Ti si pravi Isusovac, ne kao ova Sotona Robbie.

Kamatna stopa, pogotovo ne ova mala, ne proizvodi inflaciju.

Da ju proizvodi, onda bi ukidanje kamate (svođenje kamatne stope na 0%) riješilo inflaciju.

Pa to Erdogan misli.

I kako se nedavne negativne kamatne stope uklapaju u teorije zavjere o deranju kože? Viša matematika ?

Centralne banke tiskaju jer banke dijele kredite kao sumanuti. Isti vrag.

Problem sasvim druge prirode. Jebe se bankama za kamate dok sa makinacijama i klađenjem zarađuju veći novac.
Ali to je samo u USA, UK i još par država. Što je dozvoljeno paši nije kmetu, nek probaju CB i banke u Hrvatskoj.

Dogodilo bi se da ti ne bi davali kredite.

Ako imaš loš kreditni rejting, rizičan si i možeš dobiti samo visoku kamatnu stopu, ili nećeš dobiti kredit uopće.

Da bi banku nagovorio da ti da kredit, i da smanjiš kamatnu stopu, dođeš i kažeš "garantirat ću povratak time, da ako ne budem vraćao, možete mi se naplatiti od imovine".

Nitko te ljude nije tjerao da idu u rizik podizanja kredita.

Oni koji se deložiraju, obično su ustvari u stanu čiji je vlasnik banka.

Ako nisi otplatio stan, onda nije tvoj nego i bankin i tvoj u nekom omjeru. Banka ima pravo prodati vaš zajednički stan, ako ste se tako dogovorili i potpisali.

Nemoj ko Alija potpisivati, pa poslije negirati potpis.

Eto jedne dobre izreke Isusove.

Da to je objašnjenje teme, Isus se bavio i tumačio o milosrđu a ne o ekonomiji.
Bog ili bogatstvo, treba odabrati. Kada umremo jedno od to dvoje će vrijediti više.

Ne, već bi znali jako dobro procijeniti ko može vraćati kredite i kamate. I sva tehnologija, tehnika, znanost, kvalitet života ljudi bi astronomski napredovali jer bi te firme koje uzimaju kredite bili pravi pioniri svog posla.
Inače pravite se mutavi pa ne kužim baš kak je to "moderno". Mislim mutavost.

I Isus je govorio o oduzimanju zemlje, kuća i pristajanja da se bude nekome rob (da pravi rob) zbog kredita. Jer je u njegovo vrijeme zbog utjecaja Rimljana to postala prava epidemija.
Ne o kamatama, one same po sebi nisu bitne.

Ok, znači negativne kamatne stope su halal, pozitivne nisu.

Tadašnje ljude je zanimala i ekonomija, zato ga tipa pitaju trebaju li plaćati porez.
U prispodobi o talentima se govori o novcu, talenti su mjera za srebrenjake ili zlatnike.

Na više mjesta Isus kaže kako treba biti poslušan gazdi (u današnjem smislu poslodavcu).
U prispodobi o talentima ne govori o ovoj vrsti ekonomije (kreditiranju) već kako odgovorno primiti povjerene darove.
Znači ako ti je nešto dano ili povjereno ne budi lijen nego upravljaj time dobro.

Ovdje ti je vjersko tumačenje te prispodobe: https://zupa-smen.hr/dogadanja/prispodoba-o-talentima

Evo izdvajam dio:

Mene su učile molit stare babe

"oprosti nan duge naše, ka šta mi opraštamo dužnicin našin"

Znalo mi se dogodit, da prodam nekom nešto tipa mobitel, gume/felge od auta i ostane mi dužan neki manji dio para.
Kad ga trebam zvat i tražit moje pare nazad, sjetim se Oče naša i naglas mu oprostim to sam sa sobom i izmolim nešto i tako zaboravim na to.

Tako sam ubiti shvatio da sam se riješio stresa i živciranja zbog glupi ljudi oprostom, a za te sitne pare sam se riješio i te osobe jer će me izbjegavat, win-win situacija.
Preporučam da probate, ako niste baš kratki s lovom

Otpremnina.

Postavlja se pitanje je li veći rizik uzeti kredit ili ga ne uzeti.

Primjer kupnje nekretnine od 100 000. Možeš dići kredit i kupiti sada ili skupljati po 20 000 godišnje. No, za pet godina ista nekretnina će koštati 130 000 i kupnja se mora dodatno vremenski odložiti minimalno još dvije godine a cijena i dalje raste. Čitavo to vrijeme postoji rizik gubitka vrijednosti ušteđevine, plus plaćanje najamnine 7 godina, a o nekim najcrnjim scenarijima poput propasti banke da i ne pričamo.

U poslovanju je još više izraženo. Nećeš odbiti posao od 500 000 jer nemaš 20 000 za nabavku potrebnih strojeva.

A zbog tržišne konkurentnosti se svakako uzima svaki mogući kredit (po što nižoj stopi) a isto tako od sopstvenog profita "ulaže" (po što većoj stopi).

Stoga mislim da puno više riskiraju oni što ne prakticiraju uzimanje i davanje kredita.

Naravno.

Odličan primjer gdje se vidi da je nemoguće funkcionirati bez posuđivanja.

Biznisi jednostavno nemaju cash, jer obično se sav cash stavi da radi.

A posuđivanja nema bez kamate, jer zašto bi netko posudio ako od toga neće imati koristi.

Dapače, bez kamate onaj koji posuđuje će imati štete. Posudi 1000 000 danas, onda ima rizik (credit risk) hoće li mu vratiti, netko hoće netko neće, i onda još kada nakon pet godina vrati, taj novac manje vrijedi, zbog inflacije, plus je imao opportunity cost, koliko prilika je u tih 5 godina imao gdje je mogao uložiti taj cash?

I zašto se kreditore uopće smatra negativcima u priči.

Negativci priče po meni su isključivo oni koji ne vraćaju kredit.

Ima još jedna smiješna stvar.

Ako posudiš po kamatnoj stopi 0%, onda je to kao da si poklonio novac.

Ne treba ti vratit nikad, jer dug neće rasti.

Evo recimo ja imam 1 milijun maraka. Dođe mi netko i kaže, mogu li beskamatno posuditi taj 1 milijun, uz 0 stope, vratim ti za 100 godina.
Kakve ja koristi za vrijeme svog života imam od tog kredita? Neki ovdje tvrde da je to pošteno. A da sam ja koji tražim kamatu, da se odreknem prilike da uložim svojih 1 milijun casha u slijedećih desetak godina, sam derikoža.

Ali evo, glavni argument protiv kamate je da se novac vrati u istom obliku, da se ne troši. Kao, dao sam 100, vratio mi je 100.

Pa, ne troši se ni apartman koji se renta.

Ili se troši malo, mali dio kirije ide u obnovu.

Možeš iznajmiti i parking. Parking se tek ništa ne troši, a naplaćuješ. Ili poljoprivredno zemljište, može se iznajmiti.

Je li moralno nekome dati da koristi objekt X, i onda mu naplatiti iako vrati taj objekt u savršenom stanju?

U čemu je razlika ako je taj objekt X , novac a ne parkirno mjesto, nekretnina ili poljoprivredno zemljište?

Zar je uopšte potrebno obrazlagati takve notorne stvari kao što je interes.

Zbog još uvijek uvriježenog mišljenja da se radi o nemoralnoj vrsti biznisa.

A i neke religije imaju o tome stav.

O moralu možemo naširoko ali realan život je nešto drugo. Banke nisu humanitarne ustanove a ljudi žele stvari do kojih ne mogu doći štednjom.

Da li je moralno i normalno da čovek koji radi ne može da skrpi dvosoban stan bez dugogodišnjeg dužničkog ropstva?

Može zaradit i puno brže.

Ali možda ne za lokaciju na kojoj bi htio živjeti.

Ima kuća na Balkanu i za 10-20 tisuća eura.

Tako je. Ima fantastičnih kuća za male pare ali sto kilometara od tvog posla.

Sa druge strane, pola Evrope živi u iznajmljenim stanovima.

Ako misli da su krediti zavjera banaka, neka kupi cashom stan.

Ako misli da su cijene stanova zavjera građevinara, može kupovati materijal pa si sam zidati.

Ako misli da je cijena materijala zavjera cementara i željezara, može sam iskopati materijal i pravit vlastite cigle i lijevat željezo.