dane-croatia je napisao/la:
zalutala je napisao/la:
Ovdje bih se mogla prepoznati. Naravno ne govorim da sam ovaj bogataš ili da neke stvari činim iz zlobe.
Al često samu sebe uhvatim, kad napravim neko dobro djelo, u razmišljanju: tko zna možda će jednog dana i meni trebati pomoć, ili ono možda će mi to biti pripisano u dobro djelo.
Iz osobnog iskustva, ponekad imam osjećaj da to činim iz sebičnosti
O tomu Pavao govori, kad govori o ljubavi. Sve što je napravljeno bez ljubavi bude nekako uzaludno. A i Isus kaže, da kad činiš nešto dobro neka desnica ne zna što čini ljevica i obrnuto...
Mislim da svaki kršćanin ima taj problem da kad pomaže bude stisnut između sebičnosti i ljubavi spram bližnjeg...
Možda ima veze koliko nam je osoba/e kojoj pomažemo bliska. Npr ako pomognemo bratu najvjerojatnije neće u primisli biti možda će jednog dana i meni trebati, no ako uplatimo donaciju za npr pomoć pri nekoj elementarnoj nepogodi, ljudima koje nikad nismo vidjeli i koji su udaljeni od nas tu će najvjerojatnije u primisli biti možda se to i meni može dogoditi.
Naravno ovo je samo moje razmišljanje , ne mora značiti da sam u pravu
