Kantonalni sud Sarajevo u predmetu “Eldin Hodžić” potvrdio je da je optuženom donesena prvostepena presuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od 35 godina zbog ubistva svoje supruge.

Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu, kojim je predsjedavala sutkinja Indira Jahić, izreklo je prvostepenu presudu kojom je Eldin Hodžić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 35 godina zbog počinjenog teškog slučaja nasilja u porodici kojom prilikom je ubio suprugu.

Važno je napomenuti da je riječ je o jednoj od najvećih kazni ovog suda koja je izrečena za krivično djelo nasilja u porodici.

Podsjećamo, Hodžić (1986. godište) je u julu 2021. godine u ulici Mahmuta Bušatlije Čikma u Boljakovom Potoku upotrebom vatrenog oružja usmrtio svoju suprugu A. K. (1987. godište).

U optužnici koju je Kantonalni sud Sarajevo potvrdio u decembru 2021. godine navodi se da je Hodžić duži vremenski period zlostavljao, a zatim usmrtio svoju suprugu.

“Optuženi se tereti da je dana 04.07.2021. godine, oko 17:30 sati, u ulici Mahmuta Bušatlije u Sarajevu, ispred kuće koju su koristili članovi porodice K.A., usmrtio člana svoje porodice koju je prethodno u dužem vremenskom periodu zlostavljao, potom ugrozio sigurnost prijeteći drugoj osobi i bez odobrenja nadležnog organa nabavio i držao vatreno oružje i municiju”, navodeno je u optužnici.

Ena Lipa, Munira Lipa i Salih Arnautović su, odlukom Vrhovnog suda FBiH, osuđeni na ukupno 97 godina zatvora za zlostavljanje i ubistvo troipogodišnjeg Smaje Ćesira koji je od posljedica premlaćivanja preminuo u februaru 2014. godine.

Podsjećamo, Ena i Salih su po presudi Kantonalog suda u Sarajevu iz 2015. godine proglašeni krivim za monstruozno ubistvo Smaje Ćesira kada im je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od po 40 godina. Ena i Salih već izdržavaju kaznu zatvora za ubistvo dječaka Smaje, a nova presuda se odnosi na dio za zlostavljanje i mučenje djeteta.

Nakon žalbe optuženih na presudu Kantonalog suda u Sarajevu iz 2017. godine, Vrhovni sud FBiH je odlučio i preinačio djela Saliha Arnautovića, Ene Lipe i Munire Lipe. Na taj način je preinačena i odluka o krivičnim sankcijama tako da su Ena i Salih za ubistvo troipogodišnjeg dječaka dobili još po pet godina zatvora, a Munira Lipa još dvije godine zatvora.
"Ovo se sada pravno kvalifikuje kao produženo krivično djelo teške tjelesne povrede za Saliha Arnautovića i nasilje u porodici za radnje optuženih Ene i Munire Lipe", kazala nam je glasnogovornica Vrhovnog suda FBiH Ilhana Tahmaz-Jamak.
S tim u vezi, Ena i Salih sada su osuđeni na zatvorsku kaznu u trajanju od po 45 godina zatvora, a nana Munira na četiri i po godine zatvora. Djed Emir Lipa preminuo je prošle godine tako da nije dočekao svoju kaznu.
Podsjetimo, 25. februara 2014. godine očuh i majka su pojačali muziku na tranzistoru u sobi, a potom šakama te kaišem s metalnom kopčom udarali dječaka po svim dijelovima tijela.
Udarci koje su mu zadali majka i očuh kod dječaka su izazvali krvarenje u mozgu i otok, što je dovelo do smrti. Vještak sudske medicine utvrdio je da je dijete na tijelu na dan ubistva imalo više od 30 lakših i više težih povreda.

Pravi horor odvijao se godinama u jednom beogradskom naselju. Kako javlja Blic, U.P. (37) godinama je zlostavljao svoju nevjenčanu suprugu, a osmogodišnju kćer držao zatočenu u kadi i izgladnjivao je.
Ništa se od toga ne bi saznalo da njegova partnerica nije prije nekoliko dana pobjegla iz stana te krvava i prebijena otrčala do policije i sve prijavila. Policija je osmogodišnju djevojčicu našla u jako teškom stanju. Djevojčica je bila dehidrirana, zapuštena i izgladnjela.


- Kada su joj doktori dali jesti, izgledalo je kao da nije jela mjesecima. Da je ostala u tom stanu još pet dana, pitanje je bi li preživjela - rekao je jedan izvor za Blic.
Jedna od susjeda ispričala je za Novu.rs da je tog dana vidjela policiju i Hitnu pomoć.
- Dvije policajke su se posebno zauzele da uđu u stan da spase dijete. Kada su iznijele dijete vidjela sam da je djevojčica sklupčana u rukama jedne policajke. Mislila sam da je beba, bila sam u šoku kad su mi rekli da ima osam godina - ispričala je susjeda.

Na Balkanu je dugo vremena ovo bila “tabu tema”. Porodično nasilje se skrivalo i o toj temi čak ni žrtve nisu otvoreno govorile. Bojeći se osuda, kako zajednice, tako i osjećajući stid jer su “žrtve”.

Vrlo često i policija, a i pravosudni organi bi totalno “zakazali” u svojim misijama. Pa bi žrtva koja prijavi porodicno nasilje, nakon “prijave” dodatno bila izložena torturi nasilnika. Zašto se na Balkanu porodično nasilje ne shvata ozbiljno? Zašto se nasilnik vrlo često ne kazni adekvatno (zatvorom i zabranom prilaska)? Bukvalno naši sistemi zakazuju, tamo gdje je vrlo opasno i onda cijeli slučaj obilježi tragedija.


Ova presuda, je pomalo zakašnjela, obzirom da je prije tragedije evidentno bilo nasilja. Kako psihičkog tako i fizičkog. No visina presude je zaista adekvatna i nadajmo se da će u budućnosti pokazati se kao adekvatna prijetnja pomahnitalim nasilnicima.

Je li pobačaj spada u obiteljsko nasilje?

…ja bi nasilje podijelio na tjelesno i verbalno po nekakvim saznanjima…na sreću ne osobnim al imam primjere iz kruga obitelji.:

Koliko je gradžanin Emir Suljagić dobio za premlaćivanje supruge?

Evo me. Ne vjerujem da ih puno zanima ova tema. Njima, većini ovdje je sljaga normalna stvar. Vidi samo Kvake, najmirnijeg i najsmotanijeg kako diže glas protiv zlostavljanja na mudar način. Protupitanjima.
Ostali ako zinu, već smo zlostavljane

Ja pobačaj ne bi nazvala obiteljskim nasiljem. No ne odobravam ga. I nikad se ne bi odlučila za tu opciju. Smatram da svaka osoba treba preuzeti odgovornost za svoje postupke. Pa tako i seksualno aktivne žene i muškarci.

@KiM, hvala na ponudi. No nema takvih problema.

Evo me. Ne vjerujem da ih puno zanima ova tema. Njima, većini ovdje je sljaga normalna stvar. Vidi samo Kvake, najmirnijeg i najsmotanijeg kako diže glas protiv zlostavljanja na mudar način. Protupitanjima.
Ostali ako zinu, već smo zlostavljane

Vidi @Džonija zabavlja se sa šeher hanumom.
Sretni su, viđaju se stalno, zaljubljeni....trebaš slediti prav put ka prosperiteti.

Vrijeme ide, prilike se fulaju, tjedni, godine uzalud prolaze....

A biologija radi tika-taka.

Biologija je KUČKA ZA ŽENE, jer im brzo svene.

Prođe "rok uporabe" pik u fertiliteti.

Ma Kvakac je čisti papučar. Manji je od makovog zrna kod zene. 100%

Ti Hercegovci odrastaju u obiteljima/porodicama, gdje su zene kršne i zafrkane. Iz kuće već pinese strah da bi ga zena mogla sastaviti šljagom u prolazu!

Ma gle naljutim se ja na nju, ali čim je pogledam sve zaboravim što sam mislio.

Na Balkanu je dugo vremena ovo bila “tabu tema”. Porodično nasilje se skrivalo i o toj temi čak ni žrtve nisu otvoreno govorile. Bojeći se osuda, kako zajednice, tako i osjećajući stid jer su “žrtve”.

Vrlo često i policija, a i pravosudni organi bi totalno “zakazali” u svojim misijama. Pa bi žrtva koja prijavi porodicno nasilje, nakon “prijave” dodatno bila izložena torturi nasilnika. Zašto se na Balkanu porodično nasilje ne shvata ozbiljno? Zašto se nasilnik vrlo često ne kazni adekvatno (zatvorom i zabranom prilaska)? Bukvalno naši sistemi zakazuju, tamo gdje je vrlo opasno i onda cijeli slučaj obilježi tragedija.


Ova presuda, je pomalo zakašnjela, obzirom da je prije tragedije evidentno bilo nasilja. Kako psihičkog tako i fizičkog. No visina presude je zaista adekvatna i nadajmo se da će u budućnosti pokazati se kao adekvatna prijetnja pomahnitalim nasilnicima.

Jebiga, došlo do malih promjena od pećinskog doba. Pa tražeći alfa mužjaka dobiju psihopate, alkoholičare, klošare. U svakom slučaju nije im ga općina izabrala.

Kada je u pitanju zakazanost sistema na Balkanu. Iz prve ruke mogu reći:
Svašta se je tu izmješalo i sve je nejasno definirano. Na isti način se tretira bespomoćno dijete i ludača koja se po stoti put vraća. Muškarac koji strpljivo trpi psihička zlostavljanja zna najebati ako jednom povisi ton jer je ludača načula da policija takve odvodi i zatvara. Doslovni citat iz jedne kaznene prijave: Povišenim tonom i galamom narušio je njeno duševno blagostanje. Ilija Čvorović bih rekao: Pa majku vam jebem kada bih ja krenuo da nabrajam ko narušava moje duševno blagostanje.

U pecini je to bilo i poželjno, mislim imati alfa muzjaka da štiti djecu i žene. Danas? Ne, hvala. Same se stitimo.

Jebiga, došlo do malih promjena od pećinskog doba. Pa tražeći alfa mužjaka dobiju psihopate, alkoholičare, klošare. U svakom slučaju nije im ga općina izabrala.

Kada je u pitanju zakazanost sistema na Balkanu. Iz prve ruke mogu reći:
Svašta se je tu izmješalo i sve je nejasno definirano. Na isti način se tretira bespomoćno dijete i ludača koja se po stoti put vraća. Muškarac koji strpljivo trpi psihička zlostavljanja zna najebati ako jednom povisi ton jer je ludača načula da policija takve odvodi i zatvara. Doslovni citat iz jedne kaznene prijave: Povišenim tonom i galamom narušio je njeno duševno blagostanje. Ilija Čvorović bih rekao: Pa majku vam jebem kada bih ja krenuo da nabrajam ko narušava moje duševno blagostanje.