Ja govorim onako, filozofski.

Čovek kao vrsta baš ima problem, mnogo problema.

Možemo i nastaviti.

Ako misli da je fiat novac zavjera centralnih banaka, neka uzgoji 550 tona krumpira i proba naći čovjeka koji prodaje kuću točno na lokaciji koja njemu treba, a potrefilo se da upravo tom čovjeku treba točno 550 tona krumpira točno te vrste odmah sad ove sezone.

Hahahh, da. Ili da nađe usamljenu staru osobu bez ikog svog koju će čuvati za salonski stan u centru.

Onaj tko misli da banke deru, neka otvori banku (malu štedionicu recimo) i usreći stanovništvo nižim kamatnim stopama.

Onaj tko misli da su cijene stanova bezobrazne, neka otvori građevinsku firmu koja će pomesti konkurencijom omjerom kvalitete i cijene.

Onaj tko misli je cigla skupa i da ciglane imaju neke vrhunske profite, neka otvori ciglanu i sam se obogati.

Za sve ima rješenje.

U pravu si, to jeste tako. Ljudi trabunjaju koješta pre nego što mućnu glavom.

Mislim da bi u Glamoču ovo moglo funkcionirati.

Druga šansa je LOTO.

Imaju u USA credit unions gdje djelatnici obično javnih firmi posuđuju novac uz niže kamate.

Imaš i način da jedna grupa ljudi kreditira članove iste i da to ide redom.

Svi prilože po recimo hiljadu evra i X kupi automobil. U sledećem turnusu na taj način automobil kupuje Y.

Onda dođe Robbie i nudi 500 tona krumpira u zamjenu za nov IMT traktor
sa svim priključcima.
Možda skupi i malo smilja s napuštenih plantaža ako bude falilo.

Krompir... može.

Grijeh je dug. I moraš ga otplatiti. Osim ako ne nađeš jamca koji je voljan otkupiti tvoje dugove tj. grijehe.

S tim da jamac ne može biti ista osoba kod koje duguješ.

To je loša reputacija koja pak ne dolazi od samog kredita kao instrumenta već njegove uloge u široj priči. Jedna od tih je iz 80ih, davanje kreditnih kartica sa visokim limitima svima a sve zbog povećanja potrošnje, odnosno luksuz na kredit a sve kako bi subjekti koji prodaju te artikle pospješili svoju dobit. I na internetu za e-commerce je prvo implementirano plaćanje sa kreditnim karticama a tek poslije sa debitnim karticama, tako da su oni koji su kupovali na kredit prvi imali privilegiju kupnje online (također su bili i sigurnosni pokusni kunići za tu priču).

Nedavni primjer, gledamo jednu drugu naizgled jako nemoralnu stvar a to je da se dobici individualiziraju a gubici socijaliziraju. Priča počinje s tim da su banke svjesno davale kredite za nekretnine ljudima za koje su znali da ih nikada ne mogu otplatiti (tzv. toksični papiri) i vezali ih u pakete sa otplativim kreditima. Iste te pakete su kupovali "investitori". Kada se ispostavilo da su ti dugovi nenaplativi države su pokupovale te dugove i isplatile "investitore" (kako investitori ne bi izgubili povjerenje u bankarski sektor i sustav u cjelini). Države su morale spasiti banke (zakonski kreditne institute) zbog sustavne relevantnosti odvijanja biznisa preko istih a država su svi porezni obveznici. Na kraju priče su svi porezni obveznici dali određeni manji iznos kako bi nekoliko njih dobilo velike iznose na račun, a kao rezultat te poslovne aktivnosti negdje stoje što dovršene što nedovršene nekretnine koje nitko ne koristi i propadaju. Kredit je tu poslužio opet kao instrument.

Mislim da s obzirom na Evandjelje nije problem biti zadužen ili bit taj koji si posudio. Problem nastaje kad dužnik ni pod cienu gladi ne može vratit dug a ti kano posuditelj ostaješ nemilosrdan. Čak i ta nemilosrdnost nije sama po sebi izričit grieh, ali u Otčenašu lipo stoji da kako ti nekom pokazuješ milosrdje/nemilosrdje tako će Bog pokazat i tebi.

Tako da biti bankar nije sam po sebi grieh, ali zato je u praksi skoro pak ne moguće da iz toga iziđeš imalo čiste savjesti i da u sebi uzgajaš ljubav i milosrđe. Na žalost, puno je poslova gdje je gotovo ne moguće izići čist. Obćenito, više novaca ili veća glad za novcem, znači i više grieha.

U ZG je to funkcioniralo ovako:

1) Nisi kreditno sposoban za banku
- nema problema, riješit ćemo to

2) Bankar ti savjetuje da odeš u agenciju za kreditno posredovanje
- koju vode frendovi od bankara

3) Kreditni posrednik ti izlista sve tvoje od primanja, obveza itd.
- kažu ti koji je max kredit koji možeš dobit

4) Kreditni posrednik ti da izbor jedne do dvije banke di možeš dobit kredit
- koju izabereš, on ti kaže poslovnicu i bankara kojem da se javiš

5) Bankar ti odradio svoj dio kao i kod svakog drugog kreditno sposobnog klijenta

6) Kreditni posrednik te zove da potpišete ugovor

7) S tim ugovorom odeš kod bankara i on radi isplatu iz tvog kredita
- kreditnog posrednika odnosno kreditne agencije za posredovanje
- tvoje police životnog osiguranja
- polica se radi kod osiguranja koje je odredio kreditni posrednik, a ubiti tu većinom rade supruge od bankara

8) Nakon što su obe isplate proknjižene i novac je sjeo na račune ti dobiješ novac
- banka vrši isplatu troška kredita sebi iz tvog kredita
- banka vrši isplatu police osiguranja kredita (s kim već imaju ugovor) naravno iz tvog kredita
- nakon toga ostata kreditnog iznosa banka uplaćuje na tvoj račun.

Naravno veliki broj kreditnih obveznika nije u stanju otplaćivat kredit, zato i jesu navedeni kao kreditno nesposobni, tu onda ide nastavak

9) Banka prepušta kredit agencijama za naplatu
- koje vode isto frendovi od bankara.

UKRATKO:
Bankari rade financijsku štetu matičnim bankama/poslodavcima da bi osigurali financijsku dobit firmi koje vode njihovi frendovi ili su tamo zaposleni pa će uzet provizije i bonuse.

BBC,

Grijeh je također vrsta duga, tako da nema kontradikcije. Jedna te ista stvar kako god okreneš. Baviš se nebitnim sitnicama i izvlačiš iz konteksta, nije čudo da je Ministar mislio da je Robbie pokrenuo temu.

Recimo netko te uvrijedi na neki način, pa mu vratiš, ima narodni izraz "nije mu ostao dužan".

Zar je za tebe sitnica ako je Vatikan iz najbitnije molitve izmjenio smisao jedne rečenice ?
Robiju dosadno pa trola ali ti kao vjernik se moraš izjasniti.

Pa nije svako uzeo kredit pa da bude to i dio univerzalne molitve “Oče naš”. Ali se svaki čovjek smatra grešnim.

Stvar je u tome, ne mislim da je smisao promijenjen.

Zapravo dug u općem smislu je bolji prijevod nego doslovno kredit. Ne dižemo kod Boga bankarske kredite pa da nas oslobađa plaćanja.


Mada. Ne prepoznajem ni jednu od tih molitvi koje si citirao. Mi smo na vjeronauku učili ovako:

Oče naš koji jesi na nebesima,
Sveti se ime tvoje,
Dođi kraljevstvo tvoje,
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh naš svagdašnji daj nam danas,
I otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim,
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Ako se dobro sjećam,prije par godina je bila pokrenuta ozbiljna inicijativa od samog Pape Franje da se baš ovaj dio molitve Oče naš,iz naslova topica, izmijeni...

Nije čovjek tu da mijenja Isusove riječi.
Kome ne odgovara ima pravo na svoj izbor po osobnom uvjerenju.

Kaže Vati-post da je to samo onako figurativno.

https://www.catholic.com/qa/most-bible- ... ive-us-our

Mislim da je ovaj dio ispod papa htio minjat, jer kao Bog nas ne uvodi u napast i da je to kao bogohuljenje.
Makar mi to djeluje nategnuto, jer kroz cijelo Sveto Pismo Bog "kuša" pojedine osobe.

Da sad ne citiram Sveto Pismo, jer se ne mogu ni siti

Međutim uvijek se sjetim arkanđela Rafaela koji je bio suputnik Tobiji kad je išao po zaručnicu (mislim Saru il Sarajku ), čiji prosci su umirali pod čudnim okolnostima odnosno od zloduha/demona.
Uz pomoć arkanđela Rafaela, Tobija je protjero zloduha i oženio Saru.
Tobija kleknu pred Rafaelom a on ga podiže ljutito govoreći, ne zahvaljuj meni, ta nisam ja tu došao po svojoj volji, nego jer me on poslao.
Falu i slavu daj te Bogu.

Znači da je Bog kušo (doveo u napast) i Tobiju.