da sačuva svoju nezavisnost i svoj građanski, sekularni karakter. Kad mi bude jasno da imamo snage da i bez moje nazočnosti kormilarimo time, neće biti nikog sretnijeg od mene da se bavim onime što već odavno osjećam kao svoj prioritet”, govori Đukanović.

Milanović nije htio komentirati izjavu Milorada Pupovca da se iz Crne Gore u Hrvatsku proširilo antisrpsko raspoloženje.

“Borim se cijeli život protiv toga u Hrvatskoj. Cijela moja politička karijera i život bila je borba za pravo onih koji su slabiji, zlorabljeni, iskorišteni, ojađeni, od strane Beograda i čaršije. I to ću raditi i dalje, iako kod nekih od njih prepoznajem da su se osilili. Kad se kaže da je iz Crne Gore u Hrvatsku uvezeno antisrpstvo – nije. Onaj tko tako misli i vidi, treba se zapitati, ako u tome ima i zrna istine, zašto je to tako. U Zagori su me ljetos u srpskim selima dočekali s hrvatskim zastavama. Pitao sam je li im netko rekao da to stave, rekli su da je to njihova želja”, govori Milanović dodajući da ne poziva Hrvate u Srbiji i Vojvodini da “mlataraju hrvatskim zastavama”.

“Jedan od korjenčića hrvatsko-srpskih nesporazuma bilo je upravo isticanje beogradske zastave na institucijama. Od toga su počeli problemi, od provokativnog ponašanja u prostoru u kojemu su Srbi bila manjina. Ni Radićeva ni Pribičevićeva aktivnost da se to pomiri nije dovela do željenog ishoda jer to nije dao Beograd. Onda je došao Drugi svjetski rat i tako je izgubljeno 70 godina. Uvijek je dobro prisjetiti se kako su stvari počinjale”, rekao je Milanović dodajući kako podržava Pupovčevu inicijativu prema ljudima na koje ima utjecaja, a kojih je, prema predsjednikovim riječima, malo.

Govoreći o izboru Angele Merkel da za zadnje odredište u svojoj kancelarskoj karijeri izabere Srbiju i Albaniju, Milanović kaže da nije ispravno izvlačiti generalne zaključke iz činjenice da netko nekoga posjećuje.

Đukanović o tome kaže da nije on tu da tumači zašto netko ima ovakav ili onakav odnos prema pojedinim zemljama u regiji.

“Politika Srbije kaže da je pravo Srbije da štiti navodno ugrožena prava Srba u drugim državama. Ja to čitam kao ugrožavanje suvereniteta susjednih država, posebno kada imam u vidu iskustvo iz 90-ih. Sada su umjesto Karadžića i Mladića četničke vojvode na čelu stranaka u Crnoj Gori pozvale Vučića da zaštiti njihova prava. Nadamo se da nećemo prolaziti taj scenarij.

Članovi Vlade Srbije govore o srpskom svetu, što je eufemizam za Veliku Srbiju, legitimni nacionalni interes Srba. To je identično onoj krilatici: "Svi Srbi u jednoj državi." SPC kao udarna igla velikosrpskog nacionalizma i jedina prekogranična infrastruktura Velike Srbije uporno ponavlja da ne postoji crnogorska nacija. Sjetite se poruke patrijarha Irineja da su ugroženija prava Srba u Crnoj Gori nego što su bila prava u Pavelićevoj Hrvatskoj”, govori.

Crnogorski predsjednik podsjeća da se 1993. dogodio pokušaj obnove autokefalne crnogorske crkve.

“Neupitno je pravo Crne Gore da obnovi svoju crkvu. Nije prvi put da se u balkanskim odnosima propuste najracionalnije mogućnosti”, govori Đukanović koji smatra da ovo ne treba “lomiti preko koljena”, nego da je to pitanje koje traži vrijeme.

I Milanović se osvrnuo na izjave pokojnog patrijarha Irineja o tome da su u Crnoj Gori Srbi ugroženiji nego u Pavelićevoj Hrvatskoj rekavši da nakon takve izjave može samo “letjeti šaka”.

“Ako te prečesto posjećuju, nešto s tobom nije uredu. Iz toga ne treba izvlačiti zaključke. Ako već hoćete, izvucite ovo: tamo gdje je netko problematičan – tamo se ide provjeravati ga”, rekao je Milanović.