Ti si, Novovrijeme - ali rekao sam to vec par puta, jedan podobar komad zaludjene budaletine. Pa ako Kvacica misli da mi sad treba dati ban, nek da, halalim, ali ne mogu ja precutiti stvari koje se vide iz neba.

Znas zasto?

Pa zato sto nisi u stanju da vidis boje, nijanse - nikad. Kulture, pa tako ni kultura jela, nisu nikad nesto sto je zaokruzeno i samo sebi dovoljno, odvojeno od drugih, vec je sve to prolazno i prelazno. Cevap je najvjerovatnije dosao iz Irana, tj. Perzije, a donijeli su ga Osmanlije. E sad ciji je? Pa svaciji bog ti dao, ali Bosanci su od njega napravili bas taj nezamjenjivi i internacionalno poznati brend, dok svi za nj imaju neki svoj naziv. A turski köfte se vec toliko razlikuje od bosanskog cevapa da se vec moze govoriti o dva ipak razlicita jela.

Cuj "krezubi Mujo nije bio u stanju izgovoriti kebap". Pa bog ti dao malo mozga u tu tikvetinu sto besmisleno nosas na ramenima, sta cemo sa 8000 turcizama u srpskom jeziku? Sta cemo sa dusecima, jorganima, peskirima,..sta cemo sa "Maalama" po Beogradu (vidis kako vam se rugam jer debilcine ne znaju izgovoriti H)..ili sta cemo sa germanizmima tipa "auspuF", RAJSFERLUS ili jebenim SARAFCIGERIMA? Pa svaki Svabo prasne u smijeh kad mu kazem da je to ustvari njemacki Schraubenzieher (citaj: shraubencier).


Od tebe ce, Novovrijeme, taj demonstrativni narcizam malih razlika koji furas napraviti jos veceg debila no sto vec jesi. Dakle vrijeme, novovrijeme, zaista ne tece u tvoju korist. Svaki dan kad se probudis i protrljas te masne i zvaljave oci, ti za sekund budes gluplji nego sto si bio kad si noc prije legao u krevet. Onda dodjes na forum da pokazes svima bas to.

Nije to zivot, bolan, to je zivotarenje. Dieses bezze matere mi. Ko hamal.

Ok, znači priznao si da ni ćevap ni burek nije vaš. Pošteno.
Imate li vi išta svoje?
Nešto?
Nemate ništa, loše kopije Turaka.

Čuj prepoznatljiv u svijetu. Jest ako je svijet ex Yu.

Van granica Yu za ćevape nitko ne zna.

Zna, bas ovog petka otisao u obliznji Adeg da kupim nesto za jesti. Imaju vec odredjeno vrijeme foru da neko sprema cetri pet razlicitih jela, dva-tri puta sedmicno, onda to nekonzervisano, vec samo provizorno spakovano u plastiku s folijom preko, prodaju. Dakle nije industrijski. Platis - zavisno od jela - 5 do 7 eura i imas odlican rucak bez da uprljas ruke.

I stojim ja tako pred onim friziderom i gledam sta cu. Pored mene baba Austrijanka takodjer. A tu i cevapi s rizom ko fol.. gleda baba u mene i veli pomalo usplahirena: Des, des, des muasch neh! Des isch guat! (dijalekt za Das, das, das musst du nehmen - Das ist gut! To, to, to moras uzeti - to je dobro!)..ja gledam u nju, reko znam ja sta je to jer sam s Balkana a ona gleda i smije se i kaze aaa nisam znala..i tako uze ona cevape a ja neke punjene Maultaschen..svapsko jelo.


Ovde ti vecina cak zna sta su raznjici, a kamoli cevapi iliti cevapcici - kako oni to zovu.

Dijasporske muke.

Da,da...nije nam lako.

Mljevenik.
To me podseća na ručni rad onog Sretka Kalinića.Znači jezivo.

To je realno šteta. Kao da se dobri ćevapi ne mogu mjeriti sa uličnom hranom zapadnog svijeta.

Iako mi je žao što nemamo one dekadentne sendviče koje imaju u Americi...

Za mene otpad i razočaranje.

Meni kebap - ćevap zvuci kao tipično srpska glasovna promjena kod preuzimanja stranih rijeci.

b često postaje v (Bizant - Vizantija)
k često postaje ć (Kaba - Ćaba)

Izvrši dotičnu glasovnu promjenu u kebap i dobiješ ćevap.

Lingvistički je mljevenik glupost jer nije nikakav brand nego označava radnju kako se dolazi do tog oblika.

Onda se tako može svako jelo koje se jede narezano nožem zvati reženik.

Ustvari sad sam se sjetio da je onaj ribani sir od Sirele ribanac. Skuplji je od originalnog talijanskog parmezana, a još ima tako glupi naziv koji je smislila neka baba iz sela u pauzi od heklanja.

Sjetio sam se jedne emisije Večernje škole i Pervana kako je ismijavao nazive jugoslavenskih proizvoda i da je to jedan od glavnih razloga neprobijanja na zapadno tržište. Pa je primjer bio tko će kupiti bager koji se zove Radoje Dakić.

Bavarska motorna radionica sigurno djeluje privlačnije. BMW.

Ili Tvornica strojeva Augsburg Nürnberg. MAN.

Bio bi dobar i R. Dakić da valja.

Gluposti.

Mljevenik je dobar naziv samo je prikladniji za šiš-ćevap.

Pa njemačke brandove nitko ne zove po punim nazivima.
Zamisli da neka gospođa Njemica bira između donjeg rublja talijanskog naziva i donjeg rublja Nada Dimić. Ili kupuješ odijelo koje se zove Žikica Jovanović (dobro ovo sam izmislio)

Svaki restoran u Zagrebu mora računati i na strane goste, a prvo i osnovno da nazivi ne budu riječi koje ovi ne mogu izgovoriti.

proizvode prodaje marketing pracen kvalitetom, naziv je tu manje bitan. Kad spominjete Radoje Dakić, sjetite se Koncara koji i danas izvozi diljem svijeta. Ili novi HR brand Rimac.

Zene bi bez problema kupovale proizvode brenda "Luka Modric"

Dobro, Hrvati su tu donekle pametni pa su ostavili samo prezime heroja Končar, Gredelj, Badel, Kraš. A i imamo sreće da se naši ne prezivaju Savičević (sjećam se na Eurosportu kad je on igrao izgovarali su Savosavić ili tako nekako)

Današnji mladi od 20 godina vjerojatno nemaju pojma kad vide te proizvode, da je to uopće bio neki čovjek.

Mora biti neka standardna izgovorljivost na svjetskoj razini, a ovaj mljevenik je isto ono kad je neka baba u Bjelovaru prije 60 godina za parmezan dala ime ribanac. Znači apsolutno kao ideja isfurano već.

Za 20 godina Mljevenike ce biti uobicajna rijec prihvatljiva i turistima. Hrana koja zvuci egzoticno i orginalno.

Naravno da ne mora.

Koenigsegg



Čovjek se zove Christian Koenigsegg i boli ga *** što svijet lomi jezik i niko ne zna pravilno izgovoriti.

A mi imamo sreću što se naši prezivaju Đoković

Arkapoviča isto tako boli *** jer pravi najbolje auspuhe na svijetu.

dobro, ne moramo se složiti, ali vidiš da si fulao, nije Arkapovič nego Akrapovič.

A taj Koenisgegg je samo za usku elitu, nije proizvod za široke mase.

S druge strane , možda je kod jela dobro kroz nerazumljivi naziv zamaskirati što je to stvarno. Jednom sam u sjevernoj Francuskoj jeo ono što kod nas zovemo hladetina, a imalo je neko zvučno ime i koštalo 50 eura. Da sam znao što je, ne bi ni naručio.

Akrapovič je dobar primjer koliko nekog zaboli ona stvar za ime dok god je kvalitetan proizvod.

Ja bih vozio bicikl Savičević kad bi bili dobri.

Bili su bicikli Gary Fisher jako dobri. Ništa bolji naziv od Savičević.

Dobro je imat marketinški promisljen naziv ali nije nužno.

U RH postoji jos jedan proizvodač auta: Dok-ing i zvuči lošije od Rimac.

Akrapovič kupuju fanatici koji godine života provedu u čitanju časopisa i foruma o svom hobiju. To nije klasična B2C prodaja.

Na ćevap iliti mljevenik treba svratiti bilo tko, može i direktor ili sobarica iz hotela.

Talijani su dali nazive pizza i pašta i osvojili su svijet, a neke babe u Lici još govore tijesto za paštu. Zamisli sad dođeš u restoran u Zg i naručiš tijesto, konobar bi te pogledao WTF

lokalni kompleksi manje vrijednosti ako ime ne zvuci zapadnjacko.

Ne mora biti , nego treba razlikovati prodaju stručnjacima i hobistima i prodaju običnoj raji.

Ribanac iz Bjelovara nije nikad postao konkurenciju talijanskom parmezanu, ali zato je litvanski Džiugas , isto egzotičnog imena. Ali to zvuči moćno i još je neki njihov viking na omotu.

Mljevenik zvuči katastrofa, ne znaš je li to uređaj, je li se jede, ili je neki klaonički otpad.

Marketing možda nije presudan, ali zašto ga ne iskoristiti u pravom smjeru, a ne ići na svoju štetu.