Ok, valjda će neko znati o čemu se tu radilo.

https://www.vecernji.hr/vijesti/davor-m ... ic-1287660




Davor Marijan je iskritizirao HVO i lokalce s područja Bosanske Posavine

https://www.vecernji.hr/vijesti/za-pad- ... ni-1442716



zbog čega su se ovi naljutili

https://www.herceg-bosna.com/bestijalno ... -posavine/

Ovo je jako zanimljiv članak :)

Koliko se ja sjećam, u Posavini je nakon pada Modriče, Devente i Odžaka došlo do velikog egzodusa i to ponajprije muslimana kojih je poprilično bilo u tim HVO brigadama. Mislim da su muslimani skoro svi otišli za Zapadnu Europu. Hrvata je dosta otišlo ali dosta i ostalo.

Pošto se spominje i Kakanj dužan sam spomenuti da je kakanjska brigada Kotromanić brojala ispod 1000 ljudi što je vrlo tragično jer je po raspoloživosti ljudstva mogla imati 3x više. Nakon povlačenja u Vareš ona je poluraspadnuta formalno postojala, sada snage bojne, da bi se nakon pada Vareša ugasila, ali je u drugim HVO brigadama, i pored velikog egzodusa, početkom 1994 bilo čak 1700 ljudi (ponajprije u Kiseljaku i jednoj bojni brigade Knez Domagoj-Čapljina).
Ono što čudi jeste to da kasnije, sve do konca rata, nije bilo omogućeno ponovno formiranje jedne jedinstvene kakanjske postrojbe, bilo brigade bilo domobranske pukovnije, znači ono što su imale sve općine, te su Kakanjci jedini Hrvati u BiH koji su kraj rata dočekali bez svoje postrojbe, potucajući se po raznim drugim brigadama, što je vjerojatno pospješilo daljnji egzodus.
Volja kod ljudi je postojala, bar kod većine. Mada, bilo je i skeptika koji su tvrdili da bi onda nas, kao i druge izbjegličke postrojbe slali na najgora mjesta, isto kao i Konjičane, Jajčane...

Evo baš naletio, upravo postavljen materijal iz Žepča.

https://youtu.be/Ro-4Q4zghc0

Dio fronta prema Zavidovićima je uz HVO držala 27mtbr iz Dervente. Oni su takođe imali velike gubitke, a u neku ruku najbolje govori koliko bizaran je bio prošli rat - Derventa je nekoliko puta prelazila iz jednih u druge ruke i obje strane su imale značajne gubitke. I uprkos pređašnjem iskustvu, ipak su ti ljudi čvrsto branili liniju. Naravno, VRS je imala strateški interes da se Žepče odbrani, ali bez obzira na to mislim da se ne posvjećuje dovoljna pažnja tom dijelu naše istorije i veoma uspješnoj saradnji Srba i Hrvata protiv "islamskog agresora" .

Taj je youtube kanal zlata vrijedan.

Imeđu ostalog sam našao i video o zaboravljenom hrvatsko-muslimanskom sukobu u Usori 1996 godine. Dakle nakon što je rat zvanično bio završen. Pretpostavljam da je to bio zadnji oružani konflikt (da ne kažem bitka) u BiH.

Kad sam vidio da ovi smradovi iz Centra za mirovne studije i sl. krivotvore podatke o poginulim hrvatskim vojnicima.
https://www.zabranjeni.url/vijesti/hrvatsk ... atu-197806

Sam sam bio prije 5-6 godina izvlačio podatke za hrvatske postrojbe ZNG MUP HOS HV HVO i poginule vojnike. (nažalost sve je to "otišlo" sa starim PC-em)
Ružno je zaokruživat brojke, sve su to nečiji sinovi, kćeri, pa i moji bližnji...
Sjećam se da sam došao do brojke od 20 000 - 22 000 poginuli hrvatski vojnika (i oko 7500 hrvatski civila) U svakom slučaju sigurno je poginulo preko 20 000 hrvatski vojnika u DR i tu nema nikakve sumnje...civile je malo teže procijenit, jer se vode ko BH državljani i sl.

To se poklapa i sa podatcima što su "službeno" obrađivani od institucija RH mislim da je nešto malo više od 22 800 il 22 900 njihova brojka poginuli hrvatski vojnika.

Tako da možemo reći da je u Domovinskom ratu poginulo 23 000 hrvatski vojnika.
- u Hrvatskoj oko 200 poginuli su bile žene

Nedavno sam naletio na ovog momka iz Travnika Josipa, mislim da je on najmlađi poginuli hrvatski vojnik sa samo 15 i po godina.
(više manje svi znaju situaciju, dok je HVO držo položaj prema srbima, s leđa su ih napale muje)


Inače dok sam bio istraživo poginule naletio sam na likove iz legendarne pjesme Pišonja i Žuga
https://www.vecernji.hr/showbiz/napusti ... ja-1139112
- Žuga (Predrag Žustrić iz Metkovića je bio HV branitelj)


- Pišonja (Jasmin Nižić na slici sa HOS-ovcima u ratnom Sarajevu)

Pišonja i Žuga hrvatski bojovnici. Tko bi reka.

I ja sam bio nešto istraživao i pokušavao što bliže doći do što točnijeg broja poginulih, više s naglaskom na HVO, zato sam mu i rekao da postavi podatke koje ima, da usporedimo sa dosad poznatima.

http://www.hkv.hr/images/stories/Docume ... _zrtve.pdf ovdje su poginuli po općini rasčlanjeni po rođenju, ali u poimeničnom popisu ima i općina stradanja, ja sam izvukao poimenični u excel i napravio po općini stradanja.

Tako recimo područje općine Mostar ima 531 poginulog, 444 vojnika, 87 civila
područje općine Vitez ima 553 poginula, 475 vojnika, 78 civila
područje općine Uskoplje ima 170 poginulih, 164 vojnika, 6 civila itd.

Ukupno po ovom popisu u BiH je poginulo 7.762 Hrvata, 5.610 vojnika i 2.152 civila

treba reći da je izvor za ove brojke Knjiga Mrtvih onog Mirsada Tokače, tako da su podaci nepotpuni pogotovo za Hrvate civile, recimo znam da je poznat podatak da je u Vitezu preko 100 civilnih žrtava, Uskoplje isto ima više civila poginulih...kada se saberu podaci poginulih vojnika iz Kreševa, Kiseljaka, Fojnice dobije se 309, a brigada Ban Josip Jelačić koja pokriva područje te tri općine ima 418 poginulih vojnika, to je recimo primjer jednog dosta većeg odstupanja.

Pokušao sam napraviti nekakvu improvizaciju data controla tako da sam imena sa nekoliko spomenika iz nekoliko općina usporedio sa imenima u ovom izvoru, podudarnost je oko 80-90%, negdje 100%, negdje ispod 80%.

Još što se tiče HVO-a, ovo su podaci samo za Hrvate, ako bi gledali ukupan broj poginulih pod HVO-om trebalo bi dodati poginule Muslimane iz Posavine što je značajan broj, nešto malo Muslimana iz HVO-a i HOS-a u Hercegovini 1992-ge, nešto malo Srba, i poginule dragovoljce drugih nacionalnosti, a taj broj nije zanemariv, mislim da bi mogao biti između 50-100.

Što se tiče Hrvatske, imaš ovo https://www.slobodnaevropa.org/a/hrvats ... 76312.html, ovdje Nazor kaže da do tada u evidenciji imaju 8.685 poginulih i nestalih vojnika i 6.340 poginulih i nestalih civila Hrvata u Hrvatskoj.

E sad, ne znam jesu li u ovoj evidenciji Nazora samo poginuli na teritoriju Hrvatske ili i oni iz Hrvatske poginuli u BiH, u Posavini je poginulo preko 300 vojnika HV-a, u završnim operacijama u BiH 94. i 95. oko 200, u zaleđu Dubrovnika oko 100-200, isto tako članak je dosta nezgrapno napisan pa ne znam jel je ovih 821 poginulih Hrvata na okupiranom području već u ovoj brojci od 13.914.

Nedostatak časničkog kadra, nedisciplina, faktički nepostojanje VP, to su bile najveće boljke Hvo-A.

rat sa Srbima kako-tako. rat s Muslimnuima se uzeo pogotovo u početku totalno neozbiljno što je prourokovalo gubitak velikog teritorija.

Mi u brigadi nismo imali profesionalnog časnika. ( Glasnović kao zapovjednik brigade je mislim bio običan vojnik u LS). Hoću-neću na teren, nedisciplina-nedržanje straže na prvoj liniji doprinjelo je puno gubitku teritorija i ljudi. Samo na području gdje sam ja bio na terenu bilo je nekoliko velikih tragedija Doljani, Uzdol, Hudutsko.

Tamo gdje se bilo u okruženju, tamo se pristupilo silom prilika ozbiljnije. Tamo gdje nije bila linija fronta blizu tamo je bilo haj-lajf.

Glasnović je posebno hvalio bojnu "Andrija Tadić" iz Žepča i neka područja i brigade su teško stradale. Posavina i Srednja Bosna prvenstveno.

10.04 1992-ge je mislim dan kad je poginulo najviše vojnika HVO ili uopće hrvatskih vojnika u zadnjem ratu, na Kupresu.

Da bi ustrojili pravu i organiziranu vojsku najvažnije je imati pravu državu ili bar neku drugu učinkovitu organizaciju koja je iza vojske. Ne može se imati solidno organizirana i učinkovita vojska u okružju u kojem vlada nedostatak informacija, tolerira nedostatak stege, kriminal, dezerterstvo... Dakle, da bi se to spriječilo moramo imati jaku vlast iza.

E to mi nismo imali. U praksi je to značilo da je sve ovisilo o lokalnom stanju tj rukovodstvu.
Ponegdje se kažnjavalo. Palile kuće dezerterima. U Kiseljaku se npr dešavalo da se uhvaćeni dezerteri goli sprovode kroz grad i onda strijeljaju. To je živa istina.

Doljani se nisu dogodili radi nečuvanja straže ali sa svim ostalim se slažem, tako nam je bilo i jebanje po Bokševici, Pisviru i onim čukama, džunglama i gudurama oko Jablanice, napraviš posao uz poginule i ranjene, odeš se odmorit ostaviš teren domobraniji i bude kako bude. No kakav je vakat i nered bio na kraju je sve relativno dobro ispalo, obranili smo se.
Treba uzet u obzir da je sa Muslimanima bilo stalno onih povremenih sukoba pa neuspjelih smirivanja, npr. dok je u Uskoplju gorilo u Bugojnu je još vladao mir

Na Kupresu je se samo srce imalo, ni oružja ni školovana vojnika

Kako se onda može dogodit da u Doljani većina vojnika bude ubijena na radovima u polju. Na prvoj liniji alo.


taj teren je nevjerojatan, gudura na guduri, nisam mogao vjerovat kad smo prvi put tamo došli. Jasno je zašto se Tito tim pravcem povlačio u bici na Neretvi.

na Pisvir se moglo popeti samo kozjom stazom, jedan uzak put a dole provalija. Radili su nam diverzantske akcije muslimanski vojnici, bolje su poznavali teren, na Bokševici kad izginuše Posušani, nama iz brigade na Pomenu. Bokševica se malo spominje, rijetko a tamo je bilo krvavo, nismo imali dovoljno vojnika za pokriti sva ta brda. na Hudutskom izginuše Jajčani. Pisvir dominantnu kotu iznad Jablanice prvo smo držali mi pa kad su pali Doljani pa onda je pao i Pisvir pa smo ga morali vraćat u operaciji "Neretva 93" da malo rasteretimo front prema Mostaru jer se i Sefer usplahirio kad smo se popeli na Pisvir,


Srijeda, 29. septembra ‘93. Opet otišao u Komandu 44.brdske brigade da vidim šta se događa na Pisviru, čiji se veći dio sada nalazi u rukama HVO-a. Jablaničani od juče žive u strahu. Jer, ako HVO uzme cijeli Pisvir, ugrožena je i Jablanica. Ali, načelnik Štaba Brigade Semiz Čilić i bezbjednjak Zajko Sihirlić kažu da se danas na Pisviru ne vode borbe, ukopavaju se i naši i HVO. Ali, vele, sutra naši kreću u akciju da vrate izgubljene položaje na Pisviru.


Iako sam uz Vašu saglasnost rekao komandantu 6. korpusa Gušić Salki da se vidimo u Jablanici u subotu, on se do danas ne pojavljuje, niti se javlja. To je već njemu postala praksa. Ja njega tražim po zoni odgovornosti 6. korpusa četiri, pet dana da bih ga šesti dan sasvim slučajno susreo uKomandi 6. korpusa, mada, ako se Pisvir izgubi, onda bi se teško odbranila Jablanica i dolina Neretvice. On je, izgleda,do kraja ozbiljno shvatio da mu ja ne mogu narediti, što ja,u osnovi, niti hoću, niti želim. Ali, red bi bilo da se makar javi on ili neko iz Komande Korpusa, pošto se ovdje izvode žestoka borbena dejstva.»


Na početku pisma Sefer je naveo kako telegram Arifa Pašalića u cjelini ne odgovara stvarnom stanju na terenu,«jer HVO zadnjih pet, šest dana neselektivno granatira Mostar i to sa mnogo manjim intenzitetim nego ranije.»Sefer je, zatim, pisao Deliću kako je sada «težište napada ustaša i Hrvatske vojske preko Pisvira na Jablanicu», tekako stalno granatiraju Jablanicu. «Pisvir, kao dominantan objekat», pisao je Sefer, «je dva puta skoro zauziman i vraćan angažovanjem Izviđačko-diverzantske brigade 4. korpusa (Zukina jedinica), dijelom i jedinica koje su izašle iz Sarajeva tako da je za ofanzivno djelovanje ostalo vrlo malo snaga zbog subjektivnih slabosti komandi 1. i 6. korpusa.»


Ja danas ne znam ni sam kako, jer jedan PM može pokrivati jedinu stazu koja vodi na Pisvir pa da napada cijela armija, osim ako se nećeš pentrati konopcima..u redu bila je teška magla i kiša taj dan, ili su mislili da nema šanse da se tu itko popne..jedan naš momak iz IDV je toliko prišao njihovom položaju da je stražara ubio iz takve neposredne blizine..taj položaj smo kasnije zvali "Treće oko". Onda se otčepilo..pa je krenulo kaotično naganjanje po gudurama Pisvira.

S malo više discipline, samo s malo i više ozbiljnosti mogli smo imat puno bolje rezultate. Trgnuli smo se tek kad smo vidjeli da možemo sve ispušit. Npr tko je mogao i pomislit da će HVO uzet Here.

Tamo nitko nije ni očekivao sukob, preneozbiljno se to sve shvaćalo. Koji dan kasnije smo na Stipića Livadama našli leševe, a trava izgorila od krvi, to je teško opisati, kao da je spaljena.
Za neretve 93 sam bio u Mostaru pa ne znam šta se točno događalo oko Doljana i Jablanice. Bile su nam tada poremećene veze, a vojnici gore na Humu ubijeni na spavanju, tijekom noći se čuli samo sporadični pucnjevi, pa je bilo da su naši i pucali po Hrvatima koji su bježali sa Huma u Rodoč jer su mislili da su Muslimani. Ukapiralo šta se događa krenuo kaos, a Muslimani neslavno završili. Bila je i jedna ekipa stacionirana na heliodromu koja je pomogla, a grupirane Muslimane koji su trebali popet se na Hum dočekale stodvadesetke. Dalje se sve zna

U sustini ne mozes ni imati profi vojsku ako je nastala kako je nastao HVO, nekakva milicija regionalnog tipa, domobranske orjentacije.
Kasnije su kopirali HV sa gardijskim brigadama sto je logicno, problem svake teritorijalne brigade je nedisciplina i kumovsko rodjacki odnosi, osnujes recimo vod ljudi nekih 50 ljudi iz istog sela ili grada, svi se znaju i kako ce Juro desetnik zapovjedati Franji susjedu i kumu Mili. Ovaj ga posalje u picku materinu i ode kuci. Sta mu moze.

Jedine kakve takve borbene jedinice su bile one dragovoljacke, specijalne ili PPN takozvane, a i njih si morao motivirati najcesce je islo novcano ili ratni plijen. Nece da ide u opasnu akciju bezveze, sto bi nije lud.
Tesko je vojsku organizirati, jos nismo imali ni kvalitetnog kadra. Kasnije je bilo, u HV prvo pa onda i u HVO, najpametniji potez HV opcenito je bilo skolovanje docasnickog kadra, ono u Sepurinama, mi smo imali sasvim dovoljno generala ili pukovnika, bojnika ili satnika, svi hoce biti visoki cin sad koliko su bili sposobni od slucaja do slucaja. Ali docasnici, ako ne valjaju, nema ni vojske. Danas je osnovna vojna jedinica vod ili cak desetina, ne kao nekad bataljun ili bojna, masovnost vise nije na cijeni danas i roboti ratuju, oni mali strojevi sto gmizu na gusjenicama. Imaju svog operatera, ubace ga na bojiste i on ubija koliko moze, kad ga neprijatelj unisti nikomk nista, nije stradao vojnik samo malo vojni budzet. Slicna prica sa dronovima.
Da bi imao efikasnu desetinu ili vod, moras imati sjajne docasnike. To je kljuc nase pobjede nad Srbima, oni su ostali u JNA strategiji spaljene zemlje, masovnih postrojbi, masovne artiljerije, ukopavanja i artiljerijskog osmatranja. Kad su im dosli nasi gardisti, danas na jednoj sutra na drugoj planini, nisu mogli mogli ni pratiti nas tempo. Mi smo srpske vojnike pronalazili svakog dana po vukojebinama zapadne Bosne, to je sve zaostalo iza svojih, razbijeni, mnogi su i lutali okolo do Dejtona mjesecima, kasnije presli svojima. Oni nisu znali ni gdje su njihovi, dokle su se povukli ili pobjegli.

HVO je bio sve jaci vremenom, tih par gardijskih brigada su bile respektabilna sila. U pocetku, katastrofa, ali i tada smo neke pobjede uzeli mislim `92.

S većinom se mogu složiti, osim motivacijom. Nikakve posebne love nije bilo, niti ratnog plijena, niti nas zanimao. Kriminalci su posebna priča, njih borba nije ni zanimala, većinu.
Srbi su imali kvalitetne ID grupe. Par takvih je došlo na par metara od naših i ubilo nam gardistu. Mrtvi ladni kao u parku.

izgleda nasa krivica. naletio sam na podatak da su prosli kroz rodoc svercerskim kanalom

Zanimljivo.

Što je zanimljivo?

Evo objašnjenja zašto nije bilo posebne postrojbe (na sreću) za Kakanjce.
Iiako je tih ideja bilo od nedoraslih seljačića koji su u tom naslućivali profiterstvo za sebe i u HVO-u u Čapljini i Stocu nisu imali ništa protiv toga. Ali protiv toga je imao pokojni Ivo Lozančić iz Žepča tada među par najmoćnijih ljudi u HRHB. Bio sam prisutan kada je u Čapljini rekao da dok se on pita to neće dozvoliti. Naime Ivo Lozančić je 1993 g. razradio planove o spajanju sa enklavama dijela općina Kakanj i Vareš a ovi su se pokazali kao nepouzdan i koruptivan element.

Kraljeva Sutejska - Vareš - Kakanj je bio skroz lud kraj u našem narodu .

Jednom prilikom smo krme opiturali u zelenu boju i poslali ga u dzamiju

U Kiseljaku su inace bili veliki humanisti i demokrate na djelu. Takozvane "maturice". Likovi od formata prosjecnog mudzahedina. Odsjeci glavu i pronijeti kroz grad takvima ko dobar dan. Tako barem pricaju.

Ne znam tko je od vas dvojice veći fantast, ti li pok. Ivo?

Čuj spajanje Žepča sa Kaknjem i Varešom. LoL.

Ko od šale, samo da je imao tko ozbiljno tomu pristupiti. Muslimanska vojska bila je jad. Gdje god su naišli na organiziran i odlučan otpor dobili su po dupetu.