Boka Kotorska sigurno pripada zapadnoj uljudbi. Više katoličkih crkava kapelica i objekata nisam u životu vidio nego u Boki Kotorskoj.

Jel imaš ti televizor rođače? Da vidiš na šta liči zapadna uljudba...
Šaka jada. Narkomani, fegeti i nedojebane domaćice koje neće da kuvaju svojim muževima.

Samo se vi gurajte tamo...

Sputnikovske priče i teorije zavjere.
Da je to tako, ne bi ljudi iz ex commie zemalja odlazili u Njemačku i UK nego obrnuto.
To je strašno kakvom vas propagandom šopaju tamo u pičkoustoga guberniji.

Idu za novcem, ne stilom života. E Ćirko, jesi glup...
Zapad više ništa drugo ni nema da ponudi. Samo papiriće sa slikama mrtvih ljudi.
Pale im crkve čim se pošteno naručaju, a oni ko rodbinu dočekuju te iste mundžose na železničkoj.
Ludara.

Zapad ima sve da ponudi a istok nema ništa, otud i migracije u smijeru zapada. Ekonomija je odraz općeg stanja u društvu.
Mundžosi su jeftina radna snaga za one poslove koje domicilno stanovništvo neće raditi, one opasnije će filtrirati i vratiti u prvu zemlju iza žice (a to je Vučićland), pošto u Siriju ne mogu.

E moj ti... Dabog da poživeo 99 godina. Nećeš se usrati u gaće, sraćeš u dimije.

Neću, nego će dimijaši raditi fizičke poslove za mene, a novca ću imati da si kupim ruskinju kao starac od 99 godina.
Kao i svi ostali pripadnici zapadne uljudbe.

Razuman čovek kad ostari piše knjige, voli prirodu i putuje koliko može. Budale kupuju mlade žene koje ne mogu...
Pa to neko drugi odradi.

Pa dobro. Uljudba je to.

Ja se npr. sasvim slažem s tobom, Buenos Aires, i to ne samo u zemlji kao Njemačka već i u RH, ali je li npr. srpsko društvo mnogo bolje? Vaše reality emisije kao Zadruga i slične su dno dna kakvo nikad prije nisam vidio na TV-u, Beograd sodoma i gomora Balkana u kojoj se svi dolaze "provesti".... Nemam baš neki uzorak ali rekla mi je jedna cura koja tamo živjela zbog oca pa se sada trajno vratila u RH da se gledaju pare i status više no u Hrvatskoj. Jesu li srpske žene zbilja bolje? Možda po selima, ali iz njih se ovdje masovno bježi nakon 18-te i takve su onda još najgore u gradu Nemam pojma kako je tamo...

Ako nemaš pojma kako je tamo šta onda uopšte komentarišeš?

Više mu postavljam pitanje, genijalče, dok iznosim neka svoja iskustva iz posjeta Srbiji ili komunikacije sa ljudima koji tamo živjeli a sad živer u RH. To je jasno iz tona posta. Odakle da ja znam kakve su žene po selima u Srbiji?

Primjeti da se ja u načelu slažem da je Zapad bolestan i neodrživ, i da mi je interes opstanak zdravih bijelih naroda, makar ne mislim živjeti u samoj Srbiji i makar me ljudi poput tebe, sa vrlo uskim shvaćanjem vlastitih interesa, mrzili jer sam Hrvat. Ne smeta me to. Ljudi poput tebe su u manjini, što god ti mislio. Tvoji su rigidni i ružni stavovi formirani traumom u djetinjstvu, vjerojatno i odgojem/obiteljskim miljeom i sam si izabrao mržnju i želju za osvetom. Nisu svi na tvom mjestu reagirali isto i nisu svi koji su isto doživjeli isti šovinisti kao ti danas. Ovo kako slijediš okolo buenos airesa i govoriš mu da se iseli dok on poštuje vaše zakone i plaća porez je odvratno, pitam se bi li neki Hrvat već bio sankcioniran da isto govori nekom Srbinu iz RH na ovom forumu ?!

Godinama otvoreno ovdje pišeš da smo ustaše i ostale utužive stvari, dok je u samoj RH golem ideološki sukob oko takvih stvari i sve se mainstream opcije ograđuju od ustaštva. Jel ti ikad palo na pamet da neke od nas to vrijeđa, da su nam preci pali u borbi s ustašama, da su modernu RH gradili sinovi i partizana i ustaša? Ovo me sjetilo na to kad je neki idiot Bobetka pozdravio s ZDS, pa mu on rekao da ode doma biti spreman.

Fašizam i netrepeljivost prema svemu stranom (ok, osim još Grka i Rumunja) kombinirani sa dosta limitiranim mentalnim kapacitetima daju vrlo ružnu sliku i čudi me da svih ovih godina nisi već poplavio na ovom forumu. Osim ako će sutra na ove prostore zbilja doći Putinovi tenkovi ljudi poput tebe samo nanose štetu Srbiji, Doduše i on bi poslao takve kao ti kvragu.,..

Jesi video što je Beograd "sodoma i gomora", je li šovinjaro? Ko o čemu, kurva o poštenju.

Ako sam mu rekao da seli, nisam ga ubacio u more, niti ga tjerao da pije akumulatorsku kiselinu.
Toliko ljudi je raseljeno, pa što ne bi i on? Jel on neki special snowflake ili šta?
Nek se tornja iz Srbije ili nek trpi četnike. Izbor je na njemu.

Sam spoj reči "vaše "i "reality" je okismoron. Nema tu ničeg našeg u javnom emitovanju prostakluka za koji se nekad moralo dreždeti do sitnih sati po kafanama na lošem glasu... Sad stisneš dugme i eto derneka. Made in USA. Mada neću da branim Srbe jer generalno jesu skloni svinjskom ponašanju, bezbroj puta sam se uverio u to. Ne kažem ni da nema Srba koji su umerene naravi i koji crvene kao tulipan kad vide čime im se diče sunarodnici. I kako se rebrendiraju po svetu... Više ne koljemo, sad šenlučimo kraj bazena. Hristos anesti...
Ali i dalje stojim pri stavu da Zapad više nema kompas, imaju samo pare. Ove budale istini za volju nemaju ni to.

A što je s okretanjem živih Hrvata na ražnju ili silovanjima trudnica? Koliko sam skužio, ako Hrvat želi podnosit četnike, mora biti spreman i na takve stvari...

Nove emisije o položaju bokeljskih Hrvata danas, uz osvrt na kulturno-povijesnu baštinu.

Perast je prije 250 godina imao 2300 stanovnika, isključivo katolika. Nakon propasti Mletačke Republike dolazi do naglog iseljavanja, tako da danas gradić ima 220 stanovnika.




Hrvati u Crnoj Gori (6021)

* Andrijevica 2
* Bar 254
* Berane 42
* Bijelo Polje 41
* Budva 167
* Danilovgrad 55
* Žabljak 2
* Kolašin 7
* Kotor 1553
* Mojkovac 2
* Nikšić 149
* Plav 5
* Plužine 2
* Pljevlja 16
* Podgorica 664
* Rožaje 6
* Tivat 2304
* Ulcinj 45
* Herceg-Novi 662
* Cetinje 42
* Šavnik 1

U posljednjoj desetoj epizodi serije Predsjednik, o Tuđmanu, prikazuju se između ostalog ljepote Hrvatske iz zraka. Na 47:36-47:38 prikazuju Boku kotorsku, otok Gospa od Škrpjela, koji nije u Hrvatskoj. Ne znam je li slučajno ili namjerno.

Jačaj imunitet. Nema nam druge, bolest je u ofanzivi na svim frontovima.

https://www.youtube.com/watch?v=Zlcd2kVKWHI&t=1s

Je li naziv Zaljev hrvatskih svetaca za Boku kotorsku izmišljotina? Prvo, u pitanju je samo jedan svetac. Leopold Bogdan Mandić, ali ni on nije izvorno iz Boke, nego iz Dalmacije, slučajno rođen u Herceg-Novom. Ostali su blaženici. Ozana Kotorska je bez dvojbe Crnogorka, budući da se iz Stare Crne Gore spustila u tada mletački katolički Kotor i pokatoličila se. Nikako ne može biti Hrvatica, jer Stara Crna Gora nikad nije bila hrvatska. Jedino u Boki žive crnogorski Hrvati. U komunizmu se skoro nitko od pravoslavaca iz Crne Gore nije izjašnjavao kao Srbin, tako da je na prvom popisu u SFRJ u Crnoj Gori bilo za dva promila više Hrvata nego Srba.

Ne postoje hrvatski sveci ni hrvatska crkva ni hrvatski pop ni hrvatski Božić, to su izrazi vezani za pravoslavlje. Pravoslavne crkve se dijele i zovu po narodima. Različiti su sveci. Sveti Sava je svetac samo Srbinu, nije svetac Bugarinu ni Rumunju ni Grku. Bugarinu, Rumunju, Grku Božić je u prosincu, na isti dan kad i katolicima. Srbinu, Rusu, Gruzijcu je sedmog dana siječnja, Armencu šesti siječnja. Dakle, pravoslavlje nije jedno jedinstveno nego je različito od naroda do naroda. Katoličanstvo je svugdje isto, univerzalno, narodnost vjernika u katoličanstvu je potpuno irelevantna.

Nema hrvatskog sveca ni hrvatske crkve. Katoličanstvo ni na koji način nije etnički ni nacionalno usmjereno ili određeno, poput pravoslavlja. Isti su sveci i katoliku u Hrvatskoj i katoliku u Sloveniji i katoliku u Ekvadoru i katoliku na Filipinima. Katolik može biti pripadnik bilo kojeg naroda, govornik bilo kojeg jezika. Katoličanstvo je jedno i svugdje isto, pravoslavlje nije. Postoje srpski svetitelji, ali ne postoje hrvatski sveci.

Koja hrpa gluposti. Kakvo je to pitanje je li izmišljen? Svaki naziv za bilo šta je izmišljen. Svetac označava osobu koja je vodila svet život, ne odnosi se to na striktnu RKC definiciju. Sveci su: sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija iz Mula. Crnogorci nisu etnička grupa, a tada pogotovo nisu postojali. Stanovništvo "stare Crne Gore" govori hrvatskim jezikom, a hrvatsko ime im kao etničko nije bilo strano.

Ne postoji hrvatski Božić, ali ne postoji ni srpski. Radi se samo o tome koja crkva koristi koji kalendar. Hrvatski sveci su sveci hrvatskog podrijetla, hrvatske crkve su crkve koje je izgradio hrvatski narod itd.
Katolička Crkva je univerzalna, ali to ne znači da ona u pojedinim zemljama ne poprima karakter vjernog naroda. Ima li igdje ijedna crkva LB Mandića ili N Tavelića, a da nije na neki način vezana uz Hrvate? Hrvati također imaju svoje načine štovanja univerzalnih svetaca.

Potpisao bi manje više sve, osim da je ozana kotorska crnogorka. Ona je srpkinja. A srpski identitet je bio veoma izražen u cg i za vrijeme sfrj, pogotovo na sjeveru.

Crnogorci su srbi, to je neosporna činjenica. A papa sikst v je bio srpskog etničkog porijekla.

To je posljedica ljevicarenja i odricanja identiteta,ko im jebe mater ljevicarsku kurvinjsku!

Teško sranje.

Također, današnja Crna Gora, odnosno stara Gornja Zeta je nastala iz Duklje, odnosno Crvene Hrvatske.
Svi jekavski slaveni su porijeklom katolici.
Reklo bi se da su onda bili i Hrvati.
Ne po vjeri, nego po naciji.

Protestantizam i pravoslavlje imaju jednu zajedničku crtu. Nametljivo su asimilatorske prima manjinskin narodiman. Pa bia ti Grk, Bugar, Makedonac, Srbin, pravoslavni Albanac, pravoslavni Turčin, Cincar, Aromun, Vlah i naša si se živit u Grčkoj, svi postajedu Grci, mise samo na jednen jeziku.
Kod Hrvata je poznato da di se bia raširia protestantizam, tu su se dogodile asimilacije u Talijane, Austrijance, Nijemce i Mađare. Di je bilo jako katoličanstvo, ostali su Hrvatiman. Tega je bilo po Istri, Gradišću, -SZ Hrvatskoj...
Naime, kod RKC, koliko god da naroda živi u nikoj sridini, napravit će toliko misa na njihovin jeziciman. Baren za one statistički značajne, a katolici su.
Još jedna zanimjivost. Tursko Carstvo je doista bia raj za pravoslavne. Jer to je bila vira ispod islama, ali protežirana naspram katolika. Tako se pravoslavje raširilo ondi dokle su bile granice osmanske države. Tako u Boki kotorskoj, di je bila Mletačka Republika, tu su ostali katolici u većini. Ondi di je bilo pod vlašću Turaka, ondi su se raširili pravoslavni u smislu da su bili većina.

http://www.radiodux.me/vijesti/hrvatska ... d-90-posto

Za ovo ni ja nisam znala, mislim znala sam za otimačinu, za to se i ne moraš interesirati da znaš da je tako, ali nisam znala da uvjetujemo povrat Crnoj Gori za ulazak u EU.
To me ugodno iznenadilo.
Očekujem da se to dovede do kraja, ako ima pravnog uporišta, a vjerujem da ima.

Hrvatska hitno traži rješenje za više od 50 obitelji: ‘Oteli su nam više od 90 posto posjeda, to je pljačka blaga vrijednog pola milijarde eura‘


Nedjelja, 14. rujna 2025. - 14:20
Autor: zabranjeni.url

Riječ je o imovini vrijednoj stotine milijuna eura koju su naši preci pošteno zaradi​li ploveći oceanima‘

Djevojčica Mirjana Tripković jedva je čekala ljeto. Bila je prva polovica 20. stoljeća, s velikom je pažnjom pakirala svoj kofer koji će ponijeti na dvomjesečni boravak u Dobrotu, malo mjesto u Boki kotorskoj, gdje su joj živjeli djed i baka. Okupilo bi se ondje desetero članova obitelji, a kad su u goste došli i talijanski rođaci, bilo ih je 17 pa zabave nije manjkalo. Mjesta je bilo za sve. U obiteljskoj palači uz obalu mora, koju ondje zovu palac s drukčijim naglaskom od palca na ruci ili nozi, komotno ih se moglo smjestiti još toliko.

A kakva je to palača bila... Opremljena baroknim namještajem, na tri kata, posljednji je osobito golicao dječju maštu, uz velike škrinje s odjećom od svile i perja, kabineta s knjigama i drugog blaga, bilo je tu i šišmiša kojih se Mirjana bojala. Svaki drugi, treći dan družili su se obitelji Dabinović čija je palača Dabinović Kokot bila udaljena samo stotinjak metara. Djeca su se igrala, odrasli ili kartali za središnjim stolom u glavnom salonu ili sjedili i prepričavali događanja s mora. Svi muški članovi obje obitelji bili su pomorski kapetani i brodovlasnici pa zgoda i nezgoda s plovidbi svjetskim morima i oceanima nije manjkalo. Uvijek bi netko sjeo za klavir i svirao.

Tripkovići i Dabinovići druže se i danas, ali njihovi susreti i razgovori više nisu tako bezbrižni. Uglavnom se svode na golem problem koji obje obitelji, ali ne samo njih nego i mnoge druge hrvatske obitelji iz crnogorske Boke, muči desetljećima. Točnije, od Domovinskog rata kad im je oteto njihovo naslijeđe, gotovo sva imovina koju su mukotrpno stjecali njihovi preci, a koja im nije oduzeta poslije prijašnjih ratova ili uništena u velikom potresu koji je Crnu Goru pogodio 1979. godine. Na njihove su se posjede katastarski upisali ljudi koje ne poznaju, koji s obiteljima nemaju nikakve veze, a sudski procesi koje su poveli nisu se pomaknuli s mjesta.

Slučaj otimačine imovine crnogorskih Hrvata iz sudnice, u kojoj se ne rješava ništa, prenio se i na političku scenu, što bi, vjeruje se, moglo biti znatno učinkovitije.

Jer, Crna Gora će, uvjeren je njezin predsjednik Jakov Milatović, 2028. godine postati članica Europske unije, no taman da nekim čudom do tog ambicioznog datuma i uspije otvoriti pa zatvoriti sva poglavlja potrebna za pristup EU, ovo će pitanje, barem prema fazi u kojoj je danas, ostati otvoreno, a bez njegova rješavanja, kao i još nekih važnih otvorenih pitanja, Hrvatska nije spremna dati zeleno svjetlo za pridruživanje Crne Gore europskoj zajednici.

Kako saznajemo od posebne savjetnice ministra Gordana Grlića Radmana, Vande Babić Galić, Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova pitanje otete hrvatske imovine u Crnoj Gori tretiraju "vrlo ozbiljno".

- Na sljedećim bilateralnim sastancima, nakon uvida u svu dokumentaciju, ministar Grlić Radman s crnogorskom će stranom otvoriti konkretne razgovore te tražiti žurni povrat imovine i odgovarajuće pravne lijekove. Ono što je sigurno jest da Vlada Republike Hrvatske neće nijemo promatrati pljačku i kulturocid, nego će učiniti sve kako bi zaštitila prava autohtone hrvatske manjine u Crnoj Gori - rekla je za Jutarnji ministrova savjetnica.

Obitelj Tripković je, od onih za koje se zna, materijalno izgubila najviše. Njima je, kaže nam gospođa Mirjana, jedna od rijetkih još preostalih članova nekoć ugledne i imućne obitelji iz Dobrote, oduzeto više od 90 posto posjeda u Boki kotorskoj, više od pola milijuna četvornih metara zemljišta u katastarskim općinama Dobrota, Kavač i Škaljari. Do 1991. godine, početka Domovinskog rata, na obitelj Tripković je u Kavaču bilo uknjiženo šest čestica sa zgradama i 59 čestica zemlje, da bi 2000. u katastarskim knjigama ostali vlasnici samo jedne jedine čestice.

Budući da se cijena kvadrata zemljišta, kažu nam, u Boki kotorskoj kreće između 300 i 600 eura, uzmemo li kao srednju vrijednost 500 eura po kvadratu, Tripkovići su u ovoj posljednjoj rundi otimačine, s 500.000 kvadrata oduzetog zemljišta, oštećeni za 250 milijuna eura. Pribrojimo li tome otetu imovinu ostalih hrvatskih obitelji, njih više od 50, gruba procjena bespravno oduzete imovine iznosi zasigurno pola milijarde eura. Na nekima od parcela sagrađene su velebne stambene zgrade i apartmani prosječne cijene 4000 eura po četvornome metru, a Sotheby‘s palaču Tripković, koja datira iz 1744. godine, veličine 1100 kvadrata, prodaje za 15 milijuna eura.

- Posjedi su nam oduzeti i na njih su danas uknjižene treće osobe. To su nezakoniti upisi. Za otuđenu smo imovinu odavno podnijeli zahtjev za povrat, ali dosad bez rezultata - kaže gospođa Mirjana.

Sa suprugom, oboje su prosvjetari u mirovini, živi u lijepom stanu u samom središtu Rijeke, naslijeđu svojih roditelja. Obitelj Tripković uvijek je dobro živjela. Mirjanina su oca 15 godina prije mirovine, kad je radio kao direktor osiguravajuće kuće, pozvali u Boku kotorsku da pomogne pri osnivanju Više pomorske škole. Odazvao se i otad do 1970. godine živio na dvije adrese. Palača više nije bila njihova, prodali su je nakon što im nije proslijeđen novac namijenjen obnovi.

Palača je dodatno oštećena gradnjom kanalizacije, nije pošteđena ni krađe kamenih elemenata i huliganskih grafita, a u međuvremenu se netko upisao i na pola vlasništva. Obitelji Dabinović Kokot i Tripkovići financijski su bile među najmoćnijima, što se iščitava iz zapisa o pozajmicama koje su davali i darivanjima. Od sve sile vrijedne imovine iz palače, obitelji Dabinović danas je ostala slika rodoslovnog obiteljskog stabla s palačom, zaštićenim kulturnim dobrom, naslikanom u donjem kutu. Ničega više nema.

- Prisvajanje polovice vlasništva palaca i oko 6000 kvadrata građevinskog zemljišta odigralo se uz pomoć institucija sustava simuliranim radnjama i ispravama. Već 13 godina vodimo zbog toga sudsku parnicu i dosad je održano 35 ročišta, a spor se ne rješava prvenstveno zbog pasivnosti i opstrukcije institucija nadležnih za postupanje po službenoj dužnosti i progona.

Uzalud je sve naše intenzivno dugogodišnje obraćanje državnim institucijama Crne Gore, osobito od 2012. naovamo, jer smo očito zakinuti i bez poštovanja kao "starija" familija i vlasnici kulturnog dobra. Iako su još prije 12 godina konzervatori odradili projekt obnove palaca, kad smo zatražili građevinsku dozvolu, Zavod za zaštitu spomenika kulture nije želio dati potvrdu projekta "jer vlasnik polovice palaca nije pitao ‘simuliranog‘ vlasnika druge polovine dijela za suglasnost", tako da do danas nema dozvole.

Gotovo cijeli moj život i velik dio života mog oca traje borba za naše vlasništvo nad zemljom i pokretninama u Crnoj Gori - kaže Toni Dabinović, autor dokumentarnog filma "Razglednica iz Dobrote" u kojem se, između ostaloga, govori i o problemu otimačine hrvatskih posjeda, čija je premijera u Dobroti održana prošli vikend. Okupili su se tada na svojoj djedovini i vlasnici oduzete imovine, od kojih mnogi godinama nisu dolazili.

Palača je dodatno oštećena gradnjom kanalizacije, nije pošteđena ni krađe kamenih elemenata i huliganskih grafita, a u međuvremenu se netko upisao i na pola vlasništva. Obitelji Dabinović Kokot i Tripkovići financijski su bile među najmoćnijima, što se iščitava iz zapisa o pozajmicama koje su davali i darivanjima. Od sve sile vrijedne imovine iz palače, obitelji Dabinović danas je ostala slika rodoslovnog obiteljskog stabla s palačom, zaštićenim kulturnim dobrom, naslikanom u donjem kutu. Ničega više nema.

- Prisvajanje polovice vlasništva palaca i oko 6000 kvadrata građevinskog zemljišta odigralo se uz pomoć institucija sustava simuliranim radnjama i ispravama. Već 13 godina vodimo zbog toga sudsku parnicu i dosad je održano 35 ročišta, a spor se ne rješava prvenstveno zbog pasivnosti i opstrukcije institucija nadležnih za postupanje po službenoj dužnosti i progona.

Uzalud je sve naše intenzivno dugogodišnje obraćanje državnim institucijama Crne Gore, osobito od 2012. naovamo, jer smo očito zakinuti i bez poštovanja kao "starija" familija i vlasnici kulturnog dobra. Iako su još prije 12 godina konzervatori odradili projekt obnove palaca, kad smo zatražili građevinsku dozvolu, Zavod za zaštitu spomenika kulture nije želio dati potvrdu projekta "jer vlasnik polovice palaca nije pitao ‘simuliranog‘ vlasnika druge polovine dijela za suglasnost", tako da do danas nema dozvole.

Gotovo cijeli moj život i velik dio života mog oca traje borba za naše vlasništvo nad zemljom i pokretninama u Crnoj Gori - kaže Toni Dabinović, autor dokumentarnog filma "Razglednica iz Dobrote" u kojem se, između ostaloga, govori i o problemu otimačine hrvatskih posjeda, čija je premijera u Dobroti održana prošli vikend. Okupili su se tada na svojoj djedovini i vlasnici oduzete imovine, od kojih mnogi godinama nisu dolazili.

Danas od nekretnina u Boki imaju samo kućicu koja je u vrijeme Mirjanina djetinjstva bila dio posjeda palače, danas ih dijeli veliki zid. I tu su joj kuću, kaže, htjeli nezakonito uzeti, ali se za nju uspjela izboriti. Dvije rođakinje u Boki su odvjetnice i one vode obiteljske parnice za povrat imovine, mnoge godine uzalud. Boravka u Dobroti tijekom djetinjstva Mirjana se sjeća s nostalgijom.

- Osim igranja, zabavljalo me gledati stare obiteljske albume s fotografijama iz života predaka. Kad smo bili svi na okupu, atmosfera u palači bila je ladanjska poput one iz romana Jane Austen - kaže.

U 18. stoljeću Tripkovići su imali 30 brodova, 17 prekooceanskih, i dali su 86 pomoraca, od kojih 63 kapetana. Tvrtka Bogdana Tripkovića je 1914. godine prema broju brodova i tonaži bila najveće privatno parobrodarsko društvo u Austro-Ugarskoj.

Bez imovine su ostali i njihovi susjedi i prijatelji Dabinovići čija se palača, uz njih još nekoliko, pa i one Tripkovićevih, smatrala jednom od najljepših u Boki. Toni Dabinović sjeća je se iz djetinjstva, zvali su je Kokotova kula. Do potresa 1979. u njoj je živjelo 13 generacija obitelji, ali u potresu je pretrpjela velika oštećenja.

Palača je dodatno oštećena gradnjom kanalizacije, nije pošteđena ni krađe kamenih elemenata i huliganskih grafita, a u međuvremenu se netko upisao i na pola vlasništva. Obitelji Dabinović Kokot i Tripkovići financijski su bile među najmoćnijima, što se iščitava iz zapisa o pozajmicama koje su davali i darivanjima. Od sve sile vrijedne imovine iz palače, obitelji Dabinović danas je ostala slika rodoslovnog obiteljskog stabla s palačom, zaštićenim kulturnim dobrom, naslikanom u donjem kutu. Ničega više nema.

- Prisvajanje polovice vlasništva palaca i oko 6000 kvadrata građevinskog zemljišta odigralo se uz pomoć institucija sustava simuliranim radnjama i ispravama. Već 13 godina vodimo zbog toga sudsku parnicu i dosad je održano 35 ročišta, a spor se ne rješava prvenstveno zbog pasivnosti i opstrukcije institucija nadležnih za postupanje po službenoj dužnosti i progona.

Uzalud je sve naše intenzivno dugogodišnje obraćanje državnim institucijama Crne Gore, osobito od 2012. naovamo, jer smo očito zakinuti i bez poštovanja kao "starija" familija i vlasnici kulturnog dobra. Iako su još prije 12 godina konzervatori odradili projekt obnove palaca, kad smo zatražili građevinsku dozvolu, Zavod za zaštitu spomenika kulture nije želio dati potvrdu projekta "jer vlasnik polovice palaca nije pitao ‘simuliranog‘ vlasnika druge polovine dijela za suglasnost", tako da do danas nema dozvole.

Gotovo cijeli moj život i velik dio života mog oca traje borba za naše vlasništvo nad zemljom i pokretninama u Crnoj Gori - kaže Toni Dabinović, autor dokumentarnog filma "Razglednica iz Dobrote" u kojem se, između ostaloga, govori i o problemu otimačine hrvatskih posjeda, čija je premijera u Dobroti održana prošli vikend. Okupili su se tada na svojoj djedovini i vlasnici oduzete imovine, od kojih mnogi godinama nisu dolazili.

Boka kotorska prostran je i razgranat zaljev imaginarne ljepote, s većim gradovima Kotorom, Tivtom i Herceg Novim. Mijenjala je vladare, do raspada Austro-Ugarske stoljećima je, uz prekide, bila pod hrvatskom vlašću. Poznata je kao Zaljev hrvatskih svetaca jer su u njoj, u Herceg Novom, rođeni sv. Leopold Mandić te blaženici Ozana Kotorska i Gracija Kotorski. No, i Katolička crkva je tijekom povijesti ostala bez najvećeg dijela svoje imovine u Crnoj Gori.

Najstarija postojeća institucija u Crnoj Gori, zastupljena kroz Kotorsku biskupiju i Barsku nadbiskupiju, prema riječima Zvonimira Dekovića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, bez svoje je imovine ostala još tijekom francuske okupacije Boke i nikad joj nije vraćena.

U toj su imovini otvoreni razni sadržaji: u crkvi Gospe od Anđela je kino Boka, u rijetkoj vraćenoj crkvi Sv. Marka desetljećima je bilo skladište, a crkva Sv. Frana je stambeni objekt... Hrvati su u Crnoj Gori danas najmanja nacionalna zajednica. Prema posljednjem popisu ih je 5100, što je tisuću manje nego na prethodnom popisu 2011. godine, a više od polovice ih je u Boki. Na popisu iz 1910. bilo ih je tri puta više nego danas. Velik broj časnika proslavljene Bokeljske mornarice i admirala iz hrvatskih je obitelji.

- A da bude još gore, crkva Sv. Pavla je 2014. pretvorena u multimedijalnu dvoranu Općine Kotor. To je ista ona crkva u kojoj je blažena Ozana bila u isposnici 50 godina - napominje Deković.

Mirjana Tripković-Pantar, koje se Toni sjeća iz djetinjstva s druženja u Dobroti, žena je zaraznog optimizma, ali kad se povede razgovor o otetoj imovini u Boki, optimizam splasne i zamijeni ga rezignacija.

- Poslije svakog rata ostajalo nam je sve manje imovine. Poslije Drugoga svjetskog rata je puno toga nacionalizirano, ali nikad nismo ostali bez toliko posjeda kao poslije Domovinskog rata. Bio je to pravi grabež. Kao da je katastar bio samoposluga u kojoj su se rasprodavala imanja bokeljskih Hrvata. Kako jedno vrijeme nismo išli u Crnu Goru, za to smo saznali 2006. godine i odmah poveli sudske postupke za povrat, do danas smo potrošili mnogo novca i živaca, a ništa nismo uspjeli riješiti - ističe Mirjana Tripković.

Dok ona čeka pokretanje sudstva s mrtve točke, 51 hrvatska obitelj iz Tivta dočekala je pozitivan pravomoćni sudski pravorijek za povrat imovine, ali... - Nedavno smo upoznati s mukama 51 hrvatske obitelji iz Tivta koje su pravomoćnom sudskom odlukom dobile povrat svoje imovine, no u međuvremenu se na njihovu djedovinu uknjižila fantomska tvrtka pa povrat i dalje nije ostvaren. Takvi slučajevi, kao i oni obitelji Tripković i Dabinović, jasno pokazuju da se radi o diskriminaciji na nacionalnoj osnovi prema manjinskoj zajednici - izjavila je Vanda Babić Galić.

- Posebno me šokira slučaj Mirjane Tripković-Pantar o tome kako je njezinoj obitelji bespravno oduzeto 90 posto imovine, uz manipulacije u zemljišnim knjigama i upisivanje trećih osoba. Što reći o sustavu vlasti koji se tako odnosi prema onima koji su nositelji više od 60 posto kulturne baštine Crne Gore? Slična je situacija vidljiva i na primjeru palače Dabinović, poznate kao Kokotova kula, jedne od najljepših baroknih palača u Dobroti, teško oštećene u potresu 1979. i nikad obnovljene.

Novac namijenjen njezinoj obnovi, koliko je poznato, potrošen je u druge svrhe, a do danas obnova nije omogućena zbog opstrukcija, koruptivnog sustava i nemogućnosti ishođenja dozvola. To je ogledni primjer pritiska kroz pravosudni i administrativni sustav kojim se obeshrabruje i tjera ljude s vlastitih ognjišta. Takav odnos prema imovini Hrvata u Boki kotorskoj ugrožava ne samo opstojnost zajednice, nego i kulturnu baštinu svjetske vrijednosti. Dovoljno je spomenuti da UNESCO razmatra skidanje Zaljeva svetaca s liste reprezentativne svjetske baštine. Jer, bez Hrvata Boke u Crnoj Gori nema baroka, renesanse ni humanizma - naglašava savjetnica.

Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative i jedini hrvatski zastupnik u crnogorskoj Skupštini, kaže da će Inicijativa iskoristiti sve političke mehanizme kako bi uspješno okončali proces povrata imovine.

- Govorimo li o pravnoj državi i potrebi da Crna Gora bude uređena, onda je jasno da imovina treba biti vraćena svima. Radi se o europskim standardima, a mi želimo biti dio Europe. Intenzivirat ćemo rješavanje problema otete imovine - kaže.

U programskim načelima njegove Inicijative povrat imovine jedna je od najvažnijih stavki. - Hrvati konačno imaju svoju stranku koja jasno i glasno, bez kalkulacija, brani hrvatski identitet, pa i kad se našim političkim predstavnicima prijeti nabijanjem na ražanj, kad se u medijima objavljuju sadržaji koji vrijeđaju i žele zastrašiti naš narod, u kojima se kaže da ‘Hrvat nije nacija nego dijagnoza‘ - kaže Vuksanović. Dodaje da je u emancipatorskim procesima Crne Gore, među kojima je i distanciranje od Beograda, puno stvari ostalo neriješeno, "ali kako se bude proces integracija Crne Gore u EU privodio kraju, tako će se morati rješavati sve ono što nije dosad".

O oduzetoj smo hrvatskoj imovini i pitanju njezina povrata u Boki kotorskoj, zaljevu nemjerljivo lijepe vizure, pitali i crnogorske vlast. Iz Ministarstva planiranja, urbanizma i državne imovine odgovorili su nam da će na naše pitanje moći dati odgovor tek kad im stigne "dopuna podataka u dijelu: naziva katastarske općine, brojeva katastarskih parcela, eventualnog broja lista nepokretnosti, djelovodnih brojeva predmeta, odnosno preciznije navođenje predmetnih nepokretnosti".

- Ovo besramno otimanje zemlje i nekretnina predugo traje. Nažalost, s crnogorske strane prije nije bilo sluha za rješavanje problema i povrata imovine. Riječ je o imovini vrijednoj stotine milijuna eura koju su naši preci pošteno zaradi​il ploveći oceanima da bi danas netko drugi u tome uživao. Za obiteljsku imovinu, koja je u našem vlasništvu od 16., 17. stoljeća, borit ćemo se do kraja - zaključuje Toni Dabinović.
Piše: Višnja Gotal/zabranjeni.url