To je kao da tvrdiš da je protestantizam zaživio kod Hrvata, prihvatio je i mali dio Hrvata protestantizam u početku ali to je samo manjina.
Isti slučaj je bio i kod Židova.
I ti Židovi koji su prihvatili kršćanstvo su većinom bili helenizirani pagani za ortodoksne Židove.

Ili imaš neki primjer da su semiti vjerovali u utjelovljenje božanstva u liku čovjeka kao što su to imali Grci i Rimljani?

ti u nekoliko navrata pogršeno navodiš dihotomiju između Pavla i jerzalemskih aposotla.

Naprotiv, upravo je Petar bio taj koji je dao za pravo Pavlu.

mržnja Židova i Grka je bila značajna, kršćanstvo je nastupilo kao objedinjujući faktor.

S druge strane, islam je zadržao obrezanje, pa mu to nije bio problem kod širenja.[/quote]

Čudo jedno da je približilo već helenizirane Židove s Grcima.
Obrezivanje je običaj nekih semitskih naroda i prije islama.
Ti to ozbiljno porediš širenje kršćanstva i islama?
U islamu si imao opciju obrezivanja glave ili glavića, valjda je izbor logičan.

Povijest kršćanstva je preširok pojam. Ti si na tu krstjaninovu tvrdnju uz Petra i Pavla ubacio i zakno o zabrani obrezivanja nežidova. Petar i Pavao prvo stoljeće, zakon drugo stoljeće. Makar probaj kronološki posložiti stvari. U vrijeme Petra i Pavla donositelj tog zakona nije bio ni rođen, i taj zakon se odnosio na širenje židovstva, nije badava jedan od razloga za dizanje židovskog ustanka. Nije Hadrijan taj zakon donio da bi pogodovao kršćanima kako ti impliciraš. Nadalje, uz sve konflikte koji su postojali Pavao je uvijek održavao odnose s Jeruzalemskom Crkvom, slao im je pomoć(kolekte). Apostole, dvanaestoricu, je nazivao stup Crkve. Nisu ga ni svi Grci tako rado prihvaćali kao što pišeš, nisu li ga u Ateni ismijali a iz Makedonije protjerali.

Otkud znaš da ne bi bilo konkurentno? Jel za jednog roba konkurentnije kršćanstvo koje propovijeda jednakost za sve ili bilo koja druga rimska religija u čije hramove je robovima ulazak bio zabranjen? I koliko je prvoj Crkvi bilo do konkurentnosti? Npr. Pavao je u Jeruzalemu bio toliko isprebijan da su ga rimski vojnici morali nositi. Zbilja misliš da su on, Petar, Jakov itd. u takvim okolnostima razmišljali o konkurentnosti?

Šta veli Celzo na ovo?

Ili nisi procitao Bibliju ili ne shvacas procitano. Apostoli i Pavao uvjek idu i prvo obracaju Zidovske zajednice i imaju uspjeha. Pogani se obracaju tek nakon zidova i to prvo oni "pogani" koji su vec upoznati sa zidovskom vjerom ili koji su je vec zivjeli na neki nacin tipa Kornelija ili etipskog cinovnika. I u Rimu Petar i Pavao prvo obracaju Zidove jer Zidovi razumiju o cemu ti ljudi govore. To je jednostavno bilo nuzno iz vise razlicitih razloga. Da nije bilo unutarzidovskog krscanskog obracenja i pokreta pogani nikad nebi prihvatili Rjec Bozju jer je za njih ta rijec bila strana i cudna.
Velika obracenja pogana koji nisu imali veze sa Zidovima dolaze tek nakon apostolskih vremena. Citaj Bibliju i citaj je sa razumijevanjem mani se dahlheima

Daramo skace s teme na temu toliko da ni on sam ne zna vise sta zeli reci. Uhvatio se Grka kao da su Grci svi prihvatili krscanstvo prvim Pavlovim propovijedanjem. Bilo bi lijepo kad bi postavio teze jasno i pod rednim brojevima da uopce vidimo koji mu je cilj bezvenih lupanja pa da mozemo i nesto konkretno odgovoriti i dati neke hipoteze

obrezivanje nije bilo običaj velike većine naroda koji su prihvatili islam. pa iapk se islam proširio. i to ne samo na način koji ti opsiuješ.

kršćanstvu obrezivanje nije bilo bitno, jer mu nije suštinski bitno na taj način ili bilo koji drugi izraziti pripadnost i razlikovnost u odnosu na druge.

muslimani su to preuzeli od Židova. kod kršćanstva religija je suštinski na intelektualnoj, duhovnoj, emocionalnoj razini.

tvoja priča je obrnuta logika, poanta ne inzistiranja na obrezivanju je bilo približiti Grke religiji koja je nastala iz Židovstva. Monoteizam, mesijanstvo i sve to skupa je Grcima bilo skroz strano i da bi im se učinilo bližim se nije inzistiralo na judaizaciji.
Istovremno, kršćani koji su došli iz Židovstva su se i dalje obrezivali

Proširilo se nasiljem i nametanjem.
Eto daj ijedan primjer da se islam proširio misionarenjem kao kršćanstvo.
Ja jedino znam da je navodno u Indoneziji bio takav slučaj.

Da nije bilo bitno da je to prvi spor zbog kojeg se saziva čak i prvi sabor da se odluči o tome sporu.

Šta kršćanstvo se nije širilo u 2. st?
Tada ima i najveći zamah.
U biti taj zamah bi se prekinio da nije ove sudbonosne odluke donijete prije.

Razlog za židovski ustanak je bio praktičan prevrat u borbi za vrhovnu vlast nad Hramom, a povod je bila jedna obična provokacija,
Na šabat neki provokator u Cezareji žrtvuje golubove pred sinagogom, Židovi izvače oružje i ubijaju ga, kreće nasilje između Židova i Grka.
U isto vrijeme radikalna hramska struja ubija prvosvećenika i spaljuje mu kuću, gase žrtvenik u hramu koji je gorio u čast cara što za Rimljane znači objavu rata.

Što se tiče konkurencije pisao sam da je samo obrezivanje za Grke i Rimljane bilo barbarstvo i sakaćenje koje se prije svega vezalo za Židove.
Zahvaljući svim ovim odlukama od prije kršćanstvo se već od 2. st. jasno distancira od judaizma, tadašnji Grci i Rimljani ga ne povezuju sa Židovima.

Na samom početku sam iznio podatak da je u vrijeme milanskog edikta najviše 10% stanovnika Carstva bilo kršćanima, to ti govori koliko su GRci i Rimljani prihvatili kršćanstvo.

Kršćanstvo konkurentnim ne čine samo te odluke neke i neke druge, tipa prihvaćanje žena koje nisu bile prihvatljive z mitraističkim hramovima, kao i otvorenost prema robovima i gradskoj sirotinji, prvi misionari i ciljaju na tu skupinu gradskog stanovništva nudeći im nadu.

Grci i helenizirani Židovi već negdje za desetljeće ili dva nakon sabora u Jeruzalemu postaju većina u odnosu na Židove.

Gdje sam ja to tvrdio?
Ja samo tvrdim da bi ostali židovska sekta da su se zadržali samo na obrezanima.

To ti sam negiraš Pavlove zasluge u širenju krščanstva u zapadni dio Carstva što mu jasno priznaju i katolički teolozi.
Uz to negiraš važnost odluke da se ne zahtjeva obrezivanje i pridržavanje Mojsijevog zakonika i misliš da bi se kršćanstvo isto razvil od da su prevagnule židovske starješine koje su to tražile.

Slažem se. Zbog njegovog pisanja sam provjeravala postoji li još koji rimski zakon o zabrani obrezivanja.

Gdje sam napisala da se u drugom stoljeću nije širilo?
Raspisao si se o drugom židovskom ustanku a izostavio jednu važnu stvar. Kršćani, odnosno judeokršćani u njemu skoro nisu ni sudjelovali, ako i jesu to je neznatan broj. Hadrijan je doslovno preorao Jeruzalem, na mjestu Hrama sagradio hram Bogu Sunca ako se ne varam, Jeruzallemu dao novo ime. No kršćanske, odnosno judeokršćanske crkve nije porušio jer nisu ni sudjelovali u ustanku, postoje i zapisi o tim crkvama. Da se razumijemo nisu to današnje crkve, nego obične dorađene kuće. Pročitaj ponovno o drugom židovskom ustanku, pa ćeš vidjeti da tome nije prethodila jedna obična provokacija.
Kada se u molitvu Šemone ezre uvodi zaziv-" Ne bilo nade za odmetnike i kraljevstvo oholosti, neka budu iskorijenjeni u našim danima, nek nazirejci i minimi poginu u isti dan, nek budu izbrisani iz knjige života i njihova imena neka se ne pojave među pravednicima"?
Nakraju si samo potvrdio ono što sam rekla, doduše malo si proširio ja sam za primjer navela samo robove.

Krscanstvo se nije sirilo toliko prihvacanjem nove vjere koliko bioloskom zamjenom starog stanovnistva onim novim s bliskog istoka koji su se pak masivno okrenili Krscanstvu.

Tu se prvenstveno radi o regiji Antiohije (koja je imala ogromnu Hebrejsku sektu, drukciju od one u Jeruzalemu), Sirije, Anadolije i Iraka.

Bioloska zamjena Latina je odlicno dokumentirana.




Vidite kako 'istocni mediteran' tj podrucje Levanta i Turske postaje vecina u Latiumu.

To je bilo sirenje krscanstva na zapadu.

Osim toga, dosli su Goti i Suebi koji su bili Arijanci, sekta krscanstva sa jakim militarizmom, koja je koristila neke knjige koje danas ne spadaju u standardno krscanstvo a koje su davale teolosku osnovu za endogamiju tj za nemjesanje razlicitih rasa.

Zanimljivo, znači i migracije su utjecale.
U tom periodu nastaje izreka kod Rimljana da nema grada u kojem nema Židova i u kojem ne vode glavnu riječ.

Ovdje se skače kao da je atletsko natjecanje a ne povijesna tema.

Jel se neko sjeca Breninog vjencanja,bilo na TV u one ratne godine,kao da je prikazalo, vjencanje u crkvi?

Vratimo se na Wernerovu knjigu. Nisam pročitala knjigu. Našla sam recenziju i nekoliko članaka, čovjek piše od cca 100 godina prije Krista do trećeg stoljeća poslije Krista. Njemački mi je dosta slab, pa nisam najsigurnija da sam sve dobro razumila. Koliko sam shvatila piše o tadašnjem političkom uređenju, životu običnog čovjeka i slično.
Ako je daramo raspoložen mogao bi reći što Werner piše o Ponciju Pilatu. To je također bitan moment za kršćanstvo, i samo Vjerovanje spominje Poncija Pilata.
Deutlicher dagegen beleuchtet das Buch Pilatus' Situation sechs Jahre davor, als ihm vom jüdischen Hohepriester ein gefangener Nazarener vorgeführt wurde, der in den Augen der Priester das schlimmste Verbrechen überhaupt verübt hatte: Dieser Jesus hatte sich als "König der Juden" bezeichnet. Welche rechtliche Vorgaben der römische Statthalter zu beachten hatte, welche Spielregeln er im Umgang mit den Juden einhalten musste und welch nüchternen Vorgehensweisen er schließlich wählte - all das beschreibt Werner Dahlheim anschaulich.
https://www.frankenpost.de/inhalt.kunst ... 618a4.html

Ima dosta zanimljivo poglavlje posvećeno Ponciju Pilatu čiji mandat u Judeji završava tako što ga car poziva na raport u Rim nakon ustanka u Samariji kojeg je sam potpalio.
Prouzročio ustanak u Samariji nakon što je poslao kohortu da se obračuna s mesijanskim propovjednikom koji je okupljao sljedbenike na Mojsijevom grobu, završilo masakrom i pokoljem.
Dok se vraćao u Rim kopnenim putem umire car i gubi se svaki daljni povijesni trag o Ponciju Pilatu.
Pretpostavlja da je ostatak života proveo negdje na imanju u Italiji što je bio običaj za bivše namjesnike i dobro poentira da ga je netko tada priupitao za Isusa vjerojatno se ne bi niti sjetio o kome se radi.

Nadalje daje njegovo viđenje iz ugla Evanđelja, kako kanonskih tako i nekih nekanonskih.
Čin pranja ruku kao jasnu aluziju da se time pere krivnja Rimskog Carstva kako se rano kršćanstvo ne bi zamjerilo Rimu.

Veliš da informacije crpi iz Evanđelja. U jednom Evanđelju je zapisano Klaudijino pismo koje je napisala kćeri. Iz tog pisma je vidljivo da ju se Isusovo suđenje, osuda i raspeće dojmilo. Malo mi je nelogično da je ona to nakon šest godina potpuno zaboravila a posredno i Pilat. Ipak mu je žena, a znaš nas žene volimo pričati.
Ovo da su se htjeli umiliti Rimljanima. Hmmm sudeći po progonima kršćana je malo vjerojatno. I sam Sv. Petar je razapet da ne govorimo dalje.
Možeš li nešto više o Ponciju tijekom suđenja? U isječku članka koji sam postavila je o tome riječ.

Čovjek je povjesničar i sam sam rekao da izvore crpi iz svih dostupnih povijesnih izvora, ne samo kanonskih Evađelja nego i onih koja nisu a koja su sačuvana, tipa Petrovo.
Donosi prikaz suđenja iz svih tih Evanđelja i razlike među njima, ovisno o vremenu nastanka i autoru.

nije svak iizvor jednako relevantna. potrebno je proučiti autentičnost i druge faktore.

kanonska evanđelja su naprosto kronološki najbliža događaju i imaju najviše vjerojatnosti da su ih pisali ljudi iz bliskog Isusova okružja ili ljudi bliski apostolima.

sva ostala su kasnija i nema nikakvog kontinuiteta koji se da uspostaviti s Isusovom sljedbom

Klaudijino pismo je iz apokrifnog Evanđelja. Kaže li nešto o tome pismu?
Mislila sam na tijek suđenja; koje rimske zakone je morao poštovati, što je morao poštovati u odnosu sa Židovima itd.? U članku je to navedeno, pa ako može malo opširnije o tome.
Deutlicher dagegen beleuchtet das Buch Pilatus' Situation sechs Jahre davor, als ihm vom jüdischen Hohepriester ein gefangener Nazarener vorgeführt wurde, der in den Augen der Priester das schlimmste Verbrechen überhaupt verübt hatte: Dieser Jesus hatte sich als "König der Juden" bezeichnet. Welche rechtliche Vorgaben der römische Statthalter zu beachten hatte, welche Spielregeln er im Umgang mit den Juden einhalten musste und welch nüchternen Vorgehensweisen er schließlich wählte - all das beschreibt Werner Dahlheim anschaulich

Gledao sam na Gogle zanimljivo danas i crkve i isam dozvoljavaju,vjencanja sa pripadnikom druge vjere i bez da taj pripadnik druge vjere prije toga promjeni vjeru,samo mora ispostovati ceremonijal odredjene vjere i da se onaj ko stupa u brak sa pripadnikom druge vjere obaveze kako ce djeca biti vjere crkve u kojoj je obavljeno vjencanje.U Islamu ne zele vjencati muskarca druge vjere i zenu islamske vjeroispovjesti,jer smatraju da se vjera prenosi sa oca obrnuto DA i zena automatski mijenja vjeru.