Da smo se mogli dogovoriti, dogovorili bi se.

Hrvati vam nisu bili spremni išta dati u Hrvatskoj, budimo realni
jednako kako vama nije padalo na pamet davati išta Hrvatima u Vojvodini.

To je još shvatio vaš Kralj 30-ih godina i zato je uspio dogovor Cvetković Maček.

Problem je bio što su vaši najveći ekstremni dobili svu vlast i svo oružje JNA.
I kralj je imao sve navedeno pa mu nije padalo na pamet praviti silom veliku Srbiju, što misliš zašto?

Zato što je znao da bi prošli upravo ovako kako ste prošli 50-60 godina poslje.

Srbi sa Severa nisu vojno izgubili, inace ne bi postojao srpski Sever.

2004 se oruzijem odbranio Sever sto od stranih trupa sto od Siptara, potamanili ih i odjebali preko mosta.

Regent, ne kralj.
No i on to sredinom 30tih (razgovaralo se u Sloveniji)
nije htio dok nije zagustilo pred rat i izabrao
bolju opciju. I jasno je na čiji nagovor je to učinio.

Nije ni da ste vi baš bili za kompromis, ako ćemo iskreno govoriti. Nije se gledala šira slika ni na jednoj strani, Franjo htio državu bez Srba, a Sloba da ih premjesti na Kosovo. Rezultat je da danas tih Srba nema ni u Krajini ni na Kosovu najvećim dijelom i da je taj dio Hrvatske prazan i da Hrvati nemaju HB i da im bošnje biraju predstavnike.

nije točno da je Franjo htio državu bez Srba (barem ne 1990), ali svakako bez srpskog političkog entiteta u HR.

Čitava hrvatska nacionalna ideologija je zadnjih 200 godina iznistirala na Trojednici/AVNOJskoj Hrvatskoj kao jednoj političkoj naciji. To je naš minimum nacionalno

Sve i da smo pristali na nešto, to bi bio samo privremeni kompromis do idući put.

No Srbi kao Srbi nama nisu bili problem, dapače, Hrvatska je pokušavalanešto s onim "srpski rod/hrvatska domovina", ali to je realno bilo utopija. Srbi su sebe doživljavali kao politički narod, takav status su de facto nosili od drugog rata, još je HR bila dio Jugoslavije i ot Srbi nisu mogli bez krvi pustiti. Moda da nije bilo drugog rata sa svime što se desilo, ali ovako, nije bilo šansi.

Prenosim ispod svoj post s druge teme, jer zaista pripada ovdje.

Usporedite Srbe RSK, Muslimane USK, te Hrvate Hercegovine.

RSK:
-daleko od Srbije
-nijedan veći grad

Muslimani USK:
-daleko od Trokuta
-Bihać veći grad, puno veći od Knina

Hrvati Hercegovine:
-granica s Hrvatskom
-Mostar još veći od Bihaća

Rezultat:
Srbi RSK propali, nije im pomoglo ni svo naoružanje koje je JNA ostavila.
Muslimani USK opstali na kraju (to što sada nestaju u miru je druga tema).
Hercegovina najmirniji dio BiH tijekom rata, u mnogim općinama bez rata, u Međugorju čak turizam u sred rata, sa stranim turistima.

Nisam baš siguran da je bilo nemoguće. U Hrvatskoj su postojala dva rata devedesetih. Prvi smo mi dobili i okupirali vam trećinu države. Da je međunarodne raspoloženje bilo drugčije, možda ne bi došlo do drugog ili bi se drugi vodio malo duže od četiri dana.

Za RSK, treba dodati da ih je bilo malo.

Ali glavni razlog udaljenost od Srbije. Nije ni DNR i LNR negdje daleko od Rusije, već uz nju.

Niste nikad držali trećinu Hrvatske već 26%. Trećina teritorija je bila zahvaćena borbama.

Nisam premjeravao, to sam čuo od vaših. Malo li je.

Onog trena kad je Hrvatska međunarodno priznata bila je ćića mića. Nisu Hrvati kao Muslimani pa nesposobni napravit si državu, naša bi vojska rasla koliko god treba do trenutka dok se Krajina ne riješi pa uključila se Srbija ili ne. Onog trena kad su Srbi pristali na sarajevski mir, povlačenje JNA i dolazak Unprofora svjesno su pristali izgubiti rat jer od tog trena je bilo samo pitanje trena kad će RSK pasti.

Oni se nisu mogli odreći privilegiranog statusa, to je to. Treba gledat brojke koliko ih je bilo u policiji, školama, upravi u mjestima gdje ih nije ni živjelo puno, i u prvoj i u drugoj jugoslaviji. mislim da imam konkretne brojke u jednoj knjizi ako uspijem naći.

Zato što je sasvim drugačija konstelacija snaga:

Hrvati u HR su činili 85-88% populacije

Bošnjaci u BiH su činili 45-50% stanovništva i bili u ratu sa Srbima.

Ekvivalent rata u Hrvatskoj bi bio kada bi sad npr. Bošnjaci i RS zajedno napali Hrvate.

Nije vaša jedina slabost u procentu populacije, jer ste jednako brojni kao kršćani.

Nego i u činjenici da ste enklava, fizički opkoljena sa svih strana, i to puno većim neprijateljskim narodima.

Ekvivalent bi bio da je Hrvatska pored svega još opkoljena sa svih strana sa Turskom a da ste vi Azerbejdžan, i da Hrvatska nema izlaz na more i luke nego da je još pored svega toga i landlocked.

Takodjer, i dalje tih 15% Hrvata je uz granicu s Hrvatskom (osim Srednje Bosne), dok je Kninu Srbija jako daleko a od zapadne RS nije velike vajde bilo jer je i sama enklava praktički bila.

Hrvati su ratovali u jednom trenutku protiv svih spomenutih pa nije bilo većih pomjeranja fronta.

Ko kmeči?

Žao nam je ljudi koji su bili primorani da izbegnu i naravno da nemamo dobro mišljenje o HV - u. Da li to znači da neko merka Krajinu? Naravno da ne.

Ono što želimo od Hrvatske je da poštuje prava manjina, tj. da u svakoj opštini sa trećinom ili više stanovništva srbi bude zvaničan jezik srpski. Uglavnom se primenjuje, ali je naravno poznat i slučaj Vukovara gde neće da se ispuni to pravilo, iako srbi ispunjuju kvotu. Takođe, bilo bi i lepo da imaju bilingualne, tj i ćirilični nazivi mesta na oglasnim tablama u opštinama gde je srpski zvanični jezik.

ispunjuju Srbi kvotu malo sutra, Srbi su na popisu u Hrvatskoj više slagali nego muslimani u RSu. Srba u Vukovaru nema ni 20%.

i sad se kasni s objavom rezultata prošlog popisa, da ne iziđu rezultati koji Srbima neće biti po volji.

U Srb Hrv i dr manjine imaju dvojezičnost i sa 15%>>>

Nakon Šmitovog nametanja i djelomične rekonstrukcije Washingtonskog ugovora, raste razlika između usporedbi u naslovu teme.

Strpljenje, mjera u zahtjevima, i rad korak po korak, se nekad polagano i isplati.

Srbi nisu došli ni do washingtonskog sporazuma, njih je dotukla Neretva 93 ako već uzimamo paralele

Nema se tu šta puno filozofirati, bili smo sposobniji, organiziraniji i gladniji slobode i pobjede, đe je bilo stani pani sa Muslimanima satrali bi ih, ali su se životi i zdravlje vojnika uvijek pazili, to kod hrvatskih Srba nije bio slučaj , samo mi je i dan danas žao što nismo rješili desnu obalu Neretve (Mahalu pa sve tamo do Bulevara jer se nakon rušenja Staroga Mosta to moglo učiniti, no šta je tu je zato imamo danas više sinova i njihove djece)


Samo da napomenem nema to velike veze sa međunarodnom potporom jer su je možda čak i više uživali Srbi u Hrvatskoj nego li Hrvati u BiH

Nije točno.

Srbi u RH su bili daleko politički aktivniji, i daleko zainteresiraniji za svoju političku sudbinu od Hrvata BiH.

Pa oni su i pokrenuli cijeli taj proces lokalnih mikro separatizama unutar republika Jugoslavije.

Kad su oni, onda su svi drugi počeli.

Da nisu, nas bi možda 1991. Hrvatska natjerala da ne talasamo u BH, da se ne potiče separatizam Srba u RH.

Super video o Srbima u HR uoči rata i prije rata. Stanje, utjecaj, statistika...
Sugovornik onaj povjesničar Knežević što je jučer gostovao u Otvorenome. Sada je Radmanov ili Plenkovićev savjetnik za vanjsku politiku. Iznimno informativno, ako vas zanima tema.

Krajiški Srbi su instrumentalizirani i vođeni na daljinski iz Beograda, ništa oni samostalno odlučivali nisu.
Oni su znali samo da žele biti van Hrvatske i to je to, nisu baš bili nešto previše aktivni u tim pregovorima i previranjima.

Hrvati BiH su prihvatili svaki mirovni sporazum, Srbi iz RH nisu niti jedan.

Srbima je još 1995. ponuđeno da dobiju sve općine gdje su po popisu bili većina uz ogromnu autonomiju?

Zamisli da je nama Alija nudio sve većinski Hrvatske općine, entitet, sabor, valutu, vanjske poslove? Pa to ni danas nemamo.

A Srbi su to dobili i odbili ...