Pavlovi protivnici su bili kršćani židovskog podrijetla koji su zahtijevali i propagirali potrebu obrezanja i pogana za ispravan odnos s Bogom.
Obično ih se imenuje judaizantima jer su zastupali stajalište da i pogani moraju proći kroz židovstvo kako bi postali i ponašali se kao kršćani.
Pod njihovim utjecajem i kršćani iz poganstva koje je Pavao priveo vjeri u Krista počeli su diskreditirati Pavla i njegov su autoritet pokušali zamijeniti autoritetom jeruzalemskih apostola. Za razliku od Pavla, oni su židovski način prakticiranja vjere nametali svim kršćanima.
Pretpostavlja se da su Pavlovi protivnici judeokršćani, predbacivali Pavlu židovsko podrijetlo koje je zanemarivao i osobno nepoznavanje Isusa iz Nazareta.
Judeokršćani se tuže starješinama u Jeruzalemu, napetost između Pavla i Jeruzalema s vremenom napreduje.

Slusaj nitko ne negira konfuziju prvih krscana oko mnogih pitanja isto tako nitko ne negira ni Pavlovu autoritativnost po mnogim pitanjima gdje se izborio za svoj stav ali opet kazem taj stav je morao dokazati apostolima.
Stovise Pavlu se i sam ukazao uskrsli tako da iako nije bio apostol u prvotnom smislu sam je sebe smatrao apostolom.
Moje je misljenje da bi krscanstvo islo istim slijedom razvoja i sa Pavlom i bez Pavla jer apostoli od pocetka krecu medju pogane. Mozda ne istim intenzitetom kao Pavao ali bi slijed bio isti. Pitanja bi dosla i sa njim i bez njega

Opet kazem apostoli imaju nedoumice naravno jer im nije potpuno jasna slika jos uvjek medjutim nakon Petrovog vidjenja apostoli preuzimaju njegov stav. A to sve i potvrdjuje da vecina krece medju pogane i navjestaju poganima pri tome prednjaci Petar.
Uporno predstavljati apostole kukavicama je smijesno

Nije to konfuzija nego normalna podjela koja je nastala uslijed činjenice da se isprava židovskoj sekti priključio veliki broj Grka.
Kao i logičan strah Židova da će izgubiti primat i da će prevladati poganski običaji.

Nisam niti znao da su odnosi Židova i Grka prije rušenja Hrama bili toliko loši, tu se može govoriti o otvorenoj mržnji.
U Aleksandriji je bio pravi pogrom, tamo su Grci spalili sve sinagoge, Antiohija je na sreću prošla bez sukoba, zato su Židovi potjerani iz Jeruzalema vjerojatno i izabrali upravo nju.

Ja misilim da bi doživjelo sudbinu judeokršćanstva, posljednje judeokršćanske zajednice su nestalo u 4. st.
Kršćanstvo je Grcima i ostalim narodima Carstva postalo prihvatljivo upravo zbog činjenice da se već u 2. st. nikako ne povezuje sa židovstvom, nasuprot tome radi se o izrazito neprijateljskim i suprostavljenim religijama u to vrijeme.

Sam Marko prikazuje Petra kao kako ti kažeš kukavicu, odnosno osobu koja ne može podnijeti pritisak i puca pod utjecajem većine i okoline.
Iz istog razloga i niječe Isusa.

U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, 2 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« 4 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.« 7 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
9 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. 10 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. 12 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13 I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!« 14 Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«. 15 A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« 16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
17 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, 18 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže. 20 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.« 21 Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?« 22 Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.« 23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti.
Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. 24 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26 Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« 27 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 28 te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 29 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!«
30 Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 31 i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’ 33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!«
34 Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35 nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37 Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
39 »Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40 Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – 41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.«
42 »On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!«
43 »Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
44 Krštenje prvih pogana Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46 Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.
Tada Petar reče: 47 »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« 48 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Glavno pitanje sabora u Jeruzalemu nije bilo krštenje pogana nego obrezivanje.
Pavao je odbacivanjem obrezivanja napravio ključni korak, nešto kasnije car Tiberije zakonom zabranjuje obrezivanje nežidova u Carstvu pa ti gledaj koliki bi potencijal kršćanstvo imalo za širenje.

Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3 »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4 Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5 »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7 Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ 8 Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9 A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«
11 »I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13 On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14 on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«
15 »I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16 Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«
18 Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

Ja ti govorim sta je Petru objavljeno i sta je Petar jasno na saboru iznio, a iznio je upravo ovo sta sam stavio da se DS izlio i na pogane. Ako se izlio znaci da im nije potrebno obrezivanje fizicko vec obrezivanje srca.

A iz clanka iznad se jasno vidi da se govori o brezanicima i neobrezanicima. Petar nije tu nikakav problem vec je problem napravio Barnaba.

To sto si ti sebi zacrtao nesto drugo dokazati je opet druga stvar. To rascisti sam sa sobom.

Pavao u pocetku obilazi samo zidove i njihove sinagoge. Dakle Petar puno prije navjesta poganima nego Pavao. Pavao tek u Korintu napusta propovijed Zidovima i sve se vise bazira se pogane.

Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. 6 Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: »Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima.« 7 I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. 8 A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se.

Iznio je da ne treba nametati kršćanima iako se on sam i dalje nastavio pridržavati Mojsijeva zakonika.
Ništa ti ja ne dokazujem, samo kažem da je kasnije rimskim zakonom zabranjeno obrezivanje nežidova, ode glava za to, toliko o potencijalu za širenje kršćanstva.
To bi opet potencijal širenja suzilo samo na Židove i temu vraćam na povijest.

Je li sam Petar misionario među poganima?
Jedno je misionariti i utemeljiti zajednice koje isključivo čine neobrezani a drugo je prihvatiti u svoje redove neobrezane koji žive kraj Židova i koji su u zajednici izrazita manjina.
Normalno da se Pavao prebacio na pogane kad među Židovima nije imao uspjeh, jednostavno uočio da više uspjeha ima među Grcima nego Židovima koji su izrazito zatvoreni.

Za apostole je bilo bitno da se pridrzavaju Mojsijeva Zakona cisto iz prakticnog razloga navjescivanja. Toga zakona se pridrzavao i Pavao sto vidimo iz drugog sastanka u Jeruzalemu i to cisto da se ne stvara panika kao sto opet vidimo iz istog.
Apostolima je medjutim bilo jasno da ce na njihova mjesta jednom doci i bivsi pogani i da obrezivanje nece ímati smisla.

To naravno ne znaci da se prva sekta judeokrscana nije dugo borila protiv istinske vjere apostola jer nisu shvatili bit

Prije iz razloga jer su bili praktični Židovi i nisu se htjeli odreći svojih židovskih običaja kojih se pridržavao i sam Isus.

Jedina zabrana obrezivanja nežidova za koju znam je Hadrijanova. Prijelaz na židovstvo do Hadrijana je bio nesmetan, Cezar i August su ga dozvolili. To je bio jedan od razloga za Židovski ustanak.

Raspre u Antiohiji

#15Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." (2) Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. (3) Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. (4) Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. (5) Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."

Petrova besjeda

(6) Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. (7) Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. (8) I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. (9) Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. (10) Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? (11) Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." (12) Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. (13) Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo! (14) Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. (15) S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: (16)Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati (17)da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to (18) obznanjuje odvijeka. (19) Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, (20) nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. (21) Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju."

Apostolsko pismo

(22) Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. (23) Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" (24) "Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, (25) zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, (26) ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. (27) Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. (28) Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: (29) uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"

Izaslanici u Antiohiji

(30) Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. (31) Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. (32) Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. (33) Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. (34) # (35) A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.

p.s ;) Jel ti palo na pamet da je Pavlu bilo lakše propovjedati Grcima nego Petru zbog poznavanja jezika? Pavao je stekao ondašnje helenističko obrazovanje, govorio je; hebrejski, aramejski i grčki. Dok je Petar bio ribar i pitanje jel znao grčki.

Čemu tolika fama oko obrezivanja. Ako širenju islama ne smeta obrezivanje, ne bi smetalo ni širenju kršćanstva da se kojim slučajem prihvatilo... Mislim da odluka nije imala veze zbog lakšeg širenja kršćanstva.

U kršćanstvu je bit kakvo ti je srdce, t.j. savjest, a ne je li jedeš čistim rukama (Isus je to sam napomenuo...) ili se obrezuješ, ter da li jedeš svinjetinu...

To prijelaz na zidovstvo je isto bilo upitno u to doba. Mogao si prijeci na zidovsku vjeru i obdrzavati zakon ali nikad nisi bio prihvacen kao zidov. Pitanje je jesi li smio i u sinagogu. To je pitanje i recimo samarijanaca i zidova iako su se molili istom Bogu nisu se mjesali. To nam recimo donosi i Biblija o Korneliju. Jasno se vidi da je Kornelije obdrzavao Mojsijev zakon i da su Zidovi svjedocili za njega medjutim Petar ga svejedno drzi strancem i govori da inace nebi usao u njegovu kucu.

Zidovi su takodjer bili opsjednuti obiteljskim stablima. Nisi mogao biti u hramskoj sluzbi ni postati rabin ako nisi mogao dokazati cini mi se 5 generacija da su ti svi Zidovi
Zato cak dvojica evandjelista donose Isusovo rodoslovno stablo.

Sve 5. No nešto drugo je u pitanju. Ako je riječ o Hadrijanovom zakonu njega nikako ne možemo povezivati s Sv. Petrom, Sv. Pavlom, Antiohijom, saborom u Jeruzalemu itd., jer je taj zakon donesen dosta kasnije, 133. ili 134. nisam sigurna, no prije 133. sigurno nije. Nemam sad vremena provjeravati ako netko zna točnu godinu nek napiše. Naglašavam ako je riječ o tome zakonu, možda postoji još neki za koji ne znam.

ali se nisu ni morali odreći.

poanta nikada nije bila u zabranjivanju toga Židovima ni kršćanima koji su došli iz Židovstva.

poanta je bila da kršćani došli iz poganstva ne moraju postati Židovi da bi bili kršćani

Tema nije samo sabor, Petar ili Pavao nego povijest kršćanstva općenito.
To je krstjanin tvrdio da odluka o obrezivanju ne bi utjecala na širenje kršćanstva, da bi se i dalje širilo samo sporije.

Poenta je da je to bila ključna odluka.
Zato i govorim o mržnji između Židova i Grka u to vrijeme.
Poenta je da bez te odluke kršćanstvo ne bi bilo konkurentno ostalim religijama u Carstvu.

Dahlheim iznosi još jednu zanimljivu tvrdnju da kršćanstvo nije imalo šanse kod semita zbog samog pojma božanskog utjelovljenja dok je za Grke i Rimljane to bilo normalno, nešto u slično onomu u što su i sami vjerovali.

Pricas gluposti i ti i Dahlheim. Biblija jasno govori da je Rijec Bozja itekako zazivjela vec i kod samih Zidova i da se osnivaju zajednice vec na samom pocetku. Stovise u pocetku apostoli samo i propovijedaju po sinagogama i imaju velikog uspjeha
Druga stvar vec sam Krist je stvorio veliku zajednicu, medjutim od pocetka je jasno bilo da Krist nije dosao samo Zidovima i apostolima je trebalo istina vremena da to shvate i ne samo vremena vec i intervencija (Petrovo vidjenje, pa i Pavlovo obracenje).
Medjutim to sto su oni bili zbunjeni ne znaci da im nije receno odmah na pocetku: Idite i ucinite SVE narode mojim ucenicima

Druga stvar nije tajna da se jedna grupa dugo opirala svemu tome. Zvali su se Judeokrscani i kasnije su osudjeni kao heretici. S vremenom su nestali.
Danas su im pandem vjerovatno takozvani mesijanski zidovi. Logicno je da se nije lako odreci titule izabranog naroda i da je sad ona odjednom svima dostupna vjerom, a ne rodjenjem.

ti u nekoliko navrata pogršeno navodiš dihotomiju između Pavla i jerzalemskih aposotla.

Naprotiv, upravo je Petar bio taj koji je dao za pravo Pavlu.

mržnja Židova i Grka je bila značajna, kršćanstvo je nastupilo kao objedinjujući faktor.

S druge strane, islam je zadržao obrezanje, pa mu to nije bio problem kod širenja.