Neka mu je vječna slava i hvala, počivao u miru!

Sasa Zalepugin i Davor Janjic. Pokoj im dusama.

(Nisam znao da imaju dva Sase Zalepugina. Jedan je gitarista. Mora da su u srodstvu.)

Sasa Zalepugin i Davor Janjic. Pokoj im dusama.

(Nisam znao da imaju dva Sase Zalepugina. Jedan je gitarista. Mora da su u srodstvu.)

Profulo si temu, ovo je memoriam za hrvatske bojovnike

Od pocetka mi je bilo nesto cudno sa ovom temom. Sve sam se pitao, zar nije imala vise strana... Sad vidim da ima druga istoimena.

https://hercegovina.in/da-se-ne-zaboravi-tko-je-bio-nijaz-batlak-daidza/


General-bojnik Hrvatske vojske Mate Šarlija Daidža, 31.01.1999-31.01.2024


31. siječnja 1999. godine, umro je general-bojnik Hrvatske vojske Nijaz Batlak Daidža, također poznat kao Mate Šarlija.

Obitelj mu je bila podrijetlom iz okolice Goražda u istočnoj Bosni, a on je rođen u Konavlima pored Dubrovnika 1929. godine – piše HKM.hr

Nadimak Daidža dobio je po ujaku s kojim je provodio dječačke dane. U II. svjetskom ratu bio je vojnik u vojnim formacijama NDH. Borio se kao zastavnik Ustaških jurišnika. S njima je sudjelovao u bitci na Lijevča polju, kada je uhićen. Pred njegovim očima partizani su mučili njegovog oca. Potkovali su ga i takvog ga bacili u jamu.


Mladog Nijaza Batlaka su poslali u zatočeništvo u kakanjski rudnik koji je onda bio partizanski logor na zlu glasu. Biva zatvoren do 1956. godine u vojnom zatvoru u blizini Mostara.

O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD-u se zna vrlo malo. Vjeruje se da je ratovao u Južnoj Americi i na Bliskom istoku. U Americi je krajem 1980-ih upoznao budućeg predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana. O tome je govorio:

“Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljeništvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.”

U Hrvatsku je došao nakon demokratskih promjerna koje su zahvatile zemlju te se stavio na raspolaganje hrvatskim snagama. Navodno je pod lažnim identitetom otišao je u Crnu Goru, odakle je snimao neprijateljske položaje i pregovarao s mjesnim Albancima u Baru i Ulcinju. Kada je u listopadu 1991. pokrenut opći napad na Dubrovnik istaknuo se u obrani sela Čepikuće koju je vodio, a već krajem tog mjeseca promaknut je u čin brigadira Hrvatske vojske.

U siječnju 1992. godine formirao je u Opuzenu pukovniju “Kralj Tomislav”, kasnije preustrojenu u HVO-ovu postrojbu “Ludvig Pavlović”. Franjo Tuđman promaknuo ga je u ožujku 1992. u general bojnika Hrvatske vojske, a u hrvatskoj javnosti bio je poznat kao „General Daidža“.


U svibnju 1992. namjeravao je preko Igmana deblokirati Sarajevo. Uvjeren u svoje profesionalno ratničko iskustvo i sposobnost svojih vojnika, jamčio je da će za dva dana razbiti obruč oko Sarajeva. Međutim, zapovjedništvo Armije BiH je zabranilo snagama HVO-a kojima je Batlak zapovijedao prolaz kroz Jablanicu i time spriječilo njegove namjere.

Nedugo potom doživio je prometnu nesreću u Ljubuškom. Dok se oporavljao, krajem 1992. premješten je u Zagreb, u logistiku. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, radio je u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu kao savjetnik za međunacionalne odnose. Umirovljen je 1996. godine, a nakon smrti pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

HKM.hr