idemo idemo a cijene rasle duplo više nego plaće .

cijene luduju .

idemo idemo a cijene rasle duplo više nego plaće .

cijene luduju .

Svako jutro za te Boga molim
Pivajući kamenu i drači
Plenkoviću ka mater te volim
Umoran si, samo mi ne plači

Za sad nisam vidio da cijene luduju.

Violeta ništa?

Inače me ne zanima ime i prezime, niti ime stranke, zanima me rad i ideologija.

Tako da ću podržati i glasati za onoga tko bi radio sljedeće:

1. Prestati iz hrvatskog proračuna financirati nevladine udruge, posebno antihrvatske udruge.
2. Prestati financirati medije, posebno antihrvatske medije.
3. Voditi drugačiju politiku prema BiH.
4. Voditi državotvornu politku prema EU
5. Voditi drugačiju politiku prema Srbiji.
6. Voditi drugačiju politiku prema hr iseljeništvu, što uključije jednostavnije dobivanje hr državljnastva i poticanje povratka (200 tis kuna ne funkcionira).
7. Voditi brigu o braniteljima (svakodnevno umre 12 do 15 branitelja)
8. Sva povjesna pitanja kao što su Jasenovac i sl trebaju i smiju biti znanstveno preispitivana.
9. Mrtvi kapital, a posebno zemljište, treba oživiti i staviti u funkciju gospodarskog razvoja, ostanka ljudi i povratka ljudi, ako ne znaju kako ugledati se na Izrael.
10. Svu moguću administraciju ubrzati i pojednostaviti, ako ne znaju kako, ugledati se na Sloveniju, Austriju, Švicarsku itd.
11. Donijeti novi izborni zakon.

To
.. ova vlada ne radi, i dok god vlada to ne radi, ja a i svi domoljubi ćemo tražiti druga bolja politička rješenja.

Ova vlada je P.Š.K. koalicija!

..u normalnim državama to zovu fasizmom

..u normalnim državama to zovu fasizmom

Što je tu fašizam, sve što sam naveo je unutar vlastite države?
I sve što sam naveo već rade neke države.

..koje ..komunističke istomišljenike koji priznaju samo jednoumlje...a ostali mogu i na goli otok...ne frende to su prošla svršena vrimena..

..u normalnim državama to zovu fasizmom

Legla božićnica i 14.ta plaća iz Agencije za kontrolu zračnog prostora...mjesečno 3 k ojra i svako jutro na Kaptolu svijeću da upališ...još ako imaš još netki NO.

NAJNOVIJI podaci o hrvatskom robnom izvozu za 2021. pokazuju odličan ekonomski oporavak. Izvoz iz Hrvatske nikada nije bio veći, a pokrivenost uvoza izvozom pokazuje na sve povoljniji odnos. Ipak, Hrvatska može i treba puno bolje.



Efekt ulaska u EU na veći izvoz je malo kasnio zbog toga što je bila kriza, ali je Hrvatska trgovinski definitivno profitirala od pridruživanja Uniji. Zemlja koja je od sredine devedesetih rasla na potrošnji sada ima priliku početi rasti na zdravijim temeljima proizvodnje.




Procjenjuje se da je rast BDP-a Hrvatske 2021. iznosio 10.5 posto, nakon pada od 8.1 posto 2020. Time se Hrvatska oporavila od gospodarskog pada uzrokovanog protupandemijskim mjerama, a oporavak dokazuju podaci o robnom izvozu.



Prema Državnom zavodu za statistiku o robnoj razmjeni Republike Hrvatske s inozemstvom, ukupni izvoz u 2021. je iznosio 143.7 milijardi kuna, odnosno 19.1 milijardu eura. To je za 28.2 posto više nego 2020., ali to je bila godina svjetske krize pa podaci o rastu izvoza nisu reprezentativni.



No izvoz 2021. je i za 27.34% veći nego 2019., izraženo u kunama. To su fantastični rezultati hrvatskog gospodarstva. Još je važnija činjenica kako izvoz raste puno brže od uvoza, a posebno pokrivenost uvoza izvozom, koja je porasla 67.5 posto u 2021. To se nije dogodilo još od ranih 90-ih, pa se zaista radi o povijesnom rezultatu.



Hrvatska je 2019. uvezla robe u vrijednosti od 185.2 milijarde kuna te je, s obzirom na izvoz, te godine pokrivenost uvoza izvozom iznosila 60.9 posto, a saldo robne razmjene minus 72.3 milijarde kuna.



Kako se kretao izvoz Hrvatske od njene samostalnosti do danas?

Zanimljiva je povijest hrvatske pokrivenosti uvoza izvozom. Još od sredine devedesetih oscilira između 46 i 55 posto. 1997. je bila 46 posto, a zadnje godine prije globalne financijske krize, 2007., tek 47.9 posto, što znači da je Hrvatska više nego dvostruko veću vrijednost uvozila nego izvozila. Izvoz je 2007. godine iznosio samo 66 milijardi kuna, što znači da je do 2021. porastao više nego dvostruko.



Uslijed krize uvoz u Hrvatsku snažno pada, pa je čak u 2013., godini ulaska Hrvatske u EU, bio manji nego 2007. Te godine je ukupni iznos 72.6 milijardi kuna i pokrivenost uvoza izvozom 58.1 posto. Taj podatak nam pokazuje da je Hrvatska sve od sredine devedesetih do 2008. živjela na dug, iako je rast BDP-a bio usporediv s ostalim državama tzv. Nove Europe (Mađarska, Češka, Poljska, Slovačka...). Hrvatska je rast BDP-a dugovala primarno potrošnji, a ne proizvodnji kao ostale države.



Od ulaska Hrvatske u EU izvoz snažno raste, za 55.49 posto od 2013. do 2019. Ali snažno raste i uvoz, pa se negativni saldo produbljuje u apsolutnom iznosu, a pokrivenost uvoza izvozom dolazi do 61 posto.



Očekivalo se da će Hrvatska ulaskom u EU slabije izvoziti i biti nekonkurentna, no dogodilo se suprotno. Rast pokrivenosti uvoza izvozom za 3 postotna boda u šest godina nije spektakularan, ali je napredak. Rast sa 61 posto pokrivenosti na 67.6 posto u samo dvije godine je spektakularan. Hrvatska prvi put od kraja Domovinskog rata vrijednošću izvoza može pokriti dvije trećine vrijednosti uvoza.



Izvori rasta su primarno poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (s 5.2 na 8.1 milijardu kn izvoza), a posebno rudarstvo i vađenje te opskrba električnom energijom i plinom. I prerađivačka industrija je ostvarila impresivan rast od 13.7 posto.



Ulaskom u EU Hrvatska je trgovinski zaista profitirala i ostvaruje sve bolje rezultate. Problem je u tome što se ulazak Hrvatske poklopio s gospodarskom krizom pa su pozitivni učinci na izvoz zakasnili i vidimo ih tek sada.



Drugi problem koji je usporavao rast izvoza je sporo preorijentiranje gospodarstva Hrvatske. Od sredine devedesetih pa sve do velike krize 2008. Hrvatsko gospodarstvo živi na potrošnji, a ne na proizvodnji. Pokrivenost uvoza izvozom se u cijelom tom razdoblju kretala između 46 i 55 posto.



Nakon ulaska u EU Hrvatska prvi put od 1994. više zarađuje nego što troši

Platna bilanca Hrvatske je bila u dubokom minusu, što praktički znači da je Hrvatska više trošila nego zarađivala. Minus na tekućem računu platne bilance se pojavio još 1995. i postojao je sve do 2014., kada prvi put u dva desetljeća Hrvatska ostvaruje suficit tekućeg računa platne bilance. To je prva puna godina u kojoj je Hrvatska članica EU.



Pozitivni učinci ulaska u EU su proizlazili iz ukidanja carinskih i necarinskih prepreka za trgovinu između Hrvatske i EU, ušteda zbog ukidanja granične kontrole prema zemljama EU, boljih uvjeta za uspostavu poslovnih veza poduzetnika, većih mogućnosti izvoza u treće zemlje s kojima je EU uspostavila preferencijalne trgovinske aranžmane i mogućnosti da hrvatski proizvodi dobiju oznaku "proizvedeno u EU".



Iako je ulazak u EU smanjio potencijal trgovine sa zemljama CEFT-a (BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Albanija), snažniji izvoz na tržište EU je taj gubitak i više nego nadoknadio. Ne treba zanemariti ni rast izvoza izvan EU. Primjerice, izvoz Hrvatske u SAD se više nego udvostručio od ulaska u EU, s 250-300 milijuna eura prije ulaska na 600 milijuna eura 2021.



Mogućnosti su i veće jer je čak i pokrivenost uvoza izvozom od 67.5 posto premala, makar se radilo o državi koja ovisi o turizmu. Italija više izvozi nego što uvozi, iako je turistička država.



Nova prilika za Hrvatsku

Novu priliku je ponudila i pandemija covida-19. Točnije, mjere koje su zemlje uvodile u borbi protiv pandemije su duboko poremetile globalne logističke mreže. To je dovelo do toga da kompanije iz EU i SAD-a postupno odustaju od outsourcinga, tj. od premještanja proizvodnje i opskrbe u daleke zemlje, poglavito Kinu, i sve više se razmišlja o tzv. nearshoringu.



Nearshoring je poslovna praksa u kojoj se proizvodnja premješta izvan matične države kompanije, ali u neku državu koja je geografski relativno blizu, za razliku od outsourcinga, koji premješta proizvodnju i dobavljače u neku geografski udaljenu državu.



Outsourcing je nastao zbog želje za smanjivanjem troškova koji su u pravilu puno manji u slabije razvijenim državama, daleko od EU i SAD-a. Time su se produživali opskrbni lanci, ali to nije bio problem jer je svjetska trgovina bila jako stabilna i učinkovita. Sada će se zbog poremećaja u svjetskoj trgovini proizvodnja i nabava roba vratiti bliže matičnim državama velikih kompanija, a to znači geografski bliže SAD-u i zapadu Europe.



Treba biti realan i priznati da je za nagli skok izvoza Hrvatske dobrim dijelom odgovorno premještanje transportnih pravaca bliže Europi, pa i transport češće ide preko Hrvatske. To je logistički dio nearshoringa. Ali dobrim dijelom je i rezultat traženja geografski bližih dobavljača zemljama zapadne Europe i SAD-a, što je proizvodni dio procesa nearshoringa, koji će uključivati i same investicije u proizvodnju.



To je velika prilika i za Hrvatsku koja tu situaciju može iskoristiti za privlačenje investicija i poticanje vlastite proizvodnje. Pitanje je samo je li Hrvatska spremna iskoristiti tu priliku, tj. je li svjesna te prilike. Ako dobro odigra svoje karte, trenutni dobri izvozni rezultati (jer smo navikli na lošije) mogli bi izgledati smiješno za nekoliko godina.