HercegBosna.org

Sokol · **Pridružen/a:** 31 svi 2009, 00:57 **Postovi:** 177

Kako je rat kod nas stao sve topništvo iz Osijeka je moralo biti preseljeno u Našice, rat se selio u BiH. Svoj posao na MB 120mm smo odlično radili, a prvi vod minobacača 120mm 106-te brigade je pohvaljen od zapovjednika brigade, zapovjednika ZP Osijek i načelika glavnog stožera generala Antuna Tusa kao najbolji vod u zbornom području pa smo se našli s dvojicom dečaka iz SIS-a u birtiji Janje na Zelenom polju u Osijeku i predložili im da pitaju zapovjednika brigade da naš vod minobacača pošalje u Bosnu.

Oni su pitali i zapovjednik brigade je odobrio ali nismo znali kada i gdje idemo. Uskoro nam je načelnik topništva organizirao odlazak za Modriču. U Josipovcu kod Osijeka je bio turnir u malom nogometu za naš divizion i onda je došao naš zapovjednik bitnice MB120mm i rekao nam da za par dana idemo na teren u Modriču, otišli smo u Našice i pripremili sve za teren. Naši su Modriču već dva puta bili zauzimali ali je opet padala u ruke neprijatelju.

28.05.1992. krećemo iz Našica prema Modriči. Kako se nije smjelo znati da ima naše vojske u Bosni sve osobne dokumente i oznake na uniformama smo ostavili kod kuće, naši kamioni idu bez registracijskih oznaka. U 15 h stižemo u Posavsku Mahalu gdje nas čeka zapovjednik akcije pukovnik Ivan Basarac i objašnjava nam situaciju na terenu. Prve rijeci su mu bile: - Ovdje je krvavi rat, ovdje život ne vrijedi kao flis papir. Rekao je da je akcija super dobro organizirana. Krenuli smo u Modrički Lug na naš položaj. Tamo nas je već čekao jedan vod minobacača 120mm iz 3 gbr.

Naš vod MB120mm preuzima zapovjedništvo na paljbenom položaju, ponovo razmještamo minobacače 3gbr jer nisu bili dobro postavljeni, bili su previše blizu jedan drugoga i ako bi neprijatelj opalio po njima jedna granata ih je mogla sve poubijati. Već u 17 h bili smo spremni za pucanje. Okrenuli smo 5 minobacača prema Modriči i jedan prema Miloševcu, prema jednom cilju odakle bi nas mogli gađati.

Sutradan ujutro 29.05.1992 u 5.00 h akcija je počela, iako sam bio zapovjednik prvog voda MB120m u to vrijeme odlučio sam da ja računam elemente za pucanje, odlučio sam se da ću to raditi s priborom za upravljanje paljbom PUV M80 iako smo imali džepno računalo Sharp PC E-500 s programom u basicu kojega sam napisao baš za minobacač 120mm, to sam odlučio radi toga što PUV M80 ima bolju preglednost zbivanja na terenu jer sam na podlogu PUV-a stavio topografsku kartu terena, ja sam računao kutomjer, daljinu gađanja i korekcije, a moj pomoćnik je s džepnim računalom Casio na osnovu daljine gađanja računao daljinar interpolacijom za koju sam napisao kratki program za to računalo i punjenje, isto u programskom jeziku basic. Za računanje elemenata na taj način nam je trebalo desetak sekundi. Htjeli smo ispaliti prvo jednu dimnu minu radi korekcije (dimne i lake imaju iste daljinare za pucanje) ali je odmah bio zastoj jer dimna mina nije izletila iz cijevi radi vlažnog osnovnog punjenja, odmah smo otklonili zastoj i ispalili jednu laku minu s osnovnim minobacačem jer se nismo htjeli više zezati s otklanjanjem zastoja ako ponovo probamo ispaliti dimnu minu pa zataji. Mina je pala oko 150 m od cilja, čini mi se da je popravka po pravcu bila oko 100 metara, a po daljini 50 metara. Odmah smo napravili korekciju i nastavili pucati plotunima s 5 minobacača kako su nas izviđači navodili, štancali smo mine po ulicama ispred naše pješadije. Korekcije smo dobivali od izviđača koji su bili na silosu u Jakešu, 3gbr, odlična ekipa koja zna svoj posao.

Nakon sat vremena neprijatelj je počeo tražiti naš položaj, prvi njihov plotun je pao u polje oko 300 m ispred nas. Odmah smo s onim jednim minobacačem ispalili 30 mina brzom paljbom bez korekcije na cilj prema Miloševcu. Više nas nisu dirali cijeli dan, čini mi se da su se uplašili tako brze reakcije.

Cestom ispred nas samo su fijukala kola prve pomoći s našim ranjenicima.

U jednom trenutku akcije smo dobili koordinate nekog cilja i da po njemu opalimo sa sasređenim snopom, odmah mi je bilo jasno da gađamo nešto važno, ujedno je to bila i jedina takva zapovijed ikada u ratu, odmah sam znao da izviđači rade odlično svoj posao, odredili smo popravke za ostala 4 minobacača u odnosu na osnovni i ispalili plotun, znam da smo po tom cilju ispalili jedan jedini plotun, a kasnije sam nakon rata upoznao Simbu koji je bio u Modriči s 3gbr u pješadiji, on opisuje taj slučaj ovako:

Simba-OS je napisao/la:

Modriča je bila strava akcija. Moram odati priznanje vama topnicima. Svaka je pogađala u "zjenicu oka".
U jednom smo trenutku bili blokirani iz jednog bunkera na jednom raskrižju i nikako nismo mogli dalje. Javili preko veze, a zapovjednik je samo rekao - samo malo, biti će sređeno. Par minuta kasnije smo ju začuli u zraku - fijuuuuu, a onda bum.! Bunkera više nema.

Bravo dečki! :-top

To je sigurno bio taj slučaj što Simba kaže kada su nam izviđaći rekli sasređenim snopom plotun pali.

Oko 11 h smo javili da nam je nestalo mina. Prestali smo pucati. U stvari mi smo slagali da nemamo više mina, imali smo još 20 komada ali ih nismo htjeli sve ispaliti, na nepoznatom smo terenu i tko zna što može krenuti po zlu, ako bi jedino bila frka onda bi ih ispalili. Kada smo mi prestali pucati uvedene su u igru naše haubice 203 mm koje su bile iza nas, a da mi to nismo ni znali, na njihov prvi plotun svi mi na položaju smo zalegli na zemlju jer nismo znali u prvi mah tko puca. Popodne smo dobili još mina. Oko 18 h grad je bio već zauzet, a mi smo pucali po cesti na izlazu iz Modriče prema Kladarima zaprečnu paljbu da se neprijatelj ne može vratiti u kontranapad. Akcija je bila školski primjer zauzimanja nekog mjesta. U cijeloj akciji smo ispalili 288 mina 120mm. Drugi dan slavili smo dan državnosti, ispekli smo jedno janje (više je bila ovca :-zubati

) i donijeli dvije gajbe piva iz Ođaka. Jedan vozač nam se razbolio od straha, dobio je proljev. Odvezli smo ga u Ođak i zamolili policiju da ga odveze u Slavonski Brod na autobus da se vrati kući. Policija ga je odvezla i on se vratio kući. Ostali smo tamo tjedan dana i nakon toga smo se vratili u Našice, u Đakovu je policija zaustavila našu kolonu u povratku s terena i pitala vozače prometne i vozačke dozvole, samo smo se nasmijali i rekli da nemamo ništa i da li oni uopće znaju gdje smo mi bili, pustili su nas da nastavimo put prema našoj bazi u Našicama bez ikakvih problema. Nakon par dana Modriča je opet pala u ruke neprijatelju, u Našicama u sportskoj dvorani osnovne škole su došle izbjeglice iz Modriče, neke smo i poznavali s tog terena i oni su nas pitali kada ćemo opet ići tamo da vratimo Modriču, nismo im znali ništa reći.

Tulkas · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 13:56 **Postovi:** 9916

Nije bilo snage zadrzati Modricu.. To je bilo kao kad neki golijat mlati klinca, pa dodje takodjer veliki cova i smlati golijata, ono, samo ga nokdaunira (ne i nokautira) i ode. Ovaj dodje sebi i ponovo nalupa klinca. Trebalo ih je dotuci kao i na nekim drugim mjestima u Posavini, trebalo.. Steta sto je sve tako zavrsilo, ipak, hvala na svemu

Crni bombarder · **Pridružen/a:** 16 lip 2009, 14:37 **Postovi:** 884

Gledam neki dan intervju zapovjednika 102. brigade iz Odzaka, kaze da je na operaciji Koridor srpska vojska angazirala 80.000 vojnika.

Je li moguce da je broj toliki, vjerovatno je pretjerao?

Ali znam da je "cuveni" Kordunski korpus krajiske bande isao na Koridor, da su isli Mauzerovi Panteri, da je dosla kuka i motika iz Srbije, specijalne i ine postrojbe, sve su digli da probiju koridor. Slavko Lisica sa tenkovima na celu, navodno njihov najjaci casnik na terenu.

Nesreca Posavine je sto se pozicionirala na koridoru, da tako kazem.

Inkvizitor · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 19:19 **Postovi:** 4166

Crni bombarder je napisao/la:

Gledam neki dan intervju zapovjednika 102. brigade iz Odzaka, kaze da je na operaciji Koridor srpska vojska angazirala 80.000 vojnika.

Je li moguce da je broj toliki, vjerovatno je pretjerao?

Ali znam da je "cuveni" Kordunski korpus krajiske bande isao na Koridor, da su isli Mauzerovi Panteri, da je dosla kuka i motika iz Srbije, specijalne i ine postrojbe, sve su digli da probiju koridor. Slavko Lisica sa tenkovima na celu, navodno njihov najjaci casnik na terenu.

Nesreca Posavine je sto se pozicionirala na koridoru, da tako kazem.

ja mislim da nije pretjerao. Njima je koridor tada bio pitanje života ili smrti. Bila je panika. pazi, u doba najveće premoći, vojne superiornosti, kad su uzeli 70% Bosne, pada im veza sa Srbijom. To nije moglo opstati. Poslali su tamo najjače snage, krajiški Srbi sve najbolje šta su imali a mogli su jer je u Hrvatskoj tada Unprofor preuzeo stvar, bosanski Srbi a naravno da je tu bila mas jedinica iz Srbije.

To je bila zamka na koju da se Tuđman uhvatio, rat bi bio riješen. Ogromni nesrazmjer je bio u tenkovima i teškom naoružanju. Bitka na otvorenom, katastrofa.

Srbi su cijeli rat zbog ogromne premoći tražili takvu bitku, a kad su izgubili premoć onda je više nisu željeli.

To je sve prosto ko pasulj ali ne možeš to objasniti svim ljudima.

Crni bombarder · **Pridružen/a:** 16 lip 2009, 14:37 **Postovi:** 884

Pa oni su cijeli rat i ratovali po tom principu "jaci tlaci", sta je bila Mladiceva taktika nego udri cime imas, kabadahijski stil, svjestan da dok je jaci, da ce neprijatelj kad tad popustiti jer ne postoji covjek koji je jaci od celika.

Problem im je nastupio kad vise nisu bili jaci, a druge taktike osim kabadahija stila nisu imali.

U pocetku je bilo mi njima pet, oni nama pet stotina projektila po glavama. Kad se to dovelo u ravan, nigdje hrabrog srpskog borca na horizontu, vec bjezte noge posra vas guzica.

I onda neki peniks iskenja da kako je eto ta Oluja samo cetiri ili pet dana trajala, to je nemoguce, ta imaju i oni oruzje, ostavila im velicanstvena i sjajna JNA, sila bre.

Oni nisu ni svjesni koliko su tim svojim divljackim nacinom ratovanja, sto se zvalo i taktika spaljene zemlje, Mladiceva omiljena, koliko su samo oni time doprinijeli taktickom jacanju svog neprijatelja.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32440

Crni bombarder je napisao/la:

Pa oni su cijeli rat i ratovali po tom principu "jaci tlaci", sta je bila Mladiceva taktika nego udri cime imas, kabadahijski stil, svjestan da dok je jaci, da ce neprijatelj kad tad popustiti jer ne postoji covjek koji je jaci od celika.

Problem im je nastupio kad vise nisu bili jaci, a druge taktike osim kabadahija stila nisu imali.

U pocetku je bilo mi njima pet, oni nama pet stotina projektila po glavama. Kad se to dovelo u ravan, nigdje hrabrog srpskog borca na horizontu, vec bjezte noge posra vas guzica.

I onda neki peniks iskenja da kako je eto ta Oluja samo cetiri ili pet dana trajala, to je nemoguce, ta imaju i oni oruzje, ostavila im velicanstvena i sjajna JNA, sila bre.

Oni nisu ni svjesni koliko su tim svojim divljackim nacinom ratovanja, sto se zvalo i taktika spaljene zemlje, Mladiceva omiljena, koliko su samo oni time doprinijeli taktickom jacanju svog neprijatelja.

Politika je pokopala njihove "rezultate" na terenu.Koliko su držali prije Bljeska %?Što su uzeli na ho-ruk , uzeli , poslije se zahebali..

2.okbr. · **Pridružen/a:** 18 kol 2010, 14:05 **Postovi:** 19

Crni bombarder je napisao/la:

Gledam neki dan intervju zapovjednika 102. brigade iz Odzaka, kaze da je na operaciji Koridor srpska vojska angazirala 80.000 vojnika.

Je li moguce da je broj toliki, vjerovatno je pretjerao?

Ali znam da je "cuveni" Kordunski korpus krajiske bande isao na Koridor, da su isli Mauzerovi Panteri, da je dosla kuka i motika iz Srbije, specijalne i ine postrojbe, sve su digli da probiju koridor. Slavko Lisica sa tenkovima na celu, navodno njihov najjaci casnik na terenu.

Nesreca Posavine je sto se pozicionirala na koridoru, da tako kazem.

ma daj ne bulazni...tacno je da je bila jedinica iz RSK ali milicije,kakav korpus...ta jedinica je nosila naziv specijalna brigada MUP-a RSK.i bila je sastavljena od pripadnika milicije iz svih krajeva Krajine.
bila je jacine brigade,i isla je pravcem Modrica-Odzak.
nemam vremena,a napisacu ti i ostale jedinice i TG u operacijama u Bos. Posavini.
i snage VRS su bile oko 50.000 ljudi dok su snage HOS,HVO i HV oko 20.00 ljudi.
pozdrav

2.okbr. · **Pridružen/a:** 18 kol 2010, 14:05 **Postovi:** 19

za "Crnog bombardera"...
Evo kao sto sam i obecao ti spisak jedinica HVO,HV,HOS, i VRS koje su ucestvovale u operacijama u Bos. Posavini od 3.3. do 7.10.1992.god... Popis uzet iz knjige gosp. Jerke Zovaka.
POPIS POSTROJBI
koje su od 03. 03. do 06.10. 1992. godine, povremeno ili stalno, cijelom postrojbom
ili njenim dijelom, sudjelovale u borbama na prostoru Bosanske Posavine
Hrvatsko-muslimanske snage
A) Hrvatsko Vijeće Obrane - HVO: (TO BiH, HOS)
1. 101.br. Bosanski Brod
2. 102.br. Odžak
3. 103.br. Derventa
4. 104.br. Bosanski Šamac
5. 105.br. Modriča
6. 106.br. Orašje
7. 107.br. Gradačac
8. 108.br. Brčko
9. 109.br. Doboj (dijelovi- Derventa-Kotorsko)
10. Samosta. bojna Koraće
11. Samosta. satnija Sijekovac
12. Samosta. satnija Plehan
13. HOS (Imotski, Čapljina …)
B) HV, OZ Osijek (dijelovi postrojbi, TG, BG)
14. 3.br. "A" Osijek-Slavonski Brod
15. 106.br. Osijek
16. 107.br. Valpovo
17. 108.br. SIavonski Brod
18. 109.br. Vinkovci
19. 121.br. Nova Gradiška
20. 122.br. Đakovo
21. 123.br. Požega
22. 124.br. (204.) Vukovar
23. 127.br. Virovitica
24. 130.br. Osijek
25. 131.br. Županja
26. 132.br."A" Našice
27. 135.br. Osijek, B.Manastir
28. 136.br. Slatina
29. 139.br Slavonski Brod
30. 157.br. Slavonski Brod
31. 204.br. Vukovar
32. 2.MAD Osijek
33. 3.MAD Osijek
34. 37.inž.pont.b. Slavonski Brod
35. 63. LARD Osijek, SIavonski Brod
36. 65. LARD Osijek, SIavonski Brod
37. 19. MPOAD Virovitica
38. D/B Slavonski Brod
39. ORRF Slavonski Brod
40. Uskočka sat. Osijek
41. 301. LoB Slavonski Brod, Osijek
42. 302. LoB Slavonski Brod, Osijek
C) HV, drugih OZ (dijelovi postrojbi, TG, BG)
43. 2.br. "A" Zagreb, Karlovac
44. 99. br. Peščenica, Zagreb
45. 102.br. Novi Zagreb, Zagreb
46. 103.br. Krapina
47. 104.br. Varaždin
48. 105.br. Bjelovar
49. 111.br. Rijeka
50. 137.br. Duga Resa
51. 145.br. Dubrava, Zagreb
52. 150.br. Črnomerec, Zagreb
53. 153.br. Velika Gorica
54. Samosta. satnija Čakovec
55. 120. br. Sisak
56. 2.gbr

Ovaj spisak sam izvadio iz knjige gospodina Jerka Zovaka Rat u Bosanskoj Posavini 1992. god.

2.okbr. · **Pridružen/a:** 18 kol 2010, 14:05 **Postovi:** 19

@ "Crni bombarder"
evo nastavak,sa spiskom jedinica VRS,koji je gosp. Jerki Zovaku dao general VRS Novica Simic jedan od ucesnika borbi u operaciji Koridor 92,kada su se sastali i razgovarali o tom periodu...

Srpske snage
koje su sudjelovale u operaciji „Koridor - 92.“
od 24. lipnja do 07. listopada 1992. godine

A) TG - 1
1. ./1- oklopna brigada
2. 2./16. krajiška mtbr.
3. 1./6. Sanska br.
4. Odred Tolisa
5. Odred Vranjak
6. Laktaška brigada
7. 1/ozrenska brigada
8. 1. sat. MUP Modriča
9. 1. bojna VP 1.KK

B) TG - 2
10. 1. bojna MUP tzv. RSK
11. 9. bojna VP OG Doboj
12. bojna „Vukovi s Vučjaka“
13. 1./dubička brigada
14. 2.2./1.oklopne brigade
15. 1./vučjačka brigada

C) TG - 3
16. Vučjačka brigada (-1)
17. Krnjinska brigada
18. Prnjavorska brigada
19. Osinjska brigada
20. Dubička brigada (-1)
21. 27. motorizirana brigada
22. 2. oklopna brigada (-1)
23. Topnički divizion
24. Protuzračni divizion
25. Inženjerijski bataljun
26. Satnija veze
27. Satnija vojne policije

D) TG - 4
28. Prijedorska mtbr. (-2)
29. 1/1. oklopne brigade
30. 6. sanska brigada (-2)
31. Kozarska brigada
32. 1 bojna VP 1.KK

E) Ostali - snage osiguranja i potpore
33. 16.Krajiška mtbr. (-1)
34. Dobojska brigada
35. Teslićka brigada
36. Ozrenska brigada
37. Trebavska brigada
38. 2. posavska brigada
39. 1/1. oklopne brigade
40. 2. krajiška brigada
41. 92. mješovita avij. Brigada
42. 89. raketna brigada
43. 1. map 122 mm
44. 1. tav 130 mm

Takodje spisak iz gore navedene knjige.

2.okbr. · **Pridružen/a:** 18 kol 2010, 14:05 **Postovi:** 19

intervju koji je septembra 2009. godine gospodin Jerko Zovak odrzao sa generalom VRS Novicom Simicem,komandantom TG VRS koja je usla u Modricu,Odzak...
http://www.vimeo.com/8858439

2.okbr. · **Pridružen/a:** 18 kol 2010, 14:05 **Postovi:** 19

intervju gospodina Zovaka sa puk. VRS Mikom Skoricem, komandantom BG koja je prva usla u Bos. Brod...
http://www.vimeo.com/8858863

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32440

U ovoj priči, ispričati ću Vam sudbinu dvojice srpskih vojnika, zarobljenih u selu Novi Grad kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini. Smatram, da su svojim djelom, zaslužili da ih spomenem, imenom i prezimenom … priča iz prve ruke. Vjerojatno je već poznato da smo prilikom borbenih djelovanja na području općine Odžak, zarobili priličan broj naoružanih boraca suprotne strane (600 – 700 ljudi). Ti ljudi su se nalazili u zatvorima, trpjeli su svakakve torture (ne organizirane – ali pojedinaca je bilo koji ne zaslužuju uniformu koju su nosili)… Dakle, poslije pada Odžaka, ti zarobljenici su premješteni u Bosanski Brod, Slavonski Brod, Orašje … te razmjenjivani za pripadnike našeg naroda bilo HR ili BiH porijekla… U ovoj priči, govoriti o Bosanskom Brodu) i sudbini dvojice zarobljenika, s kojima sam došao u «dodir» na terenu … Prilikom borbenih djelovanja na području Bosanskog Broda, kuća u kojoj smo bili smješteni (Kričanovo - hrvatska kuća) dobila je u krov granatu većeg kalibra, te je krov bio uništen … Tražili smo da nam VP dovedu iz zatvora par ljudi koji bi to riješili… Tako je i bilo, VP nam je dovela 7-8 ljudi (ne znam točan broj), bili su to ljudi iz Novog Grada (općina Odžak, tako reći – moji susjedi) … Broj ljudi koji su nam doveli – morali smo naveče vratiti… (dužili smo ih na revers)… Po dolasku tih ljudi, rekli smo im šta trebaju napraviti, upozorili ih da ne bježe nigdje jer će ih neko ubiti, neka rade posao zbog kojeg su došli – a da ih niko ne smije pipnuti … Tako je i bilo, ljudi su radili, niko od mojih nije ih dirao, davali smo im svoja sljedovanja (imali smo i viška – a ljudi su bili GLADNI), bilo mi je teško gledati … znam šta su prošli te sam (i moji ljudi) pokušavao da im olakšam koliko sam mogao…

Jednom prilikom, dosao je jedan naš vojnika (ne iz moje postrojbe – osobno sam ga poznavao) te počeo maltretirati ove ljude, te jednom od njih, Jadranko Pavić, imao je oko 20 godina tada, opalio šamar te ga vrijeđao. Ovaj nije niti smio odgovoriti – šutio je. Nikada u životu nisam mogao trpjeti nepravdu a takav sam i danas, skočio sam i skoro se za vratove pohvatao sa tim bojovnikom… Rekao sam mu da je Bog ubio i NJIH i NAS, te da se makne iz zone moje odgovornosti, jer tu i ne treba biti… Završilo se na verbalnom deliktu između nas dvojice… Jadranko mi je bio zahvalan, kasnije smo razgovarali (a naše kuće su bile udaljene oko 3 km – a nismo se poznavali)…

Drugo ime i prezime je Čedo Kurešević, rođen je u Novom Gradu – Odžak, kad je odrastao otišao je raditi u HR, Vukovar, Borovo…

Kad je počeo rat u HR, nije se htio priključiti drugoj strani u VUKOVARU, mojemu osobnom gradu HEROJU – čije ime spominjem sa suzama u očima, te je pobjegao u rodno selu u Bosansku Posavinu… Tu ga je stigao rat, nije mogao izbjeći dalje … Zarobljen je sa ostalih 600- 700 vojnika …

Dakle, među tim zatvorenicima koji su nam bili dodijeljeni, bio je i on. Da ne ispadne da se hvalim, sebe, ili svoje vojnike, - ali mi nismo mrzili nikoga. Bili smo ratnici (osobno smatram jako dobri i hrabri – a mnogi koji su nas poznavali, cijenili su i znali za nas), ali smo SVI bili i mekog srca … pogađale su nas sudbine.

Prvih dan – dva, dok su ti ljudi radili krov kuće, nismo se vezali (osobno) uz njih, ali, kako je vrijeme odmicalo … pomalo smo komunicirali … davali smo im hranu, cigarete, sokove … pa čak i pivo… Ostvarili smo izvrsnu komunikaciju, kretali su se slobodno među nama, niko ih nije dirao … a kad smo ih naveče vraćali u zatvor – uvijek smo im davali hrane i cigareta da ponesu koliko mogu…

Naveče, kad smo ih vraćali, uvijek su molili da i sutra tražimo baš njih … Tako je i bilo, uzimali smo istu ekipu, iako nismo imali vise potrebe za njima… i tako jednom kroz razgovor sa dotičnim, upitam ga, od kuda je, ima li obitelj, gdje su … itd…?

Čovjek priča, iskreno … Pogledamo se ja i Lipa … ne govorimo ništa … šutimo i slušamo …
Kaže, ima suprugu i dvoje djece u Švicarskoj, pobjegli kod rodbine tamo, nisu se čuli par mjeseci … Pitam ga, imali broj telefona od njih – kaže da ga zna napamet … Pogledam Lipu, suze mu u očima (i meni su) … S obzirom da sam (i Lipa) visoko kotirao u HV, kažemo mu da sjeda u ladu nivu sa nama … on uplašen (valjda je mislio na najgore) … ulazi u auto i ne progovara niti riječ …

Lipa vozi, preko mosta, te pravac svojoj kući nedaleko od INA-plina u Sl. Brodu… Tu stajemo, ulazimo u kuću … Lipa traži broj od supruge … ovaj govori … Lipa tipka broj … žensli glas s druge strane … Lipa daje slušalicu Čedi… Ovaj ne može progovoriti riječi …

Suze nam teku potocima, ratnik sam bio – ali me nije stid priznati … Čedo progovara … muk … tišina … plač i s druge strane … Pustili smo ga par minuta…

Pozdravio se i prekinuo je vezu … pogledao nas je … u očima čovjeku možeš vidjeti zahvalnost … iskren čovjek to može i osjetiti…

Vratili smo se u Kričanovo … naveče smo zatvorenike vratili u zatvor … Nakon par dana ponovo smo odveli Čedu da razgovara sa suprugom i djecom… Poslije ga nikada nisam vidio…

Čedo Kurešević išao je u razmjenu 6-7 puta, NIKADA nije htio preći na drugu stranu, za njega smo uvijek dobili našeg čovjeka … Kada poslije šestog ili sedmog pokušaja razmjene NIJE htio otići u razmjenu – naši su ga pustili … Danas živi u HR (nadam se u VUKOVARU)…

Vraćam se na prvo ime ove priče, JADRANKO PAVIĆ, dječak, 20-ak godina, poslije rada pri mojoj postrojbi (kad više nije bilo potrebe kod mene), bio je raspoređen na kopanje rovova na crti Bijelo Brdo – Kostreš. Oni, koji poznaju situaciju u to vrijeme – znaju da su tamo vođene najveće borbe na BB ratištu…

Jednom prilikom, prilikom najžešćih borbi, Jadranko je bio na prvoj crti … zarobljenik … kopao rovove …

Usljed jakih napada, naše jedinice su se povukle … ostavljajući mrtve i ranjene (i zarobljenike)…(i oružje na položajima)… Jadranko je zgrabio PM-53 i pucao prema «svojima», napad je stao… Jadranko je uhvatio jednog našeg ranjenika i nosio ga 700-800 metara … pala je mina … obojica su ranjeni … Jadranko je podlegao … Naš je preživio …

Kasnije sam čuo od naših, da je mali preživio … pustili bi ga…

Morao sam ovo ispričati, ovo je istina, možda se neki neće složiti samnom, ali odgovorno stojim iza svake napisane riječi … ne krijem se, lako je doći do mene ako se logično razmišlja…

dane-croatia · **Naslov:** Re: Modriča 29.05.1992

Ljudi su ljudi i svakom triba pružit priliku. U svakom slučaju lipo je čut za ovakove primjere.

sake44 · **Pridružen/a:** 15 lip 2012, 14:11 **Postovi:** 2

Mozel mi neko nesto opsirnije reci o teslickoj brigadi.Hvala

MRSHO · **Naslov:** Re: Modriča 29.05.1992

sake44 je napisao/la:

Mozel mi neko nesto opsirnije reci o teslickoj brigadi.Hvala

Kojoj odnosno čijoj teslićkoj brigadi?

204. Armije BiH ili Teslićkoj brigadi VRS?

HVO nije imao Teslićke brigade.

Stecak · **Pridružen/a:** 18 kol 2009, 17:38 **Postovi:** 1100

Citat:

A) Hrvatsko Vijeće Obrane - HVO: (TO BiH, HOS)
1. 101.br. Bosanski Brod
2. 102.br. Odžak
3. 103.br. Derventa
4. 104.br. Bosanski Šamac
5. 105.br. Modriča
6. 106.br. Orašje
7. 107.br. Gradačac
8. 108.br. Brčko
9. 109.br. Doboj (dijelovi- Derventa-Kotorsko)

Offtopic:

Ako nastavimo

110.br. Usora
111.br. Žepče
115.br. Tuzla

Gdje su nestali 112.br 113.br i 114.br? Negdje sam bio citao da su Banovići imali HVO brigadu (ne mogu se sjetiti broj) i pretpostavljam da su 112.br. 113.br. i 114.br. bile male brigade i da nisu dugo trajali. Ima li tko više podatke o njima?

ManInBlack · **Pridružen/a:** 14 ruj 2009, 17:26 **Postovi:** 12615

Banovići su imali satniju u sastavu 115 brigade HVO.

te tri brojčane oznake su vjerojatno bile namijenjene za neke buduće brigade HVO na sjeveru bosne, gdje je bila veća koncentracija Hrvata.

Stjepan Tvrtko · **Naslov:** Re: Modriča 29.05.1992

MRSHO je napisao/la:

sake44 je napisao/la:

Mozel mi neko nesto opsirnije reci o teslickoj brigadi.Hvala

Kojoj odnosno čijoj teslićkoj brigadi?

204. Armije BiH ili Teslićkoj brigadi VRS?

HVO nije imao Teslićke brigade.

Kako nije imao? Pa i ti si ovdje kao avatar imao pečat na kojem je pisalo HVO Teslić. Ili je to bila bojna?

Stjepan Tvrtko · **Naslov:** Re: Modriča 29.05.1992

Mdoriča se nije mogla očuvati bez teškog naoružanja, tj artiljerije. A što se tiče Broda, Dervente i Odžaka... Kao što nije palo Orašje, Ravne-Brčko i Domaljevac-Šamac, tako nebi palo niti ovo. Mislim da su ove tri općine dokazale da je Posavina prodana, tj da se mogla obraniti.

MRSHO · **Naslov:** Re: Modriča 29.05.1992

Stjepan Tvrtko je napisao/la:

MRSHO je napisao/la:

Kojoj odnosno čijoj teslićkoj brigadi?

204. Armije BiH ili Teslićkoj brigadi VRS?

HVO nije imao Teslićke brigade.

Kako nije imao? Pa i ti si ovdje kao avatar imao pečat na kojem je pisalo HVO Teslić. Ili je to bila bojna?

Bojna u sastavu 111xp brigade. Ali je normalno imao svoje zapovjedništvo i "civilnu" općinsku vlast HVO Teslić-Komušina.

Vjerojatno da smo se obranili do zime 1992. gotovo sigurno da bi opstali i ostali pa bi se i formirala brigada.

Stjepan Tvrtko · **Naslov:** Re: Modriča 29.05.1992

MRSHO je napisao/la:

Stjepan Tvrtko je napisao/la:

Kako nije imao? Pa i ti si ovdje kao avatar imao pečat na kojem je pisalo HVO Teslić. Ili je to bila bojna?

Bojna u sastavu 111xp brigade. Ali je normalno imao svoje zapovjedništvo i "civilnu" općinsku vlast HVO Teslić-Komušina.

Vjerojatno da smo se obranili do zime 1992. gotovo sigurno da bi opstali i ostali pa bi se i formirala brigada.

Velika šteta. Da je obranjen Teslić, tj hrvatski dio općine, Žepačka enklava bi bila najveća pobjeda Hrvata u BiH, jer bi to bio jedini kompletno obranjen prostor. Ogormna enklava sa 30-ak tisuća Hrvata.

sake44 · **Pridružen/a:** 15 lip 2012, 14:11 **Postovi:** 2

MRSHO je napisao/la:

sake44 je napisao/la:

Mozel mi neko nesto opsirnije reci o teslickoj brigadi.Hvala

Kojoj odnosno čijoj teslićkoj brigadi?

204. Armije BiH ili Teslićkoj brigadi VRS?

HVO nije imao Teslićke brigade.

Mislio sam na vrs teslicku brigadu

NOMAD · **Pridružen/a:** 10 pro 2015, 01:49 **Postovi:** 16

Mar-kan je napisao/la:

U ovoj priči, ispričati ću Vam sudbinu dvojice srpskih vojnika, zarobljenih u selu Novi Grad kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini. Smatram, da su svojim djelom, zaslužili da ih spomenem, imenom i prezimenom … priča iz prve ruke. Vjerojatno je već poznato da smo prilikom borbenih djelovanja na području općine Odžak, zarobili priličan broj naoružanih boraca suprotne strane (600 – 700 ljudi). Ti ljudi su se nalazili u zatvorima, trpjeli su svakakve torture (ne organizirane – ali pojedinaca je bilo koji ne zaslužuju uniformu koju su nosili)… Dakle, poslije pada Odžaka, ti zarobljenici su premješteni u Bosanski Brod, Slavonski Brod, Orašje … te razmjenjivani za pripadnike našeg naroda bilo HR ili BiH porijekla… U ovoj priči, govoriti o Bosanskom Brodu) i sudbini dvojice zarobljenika, s kojima sam došao u «dodir» na terenu … Prilikom borbenih djelovanja na području Bosanskog Broda, kuća u kojoj smo bili smješteni (Kričanovo - hrvatska kuća) dobila je u krov granatu većeg kalibra, te je krov bio uništen … Tražili smo da nam VP dovedu iz zatvora par ljudi koji bi to riješili… Tako je i bilo, VP nam je dovela 7-8 ljudi (ne znam točan broj), bili su to ljudi iz Novog Grada (općina Odžak, tako reći – moji susjedi) … Broj ljudi koji su nam doveli – morali smo naveče vratiti… (dužili smo ih na revers)… Po dolasku tih ljudi, rekli smo im šta trebaju napraviti, upozorili ih da ne bježe nigdje jer će ih neko ubiti, neka rade posao zbog kojeg su došli – a da ih niko ne smije pipnuti … Tako je i bilo, ljudi su radili, niko od mojih nije ih dirao, davali smo im svoja sljedovanja (imali smo i viška – a ljudi su bili GLADNI), bilo mi je teško gledati … znam šta su prošli te sam (i moji ljudi) pokušavao da im olakšam koliko sam mogao

Au šta napriča,bio sam tamo kada i ti (normalno sa tebi suprotne strane) pobro daleko je to od istine ... daleko :kava

Jednom prilikom, dosao je jedan naš vojnika (ne iz moje postrojbe – osobno sam ga poznavao) te počeo maltretirati ove ljude, te jednom od njih, Jadranko Pavić, imao je oko 20 godina tada, opalio šamar te ga vrijeđao. Ovaj nije niti smio odgovoriti – šutio je. Nikada u životu nisam mogao trpjeti nepravdu a takav sam i danas, skočio sam i skoro se za vratove pohvatao sa tim bojovnikom… Rekao sam mu da je Bog ubio i NJIH i NAS, te da se makne iz zone moje odgovornosti, jer tu i ne treba biti… Završilo se na verbalnom deliktu između nas dvojice… Jadranko mi je bio zahvalan, kasnije smo razgovarali (a naše kuće su bile udaljene oko 3 km – a nismo se poznavali)…

Drugo ime i prezime je Čedo Kurešević, rođen je u Novom Gradu – Odžak, kad je odrastao otišao je raditi u HR, Vukovar, Borovo…

Kad je počeo rat u HR, nije se htio priključiti drugoj strani u VUKOVARU, mojemu osobnom gradu HEROJU – čije ime spominjem sa suzama u očima, te je pobjegao u rodno selu u Bosansku Posavinu… Tu ga je stigao rat, nije mogao izbjeći dalje … Zarobljen je sa ostalih 600- 700 vojnika …

Dakle, među tim zatvorenicima koji su nam bili dodijeljeni, bio je i on. Da ne ispadne da se hvalim, sebe, ili svoje vojnike, - ali mi nismo mrzili nikoga. Bili smo ratnici (osobno smatram jako dobri i hrabri – a mnogi koji su nas poznavali, cijenili su i znali za nas), ali smo SVI bili i mekog srca … pogađale su nas sudbine.

Prvih dan – dva, dok su ti ljudi radili krov kuće, nismo se vezali (osobno) uz njih, ali, kako je vrijeme odmicalo … pomalo smo komunicirali … davali smo im hranu, cigarete, sokove … pa čak i pivo… Ostvarili smo izvrsnu komunikaciju, kretali su se slobodno među nama, niko ih nije dirao … a kad smo ih naveče vraćali u zatvor – uvijek smo im davali hrane i cigareta da ponesu koliko mogu…

Naveče, kad smo ih vraćali, uvijek su molili da i sutra tražimo baš njih … Tako je i bilo, uzimali smo istu ekipu, iako nismo imali vise potrebe za njima… i tako jednom kroz razgovor sa dotičnim, upitam ga, od kuda je, ima li obitelj, gdje su … itd…?

Čovjek priča, iskreno … Pogledamo se ja i Lipa … ne govorimo ništa … šutimo i slušamo …
Kaže, ima suprugu i dvoje djece u Švicarskoj, pobjegli kod rodbine tamo, nisu se čuli par mjeseci … Pitam ga, imali broj telefona od njih – kaže da ga zna napamet … Pogledam Lipu, suze mu u očima (i meni su) … S obzirom da sam (i Lipa) visoko kotirao u HV, kažemo mu da sjeda u ladu nivu sa nama … on uplašen (valjda je mislio na najgore) … ulazi u auto i ne progovara niti riječ …

Lipa vozi, preko mosta, te pravac svojoj kući nedaleko od INA-plina u Sl. Brodu… Tu stajemo, ulazimo u kuću … Lipa traži broj od supruge … ovaj govori … Lipa tipka broj … žensli glas s druge strane … Lipa daje slušalicu Čedi… Ovaj ne može progovoriti riječi …

Suze nam teku potocima, ratnik sam bio – ali me nije stid priznati … Čedo progovara … muk … tišina … plač i s druge strane … Pustili smo ga par minuta…

Pozdravio se i prekinuo je vezu … pogledao nas je … u očima čovjeku možeš vidjeti zahvalnost … iskren čovjek to može i osjetiti…

Vratili smo se u Kričanovo … naveče smo zatvorenike vratili u zatvor … Nakon par dana ponovo smo odveli Čedu da razgovara sa suprugom i djecom… Poslije ga nikada nisam vidio…

Čedo Kurešević išao je u razmjenu 6-7 puta, NIKADA nije htio preći na drugu stranu, za njega smo uvijek dobili našeg čovjeka … Kada poslije šestog ili sedmog pokušaja razmjene NIJE htio otići u razmjenu – naši su ga pustili … Danas živi u HR (nadam se u VUKOVARU)…

Vraćam se na prvo ime ove priče, JADRANKO PAVIĆ, dječak, 20-ak godina, poslije rada pri mojoj postrojbi (kad više nije bilo potrebe kod mene), bio je raspoređen na kopanje rovova na crti Bijelo Brdo – Kostreš. Oni, koji poznaju situaciju u to vrijeme – znaju da su tamo vođene najveće borbe na BB ratištu…

Jednom prilikom, prilikom najžešćih borbi, Jadranko je bio na prvoj crti … zarobljenik … kopao rovove …

Usljed jakih napada, naše jedinice su se povukle … ostavljajući mrtve i ranjene (i zarobljenike)…(i oružje na položajima)… Jadranko je zgrabio PM-53 i pucao prema «svojima», napad je stao… Jadranko je uhvatio jednog našeg ranjenika i nosio ga 700-800 metara … pala je mina … obojica su ranjeni … Jadranko je podlegao … Naš je preživio …

Kasnije sam čuo od naših, da je mali preživio … pustili bi ga…

Morao sam ovo ispričati, ovo je istina, možda se neki neće složiti samnom, ali odgovorno stojim iza svake napisane riječi … ne krijem se, lako je doći do mene ako se logično razmišlja…

NOMAD · **Pridružen/a:** 10 pro 2015, 01:49 **Postovi:** 16

Au šta napriča,bio sam tamo kada i ti (normalno sa tebi suprotne strane) pobro daleko je to od istine ... daleko :kava

kolubara · **Pridružen/a:** 24 lip 2015, 16:01 **Postovi:** 1610

Inkvizitor je napisao/la:

Crni bombarder je napisao/la:

Gledam neki dan intervju zapovjednika 102. brigade iz Odzaka, kaze da je na operaciji Koridor srpska vojska angazirala 80.000 vojnika.

Je li moguce da je broj toliki, vjerovatno je pretjerao?

Ali znam da je "cuveni" Kordunski korpus krajiske bande isao na Koridor, da su isli Mauzerovi Panteri, da je dosla kuka i motika iz Srbije, specijalne i ine postrojbe, sve su digli da probiju koridor. Slavko Lisica sa tenkovima na celu, navodno njihov najjaci casnik na terenu.

Nesreca Posavine je sto se pozicionirala na koridoru, da tako kazem.

ja mislim da nije pretjerao. Njima je koridor tada bio pitanje života ili smrti. Bila je panika. pazi, u doba najveće premoći, vojne superiornosti, kad su uzeli 70% Bosne, pada im veza sa Srbijom. To nije moglo opstati. Poslali su tamo najjače snage, krajiški Srbi sve najbolje šta su imali a mogli su jer je u Hrvatskoj tada Unprofor preuzeo stvar, bosanski Srbi a naravno da je tu bila mas jedinica iz Srbije.

To je bila zamka na koju da se Tuđman uhvatio, rat bi bio riješen. Ogromni nesrazmjer je bio u tenkovima i teškom naoružanju. Bitka na otvorenom, katastrofa.

Srbi su cijeli rat zbog ogromne premoći tražili takvu bitku, a kad su izgubili premoć onda je više nisu željeli.

To je sve prosto ko pasulj ali ne možeš to objasniti svim ljudima.

ovo o cemu se prica s jedne strane je dokaz agresije hr na bosnu (ja to ne gledam tako, ali posto se stalno vice agresor je samo srpski...) svako je pomagao svoje... tujdman je na pocetku prvi , jos u martu 1992 usao u posavinu, sve je to poznato, evo sada i oko hapsenja pripadnice bojne iz reke (koja je doduse bosnjakinja rodom) azra basic, i za mucenja srba u martu 1992 i aprilu...

e sad... da koridor je slamka zivota srpskom narodu u bosni... koji bi bez toga bio samleven vremenom, nasavsi se na izdisaju...

pokusao je tudjman da spasi? ne, zapoceo je rat sto je cilj bio da se i bosna uvuce... nista nije izdao kako ne ko pokusava da kaze... kolko god da su pokusali odbranit ono sto su na silu uzeli na pocektu, neprijatelj tj srpska strana bi poslala jos vise... jer je koridor slamka spasa...

znao je to tudjman odlicno i tu nikakve sanse ne bi imao makar celu hrvatsku poslao tamo... dobio bi kontra jos vise i jace...

to je greska bila, kao i ono u kupresu, kad u martu hrvatscka nejac zene i starci , civili napustaju grad jer su znali da ce ga uzet uskoro, i krecu zlocini nad srbima...a potom vec za nekoliko dana upadaju srpske snage...

greska, do greske... sa alijom je pravljen savez koji je prosao kako je prosao...

nije bilo potrebno to divljanje po posavini u martu 1992 (te krvolocke radnje koje su vrsili ovi poput azre basic) jer to izaziva samo posle kontru u ovom glupom regionu de ide oko za oko zub za zub...

treba se manuti i glupih prica o izdaji jer je cinjenica da koridor bi srpska strana svakako zauzela po svaku cenu, jer joj se inace kod saveza pasa i ustasa crno pise sto se videlo i po samom zauzimanju broda dervente...

da je tudjman tolko mocan bio uzeo bi on to, ko sto bi i u vreme oluje (koja je dogovorena us pletkama zapada zagreba i beograda) uzeo i slavoniju, zapadni srem a ne cekao reintegracijom... znao je da je tu blizu vojska jugoslavije, i da mu neki pogrom tu nece tek tako proci...

da je to tacno, pokazalo se i u onoj euforiji posle oluje kada su crne mambe pokusale kod novog da uzmu... i usledila je avijacija od rs, samarcina posle koje je tudjman povio rep i naredio bespogovorno povlacenje...

znao je on sta moze i cime... tako da neke price, o toboz mogli smo su za malu decu... mogli su iznenada 1992 u martu aprilu i maju, dok nije usledio odgovor...

dakle cilj je bio rasplamsavanje rata a zadrzavanje toga? ma kakvi... to se posle i pokazalo...

greska do greske...

HercegBosna.org

Modriča 29.05.1992

Online