Ovo sam davno prepisao i preveo na engleski.

Bosanska Kraljica Katarina

Na Rimskom brežuljku Capitoliumu nalazi se crkva posvećena BI Djevici Mariji, koja se obično naziva crkva "Aracoeli". Prema predaji ona je napravljena nad poganskim oltarom, na kojem je pisalo: Haec ara fili Dei est. U njoj su spočetka bili grčki monasi, iza njih Benediktinci, a god. 1250. predana je franjevcima, koj isu do god. 1884. uz nju imali svoju generalnu kuriju. Još od srednjeg vijeka crkva Aracoeli smatrana je službena crkva rimske općine.
Hrvati su kroz dugu prošlost imali tijesne veze s ovom crkvom. Dok je uz nju bila generalna kurija Franjevačkog reda, mnogi su hrvatski franjevci, bilo radi svojih poslova u Rimu bilo raditi nauka, odsjedali kod ove crkve. Ali ona je bila za Hrvate prilačiva točka i zbog toga, Sto je u njoj pokopana Katarina Vukčić Kosača, žena bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1444-1461), koja je željno čeznući za rodnom grudom, umrla u Rimu 25. listopada 1478.

Katarina je kći bosanskog velikaša Stjepana Vukčića Kosače. Rođena je oko 1424. Njezino djetinstvo i mladost pada u teško radoblje bosanskog kraljevstva. Na nju su navaljivali od vremena do vremena Turci, po njem robili i palili, ali i očito davali znak, da imadu namjeru potpuno ga osvojiti.

Bosanski velikaši u takvim prilikama opće nesigurnosti nisu uspijevali zauzeti jedinstven stav prema pogibelji, koja im je svaki dan prijetila. Dapače, oni su bili nepovjerljivi jedini prema drugima i nerijetko su pojedinačno natojali i doći u dobir s Turcima s nadom, da će na taj način umanjiti oštrinu turskih napadaja na njihova područja i spasiti se, ako Turci odluče osvojiti bosansko kraljevstvo.

God. 1443. umro je Tvrtko II., posljednji kralj iz loze Kotromanića. Po volji samog Tvrtka II. naslijedio ga je na prijestolju Stjepan Tomaš, iako je na to imao pravo stariji nezakoniti sin Stjepana Ostoje Radivoj.

Stjepan Tomaš bio je nezakoniti sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje, koji je umro god. 1418. Sve do svoga izbora za kralja Stjepan Tomaš tajio je svoje podrijetlo radi sigurnosti. Štoviše, bio je uzeo jednu pučanku, Vojaču, i obećao joj po patrenskom načinu, da će je vjenčati, ako bude dobra i vjerna i bude dobro služila. Kad je postao kralj, velikaši su mu savjetovali, da onu ženu otpusti jer ona radi niskog roda nije dostojna biti kraljica. Tomaš koji je postao katolik, nije smatrao, da to može učiniti bez posebne dozvole Svete stolice. Stoga je obratio na papu Eugena IV., da bi mu dozvolio uzeti drugu ženu, iako je obećao ženidbu onoj pučanki i od nje imao sina. Papa ga je 29. svibnja 1445. riješio onog obećanja i dozvolio mu namjeravanu ženidbu.

U isto je vrijeme Stjepan Tomaš, koji je bio nezakoniti, zatražio od Pape da mu prizna sva prava zakonitih sinova. Papa mu je odvolijo i toj molbi isti dan.

Tada je Stjepan Tomaš mogao misliti slobodno na vjenčanje. Oko mu palo, po svoj prilici pod utjecajem političkih savjetnika, na Katarinu, kćerku Stjepana Vukčića Kosače, koja je tada imala 21 godinu. Činilo se da će upravo ona ojačati bosansko kraljevstvo, jer će svojim vjenčanjem povezati bosanskog kralja Stjepana Tomaša s njegovim velikašom Stjepanom Vukčićem Kosačom.

Stjepan Vukčić Kosača bio je tada najugledniji velikaš u Bosni. Lukav i poduzetan, uspio je raširiti svoje posjede na čitavu današnju Hercegovinu, južne dijelove Bosne, neke predjele Srbije i Crne Gore, srednju Dalmaciju i mjesta od Dubrovnika do Kotora.

On je rano uvjerio da se Bosna ne će odhrvatiti turskoj premoći i da bi se trebalo s Turcima doći u dodir, kako bi teška budućnost bosanskog kraljevstva bila što manje tužna. Upravo radi ovoga svoga stava prema Turcima Stjepan Vukčić Kosača bio je protiv dolaska Stjepana Tomaša na prijestolje bosanske kraljevine. On je bio za Radivoja, isto tako nezakonitog sina Stjepana Ostoje, koji je zapravo služio Turcima i već 10 godina nazivao se bosanskim kraljem pod okriljem Turaka.

Ali ipak nadmoćnija je bila stranka, koja je bila protiv dogovora s Turcima i koja se oslanjala na kršćanski Zapad, posebno na papu. Ova se stranka osobito ojačala, kada je papa Eugen IV. na 1. siječnja 1443. pozvao čitav kršćanski svijet u borbu protiv Turaka. I to je pomoglo, da je ona dovela na prijestolje Stjepana Tomaša.

Čim je došao na prijestolje, Stjepan Tomaš je poradio, da priveže uza se Stjepana Vukčića Kosače i da tako provede jedinstveno u kraljevini. Činilo se, da će to najbolje postići, ako se vjenča s njegovom kćerkom Katarinom.

Katarina je bila odgojena kao patarenka. Prije vjenčanja prešla je na katoličku vjeru i vjenčala se sa Stjepanom Tomašem po katoličkom obredu. Vjenčanje je obavljeno po svoj prilici na Uzašašće na 26. svibnja 1446.

Poslije smrti Stjepana Tomaša god 1461., Katarina je ostala s dvoje nejake djece, Sigismundom i Katarinom. Bosanskim kraljem postao je Stjepan Tomašević, sin Stjepana Tomaša, kojeg je imao od Vojače. On je prvi bosanski kralj, okrunjen krunom primljenom iz Rima. I njemu je bila glavna briga da ostane u dobrim odnosima sa Stjepanom Vukčićem Kosačom. Upravo zbog toga on je, još prije nego je okrunjen za kralja, priznao kraljici Katarini sva prava kraljice majke.

Katarina je ostala na dvoru sve do kobne godine 1463., kada je turski sultan Mehmed II. s velikom vojskom navalio na Bosnu i osvojio je. Tom prilikom zarobljen i ubijen i sam kralj Stjepan Tomašević, odvedeno ju u tursko ropstvo i dvoje nejake djece kraljice Katarine, a ona je uspjela pobjeći, jer se u ono vrijeme nalazila u južnim krajevima kod brata Vladislava.

Početkom srpnja 1463. nalazila se na području dubrovačke republike, gdje nastupa kao zakoniti predstavnik bosanskog kraljevstva.

Za vrijeme svoga boravka u Dubrovniku, Katarina je pratila prilike u Bosni i nadala se, da će se njezino kraljevstvo ubrzo osloboditi. Ali kako su dani prolazili, a oslobođenje se nije ostvarivalo, ona je prešla u Rim god. 1466.

U Rimu je Katarina našla utočište kod pape Pavla II., koji je odredio, da joj se daje stalna pomoć iz papinske riznice. Od god. 1467. do 1478. primila je najmanje 6541 zlatni dukat za uzdržavanje. Imala je uza se i mali dvor bosanskih velikaša, a zadnjih desetak godina živila je u blizini crkve sv. Marka, gdje je hrvatska bratovština sv. Jeronima imala svoje kuće, pa nije isključeno, da je u jednoj od njih živila i umrla.

Kroz čitavo vrijeme svoga boravka u Rimu mislila je na oslobođenje svoje kraljevine, a posebno na oslobođenje svoje nejake djece, koja su odgajana u Carigradu na dvoru sultanovu u islamskom duhu. Kako se događalo katkada, da su Turci vraćali zarobljenu djecu za dobar novac, vodila se mišlju, da bi i ona na taj način mogla izbaviti iz ropstva svoju djecu. U tu svrhu tražila je od raznih talijanskih vladara novčanu pomoć. Tako je na pr. 1470. poslala svoja dva dvorjanika, Nikolu Žubrannića i Abraham a Radića. U Mantovu i Milan, da u ime njezino zamole pomoć. Mantovskom knezu među ostalim tom prigodom piše:

"Facit mea adversa fortuna, quae viro rege ac liberis et regno opibusque spoliavit, ut non solum ad pontificem maximum patrem clementissimum, sed etiam ad alios principes christianos me confugere oproteat pro implorado subsidio."(1)

God. 1474. bila je odlučila otići na granicu Turske, jer je čula je je sultan bio obećao osloboditi joj djecu. Ali sva ta njezina nastojanja bila su uzaludna. Svoje djece nikada više vidjela, pa je s nadom u njihovo oslobođenje legla u grob.

U svojoj 54. godini Katarina se teže oboli. Da je ne bi smrt iznenadila, odmah pozove carskog notara svećenika Antu iz Splita, koji je bio na službi u crkvi Sv. Petra u Rimu, da bi njoj, prema tadanjim zakonskim propisama, napravila oporuku. Za svjedoke je pozvala Juru de Marinellis, rapskog arciđakona, na službi u Rimu, i šest franjevaca iz samostana Aracoeli.

U svojoj oporuci Katarina je naredila, da je pokopaju u crkvi Aracoeli. U tu svrhu ostavila 200 dukata. Toj crkvi ostavila je svoj kraljevski plašt i jedan svileni oltarnik.

Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima ostavila je svu svoju dvorsku kapelu: knjige, posuđe i misna odijela.

Sjetila se i svoje crkve sv. Katarine u Jajcu, koju je ona dala sagraditi, i ostavila joj sve svoje relikvije.

Ali najglavnija opoučna odluka kraljice Katarine, kao zakonite predstavnice bosanskog kraljevstva, odnosi se upravo na kraljevinu Bosnu: ostavila je Svetoj stolici, ako se njezina djeca ne povrate na katoličku vjeru.

Pet dana iza oporuke Katarina je umrla. Prema njezinoj želji pokopana je u crkvi Aracoeli pred glavnim oltarom, gdje su joj napravili lijep spomenik, na kojem je prikazana i ona naravnoj veličini sa kraljevskom krunom na glavi. Na spomenik je bio postavljen i natpis bosančicom.

Naravno je da su bosanski izbjeglice u Rimu s poštovanjem dolazili na grob svoje kraljice, koja je ostavila glas svete žene i bila je smatrana svake vrline. Ali s vremenom i njezin grob pao donekle u zaborav. Stoga franjevci, kada su odlučili god. 1590. pomaknuti naprijed veliki oltar, nisu imali poteškoča, da prekriju grob bosanske kraljice. Njezinu nadgrobnu ploču prenijeli su na desni stup pred velikim oltarom, gdje se i danas nalazi.

Po svoj prlici tom prilikom zamijenjem hrvatski natpis na nadgrobnoj ploci s novim latinskom natpisom, kako ga danas vidimo, u kojom su uvedene neke preinake pri prijevodu:


D.O.M.
Catherine Reginae Bosnensi
Stephani Ducis San (c) ti Sabbae Sorori,
Et genere Helene et Domo Principis
Stephani natae, Tomae Regis Bosnae
Uxori. Quantum vixit annorum LIIII
Et odbormivit Romae Anno Domini
Et odbormivit Romae Anno Domini MCCCCLXXVIII
DIE XXV Octobris
Monumentum ipsius scriptis positum.


Hrvatski hodočasnici kroz duga stoljeća poslije smrt kraljice Katarine dolazili su na njezin grob i ustavljali se pred njezinom nadgrobnom pločom. Njezin bolan život i njezina svijest kraljevske odgovornosti, iako gotovo prekrili velom zaboravili, ostavljaju i danas neizbrisive tragove u dušama hrvatskih posjetnika.


--------------------------------------------------------------------------------
1. "Sili me moja nesretna sudbina, koja me je lišila muža kralja, djece kraljevstva i imanja, da se moram uteći ne samo Vrhovnom svećeniku, najdobrostivijem ocu, nego i drugim kršćanskim knezovima, da zamolim pomoć."
Izvor: Bazilije Pandžić, "Bosanska Kraljica Katarina" Hrvatski Kalendar 1978 Str. 179-184

Bosnian Queen Katarina


On Capitoline Hill in Rome is a church dedicated to the Blessed Virgin Mary, which is customarily called Aracoeli church (1). According to legend it was built above a pagan altar, which had Haec ara fili Dei est written on it. Greek monks were in it from the beginning, after them the Benedictines, and in 1250 it was given to the Franciscans, who had their general residence next to it. Since the Middle Ages, Aracoeli church has been considered to be the official church of the municipality of Rome.

Throughout the past Croatians had close ties to this church. While the general residence for the Franciscans was next to it, many Croatian Franciscans because of their own work in academia while in Rome, were put up near this church. But it was also a gathering point because Katarina Vukcic Kosaca, the wife of Bosnian king Stjepan Tomas (1441-1461), is buried here and who hoped and yearned for her homeland died on October 25, 1478 in Rome.

Katarina was the daughter of the Bosnian nobleman Stjepan Vukcic Kosaca. She was born around 1424. Her childhood and life coincided with a difficult period for the Bosnian kingdom. Turks attacked periodically, looting and burning and giving a clear sign that they intended to conquer it all together.

Bosnian nobles in these times of general insecurity were not able to successfully take a united stand against the destruction, which threatened them every day. In fact they were suspicious of one another that they individually often attempted to into contact with the Turks, in the hope that they could lessen the force of Turkish attacks in their areas and save themselves if the Turks decided to conquer the Bosnian kingdom.

Tvrtko II, the last king of the Kotromanic line, died in 1443. By Tvrtko II's will, Stjepan Tomas succeeded him onto the throne, even though his illegitimate older son Stjepan Ostoja Radivoj had the right of succession.

Stjepan Tomas was the illegitimate son of Bosnian King Stjepan Ostoja, who died in 1418. Up until his election as king Stjepan Tomas kept his origins secret because of security. More over, he took a commoner named Vojaca, and promised her according to patrician ways that he would marry her if she was good and faithful and served him well. When he became king, the nobles advised him to leave his wife because she was of a lower class and was unsuited to be queen. Tomas who became a Catholic didn't think he could do this without the personal permission of the Holy See. That's why he went to Pope Eugene IV to get permission to take another wife, even though he promised to marry the commoner and already had a son with her. On May 29, 1445 the Pope released him from his promise and allowed him intentional marriage.

At the same time, Stjepan Tomas who was also illegitimate, asked the Pope to recognize all legal rights to his son. The Pope granted that request on the same day.

Now Stjepan Tomas could freely contemplate marriage. In all likelihood under the influence of his advisors he set his sights on Katarina the daughter of Stjepan Vukcic Kosaca who was then 21 years old. It was believed that she could strengthen the Bosnian kingdom because with thier marriage Bosnian king Stjepan Tomas would be tied together with his nobleman Stjepan Vukcic Kosaca.

Stjepan Vukcic Kosaca was then the most respected nobleman in Bosnia. Clever and enterprising, he was able to spread his holdings to all of today's Herzegovina, southern portions of Bosnia, some portions of Serbia and Montenegro, central Dalmatia, and places from Dubrovnik to Kotor.

Stjepan Vukcic Kosaca believed early on that Bosnia could not win the struggle against Turkish superiority and that they get into contact with the Turks, so that a diffucult future for the Bosnian kingdom would be less sad. Because of his stance with the Turks, Stjepan Vukcic Kosaca was against Stjepan Tomas's arrival on the throne of the Bosnian kingdom. He was for Radivoj, also an illegitimate son of Stjepan Ostoja, who had already served the Turks and for 10 years called himself the Bosnian king under Turkish patronage.

But the stronger side was the one that was against an agreement with the Turks and which sided with the Christian west, particularly with the Pope. This side grew stronger when Pope Eugene IV on January 1, 1443 called the entire Christian world to battle against Turkey. That also helped bring Stjepan Tomas onto the Bosnian throne.

As soon as he arrived onto the throne, Stjepan Tomas worked to tie himself closer to Stjepan Vukcic Kosaca and to bring about unity in the kingdom. It was believed that Stjepan Tomas could best achieve that if he married Stjepan Vukcic Kosaca's daughter Katarina.

Katarina was raised as a patrician. Prior to her marriage, she converted to Catholicism and wed Stjepan Tomas according to the Catholic rite. In all likelihood the marriage was held on the Assumption on May 26, 1446.

After the death of Stjepan Tomas in 1461, Katarina was left with two weak children, Sigismund and Katarina. Stjepan Tomasevic, the son Stjepan Tomas had with Vojaca, became the Bosnian king. He was the first Bosnian king to be crowned with a crown from Rome. His main concern was to also be on good terms with Stjepan Vukcic Kosaca. Because of that, even before he was crowned as king, he recognized Queen Katarina all rights as the Queen Mother.

Katarina stayed at the royal court until the fatal year of 1463, when Mehmed II the Turkish sultan attacked and conquered Bosnia with a large army. Stjepan Tomasevic was captured and killed, and the two weak children of Queen Katarina were taken into Turkish captivity, however she was able to escape, because she was with her brother Vladislav in the southern regions.

At the beginning of July 1463, she moved to the Republic of Dubrovnik where she acted as the legal representative of the Bosnian kingdom.

During her time in Dubrovnik, Katarina followed the situation in Bosnia, and hoped that her kingdom would quickly be liberated. But as days passed, liberation did not happen, and she moved to Rome in 1466.

In Rome Katarina found refuge with Pope Paul II who decreed that she receive permanent help from the papal treasury. From 1467 to 1478 she received at least 6541 gold ducats for support. She had a small court of Bosnian nobles with her, and in her last ten years, she lived near the church of St. Mark, where the Croatian brotherhood of St. Jerome had their houses, and it isn't impossible that she may have lived and died in one of them.

During the entire time that she lived in Rome, she thought about the liberation of her kingdom, and in particular the liberation of her two weak children who were taken to Istanbul, to the sultan's court in the Islamic faith. When it happened, on occasion the Turks would return captured children for a good price, she believed that she could also free her children from captivity. With that aim, she asked various Italian rulers for financial help. That is how in 1470, for example, she sent two members of her court, Nikola Zubranic and Abraham Radic to Mantova and Milan, to ask for help in her name. A Mantuan prince among others wrote at the time:

"Facit mea adversa fortuna, quae viro rege ac liberis et regno opibusque spoliavit, ut non solum ad pontificem maximum patrem clementissimum, sed etiam ad alios principes christianos me confugere oporteat pro implorado subsidio."

In 1474 she had decided to go to the Turkish border because she had heard that the sultan had promised to free her children. All of her efforts were for nothing. She never saw her children again, and she took the hope of their liberation with her to the grave.

When she was 54, she became sicker. That death didn't catch her unexpectedly she immediately called the imperial notary Ante, a priest from Split, who was in the posted at St. Peter's church in Rome, according to the law at the time make her last will. She called as witnesses Jure de Marinellis the Archdeacon of Rab on duty in Rome, and six Franciscans from the Aracoeli monastery.

In her testament, Katarina asked that she be buried in the Aracoeli church. She left 200 ducats for that. She also left the church her royal robe and a silk altar cloth.

To the Croatian church of St. Jerome, she left her royal chapel: books, dishes, and church clothing.

She even remembered the church of St. Catherine in Jajce, which she allowed be built, and bequeathed it all of her relics.

But the main will of Queen Katarina as legal representative of the Bosnian kingdom, related to the Kingdom of Bosnia: she left it to the Holy See, if her children could not be returned to the Catholic faith.

Katarina died five days after her last will. According to her wishes, she was buried in the Aracoeli church in front of the main altar where they made her a beautiful tombstone, which depicted her in her actual size and with the royal crown on her head. An inscription in bosancica (2) was also put on the tombstone.

Bosnian refugees in Rome certainly came to pay respect at grave of their Queen, who left the voice of a holy woman and was considered to be the ideal of all virtue. But with time, even her grave was somewhat forgotten. When the Franciscans had decided to move the great altar forward, they had no difficulties in covering the grave of the Bosnian Queen. They moved her tombstone onto the right pillar in front of the main altar, where it is remains today.

In all likelihood that is when the Croatian inscription on the tombstone was changed to a new Latin inscription, which as we see today had several modifications were added to the translation:


D.O.M.
Catherine Reginae Bosnensi
Stephani Ducis San (c) ti Sabbae Sorori,
Et genere Helene et Domo Principis
Stephani natae, Tomae Regis Bosnae
Uxori. Quantum vixit annorum LIIII
Et odbormivit Romae Anno Domini
Et odbormivit Romae Anno Domini MCCCCLXXVIII
DIE XXV Octobris
Monumentum ipsius scriptis positum.


Croatian pilgrims through the long centuries after the death of Queen Katarina have come to her grave and in stopped front of her tombstone. Her painful life and her conscience of royal responsibility, even though have been forgotten, leave an indelible mark in the spirits of Croatian visitors.


--------------------------------------------------------------------------------
1. The church of Santa Maria in Aracoeli: http://www.initaly.com/regions/latium/c ... acoeli.htm

2. Bosancica is the medieval alphabet of Bosnia. It is also called Croatian cyrillic.

Source: Bazilije Pandzic, "Bosanska Kraljica Katarina" Hrvatski Kalendar 1978 pp. 179-184

Izvod sa stranice http://www.pakrac.hr/kraljica_katarina_ ... r6546.aspx

Bilo koji drugi narod; Nijemci, Englezi, Poljaci, Česi, pa i Srbi, napravili bi, da imaju kraljicu Katarinu u svojoj povijesti, mitu, barem legendi - kult. Svi bi već znali tko je bila, kada, što je bila i što joj se dogodilo. Bila bi pjesmama opjevana koje određuju nacionalnu i kulturnu pripadnost i bliskost. No, kod nas je nešto drugačije. Zbog našeg nemara, neznanja, malo ljubavi prema svome – nema manifestacija, dovoljno knjiga ili bilo kakvih publikacija o Katarini Kosači, a što bi bilo kod svakog drugog „normalnog“ naroda - da je imaju.

Koliko je patnica sama Katarina, toliko je sudbina njene djece ustvari sudbina hrvatskog naroda u Bosni u tada nadolazećih 5 stoljeća kroz tursku okupaciju? Koliko samo srpski narod pjeva i govori o Kosovskom Polju, bitki koja je – izgubljena! Osmanlije prema Srbima nisu bili ni približno fatalni kao prema Hrvatima. Oni su mirno živjeli kao dio njihova carstva dok su Hrvati 500 godina krvarili u mukama, te su kroz njih i kroz višemilijunsku islamizaciju postali srednje velik narod u 19. stoljeću u Bosni. Tada dolazi zamalo velikosrpstvo, jugoslavenstvo, malo mira za već maleni narod, pa opet rat…. Jesmo li mi narod koji ima tako malo samopoštovanja?

Neka je laka zemlja kraljici Katarini, iako leži u onoj koja nije ni bosanska ni hrvatska! U njoj nije mogla biti pokopana tada, ali na žalost ni poslije. Čeka još uvijek u Rimu da se Hrvati dosjete i odaju joj počast prenošenjem posmrtnih ostataka u hrvatsku Bosnu ili možda Hercegovinu gdje se i rodila (Blagaj).

Na njen spomendan, 25. listopada, drži se misa za kraljicu na Bobovcu koja je ujedno i misa za Domovinu. Bobovac je kako ističu neki svećenici jedna vrsta oltara a u Kraljevoj Sutjesci. Žene u znak žalosti za kraljicom nose crne marame (katarinke) kao i kraljičin kip u samostanskoj crkvi „kriju sladak okus slavne prošlosti pomiješan sa gorčinom tuge i tragedije kraljice i njenog puka“.

„Katarina je bila uz narod, doživjela je sudbinu naroda i za spas toga naroda krenula je u izbjeglištvo“ - ove riječi je izrekao fra Gabrijel Tomić koji je pokrenuo postupak za beatifikaciju Katarine dok je fra Stjepan Buljan (1918-2001) najzaslužniji za uspostavu Katarininog kulta jer je formirao „Udrugu hrvatskih vitezova i kneginja bosanske kraljice Katarine“.
Simbolična je sudbina blaženice, a na nama je da to otkrijemo i time počastimo hrvatsku javnost jer nam je to zadaća s moralne, ljudske, kršćanske i na kraju - nacionalne strane.



Kraljica Katarina se u dijelovima Središnje Bosne stoljećima štovala kao svetica, zbog žalosti za njom žene iz okolice Kraljeve Sutjeske su nosile crne marame kao dio svoje narodne nošnje. Puk je imao mnogo prigodnoih pjesama o njoj. Evo jedne zabilježene na youtube.


Kliknu Soko na Bobovcu gradu, reče nama sutješkim ženama,
U sred Rima umrla svetica, Katarina Bosanska kraljica.

Današnje moderne države svoju državnost, svoje zakone, svoja prijateljstva čak, temelje na pravnim dokumentima i radnjama iz daleke prošlosti.
neki zakoni iz UK datiraju iz srednjeg vijeka. Neki međunarodni ugovori stariji su od Amerike. Savezništvo između Portugala i Engleske je najstarije savezništvo na svojetu i staro je nekoliko stotina godina.
Tadašnji kraljevi, monarski ili tadašnja tijela vlasti, koja nisu bila ni izabrana ni demokratska na način kako mi gledamo na to mogli su vršiti radnje čija se zakonitost i dana danas cijeni kao takva.

Zašto bi se onda na drugi način gledalo i na oporuku kraljice Katarine?
Kao legalan vladar, na način na koji su porema tadašnjem pravu vladari raspolagali svojom voljom, svoju zemlju je ostavila Vatikanu.
AKo s jedne strane priznajemo raspolaganje dubrovačke vlastele nad svojim teritorijem zemlji koje više nema zašto ne bi zahtijevali da se ostvari volja zakonitog nositelja vlasti, obzirom da nema više zemlje koja samovlasno oduzela tom vladaru pravo raspolaganja, ista ona zemlja kojoj je poklonjen dio hrvatskog teritorija (Tursko carstvo)
Naravno da je ovakvu tezu teško provući u današnje vrijeme ali volio bih čuti mišljenje nekog međunarodnog suda kad bi se pred njega postavio ovakav problem.
Zamislite da netko pokrene tužbu da se vlast u Republici BIh (i to kad novobošnjani utvrde BIH kao slijednicu starobosanske države) preda njezinom jedinom legalnom nositelju-Rimskom Papi!
Kakvo bi bilo obrazloženje presude?!

Grob kraljice Katarine.

to je našaš hercegovka
a vladala je bosnom
kud ćeš ljepše
TO SE ZOVE DOMINACIJA
a katolkinja bila
zna se ko ju baštini:))))))

Žao mi je Bobovac ali te moram razočarati kao i ostale!!

Pominješ se u tom tekstu kako drugi narodi poštuju svoje kraljeve,kraljice i ostale junake i opevavaju ih u pesmama , a dok to Hrvati sa Katarinom i ostalim bosanskim ličnostima ne rade kao što npr.Srbi rade sa svojim!!

Pa bilo bi u redu sve da ima razloga za to , , ali nema jbg , jer jednostavno niti ijedan bosasnki kralj i kraljica nije u narodnom sećanju niti katolika , niti pravoslavaca a kamoli tek muslimana!

Ta bosasnka dinastija nema uporišta u narodnom sećanju , jednostavno je zaboravljena , ako što su i zaboravljeni stećci za koje od naroda niko nije znao kome pripadaju!

Za Kotromaniće,Kulina bana,Katarinu,...se čulo tek kad su istoričari svoje uradili u 18 i 19.veku , do tada da si pitao ijednog katolika,pravoslavca ko su bili oni rekli bi ti "pojma nemamo" i prvi put čujemo!!

To je jednostavno fakt i nemoj da se zbunješ kao ni ostali , jer u tradiciji katolika njih jednoistavno nema , tako da je bezveze prigovarati kako su ljudi inertni sa "tradicijom" koje jednostavno nema , i ako ima nešto ti je naknadno dodato!

Katolici iz BiH su guslali o Marku Kraljeviću,Smiljaniću,Tomiću,Mandušiću,...ali ovih Bosanaca kraljeva i kraljica jednostavno nema u usmenoj narodnoj tradiciji!

Evo da ti plastično objasnim kako je stvoren mit da su bosasnki kraljevi i vladari odavno tamo u tradiciji , pa tako što su fratri furali to i istoričari svojevremeno u 19.veku , i onda je nađena povelja Kulina bana i time se stvara čuvena rečenica "Od Kulina bana" koja označava nešto davno što se desilo!
A to je zato što je povelja Kulinova najstariji nađeni dokument jednog južnoslovenskog vladara u originalu!

Međutim danas je većina Bošnjaka pa i ostalih ubeđena da ta poštapalica postoji oduvek neshvatajući da je smišljena u 19.veku iz razloga koji sam naveo!

I što je smisao tvojega posta? Ona prastara teza da je cijela bosanska srednjovjekovna povijest kako je doživljavaju BiH hrvati zapravo povijesna krivotvorina. Da su je izmislili bosanski fratri šireći vještački među katoličkim pukom legende i mitove tipa " od Kulina Bana i dobrijeh dana" ili šireći kult "zadnje Bosanske kraljice Katarine", izmišljajući da tradicionalna crna marama koje nose žene tih krajeva jeste marama u znak tuge za dobrom kraljicom Katarinom, a zapravo je to samo slučajnost? Da su bosanski fratri u XIX stoljeću stvorili cijelu jednu lažnu povijest i lažnu tradiciju, kulturu i predaju, a zbog nekih svojih nacionalnih ciljeva, u svrhu jačanja hrvatskog nacionalnog preporoda te s tim u svezi i prava hrvatske na navedene krajeve? Je li to smisao tvojega posta?

Jer ako jeste radi se o tezama davno iznešenim i prevaziđenim.

Možda si dijelom i u pravu, istina je da je spoznaja intelektualnih elita (konkretno fratara) o tomu bila znatno veća od običnoga puka, međutim krajnje je nelogično da su u XIX stoljeću razvijali kod vjernika svijest o svojoj prošlosti a u XVII ili XVIII stoljeću nisu. Također, čak i da je kuntinuitet tradicije bio prekinut jedno vrijeme, to nema konkretnog značenja. On je obnovljen i tomu treba odati priznanje onima koji su ga obnovili. A u smislu izvjesnih iskrivljivanja povijesti... svaka povijest je s vremenom malo iskrivljena ali bitno je da počiva na zdravim, od naroda prihvaćenim povijesnim temeljima.

Narodna predaja i narodni duh kod katoličkog puka na prostorima Bosne nisu bitno bio promjenjeni od od XVI stoljeća pa do današnjih dana. O tomu svjedoče brojni zapisi stranih putopisaca, osobito u periodu XVII i XVIII stoljeća, o tomu svjedoče ljetopisi napisani davno prije XIX stoljeća, i što je najvažnije čak i da jeste nastala kao plod rada fratara, spremnost naroda da prihvati njihov rad i želja za spoznajom tih vremena dovoljno govori o najiskrenijoj ljubavi prema povijesti srednovjekovne Bosne, i spremnosti na prihvaćanje njene vrijednosti, njene kulture, tradicije, njenih vladara i naposljetku najiskreniju ljubav prema samoj Bosni, takvu ljubav kakvu ostala dva naroda, niti su ikada imala, niti imaju niti će ikada imati, ma koliko se (posebno jedan narod) pokušavao iz nekih svojih dnevnopolitičkih razloga truditi da prikaže suprotno.

Ne nisam rekao da je izmišljotina bukvalana , već da zaista nije bilo narodne predaje o vladarima Bosne tj.kraljevima,kraljicama,banovima,..!

I kod Srba je dodavano ono što su naknadno istoričari iskopali , jer do tada od srpskih kraljeva tj.većih vladara u narodu znalo za "srpskog cara Stjepana" , "cara Uroša nejakog",Đurđa Smederevca,Despota Stefana i kneza Lazara zbog kosovske bitke , dok ostali u narodu nisu bili zastupljeni , i to je tako i gotovo! , a da ne govorim o ranijim vladarima!
Sv.Sava je duhovni otac i on je nezavisno od vladara zastupljen kao ličnost!

Slično je i sa hrvatskim kraljevima , oni su jednostavno živeli previše davno da bi ostali zapamćeni u narodu , dok npr.sve u 16 se prenosilo o Frankopanima i još nekim vladarima među Hrvatima!

Ja sam hteo reći kad si posatvio onaj tekst da te samo ne čudi što nema takvog ushićenja i povezanosti sa bosanskim vladarima jer tradicija je ili spontano živa oduvek ili je nema ! , tj.ne može se tek tako uvrežiti nešto potaknuto zbog vremena prosvetiteljstva i nacionalnih preporoda!

Ali nije samo to , Kotromanići kao kraljevska dinastija ruku na srce gotovo ništa iza sebe nisu ostavili a naročito ne materijalne kulturne baštine , nema sakralnih objekata gde su oni sami kao ktitori sebe predtavljali o stavljali trag! , a većina dokumenata i verskih spisa krstjana je nađena u pravoslavnim i katoličkim manastirima i u Dubrovniku!
Stećci su odličan primer toga , em što su to samo nadgrobni spomenici i ništa više , em što narod koji je živeo pored njih kasnije vekovima pojma nije imao ko su ti ljudi koji ispod njih leži!
Tako da to dovoljno govori o zaboravu i nevelikoj značajnosti u istorijsko-političkom smislu bosasnkih kraljeva i vladara koja im se pridaje!
Dok Nemanjići su ostavili jako puno u odnosu na sve ostale , tako da ne čudi da su zapamćeni i kod drugih naroda a kamoli kod srpskog!

Za Herceg-Stjepana su ljudi u Hercegovini znali ali opet ne previše , ali za Kotromaniće da si ih pitao ne bi zanli beknuti ko su oni!
legende i mitovi o Hercegu su lokalnog karatkera i isključivo su vezani za mesta njegovih kula i gradova , najveće lokalnog naroda pamćenje je oko Blagaja , i u današnjoj CG(Stara Hercegovina) gde je Šćepan polje i njegova kula i crkva(ostaci) , ali sve je to kroz maglu i nema onaj pravi momenat koji je dizao narod na nacionalni preporod u pravom smislu reči , a da ne govoim o ovim zaboravljenim potpuno!


Ali bez obzira na sve baštinite Katarinu , imate potpuno pravo na to !

Slušaj, nemam ni vremena ni volje da ulazim u neke polemike s tobom, ali mi nije jasno otkuda ti znaš što je jedan prosječan seljak u Bosni mislio i znao prije nekoliko stoljeća, jesi li ti neka vrsta vremenskog putnika? Ili si pročitao nekoliko knjiga pa misliš da znaš sve? Ne ljuti se, samo pitam.
Ja priznajem da ne znam sve, ali znam jednu stvar, misao i svijest jednog katolika u to vrijeme nije bila ista u Popovu Polju, Varešu, Tuzli, Jajcu ili Bihaću. Tako da je vrlo teško projicirati što je to svijest prosječnog katolika bosanskog u to vrijeme. Znači ona je ovisila kako o podneblju tako i o vremenu.

Znam sigurno da su se u vrijeme cijele turske vladavine fratri trudili da održe spomen na stara vremena, na vrijeme srednjovjekovne bosanske države čiji su jedini relikt bili zapravo sami fratri. A u tom smislu naglašavam razliku između - održati svijest i tradiciju, obnoviti svijest i tradiciju i stvoriti svijest i tradiciju, jer su se fratri trudili prije svega da iste održe ili eventualno obnove a ne da stvaraju neku novu svijest i tradiciju.
A što se tiče materijalne i kulturne baštine, a gdje su dvorovi srpskog cara i kraljeva iz tog doba? Sve je i kod jednih i drugih uništeno pred navalom Turaka osim dijela pravoslavnih objekata a temelji i ostaci gradova i dvorova itekako postoje. I nije tačno da nije bilo ni "ktitora" ni zadužbina bosanskih kraljeva, bilo je i samostana i crkava, ali oni su uništeni... I crkva u Milama gdje se vršila krunidba vladara, i dvorski mauzolej na Bobovcu, i Dvor Grgurevo u K. Sutjesci i svi samostani i crkve... sve uništeno ili u džamije pretvoreno. Što se moglo odnijeti i spasiti spasilo se. Nešto je od Turaka opljačkano pa se nalazi u muzejima u Turskoj, npr Hrvojev Misal -najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja.

Sluša Boby , postoji nešto što materijalna a nešto što je nematerijalna baština , a tu ulazi usmeno predanje u vidu pesama,priča,... koje da su pstojale u narodu neko već odavno zapisao , tipa Vuk ili neki drugi npr.hrvatski ljudi od pera i nauke!
Međutim nije niko , niti se takvo šta igde pominje!
E u tome je kvaka jel postoji ili ne!

Što se tiče toga gde su dvorovi srpskih kraljeva i careva , pa eno ih u Skoplju,Prizrenu,Skadru,Prištini,Novom Brdu,Rasu,Kruševcu,..... i većinom su razrušeni i kamen upotrebljen u druge svrhe, a crkava ima jako puno , nešto sačuvanih a dosta ruševina , ali za svaku postoji zapis ili legenda ko je i kako sagradio , tj.poznati ktitori!
Samo je kralj Milutin kao ktitor sagradio preko 80 crkava i manastira , a druga da ne pričam , jer ruku na srce to je bila prava i ozbiljna dinastija sa pravom državom , koju je nasledila dinastija Kotromanića kad je već i država i opšte ti prostori bili u rasulu , tako da i ne čudi što Kotromanići nisu ništa za sobom posebno ostavili i što nisu bili upamćeni u narodu!

Npr.po tom pitanju Herceg Stjepan bio bolji i bogatiji od Kotormanića , mislim on kao vladar je čak u Palestini sagradio crkvu tj.darivao novac za manastir !
Srpski kraljevi su ne samo gradili svoje crkve već i katoličke darivali kako na svojoj zemlji tako i u inostanstvu , to je bilo vreme prosperiteta i van opasnosti Turaka koje nažalost Kotormanići nisu imali da nešto više urade!

Opet vi joe_enteru širite neku četno-servsku školu povijesti nama Hrvatima.
Kako nisu ostali u kolektivnom sječanju. Kada toliko stoljeća nakon kraljice Katarine Hrvatice srednje Bosne i dalje nose crninu u njezinu čast???

Kako se nesjčamo naših Hrvatskih Bosanskih vladara kada su nam postrojbe pod njihovim imenima u HVO i HOSu branile Bosnu i Hercegovinu od vaših barbarskih hordi(kako Tuđman vas je nazivao )???

Vaši podatci di spominjete 17-18 stoljeće su netočni. Jer gotovo večina pdoataka o srednjovjekovnoj Bosni je opstala zahvljajujući nama Hrvatima. Osim narodnih priča, Hrvatski svečenici, fratri su očuvali ogroman broj svezaka i spisa.

Tako prekinite sa širenjem tih OČITIH četničkih laži, kojima iza leđa moderatora javno negirate postojanje Hrvata.

Djole kako ti bolan ne dosadi gluposti ponavljat??? Koji srpski kraljevi U srednjovjekovnoj Bosni i Humu?? Jebo te rastko.com

Ne zahebaji, svi znaju za Srboja Vukčića Srbadinića........

hahahaha
ili vijekovno Servsko carstvo koje je na ovim prostorima od 5000 pr.kr.

XD

Aj Tulkaš još s'tobom pomoz' bože se može po koja ponekad prozboriti , dok sa ovom dečicom šupljih glava ama baš nikako!

Nemoj da sad širiš temu kad nisam govorio o tome , ali kad već oćeš , Hum je najviše bio u srpskoj državi , tj.Humska zemlja se od početka vezuje za Srbe kao narod , u stvari pod tim imenom se prvi put i pojavljuje u povelji Stefana Nemanje kad izdaje Splićanima povelju da mogu trgovati po Humskoj zemlji!
Pomenuo si Rastka , pa on je Humski knez bio! , a Herceg je Rastka po čistoj logici uzemo za sveca zaštitnika!
Knez Miroslav Humski , pa Andrija takođe , pa Petar isto,...sve su to bili Humski knezovi srpske Nemaćićke države!
A Kotromanići su prvo osvojili Hum, a Dušan je povratio jer zato išao i u pohod na Bosnu , e onda vrlo brzo Tvrtko ponovo osvaja Hum a Nemanjići izumiru , i onda se on proglašava srpskim kraljem , tj.dinastioja iz Bosne uzima jedinu krunu na ovim prostorima i nasleđuje je!!

Zato nemoj bezveze psovati nego , reci jel ovo istina , a ako nije ti potkrepi dokazima ili shut a fuck up!

Ma nije samo Hum.. I Bosna je bila vazda srpska zemlja pa Dalmacija da o Slavoniji ne govorim.. nemoj bre da si skroman Djole..
Koji Rastko covjece, sv Sava??? Po tvom je Kosaca bio pravoslavan a ne pripadnik crkve bosanske.. Pripadnik one vjere koju je bas svako sa strane sv. Save (obiteljske) proganjao iz srpskih zemalja??? Nema logike, al to kod vas Srba i nije bitno.. Vazno je da ste vi potomci Skita, Sarmata, nebeski narod pao s Marsa..

Jos nesto.. Tvrtko se proglasava kraljem Srba.. Loha u doba kada se sve sprema na kosovski boj, njega niko ne jebe u Srbiji ni z glave.. Eto, toliko je njima bio bitan. Cuj kraljem Srblja a nije imao ni 5% teritorije.. To je samo nabacivanje titulama u to doba kao sto je i Kosaca nabacio. A Tvrtko i pravo na prijestolje preko prababe.. E ja mu jakog aduta.. tvrtko je Srbin jer mu je prababa to bila al nije Hrvat jer mu je mater od Hr loze.. ja vam logike u tri picke materine..

Tadašnje prilike nisu bile nimalo proste ni jednostavne kako ih želiš prikazati.
Zašto malo ne osvijetliš prilike koje su vladale u Srbiji početkom XVI vijeka ?
Recimo rat između kralja Milutina i brata mu Dragutina a kasnije i međusobni ratovi između njihovih sinova Stefana, Konstantina i Vladislava i gdje je u svoj toj priči Hum ? Kako se džala srpska vlastela u perifernim oblastima ?

Hum u vrijeme osvajanja praktično i nije bio dio Srbije... Tamo su se učvrstili Branivojevići koji su se nakon smrti Milutinove potpuno osamostalili, proširili svoju vlast na račun susjedne srpske vlastele te se uplitali u borbe u susjedstvu.
Upravo je njih srušio Stjepan II Kotromanić skupa sa Dubrovčanima 1326. god.
Srpski vladar i sin mu Dušan, koji su se u to vrijeme nalazili u blizini, ne samo da nisu pomogli Branivojevićima nego su i posljednjeg od braće zatvorili u Tamnicu. Koliko je Dušan vodio računa o Humu pokazuje nam i prodaja njegova prodaja Stona Dubrovniku za 8000 perpera.
Proći će punih 24 godine do kratkotrajnog Dušanvog osvajanja Huma koje se i onako neslavno završilo.
Hum je 1350. godine ponovo vratio Stjepan II Kotromanić a ne Tvrtko.
Jebi ga... nije Tvrtko kriv što mu je baba bila ćer Dragutinova pa čovjek iskoristio priliku da se dočepa srpskih zemalja kad su već srpski oblasni gospodari bili skorojevići bez tradicije. To što se krunisao kao ''po milosti božjoj kralj Srbljem'' ne znači da je i sam bio Srbin.

Prevario sam se , zaista si diletant i ne odgovaraš na post niti na dokate koji su čisti ko suza , i sve što govoriš je čisto odbojanje činjenica koje te jako bole , jer je jasno da je Hum oduvek isključivo srpska nacionalna naseobina sa srpskom vlašću!
To lepo govore vladari Huma koji se neupitno vezuju za srpsku državu i narod , a Bosna kao država ne bi postojala bez srpske krune!
Znači i bosna i Hercegovina su po državnosti srpske zemlje , jer se oslanjaju na sprske tvorevine što u prilog govore vladari !

Evo prvog sačuvanog dokaza , ispisan na "bosančici" , od kneza Miroslava brata Nemanjinog zeta Kulinovog a strica Rastkovog!



VA IME OCA I SNA I SVETAGO DUHA JA ŽU

PAN MIROSLAV ZIDAH CRKVA SVETAG

O KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH U D

NI VELNEGA ŽUPANA SLAVNAGO NEMANE.

Blagajska ploča 12.vek

Iz povelje Splićanima 1192g!

Ja veliki župan Nemanja dozvoljavam Splićanima da slobodno izlaze u moju zemlju, i sina mi Rastka u Humsku zemlju, i sina mi Vukana u Zetu, i da slobodno trguju, i da im se nikakva nepravda ne dogodi".

Ima još koliko hoćeš dokaza i dokumenata , jer u svim kraljevskim titulama je Zahumlje,Himska zemlja,Hum u sastavu države!

Knez Rastko je nasledio strica Miroslava u Humu ali se odrkao titule jer se zamonašio! , dečko ako je tebi Kosača član CG onda reci njemu što se naziva Vojovodom od sv.Save , i što je sagradio crkvu u Goraždu , što je sagradio crkvu kod Šćepan Polja!!
Znači to što tebi ne odogovara ti ništa ne može pomoći pored čistih dokaza , a ti samo možeš da pljuješ i sereš a niti ijedan dokaz daš na uvid!

Tvrtko se lepo naziva kraljem Srbljem , a ne Hrvatima , tj.pominje samo u jednom titularenju Hrvatom i to na četvrtom mestu posle "Srbljem,Bosni,Raškom,Humom" , eto koliko je bio Hrvat!
A kad je nešto na prvom mestu onda to i znači na prvom mestu , ne znači nešto drugo , ali to kod vas koji ligiku zbog nečega što boli na žive oči odbacujete što i ne čudi jer ostaje samo da lažete sami sebe pred čistim dokazima!

Hvala ti sto si mi omogucio eruptivni smijeh poslije onoga, "eto ti koliko je Tvrtko Hrvat" ... Djole nije ti ovo neki cetaljski forum gdje takve gluposti prolaze kao vazelirani milikliz u tvoj pakas.. kontas???
Izgleda da su i poneki predstavnici CB bili dobri i dozvoljavali gradnju neceg pravoslavnog, kao i pravoslavci i katolici koji su dozvoljavali takodjer slicne stvari.
Rekoh ti zasto se Tvrtko nazvao kraljem Srblja izmedju ostalog.. Tituliranje bez pokrica.. I Dusan je bio kralj Grcima a nije bio Grk.. idi bre Djole otpepaj

Samo, de jos malo infosa o toj Blagajskoj ploci, o crkvi tada izgradjenoj, ko ju je posvetio, sagradio???

Bravo Tuki bravo , nisam ni sumnjo da ćeš ovako nešto napisati , boldovano je vrh zaista , nema šta to je prava argumentacija!

Da ti dam više infosa ko je sagradio crkvu?! , pa piše jbt ko je sagradio??!! , ti nisi normalan svega mi!

Pretpostavlja se da je posvetio dubrovački neki biskup Bernardin , ali Miroslav je jednog biskupa proterao , a za drugog je naručio ubistvo od Poljičkih Kačića koji su biskupa Ranijerija sklepali kamenjima i pobegli kod Miroslava! , tako da sve je moguće jer danas su tamo ostaci katoličke crkve!
On je sagradio i pravoslavni manastir Petra i Pavla u Bijelom Polju , bio je oženjen patarenkom Kulinovom sestrom , i eto!! , a njega Vukan kralj Zete katolik optužuje da je pataren i šizmatik istovremeno!

Opet koristis isuvise smajlija ne bi li prikrio svoje nebuloze fol ismijavajuci nekog drugog. Ti si jedan obični mali pacovcic koji ovuda lagano provodi seseljeve ideje. Šta si ti SAD na kraju dokazao. Da je kosaca Srbin. Pa ni ti sam ne vjeruješ šta napises a glede blagajske Ploče. Znao sam da neces ništa pametno napisat sem pokoji rečenicu i priču citirati iz bajki i basni srpske kvazi istorije.

Jebo mater ovi online srbi su ko hemoroidi pogotovo ovi "povijesničari" svakom loncu poklopac ... a da malo ohanete napokon...

Ko o ćemu Srbi o povijesti.......
Neviruj Srbinu ni kad darove nosi.....
Svaka njihova povijesna nebuloza je argumentirano pobijena, inaće službeno po njima i ne postojimo ka narod, pa nema smisla da se išta raspravlja.....
Oni lažu sami sebi, ponosni su na svoje svetosavlje i paravoslavlje, ali kad triba prilagat u svoju korist onda mogu bit i katolici....
Ja samo neznan ko drži ovoga srala na forumu......

Ma ta mitomanska budala je zasrala 99% hrvatskih foruma i vjerojatno je u pitanju neka teža opsesija. I ja sam se dosta puta čudio što ga ne odjebete ali valjda svakome treba dežurna budala za malo smijeha i razonode.

A kad se govori o Katarini, ako je ona ostavila svoju zemlju Vatikanu u slučaju da se njezina djeca ne vrate katoličanstvu onda prvo i osnovno treba znati da ima i onih koji su ostali katolici pa ta zemlja zakonski pripada njima. Nekakav nepristrani sud bi to jedino tako mogao protumačiti, da se u stvarnosti uvijek ne radi o tome da tko jači kvači.