Kao što sam obećao, evo malo ozbiljnije analize. U formatu je gdje predstavljam tezu (nije strawman), protiv koje onda argumentiram. U svemu probam biti objektivan, ne navijački, jer u čemu je poanta varati ljude na opskurnom općilištu. Put do uspjeha nije popločan samozavaravanjem i zabludama.

Tema je malo šira od sljedećih 4-8 godina. Mislim da je kostur reprezentacije barem do EP 2028. prilično jasan i kvalitativno određen, uz +/- 10%.

Što mi uopće daje pravo da pišem o ovome? Nisam veliki insajder, ali. Od vlastite karijere, nastupi za školsku selekciju, te karijeru u "nižerazrednom Vratniku" koju sam okončao sa 21 god. Nekoliko mojih poznanika imaju neke privatne akademije, jedan rođak je kraće vrijeme bio manager igrača u BiH. Osobno znam neke igrače koji su igrali u engleskoj premijer ligi. Osim toga, plaćen sam da budem "baba gatara" u nekoliko područja, a taj proces podrazumijeva i razumijevanje procesa i zašto A vodi do Ž, dakle načini analiziranja i razmišljanja koji su primjenjivi na svaki veći sustav. Solidan broj pročitanih knjiga o interakciji biznisa i nogometa, a osobni heroj mi je vlasnik Brentforda, lik koji je napustio područje slično mom, razvio expected goals (xG) metodologiju, i na osnovu toga poharao kladionice, i digao klub iz četvrte engleske lige u Premijer Ligu s najmanjim proračunom. Krunski dokaz da su statistike i brojke praktički sve.

UPOZORENJE: Moderirat ću ovo agresivno, neće mi biti žao brisati. Pozivam bošnjačke i srpske forumaše da otvore zasebne teme na isti kalup. Srbiju sam vrlo kratko spomenuo u analizi, bez ulaska u neku širinu i dubinu, jer bi bilo glupo totalno ignorirati nama najsličnije.

Period pokriva sljedećih 7 SP (točno koliko je iza nas otkad Hrvatska ima pravo nastupati). Imate i anketna pitanja. Naravski, znam da se nismo plasirali na EP 2000. ali s obzirom da je ono prošireno na čak 24 ekipe, mislim da bi neodlazak na bilo koje od sljedećih EP-a, predstavljalo značajan pad.

Prijašnje analize koje su bile prethodnica ovoj, preporučio bih:

https://hercegbosna.org/forum/nogomet/matematicki-model-nema-emocije-najuspjesnije-ex-yu-i-europske-repke-t10829.html

https://hercegbosna.org/forum/nogomet/zasto-je-u-bih-prestala-proizvodnja-vrhunskih-igraca-t19553.html

Teza: Hrvatska je svojim rezultatima u zadnjih skoro 30 godina debelo prebacila kvotu uspjeha koji joj po objektivnim pokazateljima pripada. Slijedi reverzija prema prosjeku, koju će ubrzati pad populacije, te jačanje zemalja u Africi i Aziji. Europske nacije koje imaju isti demografski problem će se popuniti iz svojih kolonija. Hrvatskoj slijedi sudbina Mađarske, Urugvaja i ostalih zemalja koje su u jednom periodu imale natprosječan uspjeh, ali su se također s vremenom srozale i vratile u prosječnost.

Odgovor: Hrvatskoj predviđam kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima, sa kvalifikacijom na 100% Eura i 75% SP. Kup sustav oba natjecanja jamči neizvjesnost i natprosječnu mogućnost plasmana u barem četvrtfinala tih natjecanja.

Raspad bivših nogometnih velikana nije relevantan pokazatelj

Gro uspjeha nacija koje se Hrvatskoj spominju kao putokaz se odnose na SP u 1930im i 1950im, dakle doba koje se može slobodno okvalificirati kao amaterskim ili u najbolju ruku poluprofesionalnim. Moderni nogomet kao sport i kao biznis je praktički posve drugi sport. Moderno doba nogometa koincidira sa jakom komercijalizacijom (možda SP 1990. kao nulta točka), slučajem “Bosman” i neograničenim brojem EU igrača unutar klubova Liga Petice (ex UK). Nema presedana za totalni raspad uspješnih nacionalnih reprezentacija tijekom ovog modernog doba.

Hrvatska nije populacijski mala zemlja u kontekstu kvota za EP i SP

Hrvatska je po populaciji na 27 mjestu u Europi. Na EP idu 24 ekipe, a na SP 16 ekipa iz Europe (više ako domaćin bude nekoliko europskih zemalja). S obzirom da je Hrvatska najveći dio svoje povijesti po FIFA rankingu provela u top 15 europskih ekipa, to jamči skoro 100% kvalifikaciju na EP i nešto manju za SP.

Zemlje koje najviše populacijski rastu neće automatski imati prolaz u svjetski top 10 ili čak top 20

Jedna od dobro potkrijepljenih ključnih teza poznate knjige “Soccernomics” je ta da je relativno lagano prebaciti se iz nogometne “sirotinje” uz srednju klasu uz manju dozu modernizacije i transfera tzv. know-how. No, tu je i kraj priče, i nevidljivi plafon koji sprječava iskorak u nešto više od toga. Endemska korupcija će, barem u Africi, ostati sveprisutna. Ispod radara je na ovom SP 2022. prošla priča da je praktički dokazano da su igrači u nekoliko afričkih ekipa platili selektoru za svoj odlazak na SP.

Populacijski i kvalitativni rast ostalih zemalja će se amortizirati kroz povećanje broja sudionika

EP je već na 24 ekipe (a Hrvatska je 27 najveća zemlja u EU), a SP na 48, gdje je kvota za Europu povećana sa 13 na 16. Nije nemoguće unutar ovog perioda na koji se odnosi prognoza vidjeti i EP sa 32 ekipe i SP sa 64. Sve to znači kontinuitet samih plasmana, a kada si već tu, nadahnutost, ždrijeb, sreća, tempiranje forme te mogu lansirati daleko.

Brojke o broju djece koje igraju nogomet ili registriranih igrača u drugim zemljama nisu konzistentne s onima u Hrvatskoj, poredimo kruške i jabuke

Plaše nas s brojkama tipa "U zemlji X, 5 milijuna djece igra nogomet". U mnogim razvijenim zemljama, nogomet je dopunska aktivnost, gdje djeca relativno besciljno trčkaraju. Ovo se doživljava kao jedna od ekstrakurikularih aktivnosti, koje su važne za opći životopis i da se djetetu da nekakva “širina”. U Hrvatskoj pak, odluka da se dijete učlani u nogometne akademije je malo ozbiljniji projekt, koji se ne percipira kao obična “dodatna aktivnost”, nego u koji se ulazi ciljano sa željom da se dijete, ako ima potencijala, tome ozbiljno posveti.

Hrvatska je fokusirana na ekipne, a ne individualne sportove, a unutar njih debelu prevagu odnosi nogomet

Mnoge zemlje koje su ili slične Hrvatskoj, ili pak imaju jaku nogometnu reprezentaciju imaju jaku tradiciju u individualnim, olimpijskim sportovima, što zasigurno odnosi barem dio financiranja i dio potencijalnih talenata koji bi inače završili u nogometu. To anulira barem dio populacijske prednosti, a to je pogotovo izraženo kad je riječ o nekim zemljama iz istočne Europe.

Francuska je, za sada, jedini uspješan primjer teze da će ostale EU zemlje povećati razliku nad Hrvatskom kroz ogromnu imigraciju i pretvaranje nacionalne reprezentacije u klub

Iako se možemo složiti s tezom da imigracija može podignuti bivše liliputance u respektabilne ekipe (transformacija Švicarske), isto tako vidimo izvjesno nazadovanje Njemačke i uglavnom stagnaciju Engleske i Nizozemske. Sve što se dobije u kvaliteti se možda izgubi u koheziji, onih možda presudnih 1-2% koje donosi sklad, pa možda i fanatizam u ekipi kada se osjeća snažna “plemenska”, a ne transakcijska veza sa zemljom i narodom. Cijela stvar i dalje je u fazi eksperimenta, s nejasnim rezultatima.

EP i SP nisu ligaško natjecanje od 38 kola koje osvajaju najbolje ekipe

Osvojiti EP ili SP nije ista stvar kao osvojiti Premier Ligu, pa da apsolutno mora pobijediti najkvalitetnija reprezentacija s najvećim brojem dobrih igrača. I SP i EP su hibridno natjecanje koje je najbolje usporediti npr sa šansom da jedan od premijerligaša osvoji FA Cup. Dakle, krug od nekih 20 ekipa, koji je realno ipak samo 10ak u kup natjecanju. No, bilo koja od 20ak ekipa može, uz dozu sreće, dobro tempiranu formu, dobru atmosferu u ekipi pobijediti u 1 ili 2 eliminacijske utakmice i dogurati do četvrtfinala ili polufinala. Hrvatska će uvijek biti u igri, nije bila ponižena ni sa najgorim generacijama na SP 2002 i EP 2004.

Hrvatska bilježi dobru konverziju igrača koji su generirali ove uspjehe na SP u sadašnje i buduće trenere i pomoćnike

Oni prenose važan turnirski “know-how” u ekipu i strukture HNS-a. Za vjerovati je da postoje razni trikovi i male stvari koje nisu dostupne ostalim zemljama koje nisu same prošle kroz isti proces

Hrvatska je članica EU, što omogućuje neograničen broj igrača u ligama petice (izuzev UK)

Ovo stvara dvostruki pozitivni efekt. Prvo, stvara snažan financijski motiv za proizvodnju igrača u Hrvatskoj. Gdje postoji financijski motiv, to diktira i ponašanje (spomenuti klubovi, kao i roditelji). Drugo, ovo stvara veliki fond hrvatskih igrača u ligama petice, što pojačava profesionalnost, transfer znanja i širinu na raznim pozicijama.

Jačanje HNL-a

Kada smo pravili analizu o faktorima koji najviše objašnjavaju uspjeh Hrvatske između 1996. i 2014. ispalo je da je najvažniji faktor ranking same lige. Štoviše, bodovni skok HNL-a je prethodio uspjehu na SP 2018.

Zašto je ovo važno? Uz već spomenutu proizvodnju igrača, snaga domaće lige znači da će najtalentiraniji igrači ostati zajedno u istim ekipama barem sezonu ili dvije duže nego što bi to bio slučaj. Igranje zajedno velikog broja reprezentativaca u klubu bi trebalo značiti i puno bolju uigranost nacionalne selekcije.

Dalje, jaka liga jamči i igranje u LP ili barem EL, protiv najboljih ekipa. To nacionalnoj selekciji širi krug potencijalnih reprezentativaca na barem još pola tuceta najboljih igrača u HNL-u, koji tijekom sezone imaju i do desetak utakmica protiv jakih ekipa u Europi. Ovo umanjuje svojevrsni kvalitativni šok kada se igrače pozove u nacionalnu ekipu. Ovaj fenomen je novijeg doba, i na primjeru SP 2022 bere plodove kroz Livakovića, Oršića, Livaju, Petkovića.

Uspjeh ove Hrvatske je velikim dijelom izgrađen na uspjehu Dinamove nogometne škole. Postoje naznake da se i Hajduk vraća u velikom stilu, te da bi novi nogometni stadioni mogli vratiti i stare tvornice talenata u pogon (npr Osijek), čime bi se ozbiljno proširio fond igrača dostupnih reprezentaciji.

Zemlje s jakom nogometnom tradicijom stvaraju specifične vrste igrača, ne robote serijske proizvodnje

Ne postoji generički priručnik koji stvara generičkog igrača za neku homogenu selekciju svijeta. Ako ovo uzmemo kao aksiom, možemo odbaciti mogućnost da će neke nove zemlje jednostavno napraviti lagani copy-paste onoga što Hrvatska ima. Da je to tako izvedivo, vrlo vjerojatno bi Kina, Japan i Koreja već danas bile velesile. Vrsta igrača koji se proizvede je funkcija velikog broja varijabla, koji se ne mogu prenijeti tek tako u novo podneblje. S obzirom da je ono što se smatra “hrvatskim tipom igrača” za sada natprosječno i kvalitetno, a da se ne može kopirati, to možemo smatrati jednom vrstom “zaštićenog proizvoda”.

Nogometne škole Dinama i Hajduka

Vjerojatno i najvažniji faktor od svih. Stalno među top 10 u Europi u zadnjih 20ak godina. Reputacija za kvalitetu je već tu, što znači i ogroman broj kupaca/klubova za talente koji generira škola. Ovo nije mala stvar, jer ako jak europski klub bira između dvojice sličnih igrača, moguće je da će odabrati onoga koji je potekao iz jače akademije (isto kao što ćeš ti kupiti proizvod od brenda u koji više vjeruješ). Ovo može značiti razliku između blistave karijere i talenta koji se izgubi negdje na putu.

Zaštićena “poslovna tajna”

Ako kontroliramo za genetiku, podneblje, “nabrijanost”, Hrvatska ipak debelo prebacuje slične susjede. Logičan zaključak bi bio da Dinamo i Hajduk imaju neku poslovnu tajnu, neki zaštićeni proces kojeg nije lagano iskopirati, a koji proizvodi vrijedne igrače. Moguće da su unutar tih akademija iskorijenili korupciju, pa da najbolji doista isplivaju, neovisno o tome koliko roditelji mogu platiti. Imamo u uvodu temu o tome zašto se više u BiH ne proizvode igrači.

UEFA U-21

Nakon dugog perioda izostanaka, tri plasmana zaredom (2019., 2021. i 2023.), uz najbolji plasman (četvrtfinale) u 2021.

Respekt FIFA/UEFA/sudaca

Iako ovo zvuči malo deplasirano u kontekstu prvenstva sa možda najviše prijepora oko suđenja, mislim da se možemo složiti da Hrvatska vjerojatno više ne može biti pokradena kao npr na EP 1996. ili SP 2014. U najmanju ruku, neće biti pokradena kada igra protiv gorih ili ekipa sličnog renomea.

“Four minute mile”

Do 1954. se vjerovalo da je nemoguće da ljudsko biće može istrčati milju ispod četiri minute. To je jednostavno bilo prihvaćeno kao biološki limit. To je nešto što se neprekidno ganjalo kao postignuće sve od 1886. No, nakon što je Roger Bannister probio tu granicu u svibnju 1954. jedan drugi lik ju je probio nakon samo 46 dana. Godinu dana kasnije, trojica atletičara su probili tu granicu u istoj utrci.

Poanta priče je da je Hrvatska probila tu mentalnu blokadu već tri puta, i da se sve više prolazak grupe na SP postavlja kao minimalna ljestvica, s očekivanjima, ako se poklopi ždrijeb, da se dogura do četvrtfinala, i dalje.

Homogenost ekipe, te okupljanje oko neke nacionalnog ili narodnog mita mlade nacije nastale u ratu, a kojoj uspjesi puno znače

Opet, ovo se ne može mjeriti, ali sigurno može predstavljati tih nekad presudnih 1-2% dodatnog zalaganja i izvlačenja zadnjih atoma energije

Yin i Yang

Ovo podneblje ostaje trusno, a nogomet ostaje instrument soft-powera i dokazivanja susjedima. U prijevodu, to bi značilo da će nogomet, ako bude potrebno, postajati i strateški državni projekt, kako se ne bi previše zaostajalo za susjedima (nešto kao natjecanje u naoružavanju, BDP-u i sl)

Wildcard - Srbija

Nije tema o Srbiji, slobodni ste otvoriti zasebnu temu koristeći isti predložak. Ovo navodim samo kao opservaciju da recimo 80% faktora koje sam naveo za Hrvatsku, isto vrijede za Srbiju (pogotovo najvažniji faktor elitnih nogometnih akademija, koje su top 10 u Europi). To znači da su šanse da Srbija i Hrvatska konvergiraju u sljedećih 28 godina, samo ne znamo je li to uzdizanje Srbije, pad Hrvatske, ili neka kombinacija oba faktora.

Prognozirati do 2050. je teško a negdje sljedećih 10-15 godina zadržavamo trenutnu razinu.

..sve ovisi oce li kova moc ponijet teret lidera na drugim mistima smo popunjeni mladim kvalitetnim potencijalom…grbic jura Sosa stopera krcato napadački potencijal za cetri godine će sigurno bit jači nego sad :simic Ljubičić beljo da ne nabrajam par juniora koji bi mogli dignut za cetri godine samo da jedan dostigne nivo bice ok..krilni su nam tanki za sada osim biuka i Brekala ne pada mi nitko na pamet..

..nesto slicno ko u rukometu dok Duvnjak moze vuc bice nesto posli njega bize pomozi..

Predviđanja su teška, pogotovo kada se tiču ​​budućnosti.

Pa nema Kovačić 20 godina da bi prestavljao nekakvu budućnost Repke, taj će ostat vječni talenat i na kraju ispuhat.,
Daleko je se više od njega očekivalo!

Kovačić igra u Chelsea ne znam šta si ti očekivao, ovo SP je odigrao solidno.

Meni je Kova odradio turnir vrhunski. Kad Modrić ode tek će tad bit top.

Ja osobito nikad nisam ništa očekivao od njega, nego drugi.
Da bi postao Modrićev nasljednik, onda 'solidno' nije dovoljno.
Za mene je Brozović daleko konstantniji igrač.

Slažem se

Iznad svih očekivanja

..ima 28 ja očekujem jos veci njegov napredak znaci šest godina vrhunskog nogometa..a iza toga će se valjda neko profilirati mozda Sučić il ko UN-a ko..punoljetno šest godina..

..govorim o lideru ne osporavam Kovačića ko igraca samo budale ga mogu osporavat..

Glavni psihički teret mu je valjda ta usporedba sa Modrićem, i očekivanja da ga zamjeni, ali daleko je od toga, uprkos njegovoj neupitnoj kvaliteti.

..budemo vidili kd ne bude luke najbolje partije je ima kad nije igra luka.:

Dodao bih samo još dva detalja koja su spomenuta, ali da ih dodatno razradim.

Tradicija

Apsolutno najbitnija stvar je sad već tradicija velikih rezultata koja spaja različite generacije i ostavlja u amanet idućim generacijama kao ljestvicu koju trebaju dostići. Tu je Hrvatska toliko superiorna da je za 30 godina postigla daleko više nego Jugoslavija za 60 i danas se priča o četvrtfinalu Jugoslavije 1990. kao super rezultatu, potencijalu, a naši su sad nezadovoljni s broncom, to nas više ne zanima. U ta najgora vremena od 2002. do 2006. godine ipak je postojala jedna spona generacija od originalnih Vatrenih do ovih Luke Modrića, kroz likove braće Kovač, Šimića i Tudora koji su ili bili integralni dio Vatrenih 1998. godine ili važni igrači odmah nakon 1998., a u istoj ekipi sa svim ostalim legendama. Danas je taj prijelaz generacija puno lakši jer imamo Modrića i Perišića koji su sad i mlade dovukli do velikog rezultata pa znaju što je to svjetsko prvenstvo i uspjeh na njemu, ali i gorčina poraza u velikoj utakmici. Posebice se taj značaj odnosi za predvodnike nove generacije Sučića i Gvardiola. Time je mentalitet naše reprezentacije kao velike ekipe ostao za idućih 15 godina. To je recimo nedostajalo Modriću i ekipi praktički 10 godina, jedan rezultat koji bi ih trajno digao među velike jer nije bilo direktne spone s 1998. godinom, zato je ključno prolaziti u kontinuitetu skupine i igrati knockout fazu, od tog se postaje veliki igrač i ekipa.

Baza

Ako gledamo na bazu, ona je sad već drastično manja nego nekad, za sve naše igrače do 25 godina i ostat će na sličnoj razini barem 20tak godina. Ono što ipak tu bazu brani je činjenica da naši ljudi odlaze u nama bliske i nogometne zemlje gdje ne gube identitet i gdje se može postati vrhunski nogometaš, a to su zemlje DACHa. Teško da ćemo opet imati reprezentativca iz Australije (priča se okrenula, sad rođeni Zagrepčanin postaje reprezentativac Australije samo na račun državljanstva njegovog oca), ali će ubuduće više nego ikad dolaziti igrači iz Njemačke i Austrije, posebice za 10-15 godina. Gabrijela Vidovića kao top prospekta i dalje vrbuju Nijemci, rade pritisak kroz Bayern, ali zasad uzalud. Stanišić je htio za Hrvatsku bez obzira na njemačke pozive, istim putem ide Matanović, braća Pesch, Šuver, svi su zasad birali Hrvatsku kao reprezentaciju pored Njemačke. Tu je i naravno Sučić kao top pojačanje iz Austrije. Dakle imamo i imat ćemo veliku nadogradnju iz dijaspore, nakon manjeg zastoja u vrijeme Rakitića stiže cijela plejada dijasporaca, broja im se ne zna. Privlači ih to što su u pravilu odgojeni kao domoljubi, ali privlači ih i veličina i snaga Hrvatske, skoro pa i da nema razlike u prestižu igrati za Hrvatsku u usporedbi s Njemačkom, a usporedbe s Austrijom i Švicarskom su bespredmetne. HNS je tu jako podigao aktivnost, prate se svi mladi igrači hrvatskih korijena i rano ih se uključuje u reprezentacije ako imaju potencijala.

U neku ruku je teško staviti ruku u vatru da ćemo ponoviti rezultate zadnja 2 prvenstva jer tu ima toliko faktora, i jedan Brazil je samo jednom na zadnjih 5 prvenstava stigao do polufinala, ali sam gotovo siguran da ćemo nadolazeću generaciju gledati kao možda i najjaču ikad i da će ona igrati napadački nogomet na puno većoj razini nego ove dosadašnje generacije.

Prva i očita prednost je što imamo ball playing stopere koji smanjuju pritisak na veznjake i omogućuju i prosječnijim veznjacima da izgledaju dobro, druga dobra stvar je da nam nadolazi generacija veznih igrača koji su više gol igrači i asistenti, ne postaje se prvak s veznim redom koji na prvenstvu u 7 utakmica nema nijedan gol ili asistenciju. Bez obzira koliko naš trojac bio dobar u jednom segmentu igre, fali itekako konkretnosti i kreiranja prilika. U novoj reprezentaciji od takva 3 igrača ne bih više od 2 nikad u igri.

Postoji određen deficit u produkciji krilnih igrača, budućnost donosi okretanje taktičkim varijantama s trojicom u zadnjem redu i wingbackovima, to nije toliki problem jer u klubovima svi to igraju, ta taktika smeta samo Modriću, a pogotovo nam ide u korist zbog nove generacije napadača.

Možda blagi pad zbog odlaska Modrića ali i ovi mladi momci su pokazali da se lavovski bore. I dalje ćemo biti svjetlosnim godinama ispred čitave istočne i srednje Europe.

..zaboravio sinrec genetske gene kamene dok je dalmacije bice igraca..

Nisam baš tako siguran, nama Modrić sad više znači psihološki nego igrački, nije on odigrao neko veliko prvenstvo, dapače ovo mu je najgore ikad. Međutim to njegovo liderstvo, ta ugledanost u njega, to je ono što ga čini najvažnijim, nadam se samo da neki mlađi to upijaju, a da ga uglavnom svi imaju za uzora to nije sporno.

..ma to i govorim kad spominjem lider..tonse ne postiže trenigom ni golovima..

Luku treba probati zadržati u stožeru ko Vidu, Čarlija i i Mandžu.

Luka svojom prisutnošću diže ostatak ekipe 30%.

Osim toga, i sad kad je odigrao lošije je opet treći najbolji igrač, a L' Equipe ga je stavio u team prvenstva.

Možda sam ja nerealana jer sam njegov preveliki fan, jer mi je predobro to što je istovremeno igračina i gospodin čovjek. I Penaldo i Ciganesi i većina tih vrhunskih su toliko prepotentni i pokvareni da mi je zlo od njih.

No misli mda je Luka nezamjenjiv. Ni Relu neće biti isto bez njega, kamoli Hrvatskoj

..nisu tebe al jesu njihovim repkama..i argentici se pitaju szo nakon messia .:

Pa to i mislim on je glavni motor repke koji je sa ogromnim iskustvom vukao sve mlade naprijed.

Molimo svevišnjeg da mu se da ostati uz repku na bilo koji način, neka izmisle neku poziciju za njega u stručnom stožeru

Nezamjenjiv u nekom smislu da, šok jedno godinu dvije svakako.

Ali ja bih radije Šukera ako me razumiješ.

Modrić je jedan od rijetkih velikih igrača i vođa neke uspješne reprezentacije, a da nije redoviti strijelac. Ne znam s kim bih mu važnost uopće usporedio, možda Lothar Matthäus ili Zidane, svi ostali veliki lideri su bili čisti gol igrači.

zanimljivo , i Lothar i Zidane su također bili fini ljudi. Zidane je jednom pukno kad mu je Cigaraci spomenuo mater, inače jako korektan čovjek i igrač.

Analiza u uvodnom postu je maksimalno nategnuta na jednu stranu, kao da je autor krenuo od potrebnog zaključka kako će Hrvatska biti uspješna i u sljedećih 30 godina, pa je onda brainstormao sve moguće faktore koji bi mogli ići u prilog tome.

Nigdje ni riječi o rizicima. Recimo nigdje nije spomenut Mamićev Dinamo kao važan faktor u stvaranju ovakve reprezentacije? Ovih dana rat u Dinamu, s jedne strane Mamić, s druge strane nominalno Barišić i Antolić, ali mora biti netko puno jači, neki kažu Pripuz. Kad ta ekipa preuzme, koliko će trebati da Dinamo padne na razinu Hajduka (i Zvezde i Partizana)?

Što s Hajdukom, uvijek velike riječi i najave, ali nisu napravili ozbiljnog igrača za reprezentaciju još od Darija Srne pred 20 godina. Da je napad kvalitetno popunjen, Livaja bi imao ulogu kao Petar Krpan kod Ćire.

Što ako dođe do negativne situacije u HNS-u i reprezentaciji, nešto kao u Srbiji gdje igrači koji nisu puno lošiji od naših koriste reprezentaciju za bijeg od žena i režima u klubovima, te izliku za turneju po cajkama i splavovima?