Što se zna o ovom moru danas.

Kada je bilo.

Gdje je bila crta obale.

Što je tamo bilo, što je u njemu živjelo.

Je li bilo spojeno s oceanima, je li bilo slano.

Zašto i kako je nestalo.

Koji su njegovi geološki ostaci danas. Imaju li npr. rudnici soli ikakve veze s time?

Ja ga zamišljam ko neko Aralsko jezero. Jer da je bilo duboko, imali bi danas na prostoru Mađarske područja depresije, odnosno puno niža od razine mora.

Ali ne znam jesam li u pravu.

bilo je duboko, ali je s vremneom došlo do izdizanja razine kopna zbog orogeneze

I meni je zanimljivo Panonsko more. Da je ostalo imali bi turizam i na kontinentu.

I ostase samo Balaton

O, gde baš mene
Da takvo nesto snadje
Ovo je priča
I za suze I za smeh

Poneki mornar možda
Ostane bez ladje
Ali bez mora
To je izuzetan peh

Kod mene u Vojvodini kad kopaš njivu uvek nalaziš dosta školjki.

Potop.

I kod mene u RS kada kopas nailazis na školjke. Možda bude i potop!?

To je to, probilo Đerdap i potopilo sve nizvodno.

tektonski poremećaji su ga uništili, iskrivila se ploča i sve iscurilo prema Crnom moru, danas u Crno more se slijeva 6 velikih europskih rijeka.

Ostatak je starijeg oceana, https://en.wikipedia.org/wiki/Tethys_Ocean , onog koji je nestao pod Alpama.

Bilo je slano, spojeno i sa Sredozemljem do prije 10-13 milijuna godina, po ovome;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Panonsko_more
https://en.wikipedia.org/wiki/Pannonian_Sea
Kasnije je postalo jezero, ovo što kažeš kao Aralsko more...

Imaš i ovo;
https://en.wikipedia.org/wiki/Paratethys

Školjke, morski ježevi, itd… u Kalesiji!

Dan kad je Srbija izgubila svoje Kaspijsko more, mogli su biti kao Azerbejdžan

Gornje mape su netočne, ako gore lik u Kalesiji pronalazi morske fosile.

To znači da je Panonsko more išlo još malo južnije, ili je imalo neke zaljeve prema Kalesiji.

Morski ježevi žive na obali mora, prema tome ovaj sakupljač je nabasao na obalnu granicu. Koja je tamo bila u nekom periodu.

Ovo je kod mene, deset km od Avde na nekih 380mnv, Dubnica je za nekih 200m niže. Našao sam ja masu tih fosila kao dijete, od listova, preko svih vrsta školjaka i drugih ostataka koji se raspadnu pri otkopavanju, podsjećaju na kredu.




Ugalj je fosil davnih džinovskih paprati, tu okolo Tuzle još imamo sol kao ostavštinu panonskog zaljeva i čini mi se kako Avdo ima jedan mineral soli u kolekciji. Također na par lokaliteta pojavljuju se slabi izvori nafte.

Prije par godina na google maps se pojavila satelitska snimka lokaliteta južno od Tuzle koja je mene šokirala, jer se na njoj jasno vidio dvadesetak km dug i prav višestruki nabor koji mi na zemlji doživljavamo kao strme uzbrdice i nizbrdice. Upravo u tim naborima koji se pružaju prema Kalesiji je velika količina fosilnih ostataka. Sami nabori govore da je došlo do neke kataklizme, jer su ispod njih zarobljene naslage uglja.

Da, vide se neke formacije.

MiB, kazu da kod Dubnice imaju ostatci nekih drvenih pristanista i vezova. Imaju li slike negdje?

Hhahaha, odo spavati. hahaha

Pa vidim da si poceo da pricu naduvavas, pa reko da pomognem rodji i dam vjetar u ledja. LOL

Stvar je i da se stijene miču, nije uvijek ista razina, a i nije uvijek nužno isto more.

Imaš gro morskih fosila na Himalaji, u Sahari je nekoć bio led... itd.

U Ivanić Gradu imaš likoviteg blata, puno je soli iz Panonskeg mora.

Boka Kalesijska

Živi fosil - Congeria kusceri iz doba panonskog mora.






endemska vrsta školjkaša, dinarski špiljski školjkaš Congeria kusceri jedini je poznati podzemni školjkaš na svijetu. Ova mala školjkica koja, obitavajući u izoliranim krškim podzemnim sustavima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uspješno svladava socijalno distanciranje već pet milijuna godina, preživjela je okolišne promjene koje su dovele do izumiranja svih ostalih vrsta Congeria. Iz tih je razloga prepoznata kao izvanredna vrsta te je ušla u finale izbora za mekušca 2021. godine, koji provode Istraživački institut i muzej Senckenberg i Centar za translacijsku i genomsku bioraznolikost (TBG) u Frankfurtu.

Sada je taj rijetki, endemski školjaš u utrci za "mekušca godine"! Naime, Congeria kusceri ušala je u izbor "top pet" mekušaca od čak 120 prijavljenih. Danas se Congeria nalazi na Crvenom popisu špiljske faune Hrvatske, u kategoriji kritično ugrožene vrste, a na europskoj razini štiti je Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije. Kao i mnoge druge špiljske životinje, i Congeria kusceri razvila je brojne prilagodbe za život u špiljama. Među najistaknutijima su gubitak pigmentacije i osjetila vida, promjene u životnom ciklusu i načinu razmnožavanja te povećana dugovječnost. Naime, Congeria kusceri živi 25 puta dulje od svojih najbližih nadzemnih srodnika).

Školjkaš Congeria kusceri je ostatak faune koja je živjela u tercijaru i preživjela do današnjih dana spustivši se u podzemlje. Tako je odoljela promjenama na površini zbog kojih su druge vrste roda Congeria izumrle. Cijeli rod se smatrao izumrlim, sve do 1934. godine kada su ljušture ovih školjkaša pronađene u izvoru Stinjevac kod Vrgorca u Dalmaciji. Na temelju njih je slovenski malakolog Ljudevit Kušcer pretpostavio da Congeria živi u dubinama podzemlja. Prve žive primjerke pronašao je Jože Štirn u ponoru Žira na Popovu polju u Hercegovini, a 1962. godine je slovenski malakolog Jože Bole opisao novu vrstu - Congeria kusceri.

Do danas je ovaj školjkaš, veličine oko dva centimetra, nađen na svega petnaestak podzemnih lokacija Dinarskog krša u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Znanstvenice Instituta Ruđer Bošković (IRB) bile su dio tima hrvatskih biospelologa koji je 2013. godine opisao još dvije, za znanost nove vrste, ovog školjkaša u podzemnim vodama Dinarskog krša.