Rodolfo Barrio Saavedra s pripadnicima HVO-a na području Uskoplja (Gornjeg Vakufa). Čovjek o kojem ne treba ništa pisati, jer dovoljno je reći: "Argentinac", i "Hvala mu"!



Strani dragovoljci iz 1. bojne, 3. satnije, 3. voda 1.gbr. HVO „ABB“ (jesen 1995.) snimljeni uoči odlaska u akciju. Zapovjednik desetine Janos (Mađar), ?, Nicolas L (Francuz), "Shubi" (Nijemac), ?, Giovanni S (Italija), ? (Nijemac), Michael Kratz (Nijemac), Matthias D (Nijemac)



Strani dragovoljci, Nijemci Delf Katzig i Andreas Buder, pripadnici 101. brigade HVO-a, snimljeni tijekom čišćenja kuća, nakon zauzimanja Vučilovca (Bosanska Posavina)





Na današnji dan 24. siječnja 1993. u Duratbegovom Docu (Uskoplje) poginuli su legendarni borac Jürgen Schmidt zvani Švabo, pomoćnik zapovjednika Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina i Michael Surowitz. obojica Nijemci. Hvala im!





Australac Anthony Armstrong (skroz lijevo), pripadnik voda "Pauci" pri TG-156 (brigade HV), sa suborcima Renatom Medićem i Jakovom Matkovićem. Zaslužena piva u Cavtatu (veljača 1993.), nakon povratka s terena, povrh Stravče, koja je smještena u Konavoskim brdima, sa sjeverne strane planine Sniježnice.



Na današnji dan, 22. siječnja 1993. započela je oslobodilačka operacija "Maslenica, u kojoj je oslobođen velik dio okupiranog zadarskog zaleđa, južnog Velebite, te je iznova prometno povezan hrvatski sjever i jug. U napadajnom, kao i u obrambenom dijelu te operacije sudjelovalo je i nekoliko stranih dragovoljaca. Jedan od njih bio je Bugarin Stojan Gogov, koji se u obranu Hrvatske priključio u jesen 1991., kao pripadnik 109. brigade HV-a. Potom je kao pripadnik 5. brigade HV-a, koja je zračnim manevrom prebačena u zadarsko zaleđe, djelovao u borbama na potezu Kašić - Novigrad. Na fotografiji, prvi s lijeva, Gogov drži snajper, te pozira sa suborcima kod znaka za ulazak u mjesto Novigrad.



Velšanin Christopher Llywelyn Thomas, pripadnik SPGS HV-a bojne Frankopan, potom specijalne postrojbe HVO-a (Alpha force) snimljen na Južnom bojištu 1992.



Dana 22. siječnja počela je operacija "Maslenica". No bojišnica u Dalmaciji bila je u to vrijeme iznimno aktivna, ne samo na području zadarskog zaleđa. Tako je 21. siječnja 1993., prilikom izviđanja u neprijateljskom teritoriju na okupiranom dijelu šibenskog zaleđa bio teško ranjen Litvanac Kęstutis Vinskis, koji se još u ljeto 1991. dragovoljno priključio 113. brigadi ZNG-a. Suborci su uspjeli iznijeti korpulentnog Litvanca, kojem je zbog težine ranjavanja slijedila višegodišnja rehabilitacija u Krapinskim toplicama. Hvala mu!







Na fotografiji su Škot Martin Cruickshank i pripadnik 83. samb ZNG-a, koji su otprilike baš u ovo vrijeme, u dane kada je Republika Hrvatska međunarodno priznata, oko 15. siječnja 1992. ponosno dignuli hrvatski stijeg na linijama povrh vinkovačke bolnice. Također, na današnji dan, prije točno godinu dana Martin je s ratnim zapovjednikom Obučnog centra u Šepurinama, Wernerom Ilićem krenuo pod hrvatskim stijegom ostvariti nevjerojatan podvig. Cilj njih dvojice bio je preveslati Atlantski ocean, upravo u čast međunarodnog priznanja naše države. Taj cilj je nadljudskim naporima ostvaren nekoliko mjeseci kasnije! Ovako je Martin pamtio značaj današnjeg dana 1992.: "I tako je došao 15. siječnja 1992., dan kada je Hrvatska priznata i kada smo svi postali svjesni da više ništa neće biti kao prije, da ćemo se napokon moći naoružati. Nismo znali što će slijediti, ali znam da smo svi žarko željeli dočekati dan kada ćemo osloboditi Vukovar. Vukovar je hrvatski Alamo 20. stoljeća, i svi smo, bez iznimke, osjećali strahopoštovanje zbog činjenice da su se tamo malobrojne snage hrvatskih vojnika borile do zadnjeg atoma snage pritom svjesni da se polako, ali neumitno zatvarao obruč oko njih. "



Pripadnici 1. Nizozemske dragovoljačke postrojbe pri 118. brigadi HV-a, snimljeni otprilike u ovo doba 1992. na položajima u okolici Perušića. Na fotografiji je i mlada novinarka HTV-a Maja Sever



Mladi Francuz Nicolas L., snimljen kako obavlja dužnosti na promatračnici prema okupiranim područjima Baranje. Fotografiju je snimio pokojni François Roullet (poginuo u Bosanskoj Posavini), a obojica su bili pripadnici Izviđačko diverzantske satnije pri 160. brigadi ZNG-a. Danas ovaj samozatajni golobradi mladić slavi rođendan! Neka mu je sretan i hvala mu što je došao 91.' kad je bilo najpotrebnije i što je nastavio živjeti u Gorskom kotaru.



Britanac Karl Penta (krajnje desno), snimljen tijekom odmora na istočnoslavonskoj bojišnici s drugim stranim dragovoljcima iz Ujedinjenog Kraljevstva, jesen 1991.



Pripadnik 4. brigade HV-a, devetnaestogodišnji Dominique Gay poginuo je na livanjskoj bojišnici krajem svibnja 1992., a u znak zahvale hrvatski emigranti ubrzo su dignuli dostojan spomenik mladom Francuzu u njegovom rodnom kraju.



Danas, 3. siječnja obilježava se 31. obljetnica vojno-redarstvene akcije „Širinci 92“. Nijemac Peter Dlaka (desno), pripadnik 121. novogradiške brigade HV-a, razvio je sa suborcem pobjedničku, hrvatsku zastavu nakon što su, u sklopu oslobodilačke operacije "Orkan 91",napokon oslobođeni Širinci. Borbe za Širince bile su iznimno teške, i donijele su nemale gubitke i ranjavanja hrvatskoj strani. Nažalost, i Nijemac Peter bio je teško ranjen u borbama za Širince. Nastradao je od odskočne mine i zapravo je imao mnogo sreće što nije ostao trajni invalid. Naravno, Peter se nastavio boriti za slobodu Hrvatske kao pripadnik HV-a i HVO-a, a danas živi u Hrvatskoj, koju smatra svojom domovinom. Neka u miru počiva 18 branitelja koji su poginuli u dugotrajnim borbama za Širince, a Peteru veliko hvala!



Nakon teškog ranjavanja na vinkovačkoj bojišnici Joe F. (Jo Smith) priključio se redovima 108. brigade HVO-a u obrani Bosanske Posavine. Objavio je zanimljivu kompilaciju ratnih slika borbene skupine stranih dragovoljaca i Posavljaka snimljenih tijekom dramatičnih i prevelikim žrtvama plaćenim borbama za Koridor



Pripadnici 108. brigade HVO-a Steve Haydock (nosi snajper Steyer i na leđima AK 47) i pokojni Gaston Besson (nosi MGL) vraćaju se iz ophodnje.



Pripadnici brigade HVO Kralj Tomislav, Nijemci Heiko (lijevo) i Michael Homeister.



Dragovoljac iz Nizozemske, nasmijani Marco Visser (lijevo), Kupčina, prosinac 1991. Snimljeno blizu rijeke Kupe



Yves Gilbert Mauranges francuski dragovoljac, snimljen na zadarskoj bojišnici. Ovako je hrabrog Francuza opisao zapovjednik 7. dp HV-a Danijel Kotlar : Yves Gilbert Mauranges bo je pripadnik Francuske vojske i došao kao dragovoljac u Hrvatsku početkom rata. Prošao je više ratišta i bio ranjen u Zemuniku u nogu. Bio je pripadnik 159. brigade i od operacije "Maslenica" u 7. domobranskoj pukovniji HV-a sve do kraja Domovinskog rata. Oženio se za Heidi iz Zadra - Crno. Nažalost, poginuo je u Iraku 07. lipnja 2005., kao zaštitar konvoja humanitarne pomoći. Bio je hrabar, odlučan i tih, omiljen kod suboraca.



Zahvaljujući Muzeju Domovinskog rata Karlovac - Turanj, odnosno Danielu Skorupu, Hrvatu iz Kanade koji je opisao suborce, dobili smo sjajne fotografije stranih dragovoljaca iz 110. brigade HV-a. S lijeva na desno: Mikel Ljubić (Hrvat iz Australije), Paul Ogilvie, Ian Leitch, Roger Powell (svi iz Engleske), Daniel Skorup



Nakon sinoćnje pobjede nad neponovljivo hrabrim i časnim Japancima, prisjetimo se ovom fotografijom pripadnika 1. gbr HVO-a, legendarnih Bušića, da je među onima koji su došli braniti slobodu hrvatskog naroda bilo i Japanaca. Također, izražavamo iskrenu sućut njegovom suborcu Andyu iz Švedske (prvi s desna) zbog gubitka u najbližoj obitelji.





U napadu JNA na Lipik, 28. studenog 1991. poginuo je zapovjednik gradske obrane, Libijac Ibrahim Abushaala-Gadafi. Gadafi, koji se stavio na raspolaganje hrvatskim snagama još prije početka izbijanja ratnog sukoba, doselio se u Lipik u namjeri da zasnuje obitelj. Kako je stekao golemo vojno iskustvo u ratu između Libije i Čada, ubrzo je zadobio povjerenje među braniteljima. Upoznavao ih je s rukovanjem protuoklopnog oružja, vršio obuku pripadnicima interventnih postrojbi te je ustrojavao obrambene punktove. Bio je stručnjak za gerilsko i urbano ratovanje, sklon improvizacijama, stoga je često odlazio u pogibeljne diverzantske akcije. S obzirom na pogibiju zapovjednika Zdravka Mancea, Gadafi je u čak dva navrata zapovijedao obranom Lipika.



Kolovoz 1995., okupljanje dijela IDV-a 104. brigade HVO-a u Domaljevcu prije polaska u ophodnju. Slijeva: Laszlo Ellias (Mađarska), Rodney Morgan (Engleska), Ivan Farina (Irska), „Vuk“ (Hrvatska), Neil Thomasson (Engleska), Marko Matić



Na fotografiji su tri Britanca: (s lijeva) George, Steve i Kirk, snimljeni nasuprot stare bolnice u Vinkovcima, ožujak 1992. U obranu Hrvatske od vojne agresije uključio se nemali broj onih koji nisu imali nikakvog vojnog iskustva, a među njima i nekolicina maloljetnika. George, koji se priključio početkom jeseni 1991. u redove 109. brigade ZNG-a, tek je navršio 17 godina, svjestan nepravde političke pasivnosti međunarodne zajednice, donio je čvrstu odluku: "NATO i Europska zajednica nisu učinili ništa dok je Hrvatska gorjela, a civili su ubijani. Kao tinejdžer strastveno sam osjećao ljutnju zbog ono što se događa i kao tinejdžera ponekad vas strast natjera da nešto poduzmete. Otputovao sam u Zagreb kao dragovoljac i prijavio se u Hrvatsku vojsku. Odluku sam donio tijekom ljeta 1991., a roditeljima sam ostavio oproštajno pismo."



Pripadnici 3. Satnije 84. gardijske bojne Termita u vožnji prema šumama BiH, dan prije velike bitke kod Grahova polja, srpanj 1995.. Lijevo je Ladislav Plentaj-Čarli, desno Darko Kovačić-Rambo. U sredini je Poljak Piekutowski Trzezbor. I



Dana 16. rujna 1992. poginuo je Poljak Edward Jarek Golabek, pripadnik 101. brigade HVO-a iz Bosanskog Broda. Golabek je još jedan od onih o kojem osim osnovnih podataka o datumu pogibije nismo ništa znali. Suborac Saša, javio nam se i junački čin u kojem je poginuo hrabri Poljak Poljaka: Jaceka sam upoznao samo 4 do pet 5 sati prije nego što je poginuo. Bio je pripadnik 4. Bojne, 3. Satnije 101. brigade HVO-a, a poginuo je oko 8 sati ujutro u selu Koraće kod BB. Dobio je metak u srce, umro je dok sam po tijelu tražio gdje je pogođen. Nažalost, nismo puno pričali jer on nije znao engleski pa smo se nekako u hodu sporazumijevali ta dva-tri sata koja smo proveli u rovu. Smatram da je poginuo dijelom i zbog moje krivice, jer slijedio je mene, a ja sam pogriješio put. Izašli smo stotinjak metara ispred njihovih položaja. Kada su zapucali, utrčali smo u jednu kuću koja je bila udaljena par metara od nas. Mene su promašili, on je bio pogođen. Nevjerojatno, ali pet minuta prije nego je bio pogođen, tako je spasio moj život.



Na današnji dan, 12. rujna 1995., Hans Strassburger (Njemačka) položio je život za slobodu hrvatskog naroda Bosanske kao pripadnik 4. gbr HVO-a. Strassburger je bio cijenjen brigadni izvidnik, a, prema sjećanju Nizozemca Raymonda van der Lindena, tog dana, zajedno s neidentifciranim dragovoljcem iz Njemačke, poginuo je tijekom noćne akcije izviđanja neprijateljskog teritorija. S obzirom na datum pogibije, Strassburger je vjerojatno zadnji stranac koji je poginuo u Domovinskom ratu.



Početkom rujna 1992. poginuo je Portugalac Alexandre Fernandes. Fernandes se kao dobar vojnik i zapovjednik istaknuo na osječkoj bojišnici, napose u obrani Laslova, kao pripadnik Prvog internacionalnog voda pri 160. brigadi HV-a (Osijek). Poginuo je za slobodu Hrvata Bosanske Posavine kao pripadnik Izvidničko diverzantskog voda pri 1. bojni 106. brigade HVO-a (Orašje).



Na današnji dan, prije 30 godina, 29. kolovoza 1992., tijekom žestokih sukoba za selo Cerik, na širem području Brčkog, poginuo je Britanac John Rowley, pripadnik 2. bojne 108. brigade HVO-a . Suborci su mu priredili skroman ukop u prilično opasnim uvjetima, a fotografije sprovoda dovoljno govore same za sebe.



Strani dragovoljci, pripadnici 1. gbr HVO-a Ante Bruno Bušić : Rodney Morgan (Engleska), Ronald Pereversoff (Kanada), Gregorz (Poljska) i Janos (Mađarska).



Britanac Rodney Morgan, treći s lijeva, vrši obuku mladih dragovoljaca iz Njemačke, pristiglih u 1. gbr HVO-a Ante Bruno Bušić (ljeto 1994.)



Na današnji dan 27. rujna 1993. tragično je poginula Amerikanka Colette Webster, koja je nesebično pomagala unesrećenim pripadnicima HVO-a u Mostaru. O njezinoj tužnoj sudbini, kao i o tragediji koja je zadesila nju, njezinog zaručnika, odnosno dragovoljca Sean Vatchera, objavljeno je nekoliko lijepih tekstova. Počivala u miru!

https://www.dnevno.hr/domovina/ljubav-u ... kP4rghLP30

Na današnji dan 24. kolovoza 1993., mladi Kanađanin Eric R. Williams/de Tommaso poginuo je od neprijateljske vatre u bliskoj borbi, u ranim jutarnjim satima, u Raštanima kod Mostara. Bio je pripadnik elitne padobranske postrojbe Legije stranaca koju je 1991. napustio kako bi se pridružio hrvatskim postrojbama, isprva kao pripadnik HOS-a, potom 104. brigade HVO-a, te konačno širokobriješke Kažnjeničke bojne HVO-a. Hvala mu!



Povratak stranih dragovoljaca, pripadnika IDS-a 2. brigade "Gromova" u Orašje, nakon akcije u Vučilovcu. Jučer su političari zaobišli proslavu obilježavanja obljetnice legendarne brigade koja je branila Banovinu i sve ostale hrvatske bojišnice, no mi ih ne zaboravljamo i nikada nećemo.



Zahvaljujemo svim članovima grupe koji vrijedno šalju materijale o stranim dragovoljcima, tako i Ante Balic koji nas je već nekoliko puta obradovao pronalascima. Intervju za novine dao je pripadnik 4. brigade HV-a, Nijemac dr. Boris Bill. Dr. Bill obavio je desetine vrlo teških operacija u kojima je spašavao udove i tijela ranjenih gardista i civila. O motivima dolaska u jesen 91. dr. Bill izjavio je: „Rođen sam u Njemačkoj gdje sam studirao medicinu i potom me put odveo u SAD, a iza toga u Južnoafričku Republiku. Moja majka bila je Njemica, otac Hrvat, a s majčine strane svi u obitelji bili su vojna lica. Za vrijeme mog boravka u JAR-u počeo je rat u Hrvatskoj, gledao sam na televiziji što se događa i htio sam pomoći, ali tako da aktivno sudjelujem. U početku je ljutnja bila ta koja je bila moj glavni pokretač i kada sam dolazio u Europu, želio sam ići u Vukovar. Tog dana kad sam stigao u Hrvatsku, Vukovar je pao. Jedno vrijeme bio sam u Osijeku, a nakon određenog vremena dolazim u Split u 4. gardijsku brigadu“.



Mario Miroslav Tadic (Čile) i Michael Misch (Njemačka) pomažu hendikepiranom Nigs P. Balchin (Engleska) da se pridruži Koloni sjećanja, Vukovar 2019. Nigsovi problemi zbog višestrukog ranjavanja toliko su uznapredovali da je njemu danas, nažalost, nemoguće kretati se bez hodalice. Svaka pomoć oko pomagala za invalide dobro došla je, a informacije za potrebito potražiti kod predsjednika Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata Kris Malic.



U akciji "Oslobođena zemlja", u kojoj je, oslobađajući dubrovačko zaleđe u kolovozu i rujnu 1992., poginulo 12 pripadnika 4. gbr HV-a, među njima, na današnji dan, 6. kolovoza 1992., Albanac, Nuhi Krasniqi.



Zanimljiva priča o snalažljivosti Nijemca Michaela i stranih dragovoljaca pri 129. brigadi HV-a.





Na današnji dan, 20. srpnja 2020. u Zadru je, nakon teške bolesti, preminuo strani dragovoljac Britanac Bryan Madden. Madden se tijekom najtežeg ratnog razdoblja borio u sastavu vinkovačkog HOS-a, na području Male Bosne. Ranjen je krajem godine u akciji kod Nijemaca. Služio je i 105. brigadu HV. Posljednje prebivalište svima dragog Britanca je na Gradskom groblju u Zadru. Neka mu je laka hrvatska gruda.



Nijemac Peter Dlaka, pripadnik 1. bojne, 1. satnije 121. brigade HV-a, snimljen nakon borbi i drugog oslobađanja mjesta Širinci, odnosno prilikom postavljanja nove crte obrane u Gornjoj Trnavi. Prema Peterovom sjećanju datum je 7. siječnja 1992., kada je bilo iznimno hladno, ali srećom bez snijega. Peter nosi zimsku jaknu, a u ruci drži MG-34 (šarac ili „Hitlersäge“) pouzdane godine proizvodnje 1937.



Strani dragovoljci iz diverzantskog voda 1. brigade ZNG-a "Tigrovi", snimljeni na novljanskoj bojišnici, kritične jeseni za obranu i slobodu RH. S desna: François Roulet (Francuska), Schuman (Južnoafrička Republika), Jim (Engleska), leđima okrenut David - Doc (Engleska). Zahvaljujemo njihovom suborcu Antunu Mrzlečkom, koji je također došao iz Njemačke, na ovoj rijetkoj i vrlo vrijednoj fotografiji stranaca iz početnih dana legendarnih "Tigrova".





Dragovoljac Alexander MacDonald "Mac" Škot, poginuo je vjerojatno sredinom srpnja 1992. Bio je pripadnik 112. brigade HV-a, a nakon velike demobilizacije, odnosno u razdoblju kad se Hrvatska zbog pritiska UN-a rješavala stranih dragovoljaca, priključio se krajem lipnja 1992. postrojbama HVO-a u Mostaru. Poginuo je tijekom prve gradske borbe protiv srpskog agresora, vjerojatno pogođen mecima u razmjeni "prijateljske vatre". Danas simbolično obilježavamo sjećanje na 30 godina od pogibije ovog Britanca, čija tužna sudbina i tužan kraj simbolizira dio nesretnih sudbina mnogih stranih dragovoljaca. Podaci o MacDonaldu preuzeti od gospodina Daniela Kingtona, a fotografije spomen križa u Mostaru ustupio je Sean Vatcher.



Ne zaboravimo da se i nemali broj Hrvata srpske nacionalnosti, odnosno pravoslavne vjere, dragovoljno uključio u obranu Domovine od naleta velikosrpske agresije. Prema sjećanjima Michaela Mischa (lijevo) na području Gornjeg Mekušja barem 6 pripadnika srpske nacionalosti branilo je Karlovac u redovima 129. brigade HV-a. Među njima bio je i Dušan Milakara (desno), koji je dragovoljno stigao iz Nizozemske, a Nijemcu je dva puta svojom intervencijom pomogao izvući se iz vrlo teške situacije tijekom borbi.



Njemački dragovoljac Michael Misch (u sredini) i Janko (desno) 129. brigada HV-a Karlovac, pregledavaju nakon povratka s izviđanja snimljeni video materijal s Igorom Čepurkovskim (lijevo). Na osnovu informacija izviđanja osmišljena je zasjeda protiv glavne potporne linije neprijatelja između vojarni Mekušje i Kamensko. Zasjeda je narednog dana uspješno provedena.



Medicinska sestra pri 129. brigadi HV-a Rita (Njemačka), supruga njemačkog dragovoljca Michaela, također pripadnika 129. brigade HV-a, snimljena u proljeće 1992. na liniji bojišnice kod Turnja (Karlovac).



Slovenac Branko, nadimka Janez, snimljen sa zanimljivim vojnim dodatkom. Branko je kao dragovoljac tijekom 1991. sudjelovao u obrani Osijeka 91., potom se priključio legendarnoj IX. bojni HOS-a, nakon čega je pristupio snagama HVO-a. Hvala Branku i svim slovenskim dragovoljcima.





Thomas Crowley, nadimka Irac, bivši pripadnik rodezijskog SAS-a, u jesen 91.' dragovoljno se priključio obrani Hrvatske. Nakon što je u sklopu 1. satnije HOS-a pomogao u uspješnom odbijanju najezde agresora na prostoru Jasenovca i zapadne Slavonije, odlazi na jug, gdje pristupa IX. Bojni HOS-a Rafael Vitez Boban. Crowley je s preustrojenom IX. Bojnom HOS-a u sklopu 114. Brigade HV-a prošao mnoge teške bitke: u Livnu, na Južnom bojištu, posebno u Operaciji Maslenica (43 dana obrane opsjednute Škabrnje), te u Operaciji Zima 94., itd. Više puta je bio ranjavan, a poginuo je nesretnim slučajem 10. lipnja 1995. Nažalost, poginuo je upravo onda kada su mu se počeli ostvarivati snovi: nedugo nakon što je dobio hrvatsku domovnicu. Na veličanstvenom pogrebu u Splitu tisuće ljudi oprostile su se od legendarnog Irca hrvatskog srca



Pripadnici 1. bojne brigade Kralj Tomislav HVO-a: Stole, Michalowicz Gregor "Žegož" (Poljak), Ribić, Iča i Majić (Gračac Donja Rama 93.) Ne treba posebno naglašavati da je dragovoljac iz Poljske plavokos pa ga je lako identificirati na fotografiji. Hvala Kris Malic na fotografiji i informacijama, svaka nova i šira uvijek je dobro došla!



Britanac Sean Vatcher, sjajan vojnik, fotograf, a ponajprije humanitarac. Gornji Vakuf, 1993.



Britanac Steve Gaunt i Bugarin Stojan Gogov (desno), snimljeni u bunkeru, Vinkovci- Mala Bosna. Gogov je bio pripadnik 109. brigade HV-a iz Vinkovaca, potom 5. gbr HV-a, s kojom je prošao sva ratišta, a ubijen je na današnji dan 27. svibnja 1993.
Pokojnog Gogova suborci redom opisuju kao dobrog i pouzdanog vojnika i jako dobrog čovjeka, koji je zasnovao obitelj u Vinkovcima. Sjećanje nevjenčane supruge Vanje, koja je ostala živjeti u Vinkovcima do 2001., gdje se uz pomoć Stojanovih suboraca, prijatelja uspjela osoviti na noge, preživjeti i odgojiti sina, dovoljno svjedoči o tragediji Gogova:
“Stojan se s terena vratio u nedjelju. U utorak je dobio domovnicu, a u četvrtak je poginuo, ubijen je od strane jednog manijaka. Stojan je jako želio početi nov život, van socijalističkog sustava u Bugarskoj, htio je zasnovati obitelj i živjeti u Hrvatskoj. Želio je doprinijeti borbi za hrvatsku nezavisnost, no u svemu tome spriječila ga je nepravedna tragedija.”



Amerikanac Joe 'Dixie' iz Louisiane, pripadnik 101. brigade HVO-a, zima 1992. Vučilovac. Francuz Philippe G. pomogao je Joeu da nauči što bolje rukovati minobacačem u teškim zimskim uvjetima, fotografiju je snimio dragovoljac Nijemac Michael Misch. Nažalost, Dixie je bio tesko ranjen 1994., i naknadno je preminuo. Hvala mu i počivao u mir



Nijemac Torsten, pripadnik posebne jedinice rezervnog sastava MUP-a, znanih kao "merčepovci".





Na današnji dan 30. X. 1993. , poginuo je Poljak Dariusz Sroga, pripadnik brigade HVO-a Stjepan Tomašević. Zanimljivo, ujedno i vrlo tužno, Poljaci imaju možda i najveći postotak pogibija od svih nacija koje su se borile na hrvatskoj strani







Samostalna uskočka satnija ZP Osijek jedna je od onih postrojbi koja je u Domovinskom ratu činila velike stvari, ali osim pokušaja rušenja Batinskog mosta, nepravedno je zaboravljeno što su sve odradili od istoka Hrvatske do njezinog krajnjeg juga, kao i Bosanske Posavine. U SUS-u su djelovali i strani dragovoljci, pa tako i dva Mađara; Andras i Mihaily, obojica teško ranjeni. Andras Molnar Andras Istvan ostao je živjeti u Hrvatskoj, voli ovu zemlju više od brojnih glasnih domoljuba, a evo ga na slici s pripadnicima SUS-a, snimljenoj na Južnom bojištu. Prepoznati ćemo ga po naočalama na tjemenu glave i po jurišnoj pušci FAL 7.62x51 "argentinka"





Simon Hutt napustio je Britansku vojsku kako bi se s nepunih 19 godina pridružio obrani hrvatskog naroda Bosanske Posavine, isprva pri II. bojni HOS-a, potom 106. brigadi HVO-a. U jesen 1992. teško je ranjen i skupo je platio avanturistički duh i mladenačke odluke jer nakon povratka u Englesku život mu se, zbog odbacivanja okoline, pretvorio u pakao. Pretrpio je teži oblik PTSP-a, s kojim se, kao i drugim problemima, još uvijek bori, između ostalog i slikanjem. Sretan rođendan Simon!

https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna ... tt-1029620



Dana 18. svibnja 1991. utemeljena je prva postrojba za specijalne namjene Hrvatske vojske, Bojna "Zrinski". Kandidati za bojnu Zrinski birani su prema najstrožim kriterijima; morali su biti mlađi od 25 godina, odličnoga zdravlja, te psihofizički spremni podnijeti najveće napore. Bojna "Zrinski" ustrojena je s namjenom samostalnog djelovanja te za izvođenja diverzantskih akcija u dubini neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Bojna "Zrinski" izvršavala je zadaće na najtežim bojišnicama: u zadarskom zaleđu, Vukovaru, Hrvatskoj Kostajnici, Gospiću, potom u Metkoviću, Kupresu, dubrovačkom zaleđu, a ratni put završen je oslobodilačkom operacijom "Maslenica". Nakon toga bojna Bojna "Zrinski" postala je okosnicom novoustrojene najelitnije postrojbe Hrvatske vojske: 1. hrvatskog gardijskog zdruga. U bojni "Zrinski" djelovali su i strani dragovoljci, od kojih se posebno isticao Nijemac Thomas Linder, kojeg vidimo (krajnje lijevo) u ulozi instruktora „Zrinskih“ na obuci u Kumrovcu, početak 1992.



Pripadnici legendarne 9. bojne HOS-a Ante Veštić i strani dragovoljac iz Francuske "Frenči"



Britanac Keith Philips dragovoljno je odmah po izbijanju ratnog sukoba došao braniti Hrvatsku, kupivši svojim novcem opremu i oružje. Keith je bivši marinac Britanske vojske, za koju je bio ranjavan i dva puta odlikovan osobno od britanske kraljice. U Hrvatskoj je kaotičnu 91.' proveo na vukovarsko-vinkovačkoj bojišnici, a tijekom kratkotrajnog odmora na otoku Pagu prihvatio je poziv pripadnika zadarske specijalne policije "Poskoci", te je obavljao dužnosti instruktora. U bunkeru je, tijekom opće opasnosti, upoznao i svoju buduću suprugu pa je tako vremenom postao fetivi Zadranin. Keith izbjegava javno eksponiranje, no danas mu je rođendan pa se nadamo da neće zamjeriti što mu se, eto, jednom godišnje zahvaljujemo za veliku pomoć u obrani RH i doprinosu u obuci zadarskih ratnika!



U borbama za oslobađanje dubrovačkog juga na području Čepikuća dana 10. svibnja poginuo je Slovenac Marjan Fekonja, pripadnik 1. brigade HV-a "Tigrova". U napadajnim akcijama na tom području od 6. do 11. svibnja 1992. poginuli su "Tigrovi": Petar Žaja, Tihomir Žužić, Antun Tomislav Petrić i Marijan Knežević, a u narednim mjesecima mnogo pripadnika legendarne brigade položilo je život za oslobađanje hrvatskog juga. Hvala im



Specijalna postrojba PDV „ŠTRUC“ (Albančevi Anđeli) osnovana je 21. 06.1992. od dragovoljaca HV-a koji su došli pomoći obrani BiH, na području Žepča. Na samom početku postrojba nije imala određeno ime, tek nakon pogibije dozapovjednika Stipe Penave-Štruca, preuzela je njegov nadimak kao svoje službeno ime. Postrojba je borbeno djelovala u sastavu 111. xp brigade HVO-a do 1. travnja 1994. kada zbog preustroja brigada njeni pripadnici prelaze u 1. gardijsku brigadu HVO-a "Ante Bruno Bušić". U početku, postrojba je imala oko 50 pripadnika, od kojih je tijekom borbenih djelovanja 92'-94': 9 poginulo, 8 je teško i 10 lakše ranjenih



Strani dragovoljac Luca (Italija) u redovima 1. gbr HVO-a



Dobro raspoloženi pripadnici Izvidničko diverzantske satnije Zagrebačkog stožera HV-a u pauzi nakon obuke, na području Pisarovine, kraj 91./početak 92. godine. S njima je instruktor Paul Lewin (nosi beretku), koji je mladim Zagrepčancima prenosio iskustva iz britanskih postrojbi za posebne namjene.

Na današnji dan, prije 27. godina Steve Gaunt snimio je ovu sjajnu fotografiju u oslobođenim Okučanima.



Nijemac Peter Dlaka, došao je u Hrvatsku 1991. i proveo je pet godina ratujući u postrojbama HV-a i HVO-a. Ratni put započeo je na novogradiškoj bojišnici, gdje je bio teško ranjen, a tamo ga je u operaciji "Bljesak" i pobjedonosno okončao, kao pripadnik 121. brigade HV-a. Na pitanje da li je ikad pomislio odustati tijekom pet godina rata Peter je pružio odgovor kojeg bi trebali upamtiti mnogi oni koji danas jamraju zbog toga što su se borili za državu kakva nije onakva kako smo svi željeli da izgleda: "Nije mi žao ni jednog dana mojeg života, kamoli vremena provedenog u Hrvatskoj vojsci. Da zatreba, ja bih opet sve isto ponovio! Naravno, imao sam i ja teških trenutaka. Dva puta sam ozbiljno razmišljao o tome da li bih trebao prestati s ratovanjem, no takvo što ipak nisam napravio. Ja sam čovjek od riječi, ne mijenjam svoje odluke. Ako sam došao ovdje s ciljem, onda sam trebao izdržati i ostati do kraja, doživjeti pobjedu i kraj rata. To se i dogodilo." Peter je danas ponosan otac maloga Tomislava i živi, a gdje bi drugdje, na području predivne zapadne Slavonije. Hvala mu.



Nijemac Peter Dlaka snimljen prije 30 godina na mostarskoj bojišnici. Pet godina ratovanja u hrvatskim snagama, sve do konačnog oslobođenja RH, nakon čega je ostao živjeti u ovoj našoj neobičnoj, ali prelijepoj domovini. Peter, sretan rođendan!



Nijemac Lars Rinklin (leži), snimljen sa suborcima iz 4. satnije 2. bojne 109. brigade HV-a. Lars nema ostvaren status branitelja, iako ima pisanu potvrdu zapovjednika i drugih pripadnika satnije da je više od tri mjeseca bio na prvoj crti vinkovačke bojišnice. Došao je krajem prosinca 91., donio je pomoć u opremi i materijalu, te je bez naknade naredna tri mjeseca dragovoljno služio HV.



Na današnji dan 23. IV. 1992., u ključnoj bitki za obranu Livna i zaustavljanje prodora JNA prema Dalmaciji, poginuo je Pierre Laurent Metral, bivši časnik Francuske vojske, koji je također služio i Francusku legiju stranaca, otkud mu nadimak Massonier. Bio je iznimno obrazovan i inteligentan čovjek i pritom vrlo cijenjen od svih koji su ratovali s njim. Uz to bio je omiljen i zato što je u svega tri mjeseca tečno naučio govoriti hrvatski jezik boreći se na vinkovačkoj bojišnici 91./92, u sastavu Samostalnog voda iz Sesvetskog Kraljevca. Voljeli su ga zato što se zaljubio u narod i zemlju za koju se borio, te ponajprije jer je bio dobar čovjek.



Pripadnici Izvidničko diverzantske satnije Zagrebačkog stožera HV-a tijekom obuke, na području Pisarovine/Starjaka, kraj 91./početak 92. godine. Instruktor Nizozemac Marco Visser čuči, treći s desna, te s Miljenko Cvjetkom jedini gleda suprotno od fotoaparata



Njemica Katharina, 101. HVO-a Orašje, na prvoj liniji bojišnici, tijekom granatiranja od strane srpskih snaga.



Nasmijani brk Thomasa Crowleya - Irca, kao i dobro raspoloženje njegovog suborca iz legendarne 9. bojne HOS-a Zvone Novakovića (desno), i domicilnih branitelja s livanjske bojišnice zorno svjedoče kako se agresor na Livno proveo u proljeće 1992. godine



U knjizi Franje Samardžića ima niz sjajnih fotografija s novogradiške bojišnice. Na jednoj od njih je i Nijemac Peter, koji ponosno drži hrvatski stijeg (s tada neproblematičnim prvim poljem). Peter se prisjeća okolnosti fotografije: "To je najvjerojatnije prva fotografija na kojoj sam snimljen. Skroz desno je Željko Domiter, prvi Hrvat s kojim sam razgovarao po dolasku na Glavni kolodvor u Zagrebu. Potom sam zajedno s njim otputovao u Novu Gradišku. Volio bih da se sjećam više detalja oko ove fotografije, primjerice tko su drugi pripadnici 121. brigade na slici. No tada sam bio pod velikim uzbuđenjem. Sve je za mene bilo novo, bjesnio je rat, a ja sam tek koji dan ranije došao i nisam znao hrvatski jezik.



Uspjeli su! Škot Martin Cruickshank i Werner Ilić doveslali su do Barbadosa i nakon više od tri mjeseca ostvarili su podvig uvrstivši Hrvatsku u ligu zemalja prekooceanskih veslača u kojoj je zasad tek 31 država. Svojom plovidbom odali su počast Domovini, što se pak fenomenalno poklopilo s činjenicom da su doveslali na dan planeta Zemlje. Mi ćemo dodati i ništa manje važnu simboliku da se ostvarenje cilja gotovo u dan poklopilo s tridesetom obljetnicom pogibije velikog Martinovog prijatelja i junaka Domovinskog rata Francuza Laurent Metral - Pierrea (23. IV. 1992.) Čuda se događaju, samo treba u njih vjerovati, kao ova dvojica. Čekamo vas u Velikoj Gorici!



Dana 16. travnja 2009. godine, u Boliviji je ubijen Eduardo Rózsa-Flores Chico. Flores je u Hrvatsku došao tijekom lipnja 1991. kao dopisnik španjolskih novina i BBC-a. Iako prokomunističkih stajališta shvatio je da JNA provodi agresiju nad Hrvatskom. Stoga u rujnu 1991. pristupa hrvatskim snagama i osniva postrojbu stranih dragovoljaca, Prvi internacionalni vod (PIV) koja je u sastavu 106. brigade HV-a branila područje Baranje i Osijeka. Pogibija Chica bila je TOP tema svjetskih i hrvatskih medija, jer je likvidiran pod sumnjom da je organizirao atentat na bolivijskog predsjednika Moralesa. Vrlo zanimljivo NITKO, ama baš nijedan hrvatski medij nije objavio da je 2020. godine Bolivija službeno odbacila sve optužbe o pokušaju organiziranja atentata od strane Chica i njegove skupine. No, to je Hrvatska; ako nije negativno, nije ni vijest. Na fotografiji: Eduardo Rózsa Flores – Chiko i Mađar Zsolt Dér u razgovoru s ratnim izvjestiteljem, sjede na oklopnom vozilu - Laslovo 1991



Na današnji dan 19. travnja 1993. Nijemac Gunnar Bremer, pripadnik 104. brigade HVO-a, počinio je hrabar čin jer nakon što je sa suborcem teško ranjen u minskom polju sam je sebi oduzeo život da ne padne u ruke neprijatelja. Neka počiva u miru.



Brojni su motivi stranih dragovoljaca koji su 91.' dolazili braniti hrvatsku slobodu. Jedan od njih bio je i Nijemac Hendrik Brauser koji se u ZNG prijavio tijekom ljeta, a uskoro se priključio obrani Banovine, gdje je i snimljen, tijekom borbi za Petrinju. Na upit novinara zašto se bori Brauser je odgovorio da se Hrvati bore za identitet i opstojnost, a da on vodi svoj mali privatni rat protiv komunista jer je kao politički zatvorenik proveo 15 mjeseci u kaznionici u Istočnoj Njemačkoj. Hvala mu!



Velšanin Christopher Llywewelyn Thomas, pripadnik SPGS HV-a bojne Frankopan, potom 1. gbr HVO-a (Alpha force) snimljen tijekom boravka u Karlovcu, ožujak 1992. godine



Velšanin Christopher Llywelyn Thomas, pripadnik SPGS HV-a bojne Frankopan, potom 1. gbr HVO-a (Alpha force), snimljen nakon povratka s ophodnje neprijateljske linije, otkuda su srpske snage djelovale tenkom po širem području Bugojna (svibanj 1992.) Velšanin možda nije usvojio naš jezik, koji je jednako težak kao i njegov materinji, no shvatit će da mu želimo svako dobro za rođendan!



Na današnji dan 10. travnja 1992. godine u obrani Kupresa poginuli su ovi pripadnici 204. A brigade vukovarskih veterana, a među njim i tri strana dragovoljca s prostora bivšeg SSSR-a, odnosno Ukrajine i jedan Poljak. Po medijima, onim rijetkima koji memoriraju sjećanje na junačku pogibelj hrvatskih snaga na Kupresu, navode se nešto drugačija imena slavenske braće, no u suradnji s kolegom iz Rusije, dr. Samchevich Andrejom ustanovili smo da bi ovo bi trebala biti točna imena tih ljudi. Hvala im!

Leonid Ogorodnikov
Vasily Sharipov
Bondarev Georgy
Marek Pamula (Poljska)
Andrija Marić
Robert Zadro
Anton Brkan
Dražen Kiš
Zdenko Marjanović
Franko Lohajner
Kruno Zmajlović
Šime Mađarević
Milan Berton
Denis Mihalić



Lars Newbould, Engleska i Gaston Besson, Francuska, pripadnici 108. brigade HVO-a u rijetkim trenucima predaha tijekom borbi na širem području Brčkog. Lars, koji je inače nastavnik, prije Bosanske Posavine borio se na vinkovačkoj bojišnici, ranjen je. Svakih nekoliko godina, kada prilike dopuštaju, o svom trošku dolazi 18. XI. u Vukovar odati počast žrtvama Vukovara, odnosno svim žrtvama Domovinskog rata.



Fotografija, ujedno i dokument, na kojoj vidimo dio pripadnika 1. Nizozemske dragovoljačke postrojbe kako se tijekom ožujka 1992. pripremaju na odlazak u ophodnju ličke bojišnice. Na slici su: Rik Grauwert, Johan Tilder, Tom Chittum (USA), Ray Van Der Linden (sjedi), Ivica Š, Martijn de Porres, Joost van Dijk, Bart Velt. Andre Van Der Aart autor je fotografije



Dobro raspoloženi pripadnici 1. Nizozemske dragovoljačke postrojbe pri 118. brigadi HV-a. U pozadini koračaju Edwin i Rik. Naprijed lijevo je zapovjednik postrojbe, pokojni Johannes Tilder, a desno Joe Stelling. Hvala im za veliki doprinos u obrani ličke bojišnice.



Pripadnici 1. Nizozemske dragovoljačke postrojbe, Badnja večer - Božić 1991. godine. Raymond van der Linden, koji je snimio fotografiju, prisjeća se: „Božićna večera u vojnoj bazi Perušić. S lijeva na desno su: Mark Molenaar, Guide ten Broeke, Martijn de Porres, Joost van Dijk (stoji na kraju), Ivica Š. i Boško S. (domicilni zapovjednici) Johan Tilder i Tom Chittum (SAD). U pozadini Bart Velt diže ruku, a pored plavokose djevojke vidi se samo glava albanskog dragovoljca Remzija. Uz Martijna de Porresa sjedi Mandica Nikšić, udovica pokojnog Johana Tildera. Ostale žene rade u kuhinji i administraciji. Fotografija je snimljena neposredno prije večere, odmah nakon našeg povratka s ophodnje, koja je naravno kraće trajala, zbog Božića i iščekivane večere. Bila je to lijepa večer, ali Srbi su nam i taj dan dali do znanja da su u blizini. Da, bilo je dosta granatiranja u Perušiću i okolici tih dana. Sjećam se da smo se, još dok je trajalo granatiranje, pažljivo iskrali iz vojne baze kako bismo otišli u crkvu da se pomolimo s Martijnom koji je preuzeo ulogu „pastora“. Lokalni svećenik napustio je to područje, ali je ključ od crkve ostavio jednoj domaćoj obitelji. Oni su nam dali ključ da možemo ići u crkvu i obaviti molitvu, odnosno sve ono što kršćani čine uoči Božića.“



Vojna iskaznica Nizozemca Raymond van der Lindena iz davne, a nama presudne 1991. godine. Ray je danas vrlo aktivan u pomoći jednom drugom narodu koji je napadnut od imperijalističke sile, a mi mu od srca želimo sretan rođendan.



Prije 26 godine, 10. svibnja 1994. mučki je u zarobljeništvu ubijen Johannes Tilder, Nizozemac koji se kao dragovoljac 1991. pridružio obrani Hrvatske. Tilder je bio vrhunski vojnik, ujedno zapovjednik 1. Dutch volunteer unit, postrojbe nizozemskih dragovoljaca koja je branila Liku. Nakon sklapanja Sarajevskog primirja ostao je u Hrvatskoj vojsci, bio je instruktor obuke u 9. gbr, HV-a postavši u međuvremenu i lički zet.



Strani dragovoljci II. Bojne HOS-a (pri 104 brigadi HVO-a) koja je djelovala na području Bosanske Posavine voze se kombijem na bojišnicu. Slijeva: Britanac Roy Crawford – „Smiley“, Mahmood iz Turske i Amerikanac Joe Sideway "Farmer". Na Crawfordovim prsima uočljiva je oznaka postrojbe, napravljena u čast poginulog zapovjednika postrojbe Stojana Vujnovića „Srbina“



Dana 26.02.2022 god. u Bratislavi preminuo je bivši pripadnik naše postrojbe Karel Fojtik-Čeh. PPN Ludvig Pavlović



Nijemac Peter, pripadnik novogradiške 121. brigade HV-a, snimljen s protuoklopnim sredstvom Armbrust, uz hrvatsku zastavu. Fotografirano kod Širinaca (Psunj) nekoliko kilometara od Nove Gradiške. Nažalost, Peter je nedugo kasnije nastradao u akcijama u kojima su agresori odbačeni s tog područja, ali je zaliječio rane i nastavio se boriti u hrvatskim snagama sve do kraja Domovinskog rata.





Domicilni branitelji i strani dragovoljci, pripadnici 108. brigade HVO-a (zima 1992., Marković polje). Uz Francuze, Britanca Paula, posebno se (visinom i pojavom) ističe Nijemac Weisenack Heinz (Hans) zadnji s desne strane, drži strojnicu M-53.



Slovak Marian Drugda pripadnik IDV-a pri 104. brigadi HVO-a snimljen kako osmatra teren i osigurava pripadnike IDV-a tijekom izviđanja.



Britanac, Rodney Morgan i Mađar Janoš, pripadnici Viking voda Brigade Kralj Tomislav HVO-a, kasnije 1. gbr HVO-a ABB, u izviđanju na planinskom području Jablanice, BIH



Nisu došli samo iz zapadne Europe, SAD-a i Australije, nego su, naprotiv potomci Hrvata došli sa svih strana svijeta kako bi branili slobodu domovine svojih očeva i djedova. Na fotografiji snimljenoj početkom listopada 1991. u Pokupskom, poredali su se strani dragovoljci hrvatskih korijena iz Južne Amerike. Lijevo Alejandro Gonzales Skaric (Bolivija), u sredini Mario Miroslav Tadic (Čile), desno Mario Katusic (Bolivija). Ova trojica bili su pripadnici legendarne 1. gbr HV-a "Tigrovi", odnosno pripadnici 2 pješačke bojne iz Rakitja (zap. satnije Tomo Medved, zap. voda Orsulic)



Umirovljeni pukovnik Nizozemske vojske Willy van der Noort u najkritičnijem razdoblju obrane Hrvatske tijekom 1991. i 1992. pomogao je svojim znanjem u provođenju više obuka snaga ZNG-a, od čega je najznačajnija bila višemjesečna Commando obuka u koju je uključeno 30-ak pripadnika 2. pješačke bojne 2. gbr HV-a "Gromovi". Obuka komandosa je izvođena do 14. 06. 1992.g., odnosno do odlaska 2. brigade u borbe za oslobađanje dubrovačkog zaleđa.



Na današnji dan, 23. ožujka 1992. u diverzantskoj akciji u Pokupskoj Slatini poginuo je Britanac Anthony Mann Grant, pripadnik 153. brigade HV-a iz Velike Gorice. Granta se pripadnici brigade sjećaju kao vrsnog i odvažnog vojnika, no okolnosti pogibije zasad su nepoznate. U nadi da će nadopuniti sjećanje o pogibiji hrabrog Britanca Ivica Rostohar napisao je: "U toj akciji i sam sam učestvovao sa svojom IDG! Tu noć poginuo je Grant, Mario Babić, a ranjen je Australac David. Davida smo izvukli Miroslav Tonković-Yellow i ja, a kroz nekoliko dana u Sisku radili razmjenu za tijela Granta i Marija Babićća."



Strani dragovoljci: Radek Kasper (Češka), Steve Haydock i Tom Woods (Engleska), te "čovjek za vezu", vozač Drago, snimljeni u planinskom području neposredno uoči pristupanju postrojbama 108. brigade HVO-a.



Vidjevši kakav herojski otpor pružaju branitelji Vukovara velik broj stranih dragovoljaca uputio se pomoći opkoljenom gradu, no uglavnom su stigli do Vinkovaca ili se razmjestili po drugim bojišnicama. Tako je, za ne vjerovati autostopom u Hrvatsku, u "pogrešni" dio Slavonije pristigao i Danijel Cordary (u sredini). Rat ga je zatekao na području zapadne Slavonije, gdje je ostao i borio se u redovima 77. Samostalnog bataljuna ZNG-a iz Grubišnog polja

Pripadnici 9. bojne HOS-a snimljeni tijekom obuke u srpnju 1993. godine. Prema opisu Mije Matešića, pripadnika ove legendarne postrojbe, prvi slijeva je Britanac David Freel, koji je ujedno i zapovjednik obuke diverzantske grupe, a fotografija je snimljena u Kljacima, drniška bojišnica. Zanimljivo je istaknuti da je zadnji na fotografiji, najviši vojnik, Aleksandar Dimitrov, po ocu Bugarin, no po majci Hrvat, dakle naš čovjek, što bi rekli, fetivi Splićanin



Škotski dragovoljac Rose upucava snajper, bojišnica Banovine, početak 1992.



Australac Hassan Adly (lijevo) i Nedjeljko Milišić, pripadnici protuoklopne raketne bitnice 109. brigade ZNG-a, Nuštar zima 1991. Uz veliku zahvalu, Australcu danas želimo i sretan rođendan!







Na današnji dan, 24. studenog 1991. velikosrpski agresor, predvođen postrojbama Ž. Ražnatovića- Arkana okupirao je Laslovo. Laslovo je 152 dana pružalo otpor, bilo je prva crta linije južne obrane Osijeka, no nakon okupacije Ernestinova našlo se u potpunom okruženju. U bitki za Laslovo nekoliko stranih dragovoljaca poginulo je. „Eduardo Rózsa Flores – Čiko, okupio je tu postrojbu sačinjenu od ljudi svih nacija; od Hrvata, Mađara, Engleza, Iraca, Bosanaca, Srba, Slovenaca, Španjolaca, Portugalaca, Amerikanaca, od svuda! Zbog boljeg poznavanja bojišta i terena oko njega u sastav smo im pridodali i nekoliko Laslovčana. Popunili su najteže, najkritičnije punktove i ostali su tu do kraja. U posljednja četiri dana okruženja šest vojnika iz Internacionalnog voda je poginulo! Paradoksalno zvuči, ali poginula su dva Mađara, jedan Vojvođanin i Laslovčanin, te Irac, Bosanac, Hrvat i jedan Srbin” – Ladislav Kočiš, zapovjednik obrane Laslova







Na današnji dan 16. rujna 1991. poginuo je prvi strani dragovoljac u Domovinskom ratu, Nizozemac Erwin Cornelis van der Mast.

Mast je kao pripadnik 1. brigade ZNG-a Tigrovi interventno bio upućen na bojišnicu kod Nove Gradiške, gdje je sa suborcima sudjelovao u zaustavljanju napada velike oklopne sile JNA na selo Nova Varoš. Mast je tada poginuo u direktnoj borbi s tenkovima koji su nadirali, a njegovo tijelo završilo je u rijeci Savi, te je izvađeno na suprotnoj strani rijeke, kod Bosanske Gradiške. Tamo je i ostao pokopan pod drvenim spomen obilježjem pod kakvim se pokapaju vjernici muslimanske vjeroispovijesti.



U operaciji „Una“ koja se odvijala 18./19. rujna 1995. Hrvatska vojska imala je više od 40 poginulih i nestalih, od čega je čak 26 poginulih pripadnika 2. gardijske brigade HV-a, te više od 100 ranjenih, a nije za razliku od VRO „Oluje“ ostvaren vojni uspjeh. Jedan od poginulih bio je i Slovenac Rudi Fistrič. Fistrić je rođen 1965. u Celju, a živio je u Zagorskim Selima pokraj Klanjca. Od studenog 1992. bio je pripadnik 2. gardijske brigade HV Gromovi. Pokoj mu duši, kao i svim hrvatskim vojnicima koji su izginuli u operaciji Una 95.



Joost van Dijk, specijalist za mine i eksplozive u Nizozemskoj vojsci, bio je pripadnik 1. Nizozemske dragovoljačke postrojbe pri 118. brigadi HV-a (Gospić).



Fotografiju loše kvalitete prati jedna od nevjerojatnih priča iz Domovinskog rata. Na slici je pripadnik 2. A brigade ZNG-a „Gromovi“, Željko Milosavljević – Žika. Milosavljević je Srbin iz Kruševca koji se putujući preko Austrije, u kritičnom razdoblju studenog 91.' priključio obrani Hrvatske . Priča pokojnog Milosavljevića na najjasniji način pojašnjava osnovne okolnosti u kojima se branila Hrvatska. Ta priča svjedoči o ispravnosti obrambenog rata od agresije, ali i o činjenici da je Hrvatsku 91.' branio mali broj onih najboljih i najodvažnijih. Konačno, a vezano uz prethodnu činjenicu, Milosavljevićeva priča jasno svjedoči da 91.' nije bilo bitno tko je kakve nacionalnosti, nego tko je bio dobar čovjek. Milosavljević, koji je bio teško ranjen pri izvlačenju ranjenog suborca, nastavio se boriti u „Gromovima“ i dočekati punu „demokratiju“, ali je nažalost prerano, sa svega 50 godina preminuo 2017. u državi za čiju se slobodu borio. U očekivanju boljih fotografija prenosimo kratko sjećanje suborca Željka Čoraka Banića: „U početku nismo imali baš povjerenja u Žiku, a njegov dolazak bio je blago rečeno šokantan. Iskreno, kad je on bio na straži spavali smo na jedno oko. Bilo je često i podbadanja koja je on stoički podnosio. Sve sumnje i podbadanja nestale su kad je teško stradao pri izvlačenju suborca iz minskog polja. Iako mu je amputirana potkoljenica ubrzo se vratio, s još nezaraslim bataljkom u bojnu. Žika je bio dobar borac i čovjek. Umro je i sahranjen u Dalju. Tamo je zasnovao obitelj, kupio manju kuću u kojoj je provodio dane u mirovini, često boraveći na Dunavu. Zapovjednik bojne Željko Ćubela mi je rekao da se u govoru na pogrebu obavezno sjetim kako je na dolasku rekao : "Došao sam da se borim za demokratiju!"



Andy iz Švedske i Michael iz Njemačke u Koloni sjećanja u Vukovaru





Pripadnik 9. bojne HOS-a pri 114. brigadi HV-a, Britanac Joe Suddick (desno), uz još jednog stranog dragovoljca iz Francuske.



Fotografija prikazuje Francuza Nicolasa P. pripadnika IDS-a Chicago satnije 2. gbr Gromovi HV-a, koji polazi u akciju noseći kameru fiksiranu na automatsku pušku, kojom je snimao neprijateljske položaje i prostor. Nicolas je bio iznimno hrabar i dobar vojnik, kao i ostali Francuzi u Čikago satniji. Bio je teško ranjen u rame, no to ga nije spriječilo da ostavi dobar trag u obrani hrvatskog naroda.



U teškim i dramatičnim borbama za oslobađanje dubrovačkog zaleđa na današnji dan, 27. svibnja 1992., na brdu Lisnik junački je poginulo je sedmero pripadnika 4. bojne 1. gardijske brigade “Tigrova” , te jedan pripadnik 115. brigade HV. Među poginulima je bio i Slovenac Janez Cizl, koji je za junački čin odlikovan Redom kneza Domagoja



Na današnji dan 13. IV. 1992. mala skupina pripadnika 9. bojne HOS-a, prije desetina nego vod, djelujući s borbenom skupinom 4. gbr (pod zapovijedanjem R.B. Saavedre - Argentinca) i par dragovoljaca, zaustavila je kod Korićine prvi pokušaj napada srpskog agresora na Livno. Štoviše, ta ista skupina 9. bojne HOS-a, pod vodstvom Thomasa Crowleya - Irca neprijatelju je kasnije otela tenk T-34. Bio je to prvi zarobljeni tenk u ratu u BiH! Thomas Crowley izbjegavao je fotografirati se na bojišnici, stoga je zato ova slika loša, ali i nemjerljivo vrijedna. Na njoj Thomasa vidimo u crnim gaćama i maskirnoj beretki. Tadašnji zapovjednik 9. bojne HOS-a Jurica Jukić prisjeća se:
"Tenk je bio oštećen u borbenom djelovanju, jedna komanda. Tom je otišao u izviđanje i isplanirao je cijelu akciju. Ante Gotovina osigurao nam je minobacačku podršku. Razvukli smo se, privukli tenku. Razvili smo čeličnu sajlu i potom smo tenk povukli s kamionom, kako bi ga upalili. Zvone Novaković je vozio tenk. Pucali su po nama, ali smo ga bez problema izvukli. U akciji su sudjelovali Tom Crowley -"Irac", Jurica Jukić, pokojni Dario Salapić, Jozo Novokmet, Mađar Čile, Ante Žarko, Zvonimir Novakovic, Mate Budimir.



Na današnji dan 4. studenog 1959. rođen je Rodolfo Barrio Saavedra. poznatiji kao Argentinac, čovjek koji je napravio nevjerojatne stvari za 4. brigadu ZNG-a, obranu Livna, specijalne postrojbe GSHV-a, odnosno za razvoj Hrvatske vojske. Svi koji ga znaju, njegovi suborci, svi koji imamo čast smatrati ga prijateljem znamo da osim što je vrhunski vojnik i instruktor, Argentinac jednako velik domoljub i Čovjek. Sretan mu rođendan!



Na fotografiji, s lijeva: Aldo di Biaggio (Italija), Rene Dutruel (Francuska), Thomas Linder (Njemačka), Vladimir (Rusija), Željko Keškić i hrvatski dragovoljac Tonči, koji je kasnije poginuo na dubrovačkoj bojišnici. Fotografiju koja prikazuje pripadnike posebne jedinice rezervnog sastava MUP-a kako u centru porušenog Pakraca pale zastavu države agresora, odnosno jednog režima koji je, barem kod nas, izgorio baš kao i ova zastava danas objavljujemo zbog tužnih okolnosti. Naime, nakon kratke i teške bolesti preminuo je Željko Keškić , pripadnik postrojbe, aktivan član naše grupe, aktivan u organizaciji Udruge hrvatskih dragovoljaca Thomas Linder. Neka počiva u miru.



Francuz Jean Yves Pelle, drugi s lijeva (zelena beretka) sa suborcima iz 3. satnije 1. bojne 2. brigade ZNG-a. prosinac 1991., Gornje i Srednje Mokrice


Radek Kaspar (Češka), pripadnik 108. brigade HVO-a, snimljen uoči polaska/povratka u teške borbe za Brčko, jesen 1992.



Kada je izbio rat australski Hrvat Jeremy Kresoja nije dvojio nego je pošao braniti domovinu svojih predaka. Hvala mu, hvala svima koji su nas 91.' došli braniti iz (pre)daleke Australije!



Pripadnik zagrebačke 101. brigade HV-a, sudeći po grbu na beretki Slovenac, uplovio je početkom 1992. godine na istočnoslavonskoj bojišnici u brak s pripadnicom brigade. (Iz fotomonografije 101. brigade, autor M. Perić)



S lijeva: Lars (Engleska), Andy (Švedska), Mario (Čile), Michael (Njemačka), Ivan (Irska), Kris (Australija), Jacques (Francuska). Dragovoljci iz sedam različitih zemalja, tri kontinenta odaju počast žrtvama Vukovara, 2019.



Dana 24. veljače 1995. u Sierra Leoneu poginuli su Britanac Andrew Myers i Amerikanac Robert Callen Mackenzie. Obojica su dugo služili u postrojbama HV-a i HVO-a i bili su vrlo cijenjeni. kako kod zapovjednika tako i kod suboraca. Svojim velikim znanjem i iskustvom itekako su pomogli u obuci i usvajanju vještina mladih vojnika. Primjerice, bojnik Mackenzie bio je veteran Vijetnamskog rata i odlikovan Purpurnim srcem za junaštvo. Obojicu je početkom 1995. avanturistički duh odveo u neki drugi rat. u kojem su poginuli zajednički se boreći. Hvala im na pomoći.



Amerikanac Joe Black (crvena beretka), bivši pripadnik Američke vojske, instruktor koji je vodio obuku Cro Rangersa 2. brigade ZNG-a u Trsteniku 1991. i 1992. godine, i Marijan Hudika Rambo (lijevo)

Pitanje - odgovori

https://www.braniteljski-portal.com/per ... skog-rata/

https://www.nacional.hr/protjerani-stru ... -u-morh-u/

https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatsk ... era-569795

https://www.vecernji.hr/vijesti/ja-sam- ... be-1131787

Da te ja lupim po pičkici malo?


Čuj da ja nemam dokaze.

Što bi ti sad, dijelio Ukrajince na ove ili one?

Jesu to bili Ukrajinci - jesu. Onda zra'o!

Ne bi ih dijelio zaboli me.Samo sam konstatovo da se tu nije radilo o nekakvim Ukrajincima iz Ukrajine, već domaćim iz Republike Srpske.

Meni je uvijek pojam stranih dobrovoljaca bio Argentinac, priče o njemu kao o Marku Kraljeviću, to sam kao mali upijao.



Rodolfo Barrio Saavedra

I sin je na ćaću.

Znači ipak nisi uspio pronaći ruske dragovoljce u HV-u?
Linkovi su ti fejk, recimo na prvom lik tvrdi da smo migove i Mi-24 helikoptere nabavili iz Rusije a nismo nego iz Ukrajine.
https://hr.wikibooks.org/wiki/MiG-21/Sa ... _Hrvatskoj
Pa ovo su opće poznate stvari, blamiraš se kao potpuna neznalica ovdje.
Da ja radim kao nadzornik kremaljskih botova ne bi mi ti plaću/sendvič dobio, stvarno su nisko spali kad takve poput tebe angažiraju

Koji je motiv bio ?
Borba protiv komunizma ?
Ili borba protiv Srba ?

Steve Gaunt

After having given the last honors to our killed comrade Eric Clement in Nancy/France I have been contacted by a French woman and learned that besides his son he has left a 19 years old daughter. She has never ever met her father and was searching 15 years to find out about his whereabout and to get in contact with him. She never succeeded and got depressive about this. Her mother told me that still she couldn't tell her about her fathers faith and want to prepare a photo album about Eric. It shall accompany instead at her fathers place his Hermeline through her life.
I would like to call all of you to post all available photos of Eric Clement, which I want to forward to Hermelines mother for the planned photo album, to give her as her fathers instead.