posto je stipan tomašević kralj hervatom uzeo nakon krunisanja servskom krunom to znaci da u srbiji stanuju hrvati :)

Da.
Ne bi bilo problema sa Srbima u 20. stoljeću.

Nama predbacuju da su nam vladali stranci (iako su Zapolje vladali Ugarskom, a naši plemići su Mađarima nametali cijele dinastije), a onda kada Hrvat sjedi na srpskom prijestolju, onda je on po defaultu Srbin

Šta ovo znači s obzirom da se 90% rata s turcima odigralo na području prezrenih kako vi kažete pereca.

To bi nedvojbeno bilo tako, ali tok povijesti ovisi i o sreći i nesreći, pa mnogo puta i o čistoj slučajnosti.
Jednostavni primjer:
Imali smo čistu sreću tijekom prve turske opsade Beča, jer je kiša omekšala lošu cestovnu mrežu u madjarskoj, što je značilo da su teške opsadne topove (Balyemez) u Mađarskoj morali ostaviti za sobom. Bečki obrambeni zid bio je potpuno zastario.
S druge strane, da je Beč već pao 1529. godine, mnogo toga bi bilo drugačije.

Ali i dalje tvrdim da su kršćanska kraljevstva u Europi učinila premalo, tada kao i sada, samo su se interesi gledali.

habzburgovci su veci hrvati nego tomašević srbin :) na kraju dana kad pogledaš sve skupa ;)

Autor teme je zaboravio vaznu bitku nakon Kosovske bitke a koja se desila prije Kosovske bitke , a to je Bitka kod Bileće 1388 gdje su bosanski velikaši porazili Osmanlije.

Osmanlije da su htjele osvojile bi Hrvatsku, šta će im Zagreb kad mogu ići do Budima i Pečuha. A osvajanjem Bosne geografski dobar dio i zemlje koja je iskruzila Hrvatsku je osvojen.

Nije bilo potrebe ići Zapadno na Zagreb i prema Sloveniji , kad se mogli uzimati veći komadi Mađarske, samo se je išlo Sjeverno dalje od Slavonije.



Moglo bi se pitanje postaviti isto zašto nisu osvajali dalje od ovog polumjeseca na Jugu carstva,od Palestine pa Istočno, što nisu išlji Južnij u Afriku.

nisu jer nisu mogli. Prođirili su se koliko su mogli tamo gdje su mogli. To važi i za Hrvatsku i za sve ostalo što nisu osvojili. Širili su se gdje su mogli i koliko su mogli.

Razlog što su išli sjevernije od nas je taj što im je panosnki teren prikladniji od našeg brdovitog. Ali to ne znači d anisu htjli i ovdje, jersu - smao nisu uspjeli. Djelom zbog nas, djelom zbog terena.

Dakle Hrvatska nije osvojena jer nisu uspjeli, a je jer nisu htjeli. To ne znači da smo mi zaustavili osmansko carstvo, znači samo da smo pružili dovoljan otpora da postnemo jedna od točaka gdje su zaustavljeni.

lupate i jedan im drugi

DA dasu htijeli korisnice i da su upregnuli carsku vojsku i stavili sultana na celo i isli na zagreb mogli su osvojit,samo krkane koliko bi ih to koštalo teritorija na svim drugim frontama?

Hrvatska još ima iz toga doba najdulji lanac utvrda u euriopi :)
šta znaci da su turci tu posvecivali nemali dio sile,isti onakav kakav su mogli odvojit i za rat sa mađarima,moldavcima....

Samim time sto turci nisu osvojili citavu hrvatsku i sto je sultan izjavio da su madjari,hrvati,moldavci i turci najbolji ratnici na svijetu ti govori di su turci zapeli i da nisu mogli dalje proci.

Nije bilo potrebe jer je primarni cilj bio Beč, da je umjesto Beča cilj bio Rim i da je tu išla glavnina udara teško bi se i taj dio Hrvatske obranio.

Što se tiče ovoga pitanja zašto Osmanlije nisu išli dalje od navedenog polumjeseca je sama geografija odnosno pustinje koje su priječile prodor prije toga i Rimljanima.
Rimljani su pokušali prodor u Arabiju i Nubiju i obje legije su doživjele katastrofu.

nit su rimske legije samo dozivljavale neuspjehe u pustinjama dozivjeli su i u sumama,nit su rimljni ostali bez uspjeha u pustinjama(garmanti).Postoje pustinjka kraljevstva koja su izbrisana od strane rimljana!

zemljopis je jedna znacajka,rim je jedno vrijeme bio zlatna jabuka pa tek kasnije bec.
hrvatska nije pala jer se zilavije branila nego turci napadali a to što oni nisu napali hrvatsku sa svime sto su imali je jer su imali A) prece mete b) jake oponente koji bi ih kaznili

Bosanski Turci se svake zime groze, da će ići na prolětje oslobadjati Šumadiu, i poděliti
na spahiluke; to je njihova sloboda. I ako jedan štogod za Šumadiu spomene, tako drugi
odmah kažu: »Čekaj ti! na prolětje, ako Bog da!!« A kada se koi trgovac Turčin iz Srbie
vrati, drugi ga svi pitaju: »Deder, tako ti amana, kaži, kako je u Šumadii; kako tamo naša
bratja Turci? jesu li mirni? sude li jim Vlasi? nose li pusad? ili platjaju harač Vlahu?« A
oni kažu: »Valaha i dina mi moga! tamo je propala čista naša čista věra: naši su se poza-
tvarali u gradove; he, ali šta će u gradu jěsti? mora izlaziti na polje, a polje je sve vlaško.
A mi kad dodjemo tamo, nitko za nas nemari: prěko nas svaki gleda; štogod kupujemo,
to moramo skuplje platiti nego Vlah. Ako ti tko daje jěsti i piti, sve to moraš platiti, neće
ti Vlaše ni konja provoditi zabadava. Imaju svega dosta, ali nedadu; nikada još nije bila
Šumadia tako bogata kao sada, i kudgod okom pogledaš, svuda je Misir. A neće ti ni u
lulu vatre doneti, ako mu neplatiš; misle, da mi odviše imamo zlata i srebra; a neznadu,
da smo mi i gladni i žedni u njihovoj zemlji. I ništa nego na noge! da oslobadjamo našu
bratju, i da se razprostrani naša čista věra!« A drugi jih samo těše veleć: »Neka! na pro-
letje, ako Bog da!!«



Oni kažu, da su svuda po Kaurskoj zemlji po gorah i po brežuljcih ukopane motke, a na
onih motkah privezane smolenice, i kod svake one motke ima karaula. Pak na priliku;
sad su s jedne strane korduna Švabe, a s druge naši Turci. Pak, vele, da Turčin u Švabu
nesmě dirati ništa, a Švaba s one strane ovamo okrhne i opsuje Turčinu ženu ili sestru i
obraz
9
. Ako, veli, naš čověk samo jednu rěč progovori, a Švaba s one strane odmah priti-
sne iz puške. Ako pak dotrče naši Turci, pak da samo jednoga Švaba ubiju, tako ona bli-
žnja karaula odmah zapali smolenicu. Kad se jedan plamen upazi, onda sve karaule svo-
je smolenice zapale. I tako kroz pol sata svih sedam kaurskih kraljah znade, da je na Tur-
čina rat. I da se to brzo negleda umiriti, oni bi sa sviuh stranah navalili.
Pripovědaju, da u Kaurskoj imaju knjige od svega světa, i da je sve popisano, što se je
kada dogodilo. A osobito ovdě Švaba da ima sve popisano, koliko je putah vodio s Tur-
činom rat, i koliko je ljudih poginulo: i sve to, veli, Švaba pravo zapiše, ako je jači Turčin,
Turčin, ako Švaba, Švaba. To je njemu sve jedno. Pitaju drugi: »Ma zašto, Bog ga posě-
ko?« Odgovori tretji: »Hee! bre on hoće da se znade; zar esapiš, da je to tako, kao mi kad
uzmemo gusle pak pěvamo, kako smo posěkli Vlahe, kao da bi vlaške glave od kupusa
bile?« A drugi opet sa strane: »Jest dina mi, a što je bio Kraljević Marko? pak kakvi je bio
Vuk Jajčanin? a osobite snage je bio Miloš Obilić, koi se je zakleo bio, da će stati nogom
za vrat caru na Kosovu, i založit ga slaninom. I doista efendum benum
10
on uzjaše na
konja, pak podje na Kosovo; sva mu je vojska morala dati put, i on ulěze pod carev ča-
dor. Kad ulěze pod čador, on odmah razpori cara nožem. Sad je on, efendum, zaboravio
što je kazao, da će cara založiti slaninom: nego je povadio sablju, pak stane sám sobom
razgoniti svu carevu vojsku. On je tu pogubio, džanum, osamdeset hiljadah vojske. I kad
je već došó na kraj polja, onda se je sětio, da nije svoju zakletvu izpunio; tudě se on po-
vrati natrag opet pod carev čador, stane mu nogom za vrat i založi ga slaninom. Dok je
to Miloš izradio, nadje se někakva baba Vlahinja, koja biaše věštica, i nauči ono još něko-
liko Turakah, koi se běgom biahu spasili, kako će Miloša uhvatiti živa. Oni učine, kako je
baba kazala; okolo careva čadora pobodu sva kopja naopako. Kad je Miloš, svršiv svoju
zakletvu, na konju iztrčó izpod čadora, konj mu se probode na kopja, a Miloš pane dolě.
Tudě dolete Turci i uhvate ga, ter mu svežu ruke naopako. Miloš se je tada začudio,
momče, odkud tolika mudrost u Turakah. A oni mu kazaše, da se nisu oni dosětili tomu;
nu da jih je naučila baba. On jih samo zamoli, prie nego ga posěku, da mu dovedu babu,
senči, da ju samo vidi. A kad naši Turci, efendum benum, dovedoše babu, a Miloš dodje
k njoj onako s vezanima rukama, helbet kao da joj něšto kaže, pak se okrene k njoj pleći-
ma, i uhvati ju desnom rukom s članci od srědnjih prstah kao klěštima za nos; pak za-
mahne njom okolo sebe, ter ju prěko svega Kosova baci: i prem da je bila stara věštica, nu
ipak su joj se sve kosti razmoždile, i ostade onaj čas mrtva. Naši viděći njegovu snagu,
udilj ga posěkoše; jere bi on, džanum, još i njih koga onako bacio bio.«
Nu još mi něšto leži na srdcu, i to ću ovdě upisati, nebi li mi štogod lakše bilo. Nikakov
krstjanski momak bezposlen nesmě ići u čaršiu. Jerbo kad Turčin što kupi u čaršii, onda
samo gleda, hoće li koga bezposlena Vlaha upaziti. Pak ako neima nijednoga bezposlena,
a on uzme i onoga, koi po svom poslu idje, pak: »Na momče, hajde, ponesi mi ovo za
mnom,« kaže. A čověk, da ima devet glavnih posalah, mora sve ostaviti i poslužiti Tur-
čina. A kad kakov nepoznat Krstjanin, osobito kad je u tudjem městu putem prolazi:
9
Najveća je pogrda u Turakah opsovati komu ženu ili sestru i obraz; za samu tu jednu rěč ubija
jedan drugoga. Kad mu tko opsuje mater ili šta mu drago, nesrdi se toliko.
10
Turci kad što pripovědaju, tako se križnoge sědeći kažiputem od lěve ruke uhvati za palac od
desne noge, a desnom rukom svaki čas glade bradu, osobito pri toj rěči: »efendum benum«, pa ma-
kar i nebilo brade, on opet gladi, te gladi.
41
Matija Mažuranić: Pogled u Bosnu
onda Turci nagovore (a lasno je nagovoriti pasju krv na zlo) svoju děcu, da ga biju bla-
tom i kamenjem, i da od njega ištu parah. I već ga nepuste děca, dok jim se neodkupi. I ja
sam se dva puta našao u takovoj zgodi. Jedan put u Travniku podjem malo po čaršii i
vratjajuć se natrag salete me děca sa sviuh stranah, i stanu vikati: »Eno Krsta! eno, udri
Krsta! daj pare, Krstu lipovi! daj odkupi se!« Nego srěćom tada je bio sněg, pak me nisu
imali čim tući, razmi grudama od sněga. U tom dodje jedan aga Travničanin, i raztěra od
mene děcu, i tako sam bez odkupa prošó. Drugi put, kad sam pošó iz Sarajeva, tako, ka-
ko sam već kazao, spratio me je Omer čauš do dolnjih vratah gradskih: a prěko grada
sam otišó sám; nu pače nisam sám, spratila su me děca. Nego sada se je sněg već počeo
topiti, a osobito putem, kud ljudi gaze; i zato su sada moji pratioci imali dosta blata i
kamenja, čim su me dobro počastili. A ja jim nehtědoh dati parah, misleći, da će se opet
koi božji čověk naći, da me oslobodi. Ali kad me jedno děte cupi blatom u obraz, ter mi i
desno oko zamaže: onda mi uzavrě srce, pak bacim onom tojagom, koju sam nosio, ona-
mo medju děcu. I srěćom mojom te nisam pogodio nijednoga. A Turci, kojim dosad za
me nije ni briga bila, sad me na jedan put uhvate, i povedu pred dizdara. Nu kad dizdar
prouči moj pasoš, i vidi, da sam bio kod paše, onda me pusti, a njim kaže, da nije slobo-
dno u me dirati.
Pokli sam već od Bosne svašta kazao, valjalo bi, da i o Srbii koju rěč izustim, ali toga ne-
dopušta těsnoća mojih listovah. Rět ću dakle, što ovamo najbolje udara, u kratko. Srbia je
jako lěpa, po svojem naravskom ležaju; većom stranom je obučena prekrasnom šumom,
odkuda ju i zovu Turci Šumadiom: jerbo Srbia će reći, da nesmě u njoj biti Turakah, nego
sami Srbi, a to Turčinu vadi zub. U Srbii vlada silni junački duh, i štono je poslovica na-
ša: »Starac pripověda o boju i krajini, a mlad už njega plamti kao na ognju,« to je tako
današnji dan u Srbii. Vojnici od vrěmena Kara-Djordjeva pripovědaju, kako su sěkli Tur-
ke, kako li Turci njih progonili, kako su je oni oslobodili, kako su većom stranom poginu-
li na Kamenici, u koje vrěme i Kara-Djordje odè iz Srbie, a paša turski sazidà kulu od
glavah Srbskih; pri kojih se rěčih sadašnja mladež hoće da razpane od velika gnjeva, i
pokaže veliku jarost i proti vlastitome svojemu vladanju, koje jih nepusti, da se biu s Tur-
ci, i da osvete kulu na Kamenici, koju uzidaše Turci, misleći, da će s tim svu Srbiu za
uvěk ustrašiti. Kula je ta bila uzidana, vele, na četiri ugla, od koje izvanjsko lice biaše od
samih glavah uzidano. Nu kažu starci, da nisu to bile same glave srbske, nego i srbske i
turske, i sve što je ondě poginulo, pak su Turci pokupili i sagradili kulu, tobože od gla-
vah srbskih. Ali mladež drugčie veli, t. j. da valja onako věrovati, kako Turci kažu: Jerbo
se dug, vele, platja onako, kako ga sam dužnik izpověda.
Turci kažu, da su oni najlěpši i najplemenitii narod na světu, koliko god po věri, toliko i
po istoj samoj krvi: i zato da bi svi kaurski kralji
8
radi dobivati njihovu tragu od ljudih. A
za svědočanstvo tomu dovede mnogo takovih ponudah od strane kaurskih kraljah; me-
dju ostalim jedan je i ovu kazó: »Bio sam, veli, jedan put u Kostajnici na sastanku. Onda
je došao někakvi kaurski gjeneral, to će valjda biti kao naš vezir, na sastanak, i kako je
došao, ništa, nego sve ovamo něšto zagleda na našu stranu; a i mi pazimo na njega. On
mene zovne ponaglavu, bio sam bo malo sa strane, da dodjem bliže, da se razgovaramo;
ja dodjoh k njemu, a on me udilj pita, bi li ja išó na njihovu stranu? Rekoh: a šta bi ja ta-
mo na vašoj strani? Kaže on: Imati ćeš lěpe haljine, lěpe konake, lěpo jelo i svu službu
štogod ti trěba, i na měsec tri hiljade grošah


Švabu čitaj kao današnji Hrvat iz Hrvatske a Bosnaskog Turčina - Bošnjaka
Vlah- Srbin

Ne govorim o pustinjama općeniti nego o dotičnima van navedenog polumjeseca.
I da isključivo je geografija igrala ulogu, prevelika udaljenost preko bezvodne površine da bi osvajanje logistički bilo moguće.
Rimljani, odnosno sam car August su poslali dvije legije i nakon toga zaključili da daljna osvajanja tih područja nisu moguća.

Zašto ti to treba?
Stranica koju si citirao je 39., a opaska je ova, a ne to šti si ti napisao.- 8 U Bosni se nesmě reći kod Turakah, da i mi imamo cara; oni kažu, da car nemože biti nego jedan
na světu, i to da je njihov u Stambulu; a u Kaurina da neima drgo nego sedam kraljah. A Krstjani
kažu, da su dva cara: ruski i turski, i jedan cesar němački, i dugih sedam kraljah.

Ovdje možeš provjeriti, stranica 39. https://ag2019-2020.e-ucenje.unipu.hr/p ... osnu_0.pdf

o tom ko je Turčin bi se dalo raspralvjati, jer ne znam ko se raspamećuje na bliskostično arlaukanje više.

isto tako tako, nije točno da se borite bez prestanka. I vi ste, kao i Srbi, veći dio turske vlasti bili mirni i pokorni sluge. Nije tu ništa za zamjeriti, ali to je činjenica.

Borbu s Turcima smo iznjeli mi mrski Perecijanci (iako je meni ovo glupo pisati, ja sam po ženskoj strani porijeklom kao i ti, kao što je 2/3 Perecije BIH korijena). Turci su zaustavljeni u Pereciji i Perecijanci su 1978. istjerali turke iz BIH, kao što bi bez Perecije i 1992.-94. vi bili izbrisani.

Lasica je u pravu kad kaže da su bitke s Turcima uglavnom završile 1715., poslije toga ih nije bilo puno, bez obzira što je BIH bila još pod Turcima.

prvotno su Pereci bili sinonim za mesićevce, avnojevce, pusiće i slične okretače Hrvata u bih prema Sarajevu,... po zadnjem postu vidim tu se misli na RH, ili se varam

Nikako ne uspijevam pohvatati svrhu ove teme.
Bosna se protiv Turaka borila još od Tvrtka, 1388. godine, prva bitka protiv Turaka.
Istina da je kasnije i bosansko plemstvo doprinijelo turskoj prisutnosti u Bosni, no činjenica je da su se potomci istog tog plemstva 1463. borili protiv Turaka.
Tadašnja Hrvatska, treba je odijeliti od Dalmacije, Dubrovnika, je izgubila dobar dio teritorija od strane Turaka, do dana današnjeg.
Tko se više a tko manje borio je potpuno irelevantno, to je ovisilo i o smjeru turskih napada.
I koliko se ratovalo protiv Turaka toliko se ratovalo i protiv susjeda, Mlečani, Venecija itd..
Turci su dosta dugo bili sila i tu činjenicu ne treba zanemarivati i ne uzimati u obzir kada je riječ o ovaakvim temama.
Dosta dugo su držali prostore Slavonije, Like i Dalmacije, skoro pred Zagreb su stigli.
Ti prostori su imali sreću da se oslobode.
Pa Turci su Budim držali preko sto godina, i trećinu Mađarske. Valjda i to nešto govori.

Tema je promašena i pokazuje neznanje. Njima omraženi pereci su iznili borbu protiv turaka, obranili se i sačuvali Hrvatsko povijesno nasljeđe. BiH je pod turcima bila mirna sve do reformi i pokušaja modernizacije carstva. Bitke, uskočki upadai, mali rat i hajdučija su bili velikom većinom na području RH.

Kako bi po vama bila demografska povijest, da smo se ranije oslobodili od Osmanskoga Carstva, misli na teritoriji Hrvatske?

Da Hrvatska ima površinu od 87 868km2 i populaciju od 8,819,991 st kako bi onda bio položaj u području jugoistoka europe ?

Misliš da smo za 31 400 km2 veći?

To je cca 60% BiH.

Naravno da bi nam položaj bio bolji, a populacija je duplo veća.
Bio bi nam lošiji jedino ako bi bilo puno neHrvata u državi.

Ne bi bilo BiH, graničili bi direkt sa Srbijom?
Manjak nestabilnosti.
I Slavonija bi bila razvijenija, do sada bi završili 5c i spojili sve na more...

Da na to mislim da smo veći. Misliš da ne bi bilo nestabilnosti?

Ovisi.
Ako bi bilo 90% Hrvata, zašto misliš da bi bilo nestabilnosti?

Ako bi bio sadašnji raspored stanovništva, to imaš 4 milijuna Hrvata i kojih pola milijuna Srba i 300ak tisuća muslimana?
Vjerojatno bi bilo malo zafrkancije oko BLa, ali to bi se riješilo kroz par godina, naselili bi to poput Knina, napravili bi gradove u Bihaću, BLu, Zenici i Doboju (ili gdje bi već bila granica).
Samo bi trebalo nešto love za to