U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

A što je "Otac, sin i duh sveti" u islamu ?
I zašto nisu mjerili vrijeme po muhamedu nego po Isusu ?

Ma dobro te vaše ublehe sa imenicama. Je li Kulin Ban bio kršćaninn ili musliman ?

Razbacali se muslimani ovih dana o povelji Kulina Bana, ali ne usuđuju se iz nje ništa citirati.
Ali možemo mi ponavljati, ako oni žele živjeti u neznanju neka im bude.

Nisu mjerili po Muhamedu a.s.
Ako uzmemo da je njegova smrt bila 632 a ovaj događaj je bio kroz 500 -tinjak godina.
Podsjeti me što nije bilo kršćanstva u 5 vijeku n.e u Hrvatskoj.

Reko sam ti da je od Apostola. Ko je pisao Bibliju.

tekst bi trebao glasiti ovakvo




Ovaj dokument ukazuje na jaku kršćansku tradiciju bosanskih vladara time i žitelja tadašnje bosne. Zbog čega Bošnjaci uporno izostavljaju u citiranju povelje ili natpisa sa stećaka dijelove teksta koji upućuju na kršćanstvo?

Što bi se desilo da u njihove ruke padne originalna povelja, dali bi radile makaze, markeri???
Ovo je sramota.

Pobožno [je] i dostojno pohvaliti istinskom vjerom
i željenu riječ prinijeti svojemu dobrotvoru vladici Hristu, od koga sve stvoreno i objavljeno bi na
pohvalu boža[1]nskog proviđenja, koje se smilova
čovječijem rodu, kojega stvori prema prečistom
liku svojega Božanstva, i dade mu vlast i razum,
da bude [nad] svom zemaljskom tvari i da razumi[2]je i tvori sud i pravdu posred zemlje. Također
zatim i meni, svome robu, za milost svoga Božanstva, darova da mi procvjeta izdanak plemenito
ukorijenjeni u rodu mojemu i udostoji me dvostrukim vijencem [3] kako bih obima gospodstvima upravljao, prvo isprva u bogomdanoj nam zemlji Bosni, potom pak gospod moj Bog me počastio
da naslijedim prijestol praroditelja mojih, gospode
57 Kod Stojanovića: msca 58 Kod Stojanovića: vse počteni 59 Kod Stojanovića: matew 60 Kod Stojanovića: kral 61 Kod Stojanovića: pisan 62 Kod Miklošića: našimi 63 Kod Stojanovića: dni 64 Kod Stojanovića: msca
232
srp[4]ske, zato jer ti moji praroditelji, u zemaljskom carstvu carstvovavši, i na nebesko carstvo
preselili se biše. Ja, pak, vidjevši zemlju svojih predaka ostavljenu nakon njih i da nema svojeg [5]
pastira, idoh u srpsku zemlju, želeći i htijući osnažiti prijestol roditelja mojih. I tamo išavši okrunjen bjeh od Boga darovanom mi krunom na kraljevstvo praroditelja mojih, [6] da budem u Hristu
Isusu pobožan i od Boga postavljeni Stefan, kralj
Srbima i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama. I
potom počeh s Bogom kraljevati i praviti [7] prijestol srpske zemlje, želeći što je palo uzdignuti i što
se razorilo osnažiti. I kad sam došao u zemlje Pomorske, prišavši pred slavni i dobronaročiti grad
Dubrovnik, i tu izi[8]đoše pred naše veličanstvo
poštena vlastela dubrovačka, sa svakom slavom i
čašću i podsjetiše naše veličanstvo na svoje zakone, ugovore i povelje koje su imali s praroditeljima
našeg veličanstva, [9] s gospodom bosanskom. I o
tom su govorila pred našim veličanstvom ova i ova
vlastela: Marin Menčetić, Mihail Bobaljević, Dobre Kaličiević, Mateo Žurgović, [10] Žun Gradić,
Nikola Gundulić. I ova vlastela htjela je potvrditi
kod našeg veličanstva svoje zakone i ugovore koje
su imali s praroditeljima i roditeljima našeg veličanstva, s gospodom bosan[11]skom i gospodinom
banom Stefanom. I zarad ljubavi i zajedništva našeg i naših prethodnika koje smo imali s gradom
Dubrovnikom i vlastelom dubrovačkom, zarad
toga im naše veličan[12]stvo zapisa i potvrdi i bolje uredi sve zakone i ugovore i povelje i trgovačke
slobode koje su imali sa gospodom bosanskom. I
potom podsjetiše naše veličanstvo [13] gore spomenuta vlastela dubrovačka i na ugovore i zakone
i povelje koje je imao grad Dubrovnik s gospodom
srpskom i raškom. I dok sam ispunjavao prijašnju
ljubav [14] i sklad s gradom Dubrovnikom i njegovom poštovanom vlastelom, učinih milost, zapisah
i obnovih i bolje ispunih u svakoj slobodi i čistoti
[15] da se imaju čvrstim i nepromijenjenim držati
ti ugovori i zakoni i povelje i trgovačke slobode i ni
od koga da ne budu otete. Poslije ove naše riječi i
potvrde obeća [16] grad Dubrovnik i vlastela dubrovačka da će našem veličanstvu zakonito davati
dohodak srpski, koji su davali i srpskoj gospodi,
također da će našem veličanstvu davati svakog
budućeg [17] Dmitrova dana dvije tisuće perpera
pod ovim ugovorom, zakonom i načinom sve dok
naše veličanstvo drži i gospodari ovom zemljom
primorskom: Trebinjem, [18] Konavlima i Dračevicom. I ovim obećanjem obeća naše veličanstvo
vlasteli dubrovačkoj, da dubrovački trgovci i roba
prolaze [19] po cijeloj našoj zemlji i državi slobodno, i da im toga niko se smije braniti, i da niko
ne smije za njima ni za njihovom robom posegnuti ili ih čim zadržavati, ni vlastelin ni vlasteličić,
niti bilo ko [20] mali ili veliki. Ako li se tko drzne i potvori riječ našu, i uzme im nešto u oblasti
kraljevstva mi, da im ja to imam platiti iz svoje
komore, [21] a krivca toga da imam tražiti. I obavezujem se da ću njihovo vladanije čuvati i paziti
od napada, od krađe, od svake zlobe i sile, i još se
[22] obavezujem ako ima tko što govoriti ili činiti prisilu gradu Dubrovniku za taj dohodak koji
imaju davati mom kraljevstvu, da ima kraljevstvo
mi od to[23]ga njih braniti i pomagati da im se
neka šteta u vladaniju ili u trgovanju ne učini za
to. I ne dao Bog, desi se neko vrijeme i ne bude
ova zemlja u oblasti [24] kraljevstva mi: Trebinje,
Konavle i Dračevica, ili kraljevstvo mi ne ispuni
i ne napravi višerečenoga, i ne plati trgovaca, ili
ne pazi vladanija, ili snađe njih [25] neka šteta za
onaj dohodak, da kraljevstvo mi neće njih pitati
za onaj dohodak, niti iko drugi nakon mene, niti
oni da su dužni davati ga. I nakon svega ovog obeća [26] kraljevstvo mi s bogodarovanom mi kraljevstva mi materom, gospođom kira Jelenom i s
gospođom kraljicom kira Dorotejom i s izabranom
vlastelom kraljevstva mi, [27] a tu biše pri kraljevstvu mi vlastela: župan Branko Pribinić, dvorski
Vukosav Stefković, Dobrašin Stefanović, vojvoda
Vlatko Vuković, knez Vukašin [28] Milatović,
knez Priboje Mastnović, župan Bjeljak Sanković,
stavilac Tvrtko Vlađević, Vukac Vladisalić. I tako
obećavamo da bude među kraljev[29]stvom mi i
među gradom Dubrovnikom i njegovom vlastelom vjerna i svesrdačna ljubav, kakvu su imali s
njim praroditelji i roditelji kraljevstva mi gospoda srpska [30] i bosanska. I za ovu riječ i za ovu
pravdu gorenapisanu obeća kraljevstvo mi na svetom Evanđelju i pred časnim krstom Hristovim
i s materom kraljevstva mi i s [31] kraljicom i s
višerečenom vlastelom da bude ova riječ i ovo obećanje zapisano tvrdo i nepokolebljivo do dana i do
vijeka: tko li se drzne i potvori ovu riječ i obećanje
[32] naše na koje smo se obavezali i zapisali, neka
primi na sebe i na svoju dušu one kletve, koje smo
mi obostrano izrekli pred svetim Evanđeljem, a
kraljevstvo mi da ovo [33] nikada ne potvori, dok
kada grad Dubrovnik i vlastela dubrovačka ovo ne
potvore i nekom nevjerom ne izgube oni i njihova
djeca i njihovi nasljednici. I molim i za[34]branju-
233
jem, koga god Bog postavi poslije mene na prijestol kraljevstva mi, da ovo ne potvori, nego štaviše,
bolje da ga ispunjava i potvrđuje i bolje da jača.
I ovo obećanje [35] i pisanje zapisa i potvrdi kraljevstvo mi pred gradom Dubrovnikom u Žrnovnicama godine po rođenju Hristovu 1378. mjeseca
aprila 10 dan. [36] I poslije svega svršenog dođoše
svepošteni vlastelini dubrovački Dobre Kalićiević i
Mateo Žurgović u slavni dvor kraljevstva našeg u
Trstivnicu, i ja gospođa [37] kira Jelena i gospođa
kraljica kira Doroteja, vidjevši obećanja i uvjete
gospodina kralja s gradom Dubrovnikom višepisane, i ova bolje potvrđujući, prisegosmo pred svetim
Evanđ[38]eljem i pred časnim krstom Hristovim u
crkvi svetog Grgura i s našom vlastelom, s ovima
i s ovima: vojvoda Vukac Hrvatinić, knez Vukota
Pribinić, knez Hegen Dragoslal[39]ić, Vlatko Vojvodić, župan Vukac Črnugović, Radoslav Pribinić,
Vukmir Semković, Hrana Vuković, Purća Hrvatinić, Bjelica Ižesa[40]lić, župan Dinica. I tako obećasmo i prisegosmo u sve višeupisano da je tvrdo
i nepokolebljivo do dana i do vijeka. I ovo svrši se
mjeseca juna 17. dan. A pisa logofet Vlade [41].
Stefan Tvrtko u Hrista Boga kralj Srbima i Bosni
i Primorju.